3464Međunarodni dan studenata i srednjoškolaca, 17. novembar, u svijetu se obilježava još od 1941. godine. Posljednjih nekoliko godina u Crnoj Gori ga proslavlja nikad brojnija, a utisak je, nikada pasivnija studentska populacija.

Istina, studentska populacija je aktivna kada je članstvo u političkim partijama u pitanju, pa je tako niz istraživanja pokazao da je preko 10 odsto mladih od 18 do 30 godina član neke političke partije. Ipak pitanje je koliko je članstvo u političkim partijama aktivizam, koliko je zaista studentima omogućeno da kritički, nezavisno od partijskog programa i partijske discipline formiraju i iskazuju svoj stav.

Zdrava participacija mladih ipak izostaje, pa su tako studentske organizacije i udruženja sve neaktivniji, suočavaju se sa problemima u ljudskim, finansijskim i logističkim resursima. Rijetka studentska udruženja koja uprkos svemu uspješno funkcionišu, plod su pojedinačnog napora njegovog članstva, dok izostaje dugoročnija i sistemska platforma za studentsko udruživanje. Rijetki studentski časopisi i online portali su ili već ugašeni ili na putu ka tome, zbog čega ćemo uskoro doći u poziciju da se studentski glas ne može čuti, sve da i neko želi da ga čuje, a to je već sasvim drugo pitanje.

Za razliku od srednjoškolaca, veoma mali broj studenata je aktivan u nevladinom sektoru, bilo kao polaznik brojnih obuka koje organizuju NVO, bilo kao volonter ili stažista na njihovim programima.

Saradnja između različitih studentskih organizacija gotovo da i ne postoji. Naučna istraživanja i okupljanje studenata u neke vidove akademske zajednice na izuzetno je niskom nivou. Rad studentskih parlamenata i predstavnika studenata u tim tijelima je neprimjetan, kako zbog loše promocije i netransparentnosti rada istih, tako i zbog  činjenice da nam nedostaje ciljano, udruženo, jedinstveno i utemeljeno djelovanje pomenutih. Reakcije studentskih predstavnika izostaju u situacijama koje se direktno i nedvosmisleno tiču prava i položaja studenata, a još više zabrinjava i nezainteresovanost samih studenata za ta pitanja i za aktivnosti njihovih predstavnika, te sami izbori predstavnika postaju nedovoljno bitni i privlačni.

Studentski glas se može čuti jedino kada je interes određene grupe studenata direktno ugoržen, kao što je to bio slučaj sa studentima Fakulteta političkih nauka i Fakulteta za turizam i hotelijerstvo, a nešto ranije i sa studentima Ekonomskog fakulteta Univerziteta Crne Gore. U tim situacijama, izostala je podrška studenata drugih jedinica i studijskih programa, te nikad nisu formirani širi zahtjevi koji bi se dublje bavili pitanjem visokog obrazovanja. S druge strane, studenti privatnih fakulteta se ne stavljaju u isti rang sa studentima Univerziteta Crne Gore, te je međusobna saradnja ove dvije skupine na veoma niskom nivou.

Zajedničko studentima privatnih fakulteta i studentima državnih fakulteta je, pak, odsustvo kritičkog posmatranja i reagovanja na šire društveno stanje. Društvene vrijednosti, ekonomska, politička i pravna pitanja studentima su strane i nedovoljno interesantne teme. Visoka stopa nezaposlenosti pitanje je kojim će se studenti nositi nakon završetka studija, do tada će biti na čekanju. Studentima je nedovoljno bliska i kultura, pa je tako istraživanje UCG-a iz prve polovine 2016. godine pokazalo da je 37 odsto studenata za godinu dana pročitalo samo jednu do dvije knjige (neobavezna literatura), 16 odsto nijednu knjigu, a da nemaju naviku odlaska u pozorište, bioskop, muzeje.

Međutim, ne možemo krivicu svaliti samo na studente. Sistem je taj koji je studente učaurio i učinio pasivnim. Obrazovni sistem nije uradio svoj posao u oblasti prenošenja određenih tekovina demokratske i participativne kulture, a mediji i šira društvena zajednica je pak doprinosila suprotnom efektu. Studentima je poslata poruka da ne mogu ništa da promjene, te da je loše izdvojiti se iz mase, posebno sada kada je studentska populacija izrazito masovna. Da nisu dovoljno bitni, poruka je koju im šalju političke partije, s obzirom da se u toku izbornih kampanja nijedna stranka nije bavila pitanjem visokog obrazovanja i položaja studenata na dubinski i temeljan način. Zbog toga ne čudi visok stepen pasivnosti studenata, koji su samo žrtve sistema koji je progutao sve njihove nade, uvjerenja i mladalačke zanose. Nažalost, jedini cilj dijela studenata su postali programi razmjene i stipendija inostranih ambasada i univerziteta. Drugi su, pak, odani misiji završavanja fakulteta u određenom roku uz maksimalno posvećivanje jedino testovima i ispitnom gradivu. Trećoj grupi studenata ovakav sistem nije pružio bilo kakvu viziju i materijal za planiranje.

Međunarodni dan studenata i srednjoškolaca obilježava se u znak sjećaja na 17. novembar 1939. godine i studente iz Praga koji su ubijeni ili odvedeni u logore zbog protestovanja protiv nacističke vlasti. Ironično, nedavna istraživanja su pokazala nizak stepen znanja kod crnogorskih studenata upravo o (anti)fašizmu, i to u vrijeme kad se u cijelom svijetu opet javljaju fašističke ideje, populizam i autoritarne ličnosti. Češki studenti su u tom oholom vremenu, žrtvovali sebe boreći se za ideale, a teško je zamisliti crnogorskog studenta koji bi se danas borio za bilo kakav ideal. Pitanje je da li studenti uopšte imaju ideale i uvjerenja, te da li su u tome, kao i u svemu ostalom, samo slika cjelokupnog društva. Studenti bi sami po sebi trebalo da budu ideal. Ideal zaštitnika temeljnih vrijednosti jednog društva, ideal nosilaca progresivnog duha i mladalačkog bunta i aktivizma.

Sada je red na obrazovne institucije- da isprave greške. Da studentima usade demokratske vrijednosti, da ih osposobe da kritički razmišljaju i analiziraju događaje i stanje u društvu, te da budu medijski pismeni i intelektualno zreli. U tom procesu svi socijalni akteri moraju uzeti učešće, pa tako i mediji i organizacije civilnog društva.

Priznajemo, tokom ovog obraćanja studentska populacija je generalizovana. Među studentima se nalaze i vrlo aktivni pojedinci, oni koji vrijedno rade na unapređenju crnogorske svakodnevnice, još važnije- na unaprijeđenju sebe, što je za jednu mladu osobu, zapravo, i najvažniji produkt aktivizma.

Upravo zbog toga, uz nadu da je pasivnost studenata samo zatišje pred buru i vjerovanje da će pomenuti aktivni studenti biti nosioci talasa novog i svježeg studentskog duha, NVO Juventas svim crnogorskim studentima/kinjama čestita Međunarodni dan studenata i srednjoškolaca.