Rights Reporter Foundation (RRF) je u novembru 2018. godine u Budimpešti organizovala trening video zastupanja za aktiviste centralne i istočne Evrope. Trening je za 5 dana uspješno pripremio aktiviste iz 12 zemalja (Rumunija, Crna Gora, Češka, Slovačka, Poljska, Austrija, Belorusija, Mađarska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Bugarska i Estonija) da proizvode i uređuju video zapise i koriste ih za zagovaranje  smanjenja štete i za reformu politike o drogama. Među njima i naš kolega , Mladen Vujović, čime je NVO Juventas postala član mreže Fondacije Reportera za ljudska prava.

Rights Reporter Foundation (RRF) je učesnicima ovog treninga obezbijedila I mini-grantove za ostvarivanje i realizaciju njihovog prvog filma na jednu od pomenutih i aktuelnih tema u zemljama iz kojih dolaze. Izrada i objava ovog kratkog filma će biti realizovana do Marta, 2019. godine.

 

U toku prošle sedmice, zapošljeni u Drop-in centru za osobe koje koriste droge, odnijeli su na uništenje 30 kutija kontaminiranog pribora za injektiranje. U okviru Kliničko-bolničkog Centra Crne Gore biće uništeno 26 kilograma iskorišćenih igala i špriceva, koje su zapošljeni prikupili u periodu od tri mjeseca, kroz projekat Ministarstva Zdravlja „Prevencija infekcije HIV-om kod osoba koje koriste droge u Crnoj Gori“, koji NVO Juventas sprovodi od jula do decembra 2018.godine.

Podsjećamo da je prikupljanje kontaminiranog pribora jedna od aktivnosti koja se u okviru programa smanjenja štete sprovodi u Drop in centru NVO Juventas još od 2004.godine, i pozivamo sve gradjane da nas nazovu na brojeve telefona 020/624-608 i 067/632-245 ukoliko na javnim površinama primijete odbačene igle i špriceve, kako bi naši terenski radnici izašli na lokaciju i uklonili iste.

 

U okviru projekta „Prevencija infekcije HIV-om među seksualnim radnicima/cama u Crnoj Gori“, podržanog od strane Ministarstva zdravlja Crne Gore, u Budvi je od 29.11. do 01.12.2018. održan trening za terenske radnike/ce NVO Juventas.

Cilj treninga je bio jačanje znanja i vještina zaposlenih za obavljanje terenskih aktivnosti, kao i jačanje međusobne saradnje i komunikacije. Tokom prvog dana treninga Marija Milić, koordinatorka Programa direktne asistencije za osobe koje koriste droge u NVO Juventas, upoznala je učesnike treninga sa osnovama terenskog rada. Zatim je održana psihološka radionica na kojoj je psihološkinja Itana Kovačević kroz intreaktivan pristup i rad, podstakla učesnike da rade na unaprijeđenju timskog rada.

Tokom drugog dana treninga nastavljene su interaktivne psihološke radionice koje je takođe držala psihološkinja Itana Kovačević, a ticale su se prepoznavanja „burnout“ sindroma i instrumenata prevazilaženja istog. Takođe, jedna radionica bila je posvećena načinima brige o sebi i brige o drugima.

Koordinatorka Programa direktne asistencije za grupe u riziku od socijalne isključenosti i socijalno isključene, Marija Radović govorila je o izazovima u radu sa korisnicima servisa podrške, kao i načinima prevazilaženja problema u radu. Nakon toga uslijedio je grupni rad i studije slučaja, što je rezultiralo aktivnim učešćem svih učesnika.

Završni dan treninga bio je posvećen primjerima sa terena kroz aktivan grupni rad učesnika.

Trening je završen sumiranjem prethodnih predavanja, davanjem preporuka za dalje usavršavanje rada i jačanje timskog duha.

 

U okviru projekta „Prevencija infekcije HIV-om među seksualnim radnicima/cama u Crnoj Gori“, podržanog od strane Ministarstva zdravlja Crne Gore, u Budvi je od 29.11. do 01.12.2018. održan trening za terenske radnike/ce NVO Juventas.

