Pretjerana upotreba računara i pametnih telefona dovela je do različitih oboljenja kod mladih, zbog čega je neophodno podići nivo svijesti o značaju fizičke aktivnosti i zdrave ishrane, kroz uvođenje obaveznog školskog predmeta Zdravi stilovi života.

To je ocijenio saradnik na javno-zdravstvenim projektima u nevladinoj organizaciji Juventas, Jovan Dašić, gostujući u emisiji "Jutro sa Iris" na Televiziji Prva.

On je rekao da je svakom djetetu potrebno do 60 minuta fizičke aktivnosti dnevno.

"Preporuka je da se bude do dva sata dnevno ili manje ispred računara ili pametnih telefona. Nažalost, pretjerana upotreba istih, kao i gojaznost, doveli su do različitih oboljenja kod osnovaca, tako da je izučavanje predmeta Zdravi stilovi života jako značajno, jer se na tom predmetu mogu naučiti neke izuzetno važne vještine za očuvanje i unapređenje svog zdravlja", poručio je Dašić.

On je pojasnio da je važno da djeca imaju više časova korektivne gimnastike nego kolektivnih sportova, zbog toga što, kako je naveo, kolektivni sportovi odgovaraju samo manjem broju talentovane djece. 

"Jako je značajno da se predmet fizičkog vaspitanja prepoznaje u školama i ne bude posljednji, jer ga obično đaci izbjegavaju ili, u dogovoru sa nekim profesorima, čak i nemaju. Budu umorni, a jako je važno da taj čas bude prvi ili drugi, kako bi djeca na samom početku nastave imala pojačanu fizičku aktivnost i više koncentracije u toku dana za praćenje drugih časova", ocijenio je Dašić.

Pored loše opremljenih sala i rekvizita se, kako je kazao, bilježi i pad motivisanosti djece da se bave fizičkom aktivnošću. 

"Rješavanje tog problema je multisektorsko, ali ono čime se mi bavimo jeste da je jako važno uvesti Zdrave stilove života kao obavezan predmet u školama i na taj način podići nivo svijesti o tome koliko je važna fizička aktivnost za naš dalji rast i razvoj", poručio je Dašić.

Prema njegovim riječima, rizično ponašanje i loš način života su prisutni kod velikog broja osnovaca, što prouzrokuje, kako je pojasnio, različite štetne posljedice po zdravlje mladih. 

"Istraživanje UNICEF-a je pokazalo da 97 odsto djece koristi internet, a od toga od 12. do 14. godine djeca u prosjeku provedu više od tri sata dnevno na računaru. To je dovelo do različitih oboljenja kod osnovaca - imaju krivu kičmu, gojazna su, isključeni su iz komunikacije itd. Imate svijest kod roditelja da što je dijete gojaznije, to je zdravije, a onda kada primjete tu gojaznost, kreću u masovne dijete, koje mogu biti izuzetno opasne po zdravlje djeteta“, naveo je Dašić. 

On je kazao da je važno da djeca uče o zdravoj ishrani i fizičkoj aktivnosti, ali da roditelji ne bi trebali vršiti pritisak i oprerećivati ih, ukoliko ne postoji želja za sportom kod djeteta.

"Potrebno je da djeca sama spoznaju važnost fizičke aktivnosti, uz adekvatnu kontrolu roditelja, a ne da to budu neke zadovoljenja roditeljskih želja", poručio je Dašić

On je najavio da će NVO Juventas u narednom periodu sprovesti istraživanje o zdravlju mladih, koje je podržalo Ministarstvo sporta, a potom, kako je naveo, raditi promociju savjetovališta za mlade, koja su jako značajna u pružanju adekvatnih i pravovremenih informacija. 

 

 

 

 

Informacije koje učenici dobijaju izučavanjem predmeta Zdravi stilovi života mogu biti od presudne važnosti za izmjenu mortalitetne slike kod mladih, zbog čega je potrebno uvrstiti taj predmet kao obavezan u školskom sistemu, ocijenjeno je na okruglom stolu nevladine organizacije Juventas.

Okrugli sto je organizovan u okviru projekta „Mladi zdravstveni edukatori“, koji se sprovodi uz finansijsku podršku Komisije za raspodjelu dijela prihoda od igara na sreću, Ministarstva finansija Crne Gore.

Saradnik na javno-zdravstvenim projektima u nevladinoj organizaciji Juventas, Jovan Dašić, kazao je da je projekat „Mladi zdravstveni edukatori“ baziran na promociji zdravih stilova života i izbornog predmeta Zdravi stilovi života, kao i, kako je pojasnio, promociji postojećih populacionih savjetovališta sa ciljem poboljšanja životnih uslova mladih u Crnoj Gori.

On je istakao da je cilj tog projekta bio poboljšanje životnih uslova mladih u Crnoj Gori, kroz jačanje vještina, podizanje svijesti o rizičnom ponašanju i povećanje nivoa informisanosti o zdravim stilovima života.

„Situacija kod nas nije na zavidnom nivou kada je odabir predmeta Zdravi stilovi života u pitanju. Svega 37 odsto učenika u osnovnim školama je prethodne godine pohađalo nastavu na ovom predmetu, dok je u srednjim školama samo 17 odsto učenika pohađalo nastavu iz ovog predmeta“, saopštio je Dašić.

On je rekao da je situacija u gimnazijama malo drugačija i da je, kako je naveo, 43 odsto gimnazijalaca imalo priliku da stekne bazične informacije o svom zdravlju. 

„Statistika odabira predmeta je daleko od očekivanog, a ovi podaci nam govore da treba kontinuirano raditi na jačanju kapaciteta mladih, kako bi dobili adekvatne i pravovremene informacije“, kazao je Dašić.

Prema njegovim riječima, najčešći razlozi obolijevanja i umiranja mladih su preventabilnog karaktera, a kako je ocijenio, informacije koje učenici dobijaju izučavanjem predmeta Zdravi stilovi života mogu biti od presudne važnosti za izmjenu mortalitetne slike kod mladih.

„Gojaznost, neprestana upotreba telefona i pametnih uređaja, kao i slaba fizička aktivnost doveli su do brojnih oboljenja osnovaca. Potrebno je da djeca u osnovnim školama imaju časove korektivne gimnastike, umjesto kolektivnih sportova koji pogoduju samo malom broju talentovanih. I dok u mnogim crnogorskim školama nedostaju adekvatne sale, rekviziti i sprave, profesori fizičkog obrazovanja zapažaju da su djeca sve manje motivisana i motorički sposobna da vježbaju na časovima.“

On je kazao da je projekat „Mladi zdravstveni edukatori“ doprinio realizaciji Akcionog plana nacionalne Strategije za mlade 2017. do 2021. godine, koji je Vlada Crne Gore usvojila 2016. godine, a da je, kako je rekao, neophodno obezbijediti obaveznu integraciju predmeta u školskim sistemima.

 „Mladi u Crnoj Gori nemaju naviku preventivnih nenametnutih korišćenja zdravstvenih servisa, a kod ljekara idu najčešće samo kad se razbole. Potrebno je obezbijediti dostupnost savremenih oblika kontracepcije svim ženama i djevojčicama, po mogućnosti besplatne. Istovremeno je neophodno raditi na podizanju svijesti o sprječavanju neželjene trudnoće, polno prenosivih bolesti“, saopštio je Dašić.

Profesorica Zdrave ishrane i dijetetike u medicinskoj školi u Podgorici, Dejana Milić, saopštila je da jedna četvrtina djece uzrasta do sedam godina ima prekomjerenu tjelesnu težinu, dok je svaka deseta djevojčica gojazna.

„Najnovije istraživanje koje je radio Institut za Javno zdravlje na uzorku 1.754 ispitanika, uzrasta do sedam godina, pokazuju da jedna četvrtina djece ima prekomjerenu tjelesnu težinu. Svaka deseta djevojčica je gojazna u uzrastu od sedam godina“, kazala je Milić.

Ona je kazala da su djeca u ruralnim sredinama djeca su manje gojazna, dok se bilježi veći stepen gojaznosti kod djece u urbanim sredinama.

„Djeca su fizički aktivnija vikendima nego radnim danima, ali značajniji statistički podatak pokazuje da djeca radnim danima više vremena provode ispred televizora nego vikendom“, rekla je Milić.

Specijalista sportske medicine, Sašenko Ćeranić, kazao je da postoji sveobuhvatan problem u edukaciji djece o zdravim stilovima života, a tiče se, kako je naveo, prosvjete i roditelja.

