Usvajanjem predloga zakona, kojim se zabranjuje pušenje u zatvorenim javnim i radnim prostorima Vlada je napravila značajan korak u cilju unapređenja javnog zdravlja, prevencije nezaraznih bolesti i ranog umiranja, a potrebno je da taj akt što prije bude podržan u Skupštini.

To je ocijenjeno iz nevladinih organizacija (NVO) Juventas i Centar za monitoring i istraživanje (CeMI), koje su pozdravile usvajanje prijedloga Zakona o oganičavanju upotrebe duvanskih proizvoda, kojim se zabranjuje konzumiranje duvanskih proizvoda u bilo kom dijelu zatvorenog prostora u kome poslove obavljaju državni i lokalni organi i službe i drugim javnim prostorima.

“Smatramo da je učinjen značajan potez u cilju unapređenja javnog zdravlja, prevencije nezaraznih bolesti i prevencije ranog umiranja. U isto vrijeme upozoravamo da Zakon treba dopuniti tako da obuhvati i zabranu upotrebe grijanog duvana u zatvorenim prostorom, kako bi se ispunili najveći standardi zaštite zdravlja i zaustavio negativan uticaj duvanske industrije”, kazali su iz Juventasa i CeMI-ja.

Te NVO su, kako su podsjetili, u junu 2017. dostavile Vladi Crne Gore, predlog javne politike za ponovno uvođenje zabrane pušenja u javnim prostorima.

“U predlogu javne politike naznačeno je da bi dugoročno nesprovođenje odredbi zabrane pušenja, na javnim mjestima koštalo Crnu Goru 10. 514 života godišnje. O nesprovođenju odredbi zabrane pušenja je upozoravano i u izvještajima Evropske komisije za prošlu i ovu godinu”, navodi se u saopštenju CeMI-ja i Juventasa.

Oni su naveli da je Ministarstvo zdravlja u septembru 2017. godine dalo pozitivan odgovor na dostavljenu inicijativu Juventasa i CeMI-ja i izradilo Nacrt novog zakona o ograničavanju upotrebe duvanskih proizvoda, kojim se, između ostalog stavljaju van snage odredbe koje se tiču plaćanja taksi na upotrebu duvanskih proizvoda u ugostiteljskim objektima.

U Juventasu i CeMI-ju smatraju da je, nakon što je Zakon podržan na sjedinici Vlade, potrebno da se što prije nađe u Skupštini.

“Nadamo se da će poslanici pokazati razumijevanje za dobrobiti koje donosi Zakon o zabrani pušenja i da neće proći još jedna kalendarska godina bez usvojenog ovog zakona. Ovo je još jedna prilika da poslanici pokažu odgovornost prema zdravlju građana, ali i naših turista. Takođe vjerujemo da će nadležna inspekcija, ovog puta, postupati u skladu sa kaznenim odredbama“, zaključili su iz Juventasa i CeMI-ja.

 

Suština medijske pismenosti je da se stvaraju ljudi otvorenog uma, koji promišljaju i uvijek postavljaju pitanje – da li je to što sam vidio/čuo/pročitao stvarno tako? Kada počnu da izrastaju pojedinci koji na taj način promišljaju o medijskim sadržajima, crnogorsko društvo će biti sve bliže razvijenim demokratijama, poručio je novinar Nemanja Živaljević.

On je bio jedan od govornika na panel diskusijama o medijskoj pismenosti koje su nevladina organizacija Juventas i agencija MINA sprovele u 30 crnogorskih srednjih škola.

Iz Juventasa su kazali da je cilj diskusija da se mladi upoznaju sa konceptom medijske pismenosti, analizom i evaluacijom medijskog sadržaja, tehnikama i aspektima medijske pismenosti, ali i prirodom medija uopšte, te da se od mladih dobije povratna informacija o njihovim potrebama i navikama.

„Pored toga, srednjoškolci su imali priliku da sa iskusnim novinarima i urednicima razgovaraju o novinarstvu, ulozi medija, položaju novinara, slobodi medija i brojnim drugim temama“, saopšteno je iz Juventasa.

Živaljević je trenutno novinar na Radio televiziji Crne Gore (RTCG), a karijeru je gradio u više crnogorskih medija na novinarskim i uredničkim pozicijama. On je kazao da je važno da mladi steknu vještine koje će im omogućiti da znaju kome mogu, a kome ne mogu da vjeruju od medija, ko je objektivan, ili se trudi da je objektivan, a ko se bavi propagandom, te da li je vijest lažna ili istinita. 

„No, da bismo bili sve bliže razvijenim demokratijama i mediji u Crnoj Gori moraju da počnu da se bave svojim poslom – da budu društveno angažovani, objektivni i nezavisni korektivni aparat“, smatra Živaljević.  On je dodao da u suštini, mediji moraju da se bave svojim poslom bez uticaja bilo koje politike ili interesne grupe. „Fokus novinara uvijek mora da bude na pojedincu, a bojim se da su mnogi danas u našoj zemlji izgubili te osnovne postulate iz vida“, zaključio je Živaljević.

Sa njim je saglasan diplomirani žurnalista i magistar sociologije kulture Tufik Softić. On je poručio da je novinarstvo stub demokratije odnosno da je moderna demokratija nezamisliva bez slobode govora i slobodnog novinarstva, te da tamo gdje nema slobodnih medija i slobodnog novinarstva, nema ni demokratije.

Softić je danas direktor lokalnog javnog servisa u Beranama, a dugogodišnji je član redakcije Monitora i novinar Vijesti. Kazao je da je zbog svog pisanja primao prijeteće poruke iz kriminalnih krugova, poveznih sa bezbjednosnih strukturama, nakon čega je pretučen palicama ispred svoje kuće, što je kvalifikovano kao pokušaj ubistva. Pet godina kasnije, pored Softićevog automobila, parkiranog u dvorištvu kuće, podmetnut je eksploziv.

„Ni jedan od ta dva slučaja do danas nije rasvijetljen. Ja sam, uprkos svemu ostao u novinarstvu, jer vjerujem da je to profesija kroz koju čovjek može da se ostvari kao ličnost i bude autentičan“, kazao je Softić.

On je srednjoškolcima rekao da su dočekali ostvarenje vizije teoretičara medija Maršala Mekluana i da danas žive u globalnom selu, da su preplavljeni informacijama i da je upravo zbog toga potrebno da imaju određena znanja i da budu medijski pismeni, kako bi mogli razlikovati informaciju od dezinformacije ili lažne vijesti.

Medijska pismenost i sadržaji za mlade

Na pitanje da li su mladi medijski pismeni, učenica Gimnazije „Tanasije Pejatović“ iz Pljevalja Sofija Savić odgovara negativno. „Nažalost mislim da nisu, zato što je jako mali broj ljudi koji provjerava izvore. Današnji mediji svakodnevno plasiraju neistine, a mladi vjeruju u skoro sve što pročitaju“, smatra Savićeva.

Učenik Gimnazije „Panto Mališić“ iz Berana Jovan Janković dijeli njeno mišljenje. On smatra da medijska pismenost mladih nije na zavidnom nivou, te da to vidi po sebi i svojim vršnjacima, ali vjeruje da bi, ako bi im se pružilo adekvatno znanje, i oni bili puno bolji na tom polju.

Katarina Guberinić, učenica SSŠ „Vukadin Vukadinović“ iz Berana misli da je potrebno podstaknuti priču o medijskoj pismenosti u osnovnim i srednjim školama, jer, kako kaže, danas uglavnom i mlađa djeca koriste medije i telefone. „Potrebno je da nauče šta predstavlja dobru stranu, a šta lošu stranu tog medijskog sadržaja. Roditelji bi trebalo da obraćaju pažnju i imaju nadzor šta djeca prate, šta gledaju i kako se ponašaju na društvenim mrežama“, zaključila je Guberinićeva.

Kada su u pitanju medijski sadržaji namjenjeni srednjoškolskoj populaciji, Savićeva ocjenjuje da da je daleko od toga da ima sadržaja koji su im prilagođeni i namjenjeni. „Mladima se plasiraju nepotrebne informacije koje loše utiču na njihov razvoj. Mislim da bi trebalo da uvedemo talas dokumentarnih i edukativnih emisija koje bi svima bile korisne i zanimljive“, kazala je ona.

Janković je djelimično zadovoljan sadržajima koji su ponuđeni srednjoškolcima. Smatra da bi  moglo da bude više stvari, osim sporta, koje bi njemu bile zanimljive, ali koje mu nisu dostupne u našim medijima i koje bi, prema njegovom mišljenju, trebalo unaprijediti.

U Juventasu vjeruju da je veoma značajno što su, kako kažu, dobili pozitivan odgovor od srednjoškolaca, kako kada je u pitanju njihovo prethodno znanje o medijima, tako i znanja koja su usvojili tokom panel diskusija. „Najveće zadovoljstvo nam predstavlja činjenica da su učesnici na panelima rekli da će ubuduće drugačije posmatrati medije i njihove poruke, sa većom dozom kritike i analitičnosti, što je između ostalog i cilj naše aktivnosti“, poručili su iz te nevladine organizacije.

