alma 3U Crnoj Gori je, prema nezvaničnim podacima, ove godine registrovano 20 novih slučajeva HIV infekcije, od čega je sedmoro već u fazi bolesti saopštila je generalna direktorica Direktorata za zdravstvenu zaštitu u Ministarstvu zdravlja, Alma Drešević.

Ona je, povodom 1. decembra Svjestkog dana borbe protiv HIV/AIDS-a, kazala je da je Crna Gora prva država u istočnoj Evropi i u centralnoj Aziji, koja ima preventivni servis socijalnog ugovaranja.

“Naredne godine će biti 125 hiljada od strane naše države za ove preventivne servise, biće još 50 hiljada za bolesti zavisnosti i za mentalno zdravlje. To će biti ukupno 175 hiljada. Plus, od Global Fonda ćemo naredne tri godine imati po 185 hiljada godišnje”, rekla je Drešević u intervjuu za PR Centar.

U narednom periodu je, kako je kazala, najveći izazov obezbijediti održivost servisa, odnosno drop in centara, koji se bave prevencijom HIV infekcije i koji omogućavaju bolji život onima koji žive sa HIV-om.

Drešević je kazala da prema nezvaničnim informacijama, ove godine ima 20 novih slučajeva HIV infekcije, a od toga je, kako je pojasnila, sedmoro već u fazi bolesti.

Da bi se osobe koje žive sa HIV-om integrisale u društvo, potrebno je, kako je rekla, znanjem se boriti protiv stigma i diskriminacije.

“Osim HIV-a, na isti način se prenosi hepatit B i hepatit C, s tim što je mnogo lakše dobiti hepatit B i hepatit C, nego HIV. Poznato je da je potrebna jako mala količina krvi da bi se dobio hepetit B, pa nemamo stigma prema osobama koje boluju od hepatita B ili C”, objasnila je Drešević.

Ona je istakla da se HIV ne može prenijeti preko čaše, rukovanjem, poljupcem, preko WC šolje.

“Najčešći vid prenošenje je seksulanim putem, homoseksualnim, biseksualnim. Vrlo malo putem transfuzije, jer se vrše kontrole. Dakle, glavni put prenošenja je seksulani i putem krvi”, navela je Drešević.

Izvršna direktorica NVO Juventas, Ivana Vujović, kazala je da postoji napredak u legislativnom i strateškom okviru, i da se danas zna šta je odgovornost koje institucije, kada je u pitanju prevencija i nadzor nad HIV-om.

“Međutim, od 2015. godine, kada je Globalni fond prestao da finanisra rad NVO koje pružaju usluge prevencije osobama koje su u povećanom riziku od HIV-a, došlo je od naglog skoka broja novoinficiranih slučajeva. Imali smo alarmantnu situaciju 2015, a posebno prošle godine”, rekla je Vujović.

Da bi se sistem, kakav danas postoji, kako je navela, unaprijedio, potrebno je investirati u njega.

“Potrebno je obezbijediti uvezanost državnog i nevladinog sistema, državnog između sebe i nevladinog između sebe. Naš zdravstveni sistem reaguje onda kada se već dođe u stanje bolesti. Pored toga što je najveći broj bolesti preventabilnog karaktera u prevenciju samu se ne ulaže dovoljno ni kroz zdravstveni sistem, ni kroz sistem obrazovanja, niti kroz povezan sistem socijalne zaštite”, ocijenila je Vujović.

On je ukazala da je primijećena jasna politička volja iskazana od Ministarstva zdravlja i Instituta za javno zdravlje da se podrži rad na terenu i da se prethodne i ove godine izdvoje sredstva za NVO.

“Ove godine je Ministarstvo zdravlja izdvojilo 100 hiljada eura i napravilo plan u saradnji sa Globalnim fondom da će se rad NVO podržavati u prilično optimalnom iznosu naredne tri i po godine. Sada se odgovornost za preventivne usluge dijeli između državnih i nevladinih organizacija”, istakla je Vujović.

Juventas tokom godine, kako je istakla, pruži usluge prevencije za oko 1.200 pripadnika populacije, koje su u najvećem riziku od HIV-a.

“Taj rad se sprovodi kroz terenski rad, podršku i konsultacije psihologa, socijalnih radnika, vršnjačkih edukatora. U onim godinama kada imamo konstantnu podršku imamo i konstantan rast klijenata kojima tu podršku pružamo”, objasnila je Vujović.

Ona smatra da predmet zdravi stilovi života treba da bude obavezan u svim školama, jer je, kako je kazala, u okviru toga predmeta dovoljno prostora posvećeno prevenciji HIV/AIDS-a.