„Sada djeca nemaju gdje da se bave sportom, a takođe je i spavanje jako bitan faktor razvoja djece, jer spavanje od deset do 12 sati naveče je važnije od 12 do 6 sati, kada djeca rastu i razvijaju se. Problem su i roditelji, jer misle da što je dijete krupnije, to je zdravije“, ocijenio je Ćeranić.

On je istakao da su drastične dijete koje se preporučuju djeci pogrešne, jer se, kako je kazao, na taj način stvara mogućnost za nove probleme, kao što su anoreksija i bulimija.

„Rekreacija i sport su važni u svim uzrastima. Ako se procjeni da dijete nije za sport, psiholog je vrlo važan faktor, jer se djeca u dobu do šest godina psihički traže“, poručio je Ćeranić.

On je kazao da je gojaznost ozbiljan problem, o kojem ljudi nemaju dovoljno znanja.

„Sportom se ne može, bez adekvatne ishrane, smanjiti tjelesna težina. Tu je značajan problem i to što su djeca okrenuta kompjuterima, ne druže se međusobno, nema šetnje i rekreacije“, ocijenio je Ćeranić.

Specijalista zdrastvene njege i glavna sestra Savjetovališta za mlade, Kristina Rakočević, kazala je da su u toj institutciji zaposleni ginekolog, psiholog, pedijatar i pedagog.

„Individualno možemo pružiti ginekološke usluge, kojih na godišnjem nivou imamo oko 500, a prezentacija i edukacija u osnovnim i srednjim školama, na godišnjem nivou, imamo od 1.300 do 1.500“, pojasnila je Rakočević.

Mlade najviše interesuje, kako je objasnila, problem narkomanije i drugih bolesti zavisnosti.

„Mi smo to identifikovali kao problem, posebno jer se kod nas pušenje odomaćilo kao nešto što je prihvatljivo. Bolesti zavisnosti su jedno od vodećih tema u savjetovalištu, pored tema kao što su zdravi stilovi života, fizička aktivnost, dijabetes itd“, poručila je Rakočević.

Prema njenim riječima, u savjetovalište mogu doći mladi uzrasta od devet do 27 godina, svakog radnog dana, bez knjižice i uputa.

Vršnjačka edukatorka, Kristina Krivokapić, kazala je da projekat „Mladi zdrastveni edukatori“, predstavlja priču o zdravim stilovima života, kao i promociju istoimenog predmeta, postojećih savjetovališta, kao i, kako je navela, obuku srednjoškolaca iz Podgorice, Bijelog Polja, Bara, Nikšića i Berana.

„Cilj vršnjačkih edukatora je da prvenstveno probude mlade ljude da budu svjesni neznanja o sopstvenom zdravlju, ali i rizika koje to njihovo neznanje donosi“, poručila je Krivokapić.

Prema njenim riječima, poražavajuće je to što mladi rijetko biraju predmet Zdravi stilovi života, koji bi, kako je pojasnila, bio dodatan podsticaj za promociju edukacije i van školskih okvira.

„Mladi često i ne znaju da postoje savjetovališta u okviru Domova zdravlja, u cilju da mladima otvore vrata i pruže utočište bilo kom problemu“, kazala je Krivokapić.

Obuka 18 srednjoškolaca na Ivanovim koritima iz sedam crnogorskih škola je, kako je kazala, imalo priliku da se upozna sa problemom neinformisnosti, rizicima i savjetovalištima, posebno u oblasti seksualnog i reproduktivnog zdravlja.

„Kreirali smo čvrstu mrežu, kako sa trenerima iz Juventasa, tako i međusobno, kroz četiri radionice, sa grupama od oko 15 mladih ljudi. Vršnjačku edukaciju smatram najvećim uspjehom samog projekta, jer smo uspjeli da probudimo  želju kod mladih za edukacijom o sopstvenom tijelu“, poručila je Krivokapić.

 

 

Koordinatorka programa smanjenja štete u Juventasovom Drop in centru za osobe koje koriste droge, Marija Milić, od 15 do 22.04 pohađaće seminar Harm Reduction Academy. Kao jedna od brojnih stipendista ove akademije, imaće priliku da se u Kievu, zajedno sa ostalim stipendistima ove akademije, upozna sa radom programa smanjenja štete sirom svijeta, da izloži koji su problemi sa kojima se naša zemlja suočava kada je ova populacija u pitanju, kao i da cuje dobre primjere iz prakse drugih zemalja svijeta.

Takođe, pored dijeljenja osnovnih informacija o radu programa smanjenja štete širom svijeta, učesnici ovog seminara imaće priliku da čuju i posjete ključna mjesta na kojima se obavlja terenski rad, kao jedan od vrlo značajnih metoda za obuhvatanje populacija sa kojima rade, ali i o konceptu, strategijama i principima supstitucionih terapija i njihovoj dostupnosti ovoj populaciji. Imaće priliku i da obiđu Drop in centre za osobe koje prodaju seksualne usluge i Drop in centre za MSM (muškarce koji imaju seks sa muškarcima), kao i da čuju sve vezano za sigurno injektiranje droga i tretman i troškove liječenja Hepatitisa C, kao i predavanja na temu rodne ravnopravnosti, rodnog identiteta i seksualne ravnopravnosti.

Ovo je  prvi od tri modula  petog ciklusa ove akademije.

Naše kolege, Ulićević Jovan, Marija Jovanović i Balša Dragojević, od 13.04. do 21.04. učestvovaće na treninzima u Varšavi i Kijevu, koje organizuje YODA - Young Organisation for Drug Action, gdje će zajedno sa ostalim organizacijama članicama YODA-e dijeliti iskustva vezana za rad sa osobama koje koriste droge, upoznati se sa novim vrstama droga koje su se pojavile na trzistu, obići DROP IN centre za osobe koje koriste droge i LGBT osobe, diskutovati na teme HIV/AIDS, Hepatitis B i C, kao i imati priliku da čuju sve o novim terapijama koje su dostupne u svijetu. Kolege će biti u mogućnosti da se upoznaju da zakonima i legislativama drugih zemalja u odnosu na probleme korišćenja psihoaktivnih supstanci, kao i da čuju i upoznaju dobre prakse u radu sa ovom populacijom,a sve sa akcentom na mlade osobe koje koriste droge.

 

Terenski radnici Drop in centra za osobe koje injektiraju droge NVO Juventas  danas su obavili prvu od nekoliko planiranih akcija čišćenja pojedinih lokacija od kontaminiranog pribora za injektiranje.  Ovom prilikom, terenski radnici obišli su 3 lokacije u Centru Podgorice, i sakupili oko 500 kontaminiranih igala i špriceva.

Naime, u okviru Programa Smanjenja štete koju sprovodi NVO Juventas još od 2004.godine,a čije su aktivnosti usmjerene na podizanje kvaliteta život osoba koje koriste droge , njihovih porodica i lokalnih zajednica u kojima žive, organizuju se periodično akcije čišćenja javnih lokacija. Neke od planiranih lokacija za akcije su od izuzetnog značaja za lokalnu zajednicu, jer se nalaze u blizini stambenih zgrada, zelenih površina namijenjenih za boravak djece, šetačkih zona i slično.

020/624-608; 067/632-245; 069/160-093 i 067/403-435 su brojevi telefona na koje se građani mogu obratiti našim terenskim radnicima ukoliko primijete kontaminirane igle i špriceve, kako bismo na vrijeme reagovali i uklonili iste, u okviru naših akcija čišćenja ili vandradnim izlascima na lokacije.

 

Zakon o ograničavanju upotrebe duvanskih proizvoda trebalo bi što prije usvojiti i dosljedno primjenjivati, ocijenili su iz institucija zdravstvenog sistema i poručili da u cilju smanjenja pušenja nadležne inspekcije moraju biti angažovane u punom kapacitetu.

Nevladine organizacije Juventas i Centar za monitoring i istraživanje nedavno su saopštile da je Crna Gora država sa najvećom konzumacijom duvana po glavi stanovnika u svijetu i ocijenile da bi zbog toga Vlada trebalo da primijeni preventivne programa ograničavanja pušenja.

Direktorica Centra za promociju zdravlja u Institutu za javno zdravlje, Agima Ljaljević ukazala je da prema podacima istraživanja iz prošle godine u Crnoj Gori, 35,4 odsto odraslih osoba koristi duvanske proizvode, što je više u odnosu na 2012. kada je ih je bilo 31 odsto.

„Zapaža se povećanje broja korisnika, što je zabrinjavajuće, jer je u Crnoj Gori, do posljednjeg istraživanja, kontinuirano evidentiran trend pada konzumenata duvanskih proizvoda“, rekla je Ljaljević agenciji MINA.