Panel diskusije se realizuju u okviru projekta „Unapređenje medijske pismenosti u Crnoj Gori“ uz finansijsku podršku Ambasade SAD.

 

U Crnoj Gori je, prethodne godine od kracinoma pluća, oboljelo 418 građana, a donosioci odluka bi trebalo da se značajnije zalažu za smanjenje potrošnje duvana i angažovanje svih aktera koji mogu dati svoj doprinos u kontroli duvana.

To je ocijenio saradnik na javno-zdravstvenim projektima u nevladinoj organizaciji Juventas, Jovan Dašić povodom Svjetskog dana borbe protiv duvanskog dima, koji se obilježava danas.

On je, u intervjuu za PR Centar, kazao da je ove godine, fokus Svjetskog dana bez duvanskog dima da se skrene pažnja negativnog uticaja duvana na pluća.

„Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije prethodne godine je u Crnoj Gori od kracinoma pluća oboljelo 418 građana, što svrstava ovu bolest u naučestalije slučajeve smrti od maligne neoplazije. Zato je važno da se donosioci odluka značajnije zalažu za smanjenje potrošnje duvana i angažovanje svih aktera koji mogu dati svoj doprinos u kontroli duvana“, istakao je Dašić.

On smatra da današnji dan sve države treba da iskoriste da podignu svijest o štetnim i smrtonosnim efektima upotrebe duvana i izloženosti duvanom dimu, kao i da, kako je naveo, obeshrabre građane za upotrebu duvana u bilo kom obliku.

„Međutim, realnost u Crnoj Gori je nešto drugačija. Naime u Crnoj Gori, još uvijek nije usvojen novi Zakon o ograničenju upotrebe duvanskih proizvoda, što je bio jedan od zadataka Ministarstva zdravlja prethodne godine“, upozorio je Dašić.

On je kazao da je u novom zakonu pored mnoštva novina koje donosi, ključna odredba zabrana pušenja na javnim mjestima, bez izuzetka, kao i stavljanje van snage važećih odredbi kojima je moguće platiti taksu u ugostiteljskim objektima za upotrebu duvanskih proizvoda.

„Znači novi zakon o ograničavanju upotrebe duvanskih proizvoda još nije predložen Skupštini na usvajanje. Mi želimo na današnji dan da pitamo zašto i zbog čega se čeka na usvajanje zakona?“, upitao je Dašić.

Kako je podsjetio, zakon je prošao javnu raspravu, Evropska komisija je dala svoje mišljenje na nacrt zakona, „a danas imamo slučaj da dolazi još jedna turistička sezona bez zabrane pušenja na javnim mjestima“.

„Uprkos jakim dokazima o štetnosti duvana na zdravlje pluća, potencijal kontrole duvana za poboljšanje zdravlja pluća i dalje je podcijenjen, a znanje značajnog dijela javnosti, posebno među pušačima, o implikacijama na zdravlje pluća od pušenja duvana i izlaganja duvanskom dimu je nisko“, istakao je Dašić.

On je ukazao i na manjak političke volje među poslanicima, kao i nerazumijevanje dobrobiti koje donosi zabrana pušenja na javnim mjestima.

„Novi izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore za 2019. godinu upozorio je na nesprovođenje zabrane pušenja na javnim mjestima.Takođe, u Izvještaju se navodi da se Crna Gora i dalje doživljava kao regionalna platforma za šverc cigareta i kao ulazna tačka švercovanih cigareta na tržište Evropske unije, pa bi trebalo pojačati zajedničke istrage granične policije, kriminalističke policije i carine, u pogledu dodatnih i uvjerljivijih rezultata“, rekao je Dašić.

On je kazao da se na globalnom nivou, procjenjuje da oko 60 hiljada djece umre prije 5. godine od infekcija donjih respiratornih organa izazvanih sekundarnim dimom.

„Tako da naši najmlađi, trpe zdravstvene posljedice pasivnog pušenja, jer česte infekcije donjih respiratornih organa u ranom djetinjstvu, značajno povećavaju rizik za razvoj HOBP u odrasloj dobi“, naveo je Dašić.

On je poručuio da bi Crna Gora, pored usvajanja novog zakona o ograničenu upotrebe duvanskih proizvoda, trebalo da usvoji i MPOWER mjere koje, kako je pojasnio, uključuju razvoj, implementaciju i jačanje najefikasnijih politika kontrole pušenja usmjerenih na smanjenje potražnje za duvanom, a svako od nas bi trebao dati doprinos u pogledu očuvanju sopstvenog zdravlja i zdravlja naših najmlađih.

 

 

Koordinatorka programa Direktne asistencije za osobe u riziku od socijalne isključenosti Marija Milić, prisustvovala seminaru Drug policy Network South Eastern Europe (DPNSEE), sa predstavnicima zemalja članica, koji se  održao u Beogradu od 14 – 17. maja 2019. godine.

Cilj posjete bio je priprema Strategije mreže, kako bi se jasnije odredile aktivnosti, prioriteti i ciljevi koji su u skladu sa potrebama svih jedanaest članica DPNSEE mreže.

Na radionicama diskutovalo se o prioritenim oblastima rada, jačanju kapaciteta servisa koje pružaju članice DPNSEE mreže, kao i na samom unaprjeđenju zakona, praksi i politika o drogama.

Sa ciljem dalje saradnje i u vezi sa budućim aktivnostima, razgovaralo se i o specifičim koracima koje bi DPNSEE mreža u narednom periodu preuzela u odnosu na članice mreže, kako bi se unaprijedila politika o drogama u jugoistočnoj Evropi.

 

Konzumacija alkohola, naročito među maloljetnicima, je značajan problem u Crnoj Gori, a tretman zavisnika od alkohola je dugotrajan i složen terapijski proces, zbog čega je neophodno osnažiti zdravstveni sistem, kako bi efikasnije odgovorio na taj društveni problem.

To je ocijenio saradnik na javno-zdravstvenim projektima u NVO Juventas, Jovan Dašić gostujući u emisiji NVO Sektor na Televiziji Crne Gore (TVCG).

On je podsjetio na rezultate istraživanje, koje je sprovedeno među učenicima prvog, drugog i trećeg razreda srednjih škola, ističući da je 75 odsto učenika probalo neko alkoholno piće, dok svaki deseti učenik, kako je kazao, aktivno konzumira alkohol.

Dašić je, ocijenio da je štetna konzumacija alkohola značajan problem u Crnoj Gori, a naročito među maloljetnicima.

„Štetni uticaj alkohola posebno je poguban za mlađe dobne grupe. Istraživanje koje je sprovela Svjetska zdravstvena organizacija pokazuje da na svjetskom nivou premine oko 320 hiljada mladih uzrasta između 15 i 29 godina usred uzroka povezanih sa alkoholom. To čini devet odsto svih smrtnih slučajeva u ovoj dobnoj grupi“, rekao je Dašić.

On je kazao da je predmet „Zdravi stilovi života“ jedini u školskom sistemu koji pruža informacije o prevenciji štetne upotrebe alkohola i da je neophodno promijeniti status tog predmeta kao obaveznog, kako bi ga pohađali svi učenici.

Dašić je pojasnio da je tretman zavisnika od alkohola dugotrajan i složen terapijski proces koji, kako je naveo, zahtijeva angažovanje zavisnika, ali i osoba koje čine njegovo neposredno okruženje.

„Liječenje alkoholizma posebno je složeno zato što se pacijenti javljaju u poodmakloj fazi sa već izraženim psihičkim, somatskim i socijalnim oštećenjima. U ovoj fazi, bez uvida u svoju bolest, pacijenti rijetko sami traže liječenje“, kazao je Dašić.

On je istakao da je neophodno osnažiti zdravstveni sistem, kako bi efikasnije odgovorio na taj društveni problem.

„Neophodno je osnažiti sve aktere u zdravstvenom sistemu za rad sa zavisnicima od alkohola. Neophodno je raditi na prevenciji zloupotrebe psihoaktivnih supstanci, promociji svih informacija koje se tiču seksualnog i repreduktivnog zdravlja i promociji izbornog predmeta „Zdravi stilovi života“. Srednjoškolcima se kroz takav rad ojačavaju kapaciteti za prenošenje znanja svojim vršnjacima, a ujedno napravili smo jednu mrežu vršnjačkih edukatora koja će u budućnosti biti institucionalizovana“, rekao je Dašić.

On je naveo da su postojeća zakonska rješenja, koja se tiču akohola, adekvatna, ali da je neophodno raditi na njihovom unapređenju, kroz monitoring implementacije trenutnih zakona.

Prema njegovim riječima, jedan od problema prodaje alkohola maloljetnim osobama je izostatak kontrole reklamiranja.

„Često se dešava da alkoholni proizvodi budu postavljeni u visini do jedan metar, što je u nivou očima djeteta. U takvim siuacijama djeca mogu doživljavati alkohol veoma rano. U nekim kioscima, alkohol se nalazi pored igrački i proizvoda za djecu. Alkoholna industrija ne mari kad su u pitanju male mete“, rekao je Dašić.

On je kazao da je cijena akolhola jedan od faktora koji doprinose lakšoj dostupnosti i većoj konzumaciji.