Cilj treninga je bio jačanje znanja i vještina zaposlenih za obavljanje terenskih aktivnosti, kao i jačanje međusobne saradnje i komunikacije. Tokom prvog dana treninga Marija Milić, koordinatorka Programa direktne asistencije za osobe koje koriste droge u NVO Juventas, upoznala je učesnike treninga sa osnovama terenskog rada. Zatim je održana psihološka radionica na kojoj je psihološkinja Itana Kovačević kroz intreaktivan pristup i rad, podstakla učesnike da rade na unaprijeđenju timskog rada.

Tokom drugog dana treninga nastavljene su interaktivne psihološke radionice koje je takođe držala psihološkinja Itana Kovačević, a ticale su se prepoznavanja „burnout“ sindroma i instrumenata prevazilaženja istog. Takođe, jedna radionica bila je posvećena načinima brige o sebi i brige o drugima.

Koordinatorka Programa direktne asistencije za grupe u riziku od socijalne isključenosti i socijalno isključene, Marija Radović govorila je o izazovima u radu sa korisnicima servisa podrške, kao i načinima prevazilaženja problema u radu. Nakon toga uslijedio je grupni rad i studije slučaja, što je rezultiralo aktivnim učešćem svih učesnika.

Završni dan treninga bio je posvećen primjerima sa terena kroz aktivan grupni rad učesnika.

Trening je završen sumiranjem prethodnih predavanja, davanjem preporuka za dalje usavršavanje rada i jačanje timskog duha.

 

Crna Gora mora intenzivnije raditi na prevenciji HIV-a na svim nivoima, sa posebnim osvrtom na mlade, a potrebno je i češće organizovati testiranja u zajednici, kako bi bila pristupačnija ljudima koji su u riziku.​

To je ocijenjeno na edukativnoj panel diskusiji o reproduktivnom zdravlju i prevenciji HIV-a, koju je organizovala Nevladina organizacija (NVO) Juventas, povodom Svjetskog dana HIV-a, 1. decembra, u saradnji sa Unijom srednjoškolaca Crne Gore i Institutom za javno zdravlje.

Saradnik na javno zdravstvenim projektima NVO Juventas, Jovan Dašić, kazao je da je Globalni fond za HIV, tuberkolozu i malariju proglasio Crnu Goru za zemlju sa visokim teretom u odnosu na HIV.

„U 2017. se, u odnosu na 2016. godinu, bilježi pad rasta registrovanih osoba koje žive sa HIV-om. Prema izvještaju Instituta za javno zdravlje za 2017. godinu, imamo 11 novooregistrovanih slučajeva HIV-a i AIDS-a u uzrastnoj populaciji mladih, odnosno osoba od 20-29 godina, dok je nažalost jedna mlada osoba umrla“, saopštio je Dašić.

On je rekao da je država napravila napredak u pogledu poboljšanja strateških i pravnih okvira, ali da Crna Gora, kako je ocijenio, mora intenzivnije raditi i ulagati u prevenciju HIV-a na svim nivoima, sa posebnim osvrtom na mlade ljude.

„Neophodno je intenzivnije raditi da promovisanje besplatnih  savjetodavnih usluga koje funkcionišu u okviru domova zdravlja, odnosno Svjetovališta za mlade i Savjetovališta za dobrovoljno, povjerljivo i anonimno tesitranje na HIV“, kazao je Dašić.

Dašić je kazao da je na panel diskusiji od prisutnih 40, svega pet mladih ljudi bilo upoznato sa postojanjem Savjetovališta za mlade, njegovom svrhom i funkcijom.

On je rekao da mali broj učenika bira izborni predmet „Zdravi stilovi života“ u školama, na kojem, kako je ocijenio, mogu dobiti bazične informacije koje se tiču njihovog zdravlja.

„Ukoliko bi ovaj predmet bio obavezan, značajno bi se uticalo na prevenciju rizičnih ponašanja mladih. Ako mladi ljudi na vrijeme budu upoznati sa mogućim rizicima u njihovom ponašanju i ukoliko im pružimo adekvatne informacije o mogućnostima očuvanja i unapređenja njihovog zdravlja, možemo značajno uticati na različite statistike koje se tiču obolijevanja i umiranja mladih“, poručio je Dašić.

Generalni sekretar Unije srednjoškolaca, Jovan Bojović, ocijenio je da je potrebno češće organizovati  testiranja u zajednici, kako bi ih, kako je naveo, na taj način učinili još pristupačnijim ljudima koji su u riziku.