Ona je dodala da i konzumiranje duvanskih proizvoda među mladima u Crnoj Gori takođe bilježi trend rasta.

Ljaljević je objasnila da su osnovne mjere u prevenciji i smanjenju upotrebe duvanskih proizvoda vezane za implementaciju odredbi Okvirne konvencije o potrošnji duvana (FCTC) prema kojoj je neophodno je uporedo sprovoditi mjere promocije, reklamiranja ponude, dostupnosti, informisanja i edukacije, cjenovne, poreske i akcizne politike, kaznene mjere nepoštovanja odredbi, u svrhu postizanja planiranih ciljeva.

„Predlažem da se što prije usvoji Zakon o ograničavanju upotrebe duvanskih proizvoda i da se dosljedno primjenjuje u praksi, pri čemu je neophodno da se ojačaju kapaciteti inspekcijskih službi koje sprovode nadzor“, kazala je Ljaljević.

Osim toga, kako je naglasila, i svi ostali protokoli trebaju dosljedno biti primjenjivani, kako bi se spriječio pogubni uticaj duvanskog dima na zdravlje ljudi.

Ljaljević je predložila hitno formiranje Radne grupe za kontrolu duvana, kao multisektorsko tijelo koje treba da definiše Strategiju i Akcioni plan, a sredstva za implementaciju, prema njenim riječima, trebalo bi obezbijediti iz sredstava koja se izdvajaju kao akcize i porezi na duvan.

Ona je istakla da se novac ne smije koristiti za liječenje komplikacija upotrebe duvanskih proizvoda, već isključivo za promociju nepušenja, istraživanje i praćenje pušačkog statusa u populaciji i evaluaciju dostignuća planiranih ciljeva.

Ljaljević smatra da je vrlo značajno jačati kapacitete koji sprovode aktivnosti kontrole duvana u populaciji, sa zdravstveno-vaspitnog aspekta.

„Posebno je značajno sprovoditi istraživanja o uticaju upotrebe duvanskih proizvoda na zdravlje, kako bi se omogućilo praćenje efekata primjene propisanih mjera kontrole na zdravlje populacije“, rekla je Ljaljević.

Kako je dodala, važno je ustanoviti i u kojoj mjeri primjena akcizne politike utiče na tokove duvanskih proizvoda, a nakon toga utvrditi efekte na zdravlje ljudi.

Iz Ministarstva zdravlja su Agenciji MINA kazali da dosadašnja primjena Zakona o ograničavanju upotrebe duvanskih proizvoda iz 2004. godine, koji je dva puta inoviran, nije dala očekivane rezultate, jer zabrana pušenja na javanim mjestima nije dosljedno ispoštovana.

To je, prema njihovim riječima, uslovilo pripremu i donošenje novog zakona, kako bi se obezbijedila adekvatna zaštita zdravlja ljudi od štetnih posljedica upotrebe duvanskih proizvoda.

Iz Ministarstva su rekli da se novim zakonom propisuje niz mjera za smanjenje i ograničavanje upotrebe duvanskih i sličnih proizvoda i sprječavanje štetnih posljedica njihove upotrebe, obilježavanje, reklamiranje, sastojci i druga pitanja od značaj za zaštitu ljudskog zdravlja.

„Prvi put se uređuju sastojci duvanskih proizvoda, zabrana prekogranične prodaje duvanskih proizvoda, proizvodnja i promet elektronskih cigareta i posuda za ponovno punjenje elektronskih cigareta i novih duvanskih proizvoda“, kazali su iz tog resora.

Kako su dodali, kao novo zakonsko rješenje predložena je i provjera tačnosti mjerenja emisije štetnih sastojaka od laboratorija koje su akreditovane i skladu sa tačno određenim ISO standardima i koje imaju ovlašćenje Ministarstva zdravlja za tu djelatnost.

Iz Ministarstva su istakli da ove laboratorije ne mogu osnivati proizvođači i uvoznici duvanskih proizvoda, koji ne mogu vršiti nadzor nad njima, a ni sa njima povezana lica.

„Zabranjena je proizvodnja i promet duvanskih proizvoda za pušenje kojima su dodati aditivi sa karakterističnom aromom i aromatične materije koje daju miris ili ukus, kao i proizvodnja i promet duvanskih proizvoda za pušenje kojima su dodate arome ili neka tehnička svojstva koja omogućavaju izmjenu mirisa ili ukusa duvanskog proizvoda ili jačine duvanskog dima“, naveli su iz Ministarstva.

Oni su rekli da je propisana izričita zabrana proizvodnje i prometa duvanskih proizvoda koji sadrže vitamine i druge aditive koji stvaraju privid da duvanski proizvod koristi zdravlju, kofein ili taurin ili druge aditive i stimulanse koji se povezuju s energijom i vitalnošću, aditive kod kojih se emituju/otpuštaju obojene supstance tokom pušenja, koji tokom pušenja olakšavaju udisanje ili unos nikotina i imaju CMR (kancero mutagena reproduktivna) svojstva u nezapaljenom obliku.

Iz Ministarstva su kazali da je propisana zabrana pušenja u javnim i radnim prostorima i naglasili da se mora dosljedno poštovati, uz svestrano angažovanje nadležnih inspekcija.

Navode da se novim zakonom propisuje zabrana pušenja u svim radnim prostorima, kao i u javnim prostorima koji, između ostalih, obuhvataju i zdravstvene i obrazovne ustanove i ugostiteljske objekte.

Međutim, kako su dodali, u prostorijama koje poslodavac posebno odredi, opremi i označi, da je pušenje dozvoljeno, pušenje nije zabranjeno.
U Ministarstvu smatraju da propisivanje zabrana i ograničenja ne može, samo po sebi, dati očekivane rezultate i poručuju se nadležne inspekcije moraju angžovati u punom kapacitetu.

„Pored preventivnog djelovanja inspekcije, moraju se sprovoditi i kaznene mjere“, kazali su iz tog resora.

Novim zakonom propisuje se novčana kazna za prekršaj za nepridržavanje propisanih zabrana i ograničenja za pravno lice od 500 eura do 20 hiljada eura, za odgovorno lice u pravnom licu od 50 eura do dvije hiljade eura, a za preduzetnika od 150 eura do šest hiljada eura.

„Novčana kazna za prekršaj od 30 eura do hiljadu eura propisana je za oosbe koje puše u javnom i radnom prostoru i izlažu druge osobe sekundarnom duvanskom dimu, koja puše u javnom, odnosno radnom prostoru koji vlasnik, odnosno korisnik nije isključivo odredio za pušenje ili koja puši u sobama i apartmanima za smještaj gostiju, koje poslodavac nije odredio i istakao oznaku da je u tim sobama i apartmanima pušenje dozvoljeno“, naveli su iz Ministarstva.

Što se tiče odgovornosti, iz Ministarstva su napomenuli da je za kršenje zabrane pušenja u radnom prostoru odgovorno odgovorno lice u pravnom licu, a samu kontrolu zabrane može povjeriti drugom licu.

Nepridržavanjem zabrane pušenja u radnom prostoru, kako su dodali, zaposleni čini povredu radne discipline i protiv njega mora biti pokrenut postupak za utvrđivanje disciplinske odgovornosti, u skladu sa zakonom i ugovorom o radu.

I Ljaljević je navela da su kaznene odredbe sastavni dio svakog zakona, posebno kada je riječ o upotrebi duvanskih proizvoda ističući da je naročito je značajno zaštiti zdravlje od nevoljnog udisanja duvanskog dima.

„Pasivno pušenje predstavlja istu opasnost po zdravlje korisnika kao i aktivno, a zaštita se isključivo obezbjeđuje zabranom upotrebe duvanskih proizvoda na javnim mjestima“, ocijenila je Ljaljević.

Iz Ministarstva su kazali da su navedena zakonska rješenja u skladu sa evropskim propisima i stadardima zaštite ljudskog zdravlja i da ih prate stručna, naučna i životna iskustva.

„S obzirom da je pušenje duvana okarakterisano kao jedan od vodećih uzroka umiranja i obolijevanja stanovništva, a pri tome su pušenje i komplikacije koje ono izaziva preventabilnog karaktera, evidentna je efikasnost i efektivnost primjene mjera prevencije upotrebe duvanskih proizvoda i aktivnosti odvikavanja od pušenja“, poručili su iz tog resora.