„Alkohol u Crnoj Gori je veoma jeftin. Usklađivanje akciza sa tekovinama Evropske unije značajno bi doprinijele ograničavanju dostupnosti alkohola, posebno među kategorijama sa nižom kupovnom moći i maloljetnicima“, ocijenio je Dašić.

Podgorica, (MINA) – Predmet medijska pismenost, na način na koji je sada koncipiran, doprinosi razvoju kritičkog razmišljanja, ocijenila je izvršna direktorica Juventasa Ivana Vujović, i dodala da da bi trebalo razmisliti o uvođenju određenih djelova medijske pismenosti u vrtiće i rane razrede osnovne škole.

Ona je rekla da edukativnu ulogu u podizanju medijske pismenosti građana u prvom redu ima školski sistem, na čelu sa nadležnim Ministarstvom prosvjete, u cilju implementiranja medijske pismenosti na različitim nivoima obrazovnog sistema.

»Zatim organizacije civilnog društva čiji zadatak je da kroz neformalnu edukaciju, medijske kampanje i druge inicijative unaprijede stepen medijske pismenosti mladih i opšte populacije«, rekla je Vujović agenciji MINA.

Ona je rekla da, kada se govori o edukaciji djece i mladih, izuzetno je važno obučiti ih i uključiti kao vršnjačke edukatore ili omladinske ambasadore.

»Na kraju, presudnu ulogu imaju upravo mediji koji doprinose unapređenju ove pismenosti poštovanjem etičkih i profesionalnih standarda, ali i kroz svoju edukativnu funkciju – upoznavanje građana sa značajem, konceptom i tehnikama medijske pismenosti«, smatra Vujović.

Naravno, dodala je ona, potrebno je da navedeni akteri usklade svoje aktivnosti kako bi efikasno ostvarili željeni cilj.

Govoreći o problemima kao preprekama za podizanje stepena medijske pismenosti građana, izdvojia je pad u poštovanju etičkih standarda od medija kombinovan sa manjkom edukacije opšte populacije, naročito starijih o medijskoj pismenosti.

»U istraživanju sprovedenom krajem prošle godine dobili smo podatak da je više od polovine punoljetnih ispitanika (62.9 odsto) navelo da nikada nijesu učestvovali u formalnoj ili neformalnoj obuci koja se tiče medija, njihove prirode i uticaja na ljude, i da im ovakav vid obuke nije ni potreban«, smatra Vujović.

Dodala je da je svega 4.1 odsto imalo iskustva sa obukom iz te oblasti, i to smatra korisnim.

Ona je rekla da je potrebno inovativnije prići opštoj populaciji i strateški raditi na smanjenju potrebe za konzumiranjem medijskih sadržaja upitne tačnosti i kvaliteta, među svim uzrasnim kategorijama.

»Nepostojanje, odnosno neusvajanje Strategije za razvoj medijske pismenosti, sa sobom povlači i nedostatak analize potreba i trenutnog stanja, kao i brižjivo osmišljenih akcija da se stanje unaprijedi«, rekla je Vujović.

Ona je dodala da se bilježi nedostatak promocije programa medijska pismenost u okviru obrazovnog sistema što, kako smatra, vodi do nezainteresovanosti učenika da taj izborni predmet pohađaju.

»Iako se poboljšava situacija i dalje imamo nedovoljan broj nastavnika i nastavnica obučenih da vode ovaj predmet. Izuzetno značajan problem je nepostojanje odgovarajuće obnovljene i prilagođene literature, materijala i priručnika za predmet Medijska pismenost«, kazala je Vujović.

Takođe, rekla je Vujović, brojne škole su suočene sa nepostojanjem prostorno-tehničkih kapaciteta za održavanje nastave.

»Kao jedan od problema možemo izdvojiti i nedovoljnu saradnju i koordinaciju između različitih aktera koji djeluju na polju medijske pismenosti«, poručila je Vujović.

Prema njenim riječima, djeca su od veoma ranog uzrasta izložena uticaju medija, danas ranije i u većem intezitetu nego ikad.

»Kako sadržajima prilagođenim i namjenjenim njima, tako i sadržajima za starije«, rekla je Vujović.

Kako je navela, naročito veliki izazov je internet, posebno kada izostaje roditeljska kontrola u pogledu sadržaja kojima njihova djeca pristupaju.

»Svjedoci smo da djeca sve manje gledaju televiziju, a sve više vremena provode na Youtube-u, na kojem ne postoji urednička kontrola, praktično svako može da plasira sadržaj koji im odgovara«, ukazala je Vujović.

Prema njenim riječima, mediji su izuzetno uticajni agensi socijalizacije, djeca i mladi iz njih preuzimaju vrijednosti i modele ponašanja, čak i u najranijem uzrastu.

»Djeci se serviraju audio vizuelni mediji praktično od rođenja. Zbog svega ovoga veoma je važno da roditelji rade na uspostavljanju osnova medijske pismenosti kod svoje djece, da razgovaraju sa njima o medijima, i da nadziru dužinu i način na koji su djeca izložena medijima«, kazala je Vujović.

U tome je, smatra ona, dragocjena pomoć vaspitača i nastavnika zaposlenih u vrtiću i školi.

Ona je mišljenja da je velika dilema da li bi predmeti, poput medijske pismenosti trebali da budu obavezni.

»Ovo pitanje je zaista velika dilema, jer postoje drugi predmeti koji mogu da postanu dio ionako opterećenog nastavnog programa, kao što su građansko obrazovanje i zdravi stilovi života«, navela je Vujović.

Zbog toga je, ocijenila je Vujović, važno pažljivo odmjeriti najbolji način za izučavanje medijske pismenosti- kao dio drugih predmeta, kao zaseban izborni ili obavezni predmet.

»Ako se utvrdi potreba i mogućnost, vjerujemo da je potrebno postepeno ići ka davanju medijskoj pismenosti statusa obaveznog predmeta ili obaveznog sadržaja i to u svim školama, ne samo gimnazijama«, rekla je Vujović.

Na taj način, smatra ona, osposobili bi djecu i mlade da razumiju značaj medija i da adekvatno konzumiraju sadržaj koji im oni plasiraju.

»Predmet medijska pismenost, na način na koji je trenutno koncipiran, takođe doprinosi razvoju kritičkog razmišljanja, sposobnosti analize i kreiranja sadržaja kroz inovativne metode učenja«, kazala je Vujović.

Ona je mišljenja da bi trebalo razmisliti o uvođenju određenih djelova medijske pismenosti u vrtiće i rane razrede osnovne škole, uz metode prilagođene tom uzrastu.

»Dok bi se medijska pismenost ozbiljnije izučavala u kasnijim razredima osnovne škole, kao obavezni predmet ili sadržaj, pa bi se zainteresovani u srednjoj školi mogli dodatno baviti ovom temom u sklopu izborne nastave«, navela je Vujović.

Orofesor Fakulteta političkih nauka iz Ljubljane Ilija Tomanić-Trivundža objasnio je da se medijska pismenosti u Sloveniji izučava od 2006. godine kao izborni predmet u osnivnim školama.

»U sedmom, osmom i devetom razredu učenici mogu da biraju predmet koji se zove Odgoj za medije i izučava se 35 časova godišnje, tri godine što je jedan čas sedmično, odnosno manje nego što je jedan učenik devetog razreda u dodiru sa medijima u jednom danu«, rekao je Tomanić- Trivundža agenciji MINA.

On je kazao da je strategija Minstarstva kulture Slovenij3 da taj predmet bude obavezan, ali da je to još u fazi implementacije.

»Sadržaj predmeta je zastareo nije mijenjan od 2006. godine i fokusira se više na tradicionalne medije a manje na interenet«, objasnio je Tomanić-Trivundža.

On je rekao da na fakultetu nema specijalizovog predmeta, ali da na medijskim studijama u Novinarstvu i Strateškom komuniciranju sav program gradi medijsku pismenost.

»Više se sprovodi dokritna da medijska pismenosti mora da bude sastavni dio svih predmeta«, kazao je Tomanić – Trivundža.

On smatra da sa medijskom pismenosti treba početi na nivou osnovne škola pa ga onda graditi u srednjoj i kasnije.

»Medijska pismenosti nije nešto je važno samo za mlade i djecu.Važno je je da oni što prije nauče šta znači upotrebljavati pametni telefon da to ne znači samo slati poruku negu stupati u ekonomski i politički sistem«, rekao je Tomanić-Trivundža.

On je rekao da nije dovoljno da znamo šta se dešava na Fejsbuku, koji su porivi ljudi da objavljuju neke poruke.

»Treba da uzmemo u obzir i informacije koje je u procesu komuniciranje Fejsbuk sakupljao o nama, koliko ih je gdje možemo da dobijemo uvid u sve te stvari«, naveo je Tomanić-Trivundža.

Prema njegovim riječima, treba kritički osmotriti korporativnu strategiju Fejsbuka.

»Fejsbuka, koji je prošle godine generirao više od 55 milijardi USD prometa.To je velika korporacija koja ime više nepisanih pravila kako nas ograničava kako da dođemo do informacija«, upozorio je Tomanić – Trivundža.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”. Sadržaj je isključiva odgovornost agencije MINA i ne mora nužno odražavati stavove SAD. Tekst se može preuzimati uz obavezno navođenje izvora.