 „Ovim aktivnostima nastojimo da podignemo svijest kod mladih ljudi o važnosti prevencije i da otklonimo stigmu koja postoji među njima. U toku decembra, realizovaćemo u svim gradovima u Crnoj Gori edukativne tribine i promovisati savjetovališta, kao i testiranje na HIV“, kazao je Bojović.

On je rekao da je, tokom prošle godine, zabilježen pad u broju testiranih osoba u odnosu na prethodne godine i da je taj procenat, kako je saopštio, manji od jedan odsto ukupnog broja stanovništva Crne Gore.

„Imali smo 5.606 građana koji su testirani u državnim zdravstvenim ustanovama, izuzimajući privatne, što predstavlja 1.000 građana manje u odnosu na 2015. godinu. Smatramo da broj testiranih osoba treba da bude znatno veći i ukoliko budemo organizovali ovakve aktivnosti i više testiranja u zajednici, da ćemo to i postići“, naveo je Bojović.

On je ocijenio da će, sprovođenje češćeg testiranja i edukativne radionice, rezultirati manjim brojem inficiranih osoba, većom sigurnošću, kao i manjom stigmom i predrasudama u društvu.

{youtubw}0h6KW_q_ydA{/youtubw}

.

Povodom 1. decembra Svjetskog dana borbe protiv HIV/AIDS-a, od 23. do 30 novembra obilježava se Evropska nedjelja testiranja na HIV, saopštili su iz nevladine organizacije (NVO) Juventas.

Koordinatorka Programa direktne asistencije za osobe koje koriste droge u NVO Juventas, Marija Milić je, u izjavi za PR Centar, ocijenila da je u borbi protiv te infekcije neophodno sprovoditi kontinuirane preventivne mjere.

„HIV je virus humane imunodeficijencije, dok je AIDS (SIDA) sindrom stečene imunodeficijencije i predstavlja posljednji stadijum infekcije HIV-om. HIV se može prenijeti putem krvi, seksualnim kontaktom i vertikalnom transmisijom - sa majke na dijete u toku trudnoće i porođaja“, pojasnila je Milić.

Epidemija HIV/AIDS-a u Crnoj Gori počela je, kako je navela, 1989. godine kada je prijavljen prvi slučaj AIDS-a.

 „Vodeći način prenosa HIV-a u Crnoj Gori je prenos seksualnim putem. Ovaj put je najčešći i od početka epidemije zadržava trend porasta. Za razliku od ovog načina, infekcija HIV-om putem krvi, bilo da se radi o osobama koje koriste droge injektiranjem (dva odsto) ili osobama koje su primile inficiranu krv putem transfuzije u zdravstvenim ustanovama (jedan odsto), ostaje i dalje prilično rijetka“, objasnila je Milić.

Prema podacima iz Instituta za javno zdravlje, kako je navela, na kraju 2017. godine u Crnoj Gori je sa HIV-om živjela 201 osoba, od čega je 178 muškaraca i 23 žene, što čini da je prevalencija te infekcije u Crnoj Gori 0,03 odsto i predstavlja, kako je dodala, jednu od najnižih u regionu i Evropi.

„Ali, iako je prevalencija infekcije niska, potreba za preventivnim programima svakako postoji i izuzetno je važno sprovoditi kontinuirane preventivne mjere, jer su upravo ti programi i mjere razlog ovakvih rezultata kada je infekcija HIV-om u pitanju“, objasnila je Milić.

NVO Juventas, kako je rekla, sprovodi programe prevencije infekcije virusom HIV-a kod osoba koje koriste droge, seksualnih radnika/ca i LGBT osoba u Crnoj Gori, uz podršku Ministarstva zdravlja.

Milić je istakla da su servisi, koji se pružaju u okviru programa, prepoznati kao važni i značajni u polju preventivnog rada.

„Servisi uključuju distribuciju sterilnog pribora za injektiranje, kondoma i lubrikanata, pružanje informacija o HIV/AIDS-u, Hepatitisu A, B i C, seksualnom i reproduktivnom zdravlju, drugima polno prenosivim infekcijama, supstitucionim terapijama, pravilnoj upotrebi kondoma, bjezbjednom korišćenju droga i predoziranju. Tu se ubrajaju i savjetovanja sa stručnim osobljem - ljekarom, psihologom, socijalnim radnicama/cima i vršnjačkim edukatorima“, pojasnila je Milić.