 

Gojaznost, neprstana upotreba mobilnih telefona i pametnih uređaja, kao i slaba fizička aktivnost doveli su do brojnih oboljenja osnovaca. Zato je, tvrde sagovornici Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), potrebno da djeca u osnovnim školama imaju časove korektivne gimnastike, umjesto kolektivnih sportova koji pogoduju samo malom broju taklentovanih.

I dok mnogim crnogorskim školama nedostaju adekvatne sale, rekviziti i sprave, profesori fizičkog vaspitanja zapažaju i da su djeca sve manje motivisana i motorički sposobna da vježbaju na časovima.

Preporuka Svjetske zdravstvene organizacije je da djeca školskog uzrasta provedu 60 minuta dnevno baveći se fizičkom aktivnošću, a da ispred televizora, kompjutera i pametnih telefona budu manje od dva sata.

Prema podacima Unicefa, međutim, 91 odsto djece u Crnoj Gori koristi internet, a 87 odsto je svakodnevno u virtuelnom svijetu. Prema istraživanju iste organizacije iz 2016. godine, djeca uzrasta od 12 do 14 godina u prosjeku provode tri sata dnevno na internetu svakog dana.

“Ako uzmemo u obzir da je svako četvrto dijete u Crnoj Gori gojazno ili ima prekomjernu težinu i da je u velikoj mjeri uzrok fizička neaktivnost ili loša ishrana, možemo zaključiti da bi školarci mogli da budu fizički aktivniji”, kažu za CIN-CG stručnjaci Instituta za javno zdravlje. Oni smatraju da bi se stanje moglo popraviti tako što će se, između ostalog, obezbijediti dostupnost igrališta i školskih dvorana i van nastave.

Međutim, nekoliko roditelja sa kojima je CIN-CG razgovarao tvrde da su i časovi fizičkog vaspitanja u osnovnim školama “mrtvo slovo” na papiru. Mnoga djeca, tvrde, propuštaju časove fizičkog vaspitanja zbog nedostatka mjesta u školskim salama, a dobar dio primjedbi se odnosi na to da ni nastavnici “ne doživljavaju ozbiljno” taj predmet.

Profesor fizičkog vaspitanja Branko Batizić saglasan je da se nastava godinama sprovodi na loš način, uglavnom ne po programu za taj predmet. “Brojni su razlozi zašto je to tako. Škole nemaju sale, rekvizite, sprave, ali i djeca nijesu motorički sposobna koliko su nekada bila. Sve više djece je gojazno ili ima neki deformitet. Pretjerana gojaznost je veliki problem, a to vuče sa sobom oboljenja kičme, “iks” ili “o” noge… “, objašnjava on.

Batizić tvrdi da su djeca u školama fokusirana na kolektivne sportove, a da se pažnja ne posvećuje korektivnoj gimnastici. “Međutim, to bi djeci bilo dosadno i ne bi bili zadovoljni. U školama u kojima sam radio nijesam se susreo sa tim časovima”, kazao je Batizić. On tvrdi da se ranije radilo kvalitetnije i da ovakvo stanje nije jednostavno riješiti, bez udruživanja svih kojih se problem tiče. Našoj djeci do trećeg razreda osnovne škole, smatra Batizić, nedostaje i nekada obavezni čas plivanja ili kampovi zahvaljujući kojima bi mogli da savladaju taj izuzetno zdrav sport.

Da sprovođenje nastave fizičkog vaspitanja u školama nije na zadovoljavajućem nivou, priznaju i u Ministarstvu prosvjete. Iz tog resora kažu da očekuju dalje poboljšanje u dijelu stavljanja fokusa na sport u školama:

“Upravo smo potpisali memorandum sa Ministarstvom sporta o vraćanju sporta u škole, u smislu kvalitetnije organizacije školskih takmičenja. Reformom osnovnoškolskog obrazovanja, koja je podrazumijevala smanjenje obima gradiva, nijesmo smanjili broj časova fizičkog vaspitanja, već je on i dalje među najvećim u regionu”, kazala je portparolka Ministarstva Milica Lekić. Ona je rekla da, u zavisnosti od objekta i lokacije, škole raspolažu terenima, salama ili balon-salama. Priznaju da postoje obrazovne ustanove u kojima je potrebno dodatno ulaganje, kako bi se stvorili potrebni uslovi za nastavu. Lekićeva je podsjetila da su samo tokom prošle godine opremili, izgradili ili rekonstruisali sale u školi “Ristan Pavlović” u Pljevljima, pomorskoj školi u Kotoru, osnovnoj školi “Salko Aljković” u Pljevljima, Gimnaziji Cetinje i osnovnoj školi “Bać” u Rožajama. U ovoj godini, kaže Lekić, planirano je 16 projekata zahvaljujući kojima će se, samostalno ili u saradnji sa drugim subjektima, rekonstruisati ili izgraditi sale u školama širom Crne Gore.

Kada su ministri prosvjete i sporta Damir Šehović i Nikola Janović prošle godine potpisali memorandum o saradnji i najavili da će raditi na tome da međuškolska, sportska takmičenja postanu obavezna, poručeno je i da će Fond za talente Ministarstva prosvjete dio novca da usmjeri za razvoj sporta.U tom ministarstvu smatraju važnim i veliki projekat “Džudo u školama”, kojim su značajnom donacijom od svjetske džudo federacije uveli taj sport u dio crnogorskih škola.

Batizić podsjeća da je uvođenje sporta u škole namijenjeno samo za talentovane i da od toga 80 odsto djece nema koristi. “Nije jednostavno motivisati djecu da se bave sportom, pogotovo onu koja nijesu spremna”, kaže on.

Centar za zdravstvenu ekologiju Instituta za javno zdravlje upozorio je da fizička neaktivnost kod djece vodi brojnim poremećajima. Tu spadaju prekomjerna težina i gojaznost, povišen krvni pritisak, loše samopoštovanje, slabiji uspjeh u školi, ali i deformiteti koštanozglobnog sistema kao što su ravni tabani, skolioza (zakrivljenost kičme), kifoza (deformitet kičmenog stuba).

“Uslijed neaktivnosti, kod djece je primjetna i loša motorika, prije svega izuzetno loše koordinacione sposobnosti – orjentacija u prostoru, sinhronizacija pokreta, ravnoteža, brzina učenja novih motoričkih zadataka. Te sposobnosti se spontano razvijaju kroz igru i fizičku aktivnost, kojih su naša djeca, nažalost, prilično lišena”, zaključuju iz Instituta za javno zdravlje.

 

 

 

U Crnoj Gori je potrebno razviti jasne i specifične procedure kada je riječ o pružanju podrške mladima koji napuštaju sistem socijalnog staranja, a nevladine organizacije (NVO) trebalo bi da imaju kontinuiranu podršku institucija u procesu kreiranja i implementacije socijalnih usluga.

To je ocijenjeno na okruglom stolu  „Standardi u radu sa djecom i mladima koji napuštaju institucionalni smještaj“, koji je organizovala NVO Juventas u okviru regionalnog projekta „Osnaživanje mladih u riziku od socijalne isključenosti“, koji se sprovodi uz podršku Evropske Unije.

Socijalna radnica u NVO Juventas, Nina Šćepanović, istakla je da sam proces deinstitucionalizacije može dodatno ugroziti dijete ukoliko je tranzicija brza i ukoliko se, kako je pojasnila, potrebe djece ne smatraju prioritetima.

„Sam taj proces deinstitucionalizacije jeste odlazak iz sistema staranja, ali ne treba da se samo zasniva na zatvaranju svakog slučaja, već i na razvoju efikasnijih i savremenih usluga, koji će biti dostupni, kako djeci, tako i njihovim porodicama“, rekla je Šćepanović.

Ona je objasnila da se sistem socijalnog ugovaranja smatra progresivnim sistemom saradnje između javnog i privatnog sektora, gdje se, kako je rekla, putem učešća organizacija civilnog društva može značajno uticati na kvalitet, pluralizam i dostupnost usluga.

Ogranizacije civilnog društva, kako je rekla, igraju značajnu ulogu kada je riječ o kreiranju i implementaciji socijalnih usluga.

„Organizacije civilnog društva bi trebalo da se podstiču da pomažu mladim ljudima prilikom procesa osamostaljivanja i da povezuju mlade ljude sa sistemima podrške i sa uslugama koje su im namijenjene. One se podstiču da pomažu u izradi startegija za deinstitucionlaizaciju i stvaranju alternativa“, kazala je Šćepanović.

U većini zemalja u regionu, kako je navela, ne postoje jasne i specifične procedure kada je riječ o pružanju podrške mladim ljudima koji napuštaju sistem socijalnog staranja.