 

 

Podgorica, (MINA) – Najbolji vid regulacije je upravo onaj koji dolazi od samih medija, koji se kroz udruživanje obavezuju da će poštovati standarde i Kodeks novinara, smatraju u nevladinoj organizaciji (NVO) Juventas.

Saradnik na projektima u toj NVO, Mićan Andrijašević, podsjetio je da su rezultati Juventasovog istraživanja pokazali da čak 60,5 odsto građana ne zna da postoje regulatorna i samoregulatorna tijela kojima se mogu žaliti ukoliko procijene da neki sadržaj krši profesionalna i etička pravila i standarde.

Prema njegovim riječima, od onih koji znaju za postojanje takvih tijela, 78,4 odsto ne može konkretno da navede koje su to institucije i tijela.

„Što nas dovodi do situacije da svega jedan odsto opšte populacije kaže da su se nekada žalili nekom od nadležnih samoregulatornih ili regulatornih tijela“, kazao je Andrijašević agenciji MINA.

To, kako je naveo, ne znači da su crnogorski mediji bezgrešni i da svi njihovi sadržaji ispunjavaju standarde kvaliteta i profesionalnosti.

„Ako uporedimo sa drugim rezultatima istog istraživanja, prema kojima ispitanici kažu da primjećuju da crnogorski mediji iskrivljuju stvarnost, izvrću činjenice, izvlače iz konteksta, ignorišu pojedine događaje i pojave, različito izvještavaju o istim temama, jasno je da građani nijesu u potpunosti ili uvijek zadovoljni sadržajima koje im naši mediji pružaju“, naveo je Andrijašević.

Zbog toga je, smatra on, potrebno informisati građane na koji način i kome je moguće uložiti žalbu povodom nekog medijskog sadržaja, ali i zašto je to značajno.

„Jedini način da izgradimo odgovorne i kvalitetne medije je kroz participaciju i povratnu informaciju“, rekao je Andrijašević.

Važno je, kako je naveo, iskoristiti šansu da kroz interakciju i konstruktivnu kritiku učestvujemo u poboljšanju medijskog prostora, odnosno da građani iskoriste pravo na odgovor i na ispravku neistinite, nepotpune ili netačno prenijete informacije, što su Ustavom zagarantovana prava.

Andrijašević je istakao da su medijski pismeni građani u stanju da prepoznaju kršenje etičkih i profesionalnih standarda i na osnovu toga u mogućnosti da, kroz samoregulatorna i regulatnorna tijela, utiču na medije, kako se takve stvari više ne bi dešavale.

S druge strane, kazao je on, zadatak samoregulatnornih i regulatornih organa je da samoinicijativno rade na unaprjeđenju medijske sfere u Crnoj Gori, ali i da promovišu svoje aktivnosti i motivišu publiku da daju povratnu informaciju u vezi sa medijskim sadržajima, radom medijskih kuća i radom novinara.

Kada je u pitanju Agencija za elektronske medije (AEM), istraživanje Juventasa je pokazalo da od ukupnog broja ispitanika 38,2 odsto ne zna da li je to tijelo slobodno i nezavisno od bilo kakvog političkog i ekonomskog uticaja.

Od onih koji znaju za postojanje Agencije za elektronske medije, 25,5 odsto je kazalo da je slobodna i nezavisna, 38,8 odsto da nije, a 21,5 odsto da je djelimično nezavisna.

Andrijašević smatra da je veoma važno upoznati građane sa radom Agencije kako bi znali šta je njena uloga i koje aktivnosti preduzima.

Takođe je, kazao je on, potrebno ustanoviti zbog čega nešto više od jedne traćine građana vjeruje da Agencija nije nezavisna i slobodna od političkih i ekonomskih uticaja, i na osnovu toga preduzeti adekvatne korake.

„Međutim, najveći nedostatak je nepostojanje efikasnog, jedinstvenog i eksternog samoregulatornog tijela. Najbolji vid regulacije je upravo onaj koji dolazi od samih medija, koji se kroz udruživanje obavezuju da će poštovati standarde i Kodeks novinara“, istakao je Andrijašević.

Prema njegovim riječima, kako bi takvo tijelo uspješno funkcionisalo, potrebno je da okupi sve medije uz kreiranje efikasnih mehanizama samoregulacije.

Za taj poduhvat je, smatra Andrijašević, potrebna podrška i volja nadležnih organa i medijskih kuća i strukovnih udruženja.

„Takođe, potrebno je posvetiti veću pažnju medijskim ombudsmanima, jer i oni igraju značajnu ulogu u unaprjeđenju medijskog sadržaja. Sljedeći korak podrazumjeva približavanje ovakvih tijela građanima“, dodao je Andrijašević.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”. Sadržaj je isključiva odgovornost agencije MINA i ne mora nužno odražavati stavove SAD. Tekst se može preuzimati uz obavezno navođenje izvora.

U Crnoj Gori su neophodni rehabilitacioni centri i efikasniji rad sa zatvorenicima tokom služenja kazne, nakon izlaska ih je potrebno ekonomski osnažiti, kako bi se smanjila stopa povratništva, a međusektorska saradnja relevantnih institucija je ključna za kreiranje efikasnog rješenja resocijalizacije te populacije.

To su u izjavama za PR Centar ocijenili sagovornici iz Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, nevladinog sektora, kao i bivši zatvorenik.

Šef Biroa rada, Aleksandar Rakočević, kazao da Zavod za zapošljavanje (ZZZCG) može pomoći osobama koje su odslužila zatvorsku kaznu, samo ukoliko su dio sistema.

„Nažalost, u Crnoj Gori nije baš popularno iznijeti istinu o takvom stanju. Za samo 71 lice u poslednjih 15 godina u Crnoj Gori imamo podatak da je odslužilo kaznu. To nam značajno otežava mogućnost da pratimo statistiku i kretanja, a onda i da pomognemo u krajnjem slučaju“, rekao je Rakočević.

On je kazao da bi ZZZCG mogao brže i efikasnije djelovati ukoliko bi imali potpune informacije o korisnicima, što bi, kako je ocijenio, spriječilo osobe da počine novo krivično djelo i postanu povratnici.

Kako je pojasnio, duža socijalna izolovanost prouzrokuje pad samopouzdanja, motivacija za rad, radne sposobnosti, što onemogućava pozicioniranje na tržištu rada.

Rakočević je kazao da ta institucija sprovodi brojne programe koji imaju za cilj unapređivanje vještina, ali da ne postoje, kako je pojasnio, konkretni programi koji se odnose na populaciju bivših zatvorenika.

„Kategorija koja je najčešće uključena u programe koje sprovodimo predstavljaju ljudi kojima njihovo osnovno zanimanje nije dalo rezultate na tržištu rada. Nezavisno kojoj kategoriji pripadaju, pa i bivši zatvorenici, uključuju se. Naravno, oni neće imati prioritet sam po sebi, ali zbog stanja u kakvom jesu i ukoliko mi to brzo prepoznamo, uključićemo ih u program“, rekao je Rakočević.

On je naveo da nisu sva krivična djela društveno štetna, da postoji čitav niz djela koja, nakon procesa rehabilitacije, nisu štetna za društvo.

„Te osobe treba, uz stručnu podršku izanalizirati, i pružiti im šansu. Državnom sistemu se svakako isplati da pomogne jednom čovjeka koji je odslužio zatvorsku kaznu, kako ne bi ušao u proces negativan za društvo“, rekao je Rakočević.

On je kazao da ne postoje stimulativne mjere za poslodavce koji zapošljavaju osobe koje su odslužile zatvorsku kaznu jer je moguće da društvo nije razvilo, kako je ocijenio, dovoljan nivo senzibiliteta.

„Sve ukazuje da ćemo vrlo brzo to prihvatiti, jer je ZZZCG učesnik mnogih konferencija, i kroz saradnju sa nevladinim sektorom i različite programe pomagali smo ljudima i prije izlaska“, rekao je Rakočević.

Socijalna radnica i koordonatorka projekata za grupe u riziku u nevladinoj organizaciji Juventas, Marija Radović, kazala je da ta NVO učestvuje u radu ZIKS-a od 2004. godine, kroz programe koji imaju za cilj da psihosocijalno osnaže osobe, koje izdržavaju zatvorsku kaznu.

„Upoznajemo ih sa njihovim pravima u odnosu na zdravstvenu, socijalnu i dječju zaštitu, oblast zapošljavanja. Osnažujemo ih u uspostavljanju i održavanju zdravih porodičnih, bračnih odnosa, odnosa sa djecom, povezujemo ih sa institucijama sistema u odnosu na njihove individualne potrebe“, pojasnila je Radović.

Ona je kazala da ta NVO svoj rad usmjerava i na ekonomsko osnaživanje, što se odražava na uspješniju reintegraciju u društvo, kao i na pružanje postpenalne podrške.

„Takođe, pružamo im postpenalnu podršku kroz rad našeg drop in centra za osobe koje koriste droge. Veliki broj osoba na izdržavanju kazne zatvora su ujedno i sa istorijom korišćenja psihoaktivnih supstanci. Na taj način, kroz rad drop in centra uspijevamo da im pružimo podršku, pravu i psihološku, pomoć vršnjačkih edukatora i socijalnih radnika“, rekla je Radović.