U okviru Drop-in centara NVO Juventasa, kako je navela, ove sedmice se odvijaju dobrovoljna testiranja na HIV i Hepatitis B i C.

„U saradnji sa Institutom za Javno zdravlje i Savjetovalištem za povjerljivo savjetovanje i testiranje, sa kojima imamo odličnu saradnju, naša NVO već nekoliko godina, u susret prvom decembru organizuje ova testiranja“, podsjetila je Milić.

Ona je pojasnila da Juventas radi na tome da testiranje bude dostupno i u nevladinim organizacijama koje se bave pružanjem servisa vezanih za prevenciju infekcije HIV-om, „kako bi pomenuti servisi bili još dostupniji klijentima i kako bi se obuhvatilo što više osoba koje pripadaju grupama u povećanom riziku“.

 

U Crnoj Gori je, mlade u sukobu sa zakonom, potrebno prepoznati kao posebno ranjivu kategoriju u svim relevantnim zakonima i podzakonskim aktima, kao i raditi na boljoj međusobnoj uvezanosti ustanova i organizacija, ocijenjeno je iz nevladine organizacije (NVO) Juventas.

Predstavnica NVO Juventas Marija Radović je, na panel diskusiji „Djeca i mladi u sukobu sa zakonom“, koju je organizovala ta organizacija, ocijenila da je potrebno prepoznati značaj da prema maloljetnim počiniocima krivičnih djela „treba osigurati ne samo krivično-pravne, već i socijalno zaštitne intervencije“.

„Cilj je prevencija budućeg delikventnog ponašanja i pružanje pomoći potrebne za korekciju postojećeg neprihvatljivog ponašanja“, istakla je Radović u PR Centru.

Prema njenim riječima, reforma maloljetničkog pravosuđa donijela je značajne novine, ocijenjujući da centri za socijalni rad, škole, zdravstvene ustanove i nevladine organizacije treba da preuzmu značajniju ulogu u cilju prevencije kriminaliteta, „kao i tretmana, rehabilitacije i resocijalizacije djece i mladih u sukobu sa zakonom“.

„Djeca koja dolaze u sukob sa zakonom ne čine to po sopstvenom izboru, nego kao rezultat suženih mogućnosti dostupnih za njihov razvoj. Kada uđu u sistem krivičnog pravosuđa, ove mogućnosti su još više ograničene“, navela je Radović.

Ona je kazala da djeca i mladi u sukobu sa zakonom to postaju jer su često, kako je pojasnila, žrtve zlostavljanja i zanemarivanja, nemarnog ili neadekvatnog roditeljstva i ekonomskih teškoća.

„Samim tim, možemo reći da maloljetnička delikvencija predstavlja neuspjeh društva da obezbijedi zaštitno okruženje za svoju djecu“, rekla je Radović.

Ona je ukazala da su, u prošloj godini, prema izvještaju Ministarstva unutrašnjih poslova, podnijete krivične prijave protiv  317 maloljetnika „koji čine 8,7 odsto ukupnog broja učinilaca krivičnih djela“.

„Kada govorimo o servisima podrške i ustanovama koje nude zaštitu i tretman mladima u sukobu sa zakonom, treba istaći da je JU za djecu i mlade Centar „Ljubović“ jedina ustanova socijalne i dječije zaštite koja se bavi institucionalnom zaštitom djece i mladih u sukobu sa zakonom“, kazala je Radović.

Govoreći o obrazovnom sistemu, Radović je ocijenila da postojeći pravni i strateški okvir kojim se uređuje oblast obrazovanja nema dovoljno odredbi koje obuhvataju djecu i mlade u sukobu sa zakonom.

„Veliki nedostatak u podršci mladima u sukobu sa zakonom je i nedovoljna uvezanost centara za mentalno zdravlje, centara za socijalni rad i obrazovnih institucija“, istakla je Radović.

Predstavnica Ministarstva pravde, Marijana Laković Drašković, kazala je da Crna Gora može da se pohvali da bilježi konstantan trend pada maloljetničke delikvencije, kao i da, kako je navela, po broju alternativnih mjera izrečenih djeci u sukobu sa zakonom, prednjači u odnosu na zemlje u regionu.