„Iz tog razloga jedan od zadataka jeste da se razviju te jasne i specifične procedure, koje će biti održive i usmjerene ka djeci. Nedostatak usluga može voditi u dva pravca. Jedan jeste povratak djece na sistem socijalnog staranja, a drugi je preuzimanje odgovornosti i da na osnovu korišćenja postojećih resursa ostvarujemo značajne razultate“, kazala je Šćepanović.

Ona je istakla da postoji potreba za uslugama koje se pružaju u zajednici, za međusektorskom saradnjom, kao i za održivim uslugama.

„Potrebno je primjenjivati sistem socijalnog ugovaranja, kako bi se na adekvatan način pružilo finansiranje organizacijama civilnog društva i kako bi sam kvalitet usluga bio bolji. Postoji potreba i za lokalnom odgovornošću, kao i za stvaranjem dobre mreže između organizacija civilnog društva i državne institucije“, navela je Šćepanović.

Direktor Centra za zaštitu odojčadi, dece i omladine u Beogradu, Zoran Milačić, kazao je da je veoma bitno da postoji podrška države ka nevladinom sektoru.

„Vrlo je važno donijeti Zakon o nevladinom sektoru koji bi definisao načine funkcionisanja, formiranja i kadrovska rješenja. NVO funkcionišu u odnosu na zahtjev donatora, odnosno onih koji obezbjeđuju finansije. To uvijek nije potreba krajnjeg korisnika i zato uloga države mora da bude značajnija“, smatra Milačić.

On je istakao da moraju da se utvrde tačne smjernice da bi se znalo koje su usluge potrebne na nacionalnom nivou.

„U skladu sa tim treba da se da na raspolaganje nevladinom sektoru da konkuriše za takvu vrstu usluga, ali da je pripremljen sa odgovarajućnom strukturom, kadrovskom i vezano za određena znanja koja mora da ima“, rekao je Milačić.

U institucionalnom smještaju, kako je rekao, sve potrebe mladih ne mogu da budu zadovoljene i tu, kako je kazao, važnu kariku može da ima civilni sektor.

„Veoma je važna komunikacije, koja može da se uspostavi sa korisnikom, koja je u institucijama više formalna, a kada se radi sa nevladinim sektorom to može da bude i neka vršnjačka podrška, koja umnogome znači za dalje procese razvoja djeteta bez roditeljskog staranja“, pojasnio je Milačić.

Generalni direktor Direktorata za socijalno staranje i dječju zaštitu u Ministarstvu rada i socijalnog staranja, Goran Kuševija, kazao je da je jedna od ključnih promjena kojoj se teži smanjenje broja korisnika usluga smještaja, transformacija ustanova za smještaj kroz, kako je pojasnio, razvoj alternativnih oblika socijalne i dječje zaštite.

„Krajnji ishod reforme treba da bude prelazak sa institucionalnog smještaja korisnika na vaninstitucionalni oblik zaštite. Taj prelazak je dug proces koji podrazumijeva razvoj i održivost usluga u sistemu socijalne i dječje zaštite. Usluge socijalne i dječje zaštite treba da u najvećem stepenu odgovore na potrebe korisnika uz poštovanje ljudskih prava i dostojanstva“, rekao je Kuševija.

Djeca i mladi koji napuštaju institucionalni smještaj, kako je kazao, prepoznati su kao jedna od grupa koje Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti posebno štiti.

„Država u kontinuitetu prepoznaje obavezu unapređenja usluga koje se nude u ovim oblastima. A prepoznaje i potrebu za univerzalnim i resursima zejdnice, posebno onima koje pružaju NVO“, ocijenio je Kuševija.

Načelnica Odjeljenja za razvoj i stručnu podršku u Zavodu za socijalnu i dječju zaštitu, Bojana Miletić, rekla je da Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti predviđa da pružaoci usluga mogu biti različite organizacije i da je potrebno da se stvore mehanizmi za sistem kontrole kvaliteta pružanja usluga.

„Neki od mehanizama kontrole su standardi usluga, koji su definisani različitim pravilnicima, licenciranje stručnih radnik, koje je u nadležnosti Zavoda za socijalnu i dječju zaštitu, licenciranje pružalaca usluga koje je u nadležnosti Ministarstva rada i socijalnog staranja i akreditacija programa obuka“, navela je Miletić.

Ona je rekla da je akreditovano šest programa obuka, koji su bili tematski.

„Važno je da imamo što više akreditovanih programa da bismo obezbijedili kontinuirano stručno usavršavanje za stručne radnike“, istakla je Miletić.

Ona je pojasnila da je svaka vrsta usluge regulisana odgovarajućim pravilnikom.

„Da biste licencirali uslugu treba da imate odgovarajući broj licenciranih stručnih radnika. Da bi stručni radnici bili licencirani potrebno je da imaju odgovarajući nivo kvalifikacija obrazovanja, da su prošli kroz akreditivani program obuke i da su položili stručni ispit“ objasnila je Miletić.

Koordinatorka Omladinskog programa u NVO Juventas, Marija Stajović, kazala je da su mladi koji su bili bez roditeljskog staranja jedina kategorija kod kojih samostalni život nužno počinje sa 18 godina.

„Zbog toga je od posebnog značaja obezbijediti im pristup obrazovanju, smještaju, zaposlenju, stipendijama, kao i svoj ostaloj podršci koja im je potreba“, navela je Stajović.

Prema njenim riječima, organizacije civilnog društva imaju značajnu ulogu u pružanju podrške mladima u riziku posebno, kako je rekla, onima od 15 do 30 godina.

„Upravo zbog toga je važno jačati i kapaciteta zaposlenih i angažovanih u NVO sektoru, a sam sektor profesionalizovati. Trenutno je u toku polaganje stručnog ispita za sve stručne radnike u sistemu socijalne i dječje zaštite, gdje se posebno apeluje na stručne radnike u NVO-ima da uđu u ovaj proces“, istakla je Stajović.

Ona je dodala da je aktuelno i licenciranje programa iz socijalne i dječje zaštite, kao i socijalnih servisa u cilju, kako je rekla, podizanja kvaliteta usluga kroz uvažavanje standarda.

„Standardi su važni kako bi se profesionalizovali servisi koje pružaju organizacije civilnog društva i kako bi se stvorili uslovi za uspostavljanje dugoročne podrške za rizične grupe u zajednici“, pojasnila je Stajović.

Ona je kazala da se nedovoljan broj NVO uključio u rad sa mladima, koji napuštaju institucionalni smještaj i da se treba dodatno ojačati saradnja između NVO i državnih institucija.

Predstavnica Dječjeg doma „Mladost“ u Bijeloj, Marela Savić, istakla je da Dječji dom nikada nije imao manji broj djece na smještaju, kao i da su to uglavnom djeca starijeg školskog uzrasta.

“Ovo govorim sa velikim ponosom, jer svi znamo da institucija nije najbolje  mjesto za odrastanje djeteta”, navela je Savić.

Ona je pojasnila da djeca dolaze u instituciju nakon što su iscprpljene sve druge mogućnosti, gdje se, kako je rekla, preduzimaju sve mjere da se osnaže za budući samostalni život.

“Već negdje oko 14. godine, kada je dijete u završnim razredima osnovne škole,  kreće se sa intenzivnim  razgovorima o tome čime bi svako dijete htjelo da se bavi u životu”, poručila je Savić.

Ona je kazala da je Dom posljednjih godina ušao u proces reforme socijalne zaštite u Crnoj Gori.

“Krajem 2015. godine, donijet je plan sopstvene transformacije. Osim rezidencijalnog smještaja, u Domu je predviđen rad četiri servisa pomoći i podrške djeci i porodici. Cilj im je prevencija smještaja djeteta i prevencija izmještanja djece iz biološke porodica”, navela je Savić.

Savić je kazala da su dva servisa već implementirana, a to su Dnevni centar za djecu sa smetnjama u razvoju i Prelazna stambena zajednica dok su, kako je rekla, Nacionalna dječja telefonska linija i Prihvatilište za zaštitu djece od nasilja u porodici, u toku implementacije.

Direktorica Centra za prava djeteta Crne Gore, Rajka Perović, rekla je da u sferi socijalne i dječje zaštite, Centar godinama ulaže tehničke i ljudske kapacitet kako bi, kako je kazala, na adekvatan način odgovorio na ono što je potreba korisnika, odnosno ranjivih grupa. 

„U procesu smo deinstitucionalizacije, tako da su i naše aktivnosti u tom smjeru. Na nama je da damo punu podršku djeci i mladima, da na kvalitetan način rastu i razvijaju se, a porodica je stvarno najstimulativniji oblik zaštite ranjivih grupa“, kazala je Perović.