“Ukoliko se na pravi način ta poglavlja obrade onda stvarno mladi dobijaju dovoljno informacija, što nažalost nije slučaj trenutno. I to pokazuju naše vršnjačke edukacije”, pojasnila je Vujović.

Prema njenim riječima Savjetovališta za HIV nalaze se u osam Domova zdravlja u Crnoj Gori u kojima se, kako je rekla, može uraditi testiranje.

“Naš savjet je da i ukoliko ne postoji strah i potreba da se uradi test na HIV, da mladi posjete savjetovalište, jer će im edukovani savjetnici dati informacije kako da se zaštite od HIV-a. To je možda jedna od najboljih adresa za dobijanje provjerenih informacija”, kazala je Vujović.

Specijalista socijalne medicine iz Instituta za javno zdravlje, Aleksandra Marjanović, saopštila je da je prema podacima, u Crnoj Gori do kraja 2016. godine bilo 227 registrovanih osoba sa HIV-om i AIDS-om.

„Od toga je 49 osoba preminulo, 104 osobe imaju razvijenu formu bolesti ili AIDS, a ostali su HIV pozitivni. Ono što nas raduje je da je povećan broj osoba koje imaju HIV infekciju, što znači da dolaze rano da se testiraju. Znatno je veći broj muškaraca, a 85 odsto slučajeva HIV/AIDS-a je nastalo seksualnim putem“, pojasnila je Marjanović.

Ona je kazala da broj testiranja i dolazaka na povjerljivo savjetovanje pokazuje stabilan rast tokom godina.

„Ali ni približno nije onako dobar kako bi mi željeli. Za sada Crna Gora spada u grupu zemalja sa veoma malim brojem osoba koje dolaze na dobrovoljno testiranje. Veoma rijetko i zdravstveni radnici upućuju na testiranje na HIV“, istakla je Marjanović.

Visokopotentna anti-retrovirusna terapija, kako je pojasnila, omogućava da osoba, ako na vrijeme sazna da ima HIV infekciju, vodi kvalitetan i zdrav život.

„Kod osobe koja kontroliše svoju infekciju i uzima anti-retrovirusnu terapiju broj virusnih kopija u perifernoj krvi pada ispod nivoa mjerljivosti i ta osoba onda ne može da prenese infekciju. To znači da rano otkrivanje HIV infekcije na neki način predstavlja preventivnu mjeru širenju HIV infekcije“, objasnila je Marjanović.

Problem nastaje, kako je kazala, kada osobe koje nisu svjesne da bi mogle da imaju infekciju ne mijenjaju svoje rizično ponašanje i nesvjesno šire infekciju.

Marjanović je ukazala da je veoma važno da promotivne i preventivne poruke stalno šalju preventivni zdravstveni profesionalci, ali i ljekari koji se bave liječenjem pacijenata koji imaju HIV infekciju.

„HIV pozitivni pacijenti, koji su na kontrolisanoj terapiji, veoma često dođu kod ljekara, stomatologa i otkriju svoj status i onda budu stigmatizovani, pa čak i diskriminisani, odnosno ne ostvare pravo zbog koga su došli. Uvijek se nađu drugi razlozi zbog kojih budu odbijeni, a da to nije jasno i glasno zbog HIV infekcije. Međutim, tako jeste“, objasnila ja Marjanović.

Pacijenti sa HIV infekcijom, neželeći da budu izloženi širenju informacija i otkrivanju njihovih ličnih podataka ne upuštaju se u prijavljivanje takvih slučajeva.

„I onda kada se takvi slučajevi ne prijavljuju, kao da ne postoje. Tako da ne možemo da govorimo o diskriminaciji vezanoj za HIV status, zbog toga što nemamo slučajeva prijavljivanja diskriminacije, ali iskustveno znamo da postoje slučajevi stigmatizacije jako često i doskriminacije u pojedinim slučajevima“, navale je Marjanović.

Prema njenim riječima, napravljen je pomak u liječenju HIV pozitivnih osoba.

„Naše HIV pozitivne osobe dobijaju anti-retrovirusnu terapiju na teret Fonda, znači besplatna je terapija. U skorije vrijeme je odrađeno da pacijenti mogu da dođu na Infektivnu kliniku po recepte, na svaka tri mjeseca. Ljudi onda ne moraju da dolaze baš svakoga mjeseca i u tom smislu smo relaksirali naše pacijente“, kazala je Marjanović.

U budućnosti je, kako je kazala, potrebna bolja saradnja sa zaštitnicima prava pacijenata, kako bi se ojačali i pacijenti i porodice.