„Ovi rezultati desili su se kao rezultat velike reforme sistema maloljetničkog pravosuđa koje je Crna Gora sprovodila u prethodnom periodu. Promjene su se desile jer je država prepoznala važnost i potrebu davanja druge šanse djeci koja dolaze u sukob sa zakonom, a koja to najčešće čine zbog suženih mogućnosti i teških prilika u kojima žive“, navela je Laković Drašković.

Prema njenim riječima, Crna Gora aktivno radi na stvaranju preduslova za upostavljanje pravosuđa po mjeri djeteta, koje, kako je pojasnila, podrazumijeva i da se djeca žrtve i svjedoci krivičnih djela, kao i sva druga djeca koja dolaze u kontakt sa organima pravosuđa, i ispituju od strane stručnjaka posebno specijalizovanih za rad sa djecom u prostojima posebno opremljenim za rad sa djecom.

„Svjesni smo da svaki kontak djeteta sa pravosudnim sistemom predstavlja portencijalno, traumatično iskustvo za dijete. Zbog toga smo, u svim zakonima koji se tiču maloljetne dijece, naglasak stavili na ključnim principima Konvencije UN-a o pravima djeteta“, rekla je Laković Drašković.

Sudija za maloljetnike Višeg suda, Radomir Ivanović, kazao je da kriminal napreduje, a pogotovo sajber kriminal.

„Ta djeca fantastično poznaju kompjutere, mogućnosti da preko sajber kompjutera unište sisteme koji hoćete. Takvih slučajeva ima. Neću da vas zamaram primjerima kad je dijete razbilo šifru jedne banke“, rekao je Ivanović.

Prema njegovim riječima, dijete uživa dvioje zaštite.

„Prva je zaštita porodice, ako ona ne štiti dijete, dijete uživa zaštitu društva. Mi smo obavezni da mu tu zaštitu pružimo. Ako je porodica disfunkcionalna, ne može da vodi računa o djetetu, društvo mora da pokaže da je zainteresovano za taj naraštaj“, rekao je Ivanović.

On je kazao da se u zadnje vrijeme pojavljuju djeca koja su „dnevno u izvršenju krivičnih djela“.

„Na primjer, u sedam sati je izvršio drsku krađu tako što je ženi oteo torbu sa ramena, pa je to uradio u sedam i petnaest sati naveče, pa je izbio čovjeka koji šeta Podgoricom“, naveo je Ivanović.

On je kazao da se mjera prema kojoj djecu šalju u Javnu ustanovu „Ljubović“ pokazala kao dobra, a ocijenio je i dobrim rješenjem stručne službe pri sudovima i tužilaštvima.

„Pri Višem sudu u Podgorici postoji sjajna stručna služba“, rekao je Ivanović.

On smatra da se u zadnje vrijeme dešava „nevjerovatna doza agresivnosti prema vršnjacima“.

„Ako neko nekome gasi cigaretu na lice, to je agresivnost. Ako neko nekome polomi nos, ako šestoro djece biju jedno dijete do te mjere da ono ostaje u nesvjesti, to je nešto o čemu država treba da se razmisli, a u to treba uključiti primarno škole“, rekao je Ivanović.

Predstavnica Stručne službe Vrhovnog državnog tužilaštva, Adrijana Pejaković, ocijenila je da je primjena vaspitnih naloga nešto što je veoma važno za maloljetnike iz nekoliko razloga.

„Prvo izbjegava se sudski postupak iz razloga cjelishodnosti, ili iz razloga ekonomičnosti. Maloljetnici koji se osjećaju odgovornim za određeno krivično djelo i na osnovu same vrste krivičnog djela, na osnovu psihološke provjere maloljetnika, možemo da predložimo opomenu ili vaspitni nalog i vaspitnih naloga imamo nekoliko“, navela je Pejaković.

Ona je kazala da su vaspitni nalozi formirani tako da pokrivaju različite vrste određenih problematičnih ponašanja koja bi mogao maloljetnik da uradi.

„Imamo nekoliko vaspitnih naloga. To su recimo poravnanje oštećenog, onda kada maloljetnik izvinjenjem ili na neki drugi način nadoknađuje štetu koju je proeizveo krivičnim djelom nekome...“, rekla je Pejaković.