Ona je istakla da slabost predstavlja to što NVO nemaju kontinuiranu podršku institucija i donatora.

Programska menadžerka Centra za prava djeteta Crne Gore, Jelena Gluščević, kazala je da se Centar sa partnerima, pružanjem usluge stanovanja bavi od 2008. godine i da su za tu svrhu u Glavnom gradu opredijeljene dvije stambene jedinice.

„Jedna je za mladiće, a druga za djevojke i u njih se smještaju djeca nakon boravka u Dječjem domu „Mladost“ Bijela. U program pružanja same usluge su uključeni naši stručni radnici, a to su psiholog i socijalni radnik, kao i supervizor njihovog rada. Takođe, važno je pomenuti i vršnjačku podršku koju imaju naši korisnici od studenata volontera“, navela je Gluščević.

Za desetak godina koliko se pruža usluga stanovanja, kako je rekla, bilo je osam korisnika koji su nakon boravka u Dječjem domu „Mladost“ Bijela imali priliku da borave u stambenim jedinicima i tu provedu dvije godine.

„Imali su priliku da tokom tog perioda od nas dobiju podršku u smislu završetka škole, pomoć u pisanju CV-ja, zaposlenja, pomoć u socijalizaciji, upoznavanju grada i savladavanju osnovnih životnih vještina, kako bi nakon izlaska iz ovog programa mogli da samostalno žive i rade“, kazala je Glušćević.

Nakon izlaska iz programa, kako je pojasnila, ne prekida se kontakt sa korisnicima.

„Mi uvijek ostavljamo mogućnost da se jave, da ih posjetimo, da im pružimo pomoć i podršku i nakon izlaska iz stambenih jedinica. To se pokazalo kao jako dobro, jer potreba za savjetovanjem, stručnom podrškom postoji i nakon boravka“, istakla je Glušćević

 

Crna Gora je država sa najvećom konzumacijom duvana po glavi stanovnika u svijetu, pa bi zbog toga, Vlada trebalo da primijeni preventivne programa ograničavanja pušenja, ocijenjeno je iz nevladinih organizacija (NVO) Juventas i Centar za monitoring i istraživanje (CeMI).

Iz tih organizacija su podsjetili da se u Duvanskom Atlasu iz 2014. godine, Svjetske asocijacije za pluća, navodi da Crnogorci i Crnogorke starije od 15 godina, godišnje konzumiraju, u prosjeku, 4.124 cigarete.

“Kako gotovo da nema ograničenja po pitanju izloženosti duvanskom dimu, i pored toga što većina punoljetnog stanovništva ne upotrebljava duvan, možemo zaključiti da rijetko koji stanovnik Crne Gore nije izložen toksinima iz duvanskog dima”, ocijenili su iz Juventasa i CeMI-ja.

Crna Gora je, kako su saopštili, jedna od rijetkih zemalja kod kojih se bilježi skok u broju onih koji koriste duvan.

“Istraživanje iz prošle godine je pokazalo da je od 2012. povećan broj pušača za 4,4 odsto, kao i da je, nažalost, značajno povećana zastupljenost pušenja među djecom - petnaestogodišnjacima, koja sada iznosi oko 11 odsto. Za pet godina, udvostručio se broj petnaestogodišnaka koji koriste duvan, što nam govori da je cijeli prosvjetni i zdravstveni sistem omanuo u prevenciji pušenja”, smatraju u Juventasu i CeMI-ju.

Oni su pojasnili da duvanski dim sadrži brojne otrovne supstance, koje dokazano lose utiču na zdravlje i skraćuju životni vijek, navodeći da je pušenje 1964. godine proglašeno rizičnim faktorom i uzrokom niza bolesti, koje znatno smanjuju kvalitet života i dovode do prerane smrti.

“Posebno se prepoznaje da doprinosi razvoju kardiovaskularnih bolesti i maligniteta. Kako su najučestalija oboljenja kardiovaskularnog i malignog tipa, u Crnoj Gori svaka druga osoba umire od bolesti srca i krvnih sudova (44.5 odsto), a svaka četvrta (22.6 odsto) od kancera”, istakli su iz Juventasa i CeMI-ja.

Oni su istakli da su štetnom efektu duvanskog dima izloženi i nepušači.

“Izdahnuti dim sadrži veći procenat nikotina i toksičnih gasova nego dim udahnut pušenjem, dok pasivno pušenje povećava rizik obolijevanja od kancera pluća za 25 odsto”, kazali su iz CeMI-ja I Juventasa.

Prema njihovim riječima, zdravlje nacije je odgovornost države, posebno kod preventabilnih bolesti, kakve su bolesti zavisnoti.

“Podaci o oboljijevanju i umiranju uslijed izloženosti duvanskim dimom, upareni sa troškovima liječenja teških oboljenja koje izazivaju, pokazuju da je neadekvatan odnos prema prevenciji pušenja ujedno i neodgovoran odnos prema zdravstvenom budžetu, koji se inače ne procjenjuje dovoljnim da odgovori na potrebe stanovništva Crne Gore”, naveli su iz Juventasa i CeMI-ja.

Iz tih NVO su poručili da očekuju da će Vlada, u narednom periodu, primjenjivati preventivne programe, koji podrazumijevaju primjenu zakona o zabrani pušenja na javnim mjestima, kao i smanjenje dostupnosti cigareta kroz porast cijena duvanskih proizvoda.

“Tu su još i preventivne kampanje, zabrane reklamiranja, onemogućavanje uvezanosti države sa duvanskom industrijom, razvijanje i ponuda programa kojima se pomaže u prestanku pušenja”, pojasnili su iz Juventasa i CeMI-ja.

Oni su dodali da je zabilježeno da je životni vijek kod muškaraca, koji su perstali da konzumiraju duvan produžen za 6,9 do 8,5 godina, a kod žena za 6,1 do 7,7 godina.

“Pušači koji su prekinuli konzumaciju duvana sa 65 godina, produžili su svoj životni vijek za 1,4 do dvije godine, a žene su stekle 2,7 do 3,7 godina”, naveli su iz CeMI-ja i Juventasa.

Oni su podsjetili da Svjetska zdravstvena organizacija smatra da bi smanjenje prevalence pušenja sačuvalo živote 37.522 građana Crne Gore, što predstavlja 6 odsto ukupnog stanovništva države, dok bi, kako su pojasnili, samo nesprovođenje odredbi o zabrani pušenja na javnim mjestima moglo koštati Crnu Goru 10.514 života.

 

Projekat “Bajke su za svakoga” omogućiće da deset tradicionalnih bajki dobiju alternativne forme, da se sagledaju kroz modernu prizmu muško-ženskih odnosa, kao i da se predstave različitosti u društvu, ocijenila je izvršna direktorica NVO Juventas, Ivana Vujović.

Ona je, gostujući u emisiji „Boje jutra“ na televiziji Vijesti, pojasnila da se tradicionalne bajke transformišu kako bi se prilagodile sadašnjosti i iz njih dobila pouka o jednakim pravima u društvu.

„Kada pogledamo bajke braće Grim i kako su one izgledale u prvim verzijama i evoluirale do današnjih modernih formi kroz interpretacije Diznija i Holivuda, kako bi se prilagodile modernim načinima čitanja, zašto ne bi i mi tradicionalne bajke, koje su svojstvene ovom prostoru, pročitali na drugačiji način“, ocijenila je Vujović.

Ona je pojasnila da se u bajkama može primijetiti korijen rodnih uloga, koje, kako je navela, dovode do toga da su žene još uvijek najviše opterećene neravnopravnošću među polovima.

„Crna Gora jeste patrijarhalno društvo. Prezentovali smo u susret Osmom martu jednu, ne baš svijetlu, statistiku, da tek u deset odsto domaćinstava u Crnoj Gori muškarac i žena dijele obaveze u domaćinstvu. U svim bajkama se predstavlja taj pasivni položaj žena, da su one te koje čekaju da budu spašene. Uvijek su lijepe, mirne, spavaju i čekaju princa“, ocijenila je Vujović.

Prema njenim riječima, alternativno čitanje bajki kao što su Mala sirena, Baš-čelik, Tri praseta, Uspavana ljepotica, Ružno pače i drugih, ne podrazumijeva samo pitanje muško-ženskih odnosa, već i drugih različitosti, a posebno, kako je istakla, kvir kulture.