Ona je kazala da mjere i aktivnosti Akcionog plana za zapošljavanje i razvoj ljudskih resursa za 2018. sadrže prioritet koji se odnosi na promociju socijalne inkluzije i siromaštva, ali da u okviru tog prioriteta, kako je pojasnila, ne postoji posebno koncipiran program koji se odnosi na profesionalno osposobljavanje i zapošljavanje bivših zatvorenika.

Radović je ocijenila da je za smanjenje stope povratništva, koja je u porastu posljednjih godina, neophodno ekonomski osnažiti osobe koje su odslužile zatvorsku kaznu.

„Prema Izvještaju o radu Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija za 2017. godinu, stopa povratništva iznosi 44 odsto. To je velika stopa povratništva koja se može smanjiti jedino ukoliko bismo ekonomski osnažili te osobe nakon izlaska, kako se ne bi vratili kriminalnim radnjama“, kazala je Radović.

Ona je navela da je za kreiranje efikasnog rješenja resocijalizacije te populacije potrebna međusektorska saradnja relevantnih institucija.

„Potrebna je mnogo veća uvezanost Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija, Centara za socijalni rad, Zavoda za zapošljavanje, kako bi se koncipirao program koji će ih stvarno ekonomski osnažiti i pružiti im mnogo veće mogućnosti za zapošljavanje, smanjiti stigmu kod poslodavaca kada je u pitanju zapošljavanje ove kategorije stanovništva“, istakla je Radović.

Ona je kazala da je u crnogorskom društvu prisutan visok stepen diskriminacije prema bivšim zatvorenicima i da je neophodno, kako je poručila, raditi na smanjenju stigme.

Prema njenim riječima, primarnu prepreku u procesu reintegracije bivših zatvorenika predstavlja nepostojanje kvalitetne postpenalne podrške.

„Da bi postpenalna podrška bila uspješna, potrebno je uspostaviti saradnju između svih relevantnih institucija. Tretman u ZIKS-u se mora podići na veći nivo, jer su realizatori tretmana opterećeni administrativnim poslovima. Potrebno je da imaju optimalan broj osoba koje služe zatvorsku kaznu sa kojima rade i sa kojima su u direktnom kontaktu, kako bi mogli da izrade kvalitetne individualne planove i da osmisle plan za njihov izlazak iz zatvora“, ocijeniila je Radović.

Bivši zatvorenik, čiji je identitet poznat PR Centru, a koji je tri puta služio zatvorsku kaznu, kazao je da zatvorske kazne obilježe čovjekov život.

„To je vječni pečat koji ostaje. Dosta stvari čovjek u zatvoru nauči, ali koliko nauči, toliko vas za dosta stvari unazadi. Kad izađete osjećate kao da niste živjeli u tom gradu, sve je nepoznato, grad se izgrađuje. Osjećate da se drugačije ponašate od svih ostalih, drugačije hodate, imate osjećaj da vas svi posmatraju i da se izdvajate“, kazao je bivši zatvorenik.  

On je rekao da najveću prepreku bivšim zatvorenicima za povratak u svakodnevne životne tokove predstavljaju predrasude društva i poslodavaca.

„Čovjek je srećan kada dobije posao, sve krene normalnim tokom i kad se normalizuje život, a onda se nađete u situaciji da ispaštate, zato što ste bili osuđenik“, kazao je on.

On je rekao da odgovor sistema i ograničene mogućnosti za zaposlenje demotivišu osobe, a da je to najčešći razlog za ponavljanje krivičnih djela.

 „Ne možete se zaposliti ni kao fizički radnik, a kamoli da se možete zaposliti negdje drugo. Situacija natjera ljude da se vrate kriminalu. Ne mogu se zaposliti, prođe vrijeme i navede ih na takve postupke“, rekao je bivši zatvorenik.

Prema njegovim riječima, poslodavci često osjećaju nepovjerenje prema bivšim zatvorenicima.

„Jednom sam bio u dilemi i odlučio sam da sakrijem da sam odslužio zatvorsku kaznu, poslodavac nije provjeravao. Kako su dolazili ljudi koje poznajem, smatrao sam da bi bilo glupo da ga oni obavijeste i da na taj način sazna, nakon čega sam odlučio da mu kažem. Kad mi je davao otkaz, rekao mi je da sam mu drag, ali da mora da to uradi zbog pritiska porodice“, kazao je on.

Do sada, kako je rekao, nije dobio ponudu za posao od Biroa rada, iako se redovno odaziva i koristi servise.

„Izašao sam iz zatvora prije par mjeseci i već sam u situaciji da se pitam dokle ovako. I kad odem na Biro, gdje sam označen posebnom šifrom, osjeća se distanca. Nikad nisu ponudili neki konkretan posao“, rekao je on.

On je ocijenio da je sistem u ZIKS-u neefikasan, jer ne pripremaju osobe koje služe zatvorsku kaznu za život nakon zatvora.

„Ne rade ništa kako bi vas uputili. Ako hoćete da se tamo zaposlite, možete samo ako nekog poznajete, a i taj posao je slabo plaćen. U zatvoru postoje stolarske, bravarske, limarske, automehaničarke radionice, ali teško se može nešto naučiti tu“, kazao je bivši zatvorenik.

Predstavnik nevladine organizacije „Ruka ruci“, Vladimir Pavićević, ocijenio je da je položaj te populacije loš i da su neophodne sistemske promjene.

“Crnoj Gori ne trebaju novi zatvori, već rehabilitacioni centri i efikasniji rad sa zatvorenicima za vreme služenja kazne, kako bi se pripremili za izlazak. Očigledno da još uvijek nema dovoljno volje za tim u našoj državi, jer ne postoji percepcija o veličini tog problema”, istakao je Pavićević.

 

 

Podgorica, (MINA) – Usvajanje zakona o životnom partnerstvu osoba istog pola biće ključni momenat u životima LGBT osoba, čime će poslanici pokazati da brinu o građanima, uprkos njihovim različitostima, smatra direktorica programa za promociju i zaštitu ljudskih prava Juventasa, Jelena Čolaković.

»Zašto kažem ključnih? Zato što su istopolne zajednice realnost koju je samo bilo potrebno da država, odnosno zakonodavac uredi pravno, kako bi iz te zajednice i osobe istog pola vukle neka prava koja imaju i heteroseksualni parovi, u vanbračnim ili u bračnim zajednicama«, obrazložila je Čolaković.

Kako je rekla, u trenutnoj situaciji postoji siva zona koja je podložna diskriminaciji i nasilju.

»U ovom slučaju, upravo pravima koja će LGBT osobe ovim zakonom dobiti, uređuje se ta siva zona. Samim tim, imamo pojedince koji imaju kvalitetnije živote, zadovoljniji su i doprinose svojoj zajednici i samoj svojoj budućnosti«, rekla je Čolaković.

Konkretno, dodala je ona, usvajanje zakona omogućilo bi, između ostalih, i pravo na nasljeđivanje.

»Na primjer, par koji je dugo vremena živio i stvarao zajedno, neće doći u situaciju da, ako se nekom od njih nešto dogodi, nema mogućnost da naslijedi imovinu, odnosno ono stečeno i što su vremenom gradili«, kazala je Čolaković.

Prema njenim riječima, svi teže da stvaraju u zajednicama nešto što je važno i što će u budućnosti koristiti.

»Tako i osobe koje su u istopolnim zajednicama žele neku sigurnost. Znamo da kada nam je neko blizak, na primjer partner, na intenzivnoj njezi, ne može da uđe svako da ga vidi, već samo porodica«, rekla je Čolaković.

Kako je rekla, zakonom žele da se osiguraju osnovne stvari, koje su prvenstveno životne.

»Nekome će se ovo učiniti kao nešto specijalno, kao nešto posebno, a ustvari je samo i isključivo životno i samo ono što bi svako trebalo da ima, nezavisno od toga kakva mu je seksualna orjentacija i rodni identitet«, poručila je Čolaković.

Država bi, sa druge strane, ovim dobila srećne pojedince.

»Znamo da srećni pojedinci čine zadovoljnije društvo pa se nadamo da će i upravo samim tim, porukom da brine o svim svojim građanima, ne samo država, već i poslanici u parlamentu, pokazati da brinu o građanima bez obzira na njihove različitosti«, navela je Čolaković.

Ona je dodala da će svi, i oni koji donose i oni koji sprovode zakone biti na neki način odgovorniji prema LGBT osobama.

Kako je rekla, biće odgovorniji u kontekstu njihovih života, »a čini mi se da će se to odraziti i na same te građane«.

»Oni će vidjeti da neko stvarno o njima vodi računa i vidjeće da negativne stvari, kojima su bili izloženi tokom vremena se polako na neki način smanjuju ili pokušavaju popraviti time što će donijeti zakonsko rješenje koje će u svakom slučaju unaprijediti kvalitet njihovog života«, smatra Čolaković.

Ona je donosiocima odluka poručila da je ključna stvar da brinu o svim građanima, nezavisno od toga koja je njihova različitost.