Predstavnica Zavoda za izvršenje kaznenih sankcija, Dragica Rajković, podsjetila je da insitutcionalnu mjeru – kazneno-maloljetničkog zatvora osobe ženskog pola izdržavaju odvojeno od osoba muškog pola.

„U ovom trenutku nijesmo imali djevojčice koje se nalaze u našoj ustanovi. Sama činjenica da imamo mali broj maloljetnika u našoj ustanovi je veoma dobra stvar, ali na neki način i otežava funkcionisanje i rad sa njima“, navela je Rajković.

Prema njenim riječima, u Zavodu se u ovom trenutku nalazi šest maloljetnika, od čega su, kako je pojasnila, dvojica na izdržavanju kazne maloljetničkog zatvora, a četiri osobe su na izvršenju vaspitne mjere.

„Nijedno lice od ovih koji se nalaze u Odjeljenju za maloljetnike, u ovom trenutku, nije kalendarski punoljetno“, rekla je Rajković.

Predstavnik Javne ustanove Centar Ljubović, Novo Vukićević rekao je da u toj ustanovi boravi 17 korisnika, od kojih je, kako je naveo, deset smješteno rješenjem suda, a sedam rješenja centara za socijalni rad.

On je ocijenio da je slabost što Crna Gora nema institucije koje bi mogle da zadovolje potrebe maloljetnika.

„Veliki broj djece, koja su smještena u Centru Ljubović, njihov razlog problematičnog ponašanja nalazi se u zdravstvenoj sferi. Treutno imamo 80 odsto djece koja su pod nekom psihijatrijskom terapijom. Nemamo djeteta koje nije koristilo psihoaktivne supstance. Nastojimo to da odradimo, ali postoje neke stvari koje ne možemo da odradimo“, kazao je Vukićević.

Predstavnica Udruženja psihologa Crna Gore, Branka Čolević,  kazala je da kada im dođe korisnik, treba da odrede intervenciju koja je najbolja za svakog korisnika.

„Ono što mi u Zavodu koristimo je instrument za procjenu rizik i potreba lica koja su počinila krivično djelo i to je fenomenalna stvar da svi budemo isti u pristupu prema ljudima koji su počinili krivično djelo. Bilo bi jako dobro kada bismo taj jedan instrument imali u Centru za socijalni rad i u pravosudnim organima i u Zavodu, gdje bi tom korisniku, svi pristupali na jednak način“, smatra Ćolević.

Ona je pojasnila da se taj isntrument sastoji od faktora koji su statične prirode, koje je nemoguće mijenjati „i faktora koji su dinamične prirode, na kojim intervencijama, radimo“.

Predstavnica Uprave policije, Snežana Zekić, ukazala je da član 30 Zakona o unutrašnjim poslovima, govori o primjeni policijskih ovlašćenja prema maloljetnicima.

„U tom članu stoji da policijski službenik, koji postupa prema maloljetnicima, treba da ima posebna znanja iz oblasti prava djeteta i o pravilima postupanja sa maloljetnim licima koja su krivičnom postupku ili su izvršioci krivičnih djela“, navela je Zekić.

Ona je kazala da su najčešća krivična djela koja vrše maloljetnici, prema evidenciji Uprave policije, imovinski delikti, narušavanje javnog reda i mira, krvni delikti, seksualni delikti, zloupotreba psihoaktivnih supstanci, nasilje u porodici.

Tokom diskusije skrenuta je pažnja na neefikasnost određenih mjera koje se izriču, kao što je recimo mjera pojačanog nadzora, ali i na problem nedostatka postinstitucionalnog tretmana mladih u sukobu sa zakonom. Zaključak panel diskusije jeste da je neophodna mnogo bolja uvezanost svih institucija sistema koje su uključene u rad sa djecom i mladima u sukobu sa zakonom kako bi im se pružila što bolja zaštita i sprječavanje ponovnog činjenja krivičnog djela. Ukazano je posebno i na značaj angažovanja cijelog društva u aktivnostima prevencije, posebno obrazovnih institucija.

Panel diskusija „Djeca i mladi u sukobu sa zakonom“, dio je projekta ARYSE (At-Risk Youth Social Empowerment), koji finansira Evropska unija posredstvom Evropske komisije

 

 

Vannastavne aktivnosti mogu uticati na suzbijanje vršnjačkog nasilja, ocijenila je predsjednica Unije direktora škola Crne Gore, Zoja Bojanić Lalović, navodeći da problem u borbi protiv nasilja predstavlja i nedostatak saradničke uloge roditelja.