„Ovo je prvi put da na ovim prostorima princ može da se zaljubi u princa, i da princeza može da ima svoju princezu. Baš-čelik je jedna tradicionalna bajka koja je izrazito patrijarhalna i žene su pomenute kao muški trofej. Biće zanimljivo vidjeti kako će ta bajka doživjeti svoju tranformaciju. Mala sirena u sebi ima elemente žene sa svojim stavom, kao i tijela koje prolazi kroz transformaciju, te će biti čitana i kroz trans prizmu“, objasnila je Vujović.

Ona je kazala da svi roditelji imaju pravo da iščitavaju bajke na način koji najviše odgovara njihovim vrijednostima, kao i da ih, kako je istakla, prilagode ukoliko smatraju da su prenasilne u izvornom obliku.

„Mnogi imaju problem da pročitaju da je zla vještica htjela da pojede Ivicu i Maricu, koji su samo htjeli da malo čupnu slatkiše sa kućice, a da su je oni zatim spalili, kako bi se spasili. Isto tako nama smeta da se bajka čita na način da je žena ona koja ćuti, trpi i nema svoj stav, kao i da LGBT osoba nema svoja prava“, poručila je Vujović.

Ona je kazala da će projekat biti završen do jula, a Zbornik deset bajki će biti predstavljen krajem marta u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj i Makedoniji.

 

Studenti II godine Fakulteta Političkih Nauka iz Podgorice, sa studijskog programa Socijalna politika i socijalni rad, u narednih nekoliko dana pohađaće dio iz praktične nastave u našoj organizaciji.

Dana 16. 03. 2018. studenti su posjetili 2 Drop-in centra Juventasa, Drop-in centar za osobe koje injektiraju droge i Drop-in centar za osobe koje prodaju seksualne usluge.

Koordinatorke programa Smanjenja štete koji se sprovodi u okviru oba centra, Marija Radović i Marija Milić, su zajedno sa kolegama terenskim radnicima, upoznale prisutne sa programom Smanjenja štete i time kako se on kod nas sprovodi, organizacijom rada centara i terenskog rada, koordinacijom sa drugim NVO i državnim sektorom.  Takođe, prisutni studenti su dobili brošure i  osnovne informacije o seksualno prenosivim infekcijama, HIV-u i hepatitisu B i C, testiranju na HIV i hepatitis B i C, vrstama droga i liječenju, predoziranju, supstitucijskim terapijama koje postoje u Crnoj Gori.

 

 


Crnogorsko društvo je spremno da koristi formu peticije, ali je pitanje koliko su institucije kojima su peticije predate spremne da ih na odgovoran način razmatraju, uzimajući uravnotežen stav u odnosu na predložene inicijative, ocijenila je izvršna direktorka Juventasa Ivana Vujović.

Ona je u intervjju za Pobjedu kazala da civilno društvo počiva na potrebi građana da utiču na javne politike i prakse.

„To znači da se ne dopušta da se procesi odlučivanja i sprovođenja odluka donose bez uključivanja onih kojih se tiču. Neformalni oblici udruživanja građana koje peticija kao forma podržava su s toga još značajniji“, objasnila je Vujović.

Ona je kazala da je crnogorskao društvo spremno da koristi formu peticije, napominjući da ona nekada može da sadrži neustavne, protivzakonske ili diskriminatorske norme.

„Takve inicijative treba razmatrati i javnosti jasno ukazati na njihove nedostatke, posebno kada su usmjerene direktno na štetu neke grupe, odnosno kada za osnovu imaju mržnju i diskriminaciju. Evantualna pojava takvih peticija može i otvoriti zdravu javnu raspravu o određenim društvenim problemima“, smatra Vujović.

Ona je istakla da su neke peticije uspjele promijeniti određeni segment društvene ili političke zbilje.

„Treba se sjetiti da je jedna peticija 2004. godine spasila Taru. Tada se odustalo od potapanja dijela kanjona nakon angažovanja više od 30 nevladinih organizacija (NVO) i prikupljanja deset hiljada potpisa kojima je inicirano potpisivanje Deklaracije o zaštiti rijeke Tare“, kazala je Vujović.

Neke peticije su, kako je podsjetila, odgovorne i za unapređenje pravnog okvira u državi.

„Primjer je još uvijek aktuelni Zakon o političkim partijama koji je Parlament usvojio na predlog Centra za monitoring i istraživanje (CeMI) 2004. godine. Posebno je bio koristan mehanizam koji je omogućavao građanima da nakon prikupljanja dovoljnog broja potpisa putem peticije mogu da predlože svoju zakonodavnu inicijativu, a Parlament je imao obavezu da o inicijativi odlučuje“, navela je Vujović.

Prema njenim riječima, ukidanje mogućnosti direktne prezentacije inicijative u ime grupe građana značilo je ograničavanje građanskog aktivizma.

„To je nanijelo veliku štetu glasu građana, odnosno funkcionisanju demokratije“, ocijenila je Vujović.

Ona je navela da je Udruženje Roditelji 2013. godine u saradnji sa 33 NVO pokrenulo uspješnu peticiju protiv ograničavanja refundacije roditeljskog odsustva čime je onemogućeno, kako je kazala, dalje pogoršanje ionako nezahvalnog položaja žena na tržištu rada.

„Prethodne godine je predata važna ekološka inicijativa „Crnu Goru sa minimumom otpada, Zero Waste Montenegro“, čiji su predstavnici Ministarstvu održivog razvoja i turizma predali peticiju sa tri hiljade potpisa podrške građana za zabranu jednokratnih plastičnih kesa. Ministarstvo je najavilo mjere, ali ostaje da se vidi njihov domet“, navela je Vujović.

I pored dobre argumentovanosti, kako je rekla, neke peticije nisu bile dovoljno uvažene i ostale su na nivou kampanje podizanja svijesti građana o određenom problemu.

Vujović je pojasnila da peticije imaju ograničeno ali važno dejstvo.

„One ne obavezujuju, ali ukazuju, ukoliko se prikupi dovoljan broj potpisa da postoji potreba da se o nekom problemu u što skorijem roku otvori paticipativna javna rasprava ili se pokenu određene mjere“, pojasnila je Vujović.

Ona je ocijenila da je Crna Gora i dalje daleko od zdravog demokratskog društva, posebno kada se, kako je rekla, uzme u obzir da se demokratija kao princip često zloupotrebljava.

„Da bi bili zdravo demokratsko društvo, prije svega treba da unaprijedimo školski sistem, smanjimo korupciju na svim nivoima i dozvolimo da ovaj prostor prodiše integritetom“, smatra Vujović.

Nedostatak integriteta na svim nivoima, kako je rekla, dovodi do toga da se razvodnjava ili zloupotrebljava svaki mehanizam koji bi trebalo da osigura jednakost, slobodu, nezavisnost insititucija i nadzor nad njihovim radom.

„Demokratiju ovdje ograničavaju političke elite koje se grčevito boje gubljenja kontrole, posljedično i svojih pozicija“, smatra Vujović.

Ona je kazala da postoji spremnost da se koriste peticije ali da je, kako je rekla, pitanje koliko su nacionalni i lokalni parlamenti, odnosno institucije kojima su peticije predate spremni da ih na odgovoran način razmatraju.

„Pitanje je koliko su institucije spremne da uzmu uravnotežen stav u odnosu na prednosti i nedostatke predloženih inicijativa, i to, prije svega, sa pozicije svih građana koje predstavljaju“, zaključila je Vujović.

 

U okviru projekta “Bajke su za svakoga” deset tradicionalnih narodnih bajki dobiće alternativne forme i u njima će biti učitani novi kodovi, promijenjene tradicionalne uloge, a pojaviće se kvir kultura i druge razičitosti.

To je saopšteno tokom treninga u Budvi, koji je organizovan u okviru projekta “Bajke su za svakoga”, a koji realizuju nevladina organizacija (NVO) Juventas iz Crne Gore, Fondacija CURE iz Bosne i Hercegovine, , Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje iz Hrvatske, LGBTI Centar za podršku iz Makedonije i Alternativni centar za djevojke iz Srbije.

Projekt koordinatorka Fondacije Cure iz Bosne i Hercegovine, Marija Vuletić, pojasnila je da projekat „Bajke su za svakoga“ ima za cilj da se stare bajke oblikuju kroz feminističku prizmu.

„Bilo nam je važno da pričamo sa ljudima šta su to bajke i kakve lekcije učimo iz njih. Onda smo odlučili da napišemo projekat kroz Erasmus plus poziv i da uključimo pet država iz regiona, a to su Hrvatska, Srbija, Makedonija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora“, navela je Vuletić.

Ona je istakla da su radionice, u okviru projekta, organizovane u Sarajevu i Budvi, navodeći da će finalni proizvod biti Zbirka novih alternativnih feminističkih bajki.