»Činjenično stanje je da su Crnoj Gori potrebni zadovoljniji ljudi, a upravo ako pokažete da brinete o njima mislim da ćete imati i građane koji će vam biti zahvalni na tome«, poručila je Čolaković.

Tekst je napisan u saradnji sa nevladinom organizacijom »35mm«, u sklopu projekta Engaging content, u cilju promovisanja različitih iskustava i stavova kroz medijski sadržaj. Projekat je dio programa Balkan Media Assistance Program, koji je podržao USAID, a koji realizuje Internews. Sadržaj je isključiva odgovornost agencije MINA. Tekst se može preuzimati i objavljivati bez ograničenja, uz obavezno navođenje izvora.

 

 

 

 

 

NVO Juventas je od 4-5. aprila organizovao obuku za dobitnike malih grantova u okviru projekta ‚‚Koalicija protiv vršnjačkog nasilja u crnogorskim školama‚ koji zajednički organizuju Udruženje Roditelji, Juventas, Unija srednjoškolaca Crne Gore i Centar za podršku lokalnog i regionalnog razvoja. Projekat je finansiran pd strane Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori uz doprinos Ministarstva javne uprave.

Jedan od ciljeva projekta je i jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva i njihovo aktivnije uključivanje u rješavanje problema vršnjačkog nasilja. U skladu sa tim, kroz šemu dodjele malih grantova podržano je ukupno osam projekata. Projekti će biti realizovani u periodu od marta do oktobra 2019. godine. Dobitnici malih grantova su:

  1. NVO TNT u partnerstvu sa NVO Savez za djecu i mlade „Kuća“ za projekat ‚‚Imaj u vidu‚‚ koji
  2. NVO Spektra za projekat ‚‚Akcija za TRANSformisanje škola‚‚
  3. NVO Zinak za projekat „Upoznaj, prepoznaj i prijavi e-nasilje“.
  4. NVO Djeca Crne Gore za projekat ''Upoznajmo i prepoznajmo e-nasilje''
  5. Omladinski centar Herceg Novi za projekat „Afirmativno znakovlje- korišćenje simboličkih znakova u promociji pozitivnih životnih vrijednosti i afirmativne akcije kao alatki za prevenciju vršnjačkog nasilja''
  6. NVO Monitorov centar za medije i demokratiju u saradnji sa NVO „Phiren Amenca“ za projekat MIROVNO (Medijske i romske organizacije o vršnjačkom nasilju u obrazovanju
  7. SOS telefon za žene i djecu žrtva nasilja Ulcinj za projekat ''Tolerancija je naš izbor''
  8. NVO Taraba za projekat ''Teatrom protiv vršnjačkog nasilja''

Pomenute organizacije će tokom realizacije projekata organizovati veći broj radionica za srednjoškolce i osnovce, odraditi intervencije u prostoru, organizovati sastanke sa roditeljima i predstavnicima škola, objaviti konkurs za literarne radove, realizovati pozorišne predstave, objaviti medijske članke, kreirati online platforme, odraditi istraživanja. Ovi pprojekti će pokušati na na različite načine odgovore na problem vršnjačkog nasilja i da pilotiraju nekoliko mehanizama borbe protiv vršnjačkog nasilja koji u perspektivi mogu biti preuzeti od strane institucija i postati dio sistemskog pristupa borbi protiv vršnjačkog nasilja.

Trening organizovan na predstavnike organizacija bio je posvećen upravljanju evropskim projektima, finansijskim procedurama, ali i temi izvještavanja i efikasnog komuniciranja rezultata projekta sa javnošću.

Projekti će biti sprovedi u periodu od marta do oktobra.

 

 

Podgorica, (MINA) – Crnogorski građani, i pored niskog stepena medijske pismenosti, primjećuju otvorene metode manipulacije koje koriste mediji izvještavajući o temama od javnog interesa, ocijenila je profesorica Fakulteta političkih nauka, Nataša Ružić.

Ona je u intervjuu agenciji MINA kazala da su građani svjesni da mediji trpe političke i ekonomske pritiske, koji su prije svega vidljivi kroz uređivačku politiku.

Komentarišući podatak iz istraživanja koje je sproveo CEMI, prema kojem je dva puta više građana koji smatraju da su mediji zavisni od političkih i ekonomskih uticaja, u odnosu na one koji misle da mediji izvještavaju slobodno, Ružić je navela da to potvrđuje da građani objektivno ocjenjuju stanje na medijskom tržištu.

“Ukoliko su građani i dalje prinuđeni da se informišu iz nekoliko izvora da bi dobili opštu sliku o nekom događaju, jasno je da ne možemo govoriti o slobodnim medijima”, rekla je Ružić.

Kako je navela, to znači automatski da mediji krše profesionalne i etičke standarde poput poštenja, nepristrasnosti i uravnoteženosti.

„I pored niskog stepena medijske pismenosti, mislim da građani primjećuju otvorene metode manipulacije koje koriste crnogorski mediji pri izvještavanju o temama od javnog interesa“, kazala je Ružić.

Prema njenim riječima, u crnogorskim medijima najčešće se mogu uočiti metode kao što su medijski frejming, agenda setting i pseudo događaj, koje je vrlo lako prepoznati, dok za suptilnije metode moraju se posjedovati određena znanja u pogledu tehnika manipulacije.

Na pitanje na koji način eventualno ograničavanje slobode medija utiče na medijsku pismenost opšte populacije, Ružić je odgovorila da u tom slučaju građani neće imati pristup relevantnim informacijama i na takav način se krši osnovno pravo – pravo na informaciju.

Prema njenim riječima, koncept medijske pismenosti neodrživ je u društvu u kojem postoji samo jedna verzija priče.

“Medijski nepismene osobe ne razumiju način funkcionisanja medija, niti znaju čitati poruke koje im se šalju između redova. Medijski pismena osoba treba da ima pristup raznovrsnim izvorima da bi kritički vrednovala sadržaj”, kazala je Ružić.

Ona je rekla da je medijski opismenjeno društvo upoznato sa informacijskim i medijskim pravima, da podržava razvoj slobodnih medija i unaprijeđuje ih jer traži kvalitet, a ne kvantitet.

“Nekvalitetni mediji rezultat su političkih, ekonomskih pritisaka, ali i medijski neopismenjenog društva”, navela je Ružić.

Ona je objasnila da je politički uticaj vidljiv kroz medijski frejming, odnosno odabir sagovornika za kojeg se unaprijed zna šta će reći, kroz način na koji je upakovana priča, odnosno akcenat se stavlja na nešto pozitivno u priči, koja je loša po neku instituciju ili osobu.

Ružić je kazala da je agenda setting, kao jedna vrsta manipulacije medija, zastupljena plasiranjem informacije u određenom trenutku da bi se skrenula pažnja sa bitne teme.

„Manipuliše se građanima i kroz grafičku opremu, odnosno fotografije, ali vizuelna pismenost u mnogim zemljama svijeta je još na prilično niskom nivou“, navela je ona.

Prema riječima Ružić, ekonomski uticaj vidljiv je kroz advertorijals, odnosno reklamu koja je upakovana u informativni sadržaj.

„Na primjer, vijest o otvaranju neke poslovnice ili intervju bez povoda koji se pretvara u hvalospjev neke kompanije“, navela je ona.

Ružić je kazala da su neki mediji počeli otvoreno da naglašavaju da je u pitanju promo sadržaj, što je pohvalno.

„Nažalost, u pojedinim situacijama još se prećutkuju informacije koje nisu u interesu određene kompanije koja se oglašava u nekom mediju“, rekla je ona.

Ružić smatra da će mediji prije ili kasnije zbog takvog odnosa snositi posljedice, jer na prvo mjesto treba staviti interese publike.

„Savremeni mediji više ne žive od oglašavanja, već od crowdfundinga, odnosno od projekata i priloga publike, a ona neće podržati medij u koji nema povjerenja“, poručila je ona.

Na pitanje da li ima slobodnih medija u Crnoj Gori, Ružić je odgovorila da nezavisni i slobodni mediji ne postoje nigdje u svijetu, izuzev u skandinavskim zemljama.

Ona je navela da u jednim zemljama preovlađuju politički pritisci, a u drugim ekonomski, koji su u sprezi sa političkim.

Ružić je kazala da je u zemljama istočne i jugoistočne Evrope napravljen otklon od komunističkog medijskog sistema, odnosno osnovani su privatni mediji, ali stepen medijskih sloboda nije povećan.

„Zadovoljena je forma, ali ne i suština. Novinari su u najgorem položaju jer su najslabija karika u medijskom lancu, pa im je svejedno da li ih pritiska država ili vlasnik sa političkim ambicijama“, dodala je ona.

Na globalnom tržištu, kako je navela Ružić, dominiraju ekonomski pritisci, jer moćni pojedinci upravljaju medijskim konglomeratima što je rezultiralo monopolom na tržištu.

Prema njenim riječima, čak 90 odsto američkog tržišta kontrolišu šest medijskih konglomerata.