Ona je danas, na panel diskusiji „Zašto je vršnjačko nasilje prisutno u našim školama? Šta da radimo da do nasilja ne dođe? Institucionalni mehanizmi u borbi protiv vršnjačkog nasilja“, koji je održan u okviru Konferencije „Vršnjačko nasilje u Crnoj Gori: Kako do efikasnog rješenja i prevencije problema?“, koju je organizovala nevladina organizacija Juventas, rekla da roditelji nekada ne žele da se suoče sa činjenicom da im dijete trpi nasilje, navodeći da nekada to ne prepoznaju, ili ako je dijete nasilnik.

„Ukoliko uposlite učenike, ukoliko ih aktivirate, ponudite im više vannastavnih aktivnosti ili ih pustite da oni dolaze kod vas sa nekim projektima, onda je nasilje smanjeno“, ocijenila je Bojanić Lalović.

Ona je kazala da su primijetili kad su srednjoškolcima dozvolili da otvore Klub ljubitelja filma, prve sedmice su se sastajali samo petkom uveče, a sada, kako je navela, to rade ponedjeljkom i petkom.

„Kada organizujemo večeri u Svečanoj sali, dolazi veliki broj učenika, zabavljaju se, čini mi se da tad koriste manje mobilne telefone, da je osjećaj drugarstva razvijeniji. Kroz volontereske aktivnosti, kroz različite kulturno-umjetničke programe, kroz dodatnu nastavu, važno je da ih zaposlimo“, navela je Bojanić Lalović.

Ona smatra da djeci treba dozvoliti upotrebu mobilnih telefona na času kroz nastavnu metodu, da im se, kako je kazala, pošalje poruku da mobilni telefon može da se koristi i za neke druge svrhe, „a ne samo za priču na Viberu, Instagramu, Facebooku“.

Izvršna direktorica Udruženja Roditelji, Kristina Mihailović, kazala je da ta organizacija ima veliki broj ne samo pritužbi roditelja nego, kako je rekla, zahtjeva za pomoć kako da pomognu djetetu.

„Shvatili smo da su njihovi komentari i sugestije nešto što nas tjera da se potrudimo da svi zajedno dođemo do konkretnih rješenja. Ima dosta primjera dobre prakse, ima dosta škola koje mogu da podijele sa nama šta bi to u narednom periodu trebalo da se radi. Ali je važno da, u cijeloj priči, kažemo da nismo svi na isti način pristupili određenoj tematici, pa ni roditelji, službe, ministarststvo...“, navela je Mihailović.

Direktor Zavoda za školstvo Crne Gore, Radoje Novović,  ocijenio je da škola treba da djeluje kao sistem.

„To znači da se sprovede u svakoj školi postupak utvrđivanja koliko je nasilje prisutno, da se napravi koordinaciono tijelo, u kojem će biti uključeni direktori, stručni saradnici, najugledniji nastavnici koji će pratiti šta se dešava po pitanju vršnjačkog nasilja, koji će zajedno sa učenicima i razrednim starješinama odraditi definisanje pravila protiv nasilja, a koje će isključivo učenici da donesu i da ta pravila uvijek budu u pozitivnoj formi“, rekao je Novović.

On je kazao da bi svi zaposleni u školi trebalo da se edukuju - kad se desi neka vrsta nasilja da na istovjetan način reaguju, kako sa onim koji vrši nasilje tako i sa žrtvom nasilja.

„Ako bi se to dosljedno sprovodilo, garantujem da bi se vršnjačko nasilje smanjilo“, istaklao je Novović.

Predstavnica Centra za socijalni rad Podgorica, Violeta Golubović, pojasnila je da ta institucija na incijativu škole, roditelja, i pravosudnih organa, započinje rad sa porodicom, poziva roditelje i dijete na razgovor.

„Sa njima se zajednički obavlja dijagnostički razgovor gdje se vrši procjena, ispituju se okolnosti pod kojima se nasilje desilo, kao i uzrok. Uloga stručnog radnika Centra za socijalni rad je da procijeni samu ličnost djeteta, da preispita posljedice koje su nastale prilikom nasilja“, navela je Golubović.