„Onda će, učesnici da kroz putujući karavan, u gradovima ovih država, predstave taj Zbornik i da malo porazgovaraju o tome kako su nastajale bajke i zašto je važno da te bajke dobiju malo drugačiji oblik, od onoga koji su imale do sada“, kazala je Vuletić.

Prema njenim riječima, djeca iz bajki uče hetero-patrijarhalne rodne uloge odnosno, kako je pojasnila, uče kako bi trebalo žene i muškarci da izgledaju i da se ponašaju.

„U suštini to baš nije onako kako je realno stanje stvari. Ne žele svi muškarci da budu heroji, ne žele sve djevojke i žene da budu princeze. Hoćemo da probamo da napravimo Zbornik u kojem će, možda, te tradicionalne uloge biti promijenjene, gdje će se pojaviti kvir kultura, različitosti, ljudi koji su drugačiji“, objasnila je Vuletić.

Direktorica programa za izgradnju kapaciteta organizacija civilnog društva, institucija i medija u nevladinoj organizaciji Juventas, Jelena Čolaković, kazala je da stvarnost treba da bude poštujuća za sve različitosti i da je važno razgovarati o osobama sa invaliditetom, o onima koji su drugačije seksualne orjentacije i rodnog identiteta, boje kože, nacionalnosti, vjeroispovijesti.

“Mislimo da ćemo, kroz bajke, postići taj efekat, da se međusobno više poštujemo i da djecu, a i starije učimo nekim lijepim vrijednostima, koje upravo bajke propagiraju. To su ljubav, poštovanje i razumijevanje drugoga i drugačijega. I u ovim bajkama će ljubav i pravda uvijek da pobijede, samo što će bajka da bude malo drugačije strukturirana”, objasnila je Čolaković.

U bajkama će, kako je navela, biti elemenata kojih trenutno nema.

“A ono što je jako zanimljivo jeste što ćemo „Snežanu i sedam patuljaka“, “Tri praseta“, „Nemušti jezik“, „Uspavanu ljepoticu“, „Malu sirenu vidjeti“ vidjeti u malo drugačijem ruhu”, istakla je Čolaković.

Ona je rekla da je 25 učesnika iz pet država imalo priliku da tokom šestodnevnog treninga u Budvi, uči o tome kakva je struktura bajke i na koji način se, kako je kazala, može ispoštovati jezik koji bajka ima i učiniti razumljivim svim kategorijama društva.

Čolaković je istakla da će bajke biti završene do kraja mjeseca, “a onda tokom maja, juna, jula, imaćemo priliku da, kroz karavan vidimo i kako publika reaguje na bajke”.

Dramaturg Vesko Raičević, rekao je da je ideja da se u tradicionalne narodne bajke koje su, kako je pojasnio, u strogom patrijarhalnom svijetu, učitaju novi kodovi.

“Da vidimo da li te bajke mogu biti zaista za svakoga ili samo za određenu grupu ljudi. Čitajući ih vidimo njihov odnos prema manjinama, ženama, prema nekim drugim slojevima društva, prema kojima je ulgavnom taj odnos negativan, tj, izvire iz patrijarhalne tradicije”, objasnio je Raičević.

Države učesnice projekta će od deset bajki napraviti nove forme, a Crna Gora će, kako je rekao, raditi na bajkama „Baščelik“ i „Mala sirena“.

“Baščelik je tipična bajka sa jakim patrijarhalnim kodom. Ta bajka će da bude ispričana iz perspektive jednog od ženskih likova i biće zanimljivo da vidimo šta će ta perespektiva novo donijeti toj priči. Druga priča je o Maloj sireni. To je priča koja već u svom kodu ima jednu liniju trans odnosa, i može da se ispriča na drugi, savremeniji način”, smatra Raičević.

On je kazao da će biti zanimljivo vidjeti kako će se drugačije čitati nešto što je dato kao nepromjenjivo jer je dio tradicije.

“Naravno tradicija treba da se razvija i da se mijenja, naročito neki odnosi koji su prevaziđeni i koji prosto moraju u savremenim društvima da budu promijenjeni. Neki ljudi će na to sigurno reagovati negativno, jer su to kao stvari koje se ne smiju dirati, ali vjerujem da će to biti nove priče bazirane na temeljima starih i da će samim tim čitaocima biti zanimljivo da ih pročitaju”, naveo je Raičević.

 

Predstavnice NVO Juventas Nina Šćepanović i Anđela Glogoški biće saradnice na projektu "Gender throught the screen“.

Projekat je podržala Evropska komisija kroz program Erasmus + Action KA2, a koordinator projekta je NVO OAPA.

Cilj projekta "Gender through the Screen" je da podstakne rodnu ravnopravnost upotrebom medija i obukom omladinskih radnika/ca o tome na koji način mogu bolje izvještavati, prikazati i promovisati rodnu ravnopravnost kroz medijske i komunikacijske kanale koje koriste.

Projekat tretira rod kao pitanje ravnopravnosti, gdje će se nastojati da se uz korišćenje pozitivnog pristupa minimiziraju negativni stereotipi i predrasude koje su povezane sa rodom i /ili polom.

Projekat se sastoji od četiri aktivnosti, a prvi sastanak je održan u Skoplju od 23. do 26. februara.

Prva aktivnost je podrazumijevala upoznavanje partnerskih organizacija sa kordinatorom projekta, raspodjelu obaveza i dužnosti, pripremu učesnika, kao i plan daljih aktivnosti.

 

Žene u Crnoj Gori nemaju jednaku poziciju na tržištu rada kao muškarci, nisu dovoljno zastupljene u Skupštini i u politici uopšte, a afirmativne mjere daju samo ograničene rezultate, saopšteno je iz nevladine organizacije (NVO) Juventas.

Iz te organizacije su kazali da je Crna Gora veoma patrijarhalna država, naročito kada je riječ o donošenju odluka o porodičnom životu.

“Naše istraživanje iz 2016. godine je pokazalao da samo u oko 10 odsto ukupnog broja domaćinstava muškarci i žene dijele kućne poslove i to osam odsto kada se radi o kuvanju, a 11 kada se radi o higijeni. U sedam od 10 domaćinstava žene su primarno odgovorne za neplaćene kućne poslove”, naveli su iz Juventasa.

Posao brige o domaćinstvu je najčešće nametnut, nije pitanje izbora, pa su neka druga, ranija istraživanja pokazala da većina žena ne uživa u istim.

Interesantno je da većina ispitanika (63%) čak smatra da su muškarci, uopšteno gledano, manje sposobni da brinu o kućnim poslovima, što je indikativno, jer ukazuje koliko je predrasuda da neplaćeni kućni rad pripada samo ženama, uvriježena u našoj kulturi.

Građani Crne Gore, kako su kazali, uglavnom smatraju da otac treba da bude najveći autoritet u porodici. “Velika većina građana se slaže sa ovim (89%), kao i sa stavom da se ova tradicija ne treba dovoditi u pitanje (83%)”, saopštili su iz Juventasa.

Oni su naveli da opšta populacija smatra da žena može biti uspješna u poslu, kao vođa tima, ali da, kako su kazali, ipak postoji razlika u platama u korist muškaraca.

“Žene nemaju jednaku poziciju na tržištu rada kao muškarci, manje su zaštićene, nedovoljno organizovane i njihova ekonomska sigurnost je više izložena manipulaciji političkih aktera”, smatraju u Juventasu.

Istraživanje iz 2015 koje je tretiralo pitanje diskriminacije na tržištu rada je, kako su istakli, pokazalo da je 15 odsto građana izjavilo da, ukoliko bi bili poslodavci, ne bi zaposlili trudnu ženu.

Većina naših građana, 74% smatra da porodični život pati kad majka radi puno radno vrijeme, ali to, prema istom istraživanju ne znači da nisu žene jednako sposobne kao i muškarci da grade sopstvenu karijeru.

Kako se briga o djeci i dalje smatra “ženskim poslom” raduje što blaga većina ispitanika (54%) smatra da bi trebalo da više muškaraca radi u sektoru brige o djeci, kao što je to npr. obdanište, škola.

“Žene su u odnosu na muškarce mnogo manje zastupljene na pozicijama moći u parlamentu i u politici uopšte, dok trenutne afirmativne mjere daju samo ograničene rezultate”, naveli su iz Juventasa.

Pred nama je duga borba za jednakost polova, koja neminovno dovodi do ekonomske i svake druge dobrobiti pojedinaca, pojedinki, porodica, djece i društva uopšte.