„Medijski tajkuni, kao što sarkastično opisuje francuska ekonomistkinja Žilija Kaže, percipiraju savremene medije kao prilično skupe „ljubavnice“ koje im donose status i političke veze, ali ne i profit“, zaključila je Ružić.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”. Sadržaj je isključiva odgovornost agencije MINA i ne mora nužno odražavati stavove SAD. Tekst se može preuzimati uz obavezno navođenje izvora.

 

Usvajanje Zakona o životnom partnerstvu lica istog pola u crnogorskom parlamentu bio bi važan početni korak u odnosu na ostvarivanje jednakosti, koja je ključna u odnosu na sve građane Crne Gore, ocijenila je programska direktorica nevladine organizacije (NVO) Juventas Jelena Čolaković.

Ona je, u intervju za PR Centar, istakla da očekuje da će crnogorski poslanici sjutra usvojiti Predlog Zakona o životnom partnerstvu lica istog pola i da će to, kako je pojasnila, biti kruna cijelog procesa.

„Proces je dug i više godina se o tome govori i ovo je sada kruna kompletne priče. Jedino što očekujemo jeste da poslanici imaju sluha za potrebe građana, koji nisu heteroseksualni i da samim tim pokažu da vode računa o potrebama svih, bez obzira na njihove karakteristike, seksualnu orjentaciju, rodni identitet“, kazala je Čolaković.

Ključna stvar u odnosu na usvajanje Zakona je, kako smatra, postizanje jednakosti.

„Jasno je da je ovaj Zakon samo početna osnova na kojoj će se jednakost postizati. Zakon donosi određena prava, koja se odnose na socijalnu zaštitu, zdravstvenu zaštitu, nasljeđivanje po osnovu partnerstva. Međutim, Zakon ne nosi sva prava koja imaju parovi različitog pola, koji su u braku ili vanbračnoj zajednici“, rekla je Čolaković.

Prema njenim riječima, potrebno je da se Zakon unapređuje i da se „stvarno u nekom trenutku možemo pohvaliti da su svi građani ove države jednaki u pravu i obavezama“.

„Situacija trenutno nije takva i računamo da će Zakon da bude polazna osnova i da će ga kao takvog i zakonodavac posmatrati.“, ocijenila je Čolaković.

LGBT osobe u Crnoj Gori su, kako je rekla, sve vidljivije i naklonjene tome da žive kako bi trebalo a to, kako je pojasnila, znači otvoreno, bez straha i bez sakrivanja onoga što je jedan dio njihove ličnosti.

„Usvajanje Zakona će uticati na ljudska  prava svih građana, ne samo onih koji su pripadnici LGBT zajednice. Unapređivanje prava jedne grupe utiče na prava svih nas.“, objasnila je Čolaković.

Da bi građani prihvatili drugog i drugačijeg moraju, kako smatra, pitati, i biti otvoreni da saznaju više o onome što im nije poznato.

„One o kojima baš ništa ne znamo treba da pitamo da nam pričaju o sebi, jer na taj način možemo da budemo bolji. Ne moramo nužno da se volimo, ali moramo da se poštujemo, a to poštovanje dolazi iz razumijevanja“, objasnila je Čolaković.

LGBT osobe su, kako je rekla, uglavnom raspoložene da govore o sebi i da pričaju sa ljudima koji su voljni da čuju.

Crna Gora je na putu koji, kako je rekla, podrazumijeva „da unapređujemo sebe i našu državu“.

„Ako smo demokratija, kako tvrdimo, ako je ovo multietnička, multikulturalna država, zašto onda ne bismo bili najpoštujuća država u odnosu na različitosti u regionu i šire? Neću da razmišljam o scenariju u kome ovaj Zakon nije usvojen, posebno zbog toga što smo, bar deklarativno, na putu gdje želimo da budemo bolji“, kazala je Čolaković.

Usvajanjem Zakona o životnom partnerstvu lica istog pola Crna Gora bi, kako smatra, dala podsticaj državama regiona da pođu u istom smjeru.

„To bi bila prekretnica i za države u okruženju“, navela je Čolaković.

 

U Crnoj Gori se ne primjenjuje legislativa u oblasti alkoholizma i često maloljetne osobe kupuju alkohol u maloprodajnim objektima, a i konzumiraju ga u ugostiteljskim objektima, rekao je Jovan Dašić, predstavnik NVO Juventas, gostujući na Televiziji „Vijesti“.

On je rekao da je zabrinjavajuća prodaja alkohola maloljetnim licima, na šta upozorava i Svjetska zdravstvena organizacija.

„Juventas je sproveo istraživanje sa učenicima prvog, drugog i trećeg razreda srednjih škola o zdravlju mladih i njihovim navikama. To istraživanje je pokazalo da je 75,5 odsto mladih probalo alkohol, dok svaki deseti učenik aktivno konzumira alkohol“, rekao je Dašić.

On je istakao da je značajno da akcize budu usklađene sa tekovinama Evropske unije i da se . propisi usklade sa Direktivom 92/84 Evropske komisije.

„Ako povećamo akcize i pojačamo implementaciju zakona koji ograničavaju prodaju maloljetnim licima, tako ćemo ograničiti upotrebu alkohola i uticaćemo na prevenciju alkoholizma na duge staze“, kazao je Dašić.

Prvi korak je, kako je rekao, djelovati na vrijeme u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

Dašić je istakao da je značajno što u Crnoj Gori postoje dnevne bolnice za liječenje alkoholizma, ali da nedostaju klubovi liječenih alkoholičara.

Subspecijalista za bolesti zavisnosti u kotorskoj Psihijatrijskoj bolnici, Marina Roganović, kazala je da preko 72 odsto učenika smatra da im je alkohol lako dostupan, a da je veliki broj mladih konzumirao alkohol prvi put u porodici.

„Alkohol je društveno prihvatljiva droga. On utiče na frontalni dio mozga, sivu masu koju smanjuje i onda djeca fizički odrastaju, a intelektualno zaostaju“, rekla je Roganović.

Ona je navela da je konzumiranje alkohola kod mladih daleko opasnije neko kod starijih.

„Mladi piju ekscesno, u većim količinama, bez razmišljanja i karakteristična je politoksikomanija, a to je uzimanje više supstanci. To je miješanje tableta, energetskih pića, pa i marihuane sa alkoholom. To može dovesti do tragičnih stanja“, rekla je Roganović.

Ona je zaključila da je period adolescencije kritičan za ovu bolest zavisnosti, jer pojedinac tada traži svoj identitet, sigurnost i udružuje se u grupe u kojima je sastavni dio alkohol.

 

 

Podgorica, (MINA) – Država i strukovne medijske organizacije treba da ulože više napora kako bi unaprijedili položaj i slobodu novinara, ocijenili su iz nevladine organizacije Juventas i dodali da je zabrinjavajuće što većina građana smatra da crnogorski mediji nijesu slobodni.

U Sindikatu medija Crne Gore (SMCG) smatraju da bi se, tek kada bi se omogućilo redakcijama da normalno i bez pritiska funkcionišu, moglo očekivati poboljšanje percepcije javnosti o medijma.

Predstavnik Juventasa, Mićan Andrijašević kazao je agenciji MINA da je potrebno da se poveća transparentnost kada je u pitanju finansiranja medija, a kao jedan od prioriteta vidi distanciranje od političkih i ekonomskih krugova.

Prema riječima Andrijaševića, stanje na medijskom tržištu i ukupni odnos društva u Crnoj Gori ne podstiču medije i novinare da se bore za slobodu.

Prema istraživanju koje je sproveo Centar za monitoring i istraživanje (CeMI), 21,4 odsto ispitanika ocijenilo je da crnogorski mediji informišu slobodno i da ne podliježu bilo kakvim političkim ili ekonomskim uticajima, dok 39,3 odsto smatra suprotno.

Andrijašević je rekao da je veoma zabrinjavajuće što većina građana smatra da crnogorski mediji nijesu slobodni i da bi takav podatak trebalo da natjera vlasnike medija, urednike i novinare da se zapitaju na koji način mogu povratiti povjerenje građana.

»Svi mi moramo da se zapitamo u kakvom su položaju mediji i medijski radnici ako ne mogu da se odupru političkim i ekonomskim uticajima. U prvom redu, potrebno je da država i strukovne medijske organizacije ulože više koordinisanih napora u cilju unaprjeđenja položaja i sloboda novinara«, naveo je on.

Predsjednica SMCG, Marijana Camović, smatra da je neophodno da se pravi razlika između medija (onoga što se zove uređivačka politika koja u Crnoj Gori zavisi isključivo od volje vlasnika medija) i novinara koji su zaposleni u toj redakciji.

Kako je navela, sva istraživanja koja je SMCG sprovodio prethodnih godina pokazuju da su novinari pod velikim pritiskom koji dovodi do autocenzure.

»Jasno je da su novinari pod velikim pritiskom i da nisu u prilici da rade slobodno, poštujući pravila profesije i vodeći se javnim interesom. Mi na taj problem uporno ukazujemo i eksperti evropske komisije i Savjeta Evrope su došli do istih zaključaka i u svojoj analizi naveli da je uticaj vlasnika medija na redakcije i novinare zabrinjavajući i da to treba da se mijenja«, istakla je Camović agenciji MINA.

Andrijašević je dodao da je ipak pozitivno što građani razmišljaju i kritički prosuđuju o nezavisnosti i stepenu slobode crnogorskih medija, kao i o uticaju centara moći na njihove uređivačke politike.

On smatra da je medijima u Crnoj Gori teško da budu slobodni, i da zbog toga često moraju da prave kompromise ili pribjegavaju autocenzuri.

Andrijašević je rekao da je ograničavanje slobode medija velika opasnost za građane i njihovu medijsku pismenost.

»Da bi bili medijski pismeni, moramo imati slobodne medije koji će emitovati kvalitetan sadržaj, gdje ćemo moći da vidimo primjere dobre prakse, kojim ćemo moći da se okrenemo kada želimo tačne, uravnotežene i potpune informacije«, naveo je on.

Prema riječima Andrijaševića, ograničavanje razvoja medijske pismenosti ima još teže posljedice po slobodu medija, jer jedino medijski pismeni građani razumiju značaj slobodnih i nezavisnih medija, zahtijevaju od medija poštovanje standarda i cijene one koji svoj posao obavljaju profesionalno i etično.

Na pitanje da li crnogorski građani mogu da prepoznaju eventualni politički ili ekonomski uticaj koji stoji iza određenog medijskog sadržaja, on je odgovorio da su rezultati istraživanja pokazali da oni kritički razmišljaju o eventualnom postojanju tih uticaja.

»Praksa je pokazala da je značajan broj građana sposoban da procijeni da li je određeni medij nezavisan«, naveo je Andrijašević.

Kako je kazao, politički uticaj lakše je prepoznati jer je vidljiviji, dok je ekonomske za nijansu teže otkriti, ali ipak, pažljivim posmatranjem marketinga ili prikrivenog oglašavanja moguće je izvući određene zaključke.

Andrijašević smatra da je neophodno ekonomske uticaje posmatrati u relaciji sa političkim, jer su veoma često paralelno i udruženo prisutni.

Camović je kazala da SMCG, pošto vlasnici svojevoljno sami sebe neće lišiti neograničenih ovlašćenja koja sada imaju, insistira da se ta samovolja ograniči u Zakonu o medijima čije su izmjene trenutno aktuelne.

»Ako bi smo, makar na teroretskom nivou, uspjeli da omogućimo redakcijama da normalno i bez pritiska funkcionišu, da ne bude kao sada pravilo da javni interes prestaje kada se dođe do ekonomskih ili nekih drugih interesa vlasnika medija, tek tada bi smo mogli da očekujemo da se poboljša percepcija javnosti kada su mediji u pitanju«, ocijenila je Camović.

Tek tada bi bilo normalno očekivati neku promjenu jer, kako dodaje, ukoliko se sistemski problem ne riješi stanje može biti samo gore.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”. Sadržaj je isključiva odgovornost agencije MINA i ne mora nužno odražavati stavove SAD. Tekst se može preuzimati uz obavezno navođenje izvora.

 

U rješavanju slučaja vršnjačkog nasilja koje se dogodilo u Beranama neophodno je pružiti adekvatnu i pravovremenu zdravstvenu, socijalnu i psihološku podršku žrtvi nasilja, utvrditi odgovornost svih koji su učestvovali u nasilju, uz odgovarajući psiho-socijalni tretman koji će prevenirati takva ponašanja u budućnosti.

Mreže NVO za borbu protiv vršnjačkog nasilja i Mreža za borbu protiv nasilja nad djecom je u reagovanju povodom navoda o zlostavljanju dvanaestogodišnje djevojčice od strane petorice vršnjaka u Beranama ocijenili da je taj slučaj da crnogorsko društvo još uvijek ne može da se izbori sa problemom vršnjačkog nasilja i da nisu stvoreni uslovi za bezbedan život djece.

„Nedavni događaji u Beranama su, nažalost, još jedna potvrda da kao društvo još uvijek ne možemo da se izborimo sa problemom vršnjačkog nasilja i da nijesmo stvorili uslove bezbjedan život naše djece. Prebacivanje odgovornosti o kojem čitamo u medijima, potvrda su da još uvijek nema adekvatne podjele odgovornosti i ne postoji adekvatan  sistem koji je u stanju da zaštiti našu djecu od ovakvih slučajeva“, navodi se u reagovanju Mreže.

Iz Mreže su ocijenili da su nadležni u školi, koji su svakodnevno bili u kontaktu sa maloljetnom djevojčicom, kao i osobe obučene za rad sa djecom, morali ranije uočiti višemjesečno zlostavljanje.

„Škola je dužna da, kao vaspitno-obrazovna ustanova reaguje na prve znake poremećaja u ponašanju, nasilnog ponašanja, pojačane agresije, lošeg vladanja i da spriječi da dođe do eskalacije takvih ponašanja. Škola to postiže kroz adekvatan i blagovremen rad sa djecom i njihovim starateljima, uključujući ih u sistem podrške koji prevazilazi uobičajne vaspitne mjere kao što su ukori, loša ocjena iz vladanja i premještanje u drugo odjeljenje“, poručeno je u reagovanju.

Mreža je podsjetila na rezultate nedavnog istraživanja o vršnjačkom nasilju, koje je sprovela nevladina organizacija Juventas, koja ukazuju da je 24 odsto osnovnih i 24.8 odsto učenika/ca srednjih škola navelo da je u prošloj školskoj godini doživjelo neki oblik vršnjačkog nasilja.

„Istovremeno, više od polovine nastavnika/ca osnovnih (56.2 odsto) i srednjih (68.8 odsto) škola koji su učestvovali u Juventasovom istraživanju ne zna da postoji jasna odredba koja definiše odgovornosti zaposlenih u školi, kada je riječ o rješavanju problema vršnjačkog nasilja“, navodi se u reagovanju.

Iz Mreže su ocijenili da u slučajevima vršnjačkog nasilja najčešće izostaje razmatranje uloge zdravstvenog sistema i primarne zdravstvene zaštite.

„Savjetovališta za mlade pri domovima zdravlja kojima bi djeca mogla da se obrate u slučaju da žele da razgovaraju sa psihologom ili nekim drugim ko im može pomoći najčešće ne funkcionišu kako bi trebalo, a porodična savjetovališta gotovo i da ne postoje. Na taj način, djeca koja imaju problem najčešće nemaju kome da se obrate, a to posebno dolazi do izražaja imajući u vidu da su samo škole koje imaju iznad 1.000 učenika dužne da imaju psihologa“, saopštili su iz Mreže.

U reagovanju su istakli da nisu samo institucije zakazale, već cjelokupno crnogorsko društvo.

„Zakazali smo svi kao pojedinci koji kreiraju društvo u kom živi i razvija se mlada grupa aktera ovog događaja. Crnogorsko društvo je i dalje veoma tolerantno na nasilje i ponašanja koja mogu biti upozoravajući faktor na ozbiljnije poremećaje u ponašanju u kasnijoj fazi. Takva ponašanja se obično okarakterišu kao dječija igra, nestašluk, uobičajno zadirkivanje za djecu u tim godinama“, ocijenili su iz Mreže.

U reagovanju su poručili da je neophodno uspostaviti odnos povjerenja sa mladima i sistem podrške koji će im biti lako dostupan.

„Potrebno je obezbijediti i bolju koordinaciju prosvjetnog, zdravstvenog i sistema socijalnog staranja, kao i savjeta roditelja pri školama. U rješavanju ovog slučaja neophodno je, prije svega, pružiti adekvatnu i pravovremenu zdravstvenu, socijalnu i psihološku podršku žrtvi nasilja i članovima njene porodice, utvrditi odgovornost svih koji su učestvovali u nasilju, uz odgovarajući psiho-socijalni tretman koji će prevenirati takva ponašanja u budućnosti“, naveli su iz Mreže.

Oni su ocijenili da crnogorsko društvo još uvijek nije spremno da kategorično odbaci i osudi sve oblike nasilnog ponašanja, navodeći da građani najčešće ne uviđaju posljedice psihičkog i fizičkog nasilje koje trepe djeca.

Mreža NVO za borbu protiv vršnjačkog nasilja formirana je kroz projekat „Koalicija protiv vršnjačkog nasilja u crnogorskim školama“ koji sprovode Udruženje Roditelji, NVO Juventas, Unija srednjoškolaca i Centar za podršku lokalnog i regionalnog razvoja. Mrežu čine: NVO Juventas, Udruženje Roditelji, Unija srednjoškolaca Crne Gore, NVO Pandora, Centar za prava djeteta Crne Gore, Pedagoški centar Crne Gore, Udruženje mladih sa hendikepom, SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica, Mladi Romi, Forum mladi i neformalna edukacija, Defendologija, Centar za obuku i obrazovanje, NVO Prima, Nacionalna asocijacija roditelja djece i omaldine sa smetnjama u razvoju-NARDOS.

Mreža NVO za borbu protiv nasilja nad djecom formirana je u sklopu projekta finansiranog od strane UNICEF-a, a čine je NVO Juventas, Defendologija, Centar za ženska prava, Udruženje Roditelji, SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica, SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Nikšić, Nacionalna asocijacija roditelja djece i omladine sa smetnjama u razvoju-NARDOS, Centar za romske inicijative.