Prema njenim riječima, porodica je osnova svega, navodeći da većina djece koja dolaze iz porodica sa poremećenom strukturom funkcionisanja, izražava poremećaj ponašanja.

„Same okolnosti kao što su razvod, smrt u porodici, bolest ili neke druge pojave dovode do toga da djeca ispoljavaju nasilničko ponašanje. Mi djecu učimo po modelu ponašanja koje oni vide u porodici, a to jeste da, ako samo dijete koje dolazi iz porodice gdje je prisutno nasilje, vidi da je to jedini način da se to nasilje rješava i ono ga samo primjenljuje jer je to jedini način na koji zna da riješi problem“, rekla je Golubović.  

Ona je ocijenila da je djecu potrebno učiti socijalnim vještinama, i, kako je rekla, načinu na koji najbolje da se ponašaju i da odgovore na ponašanja u školi.

„Smatram da je bitna uloga socijalnog radnika u sprovođenju prevencije. Potrebno je uključiti socijalne radnike u prevenciju i samim tim i radu sa porodicama“, istakla je Golubović.

Predstavnica Unije srednjoškolaca Crne Gore, Indira Količić, rekla je da je, prema podacima te organizacije i njihove komunikacije sa srednjoškolacima širom Crne Gore, „vršnjačko nasilje svakodnevno prisutno u školama – bilo verbalno, pshičko ili u bilo kom drugom obliku“.

„Biološki je normalno da srednjoškolci imaju brzoplete reakcije, neadekvatne mehanizme odbrane i iz toga proističe problem koji se tiče vršnjačkog nasilja. To je učenje po modelu – ono što vidim kući i kako se ponaša moja majka prema bratu, sestri to ću ja sjutra da primjenim u učionici, jer mislim da moja majka radi najispravnije“, navela je Količić.

Ona smatra da nikakvo osuđivanje, kazne i naređenja, kao i pravni okviri ne mogu da utiču na osobu koja je u uzrastu od sedam do 17 godina „kao što mogu motivacija i podrška“.

Količić je kazala, da prema podacima Unije, nema razlike u tome da li su žrtve nasilja pripadnici ženskog ili muškog pola.

„Ako hipotetički postoji mjera koja predviđa dozvoljene slučajeve i broj vršnjačkog nasilja, ona je definitivno prevaziđena. Ali, naglašavam da je nema“, ocijenila je Količić.

Predstavnica Udruženja psihologa Crne Gore, Dušica Dubljević, smatra da je elektronsko nasilje najzastupljenije i najopasnije.

„Najopasnije je zbog toga što često nasilnik može da ostane anoniman. Sa druge strane, djeca su elektronskom nasilju izložena 24 sata i nemaju mjesto gdje mogu da se sakriju. Publika je ogromna, širi se velikom brzinom“, rekla je Dubljević.

Ona je ocijenila da je velika odgovornost na odraslima, „kako na roditeljima tako i na nastavnicima“.

„Mislim da je vršnjačko nasilje posledica, a ne uzrok. I sa tog aspekta treba da pristupimo i da vidimo šta se djeci nudi“, zaključila je Dubljević.

Konferencija je dio projekta „Koalicija protiv vršnjačkog nasilja u crnogorskim školama“, koji finansira EU kroz projekat Civil Society Facility Montenegro Programme IPA2016, a koji sprovode Udruženje Roditelji, NVO Juventas, Unija srednjoškolaca Crne Gore i Centar za podršku lokalnog i regionalnog razvoja - CeP.

 

 

 

U crnogorskim osnovnim i srednjim školama u prošloj godini je svako četvrto dijete doživjelo neki oblik vršnjačkog nasilja, a u prvom mjecesu ove školske godine neki oblik nasilnog ponašanja doživjelo je svako peto dijete.

To je saopšteno na konferenciji „Vršnjačko nasilje u Crnoj Gori: Kako do efikasnog rješenja i prevencije problema?“, koju je organizovala nevladina organizacija (NVO) Juventas, u okviru projekta „Koalicija protiv vršnjačkog nasilja u crnogorskim školama“, koji finansira Evropska unija, kroz projekat Civil Society Facility Montenegro Programme IPA2016, a koji sprovode Udruženje Roditelji, NVO Juventas, Unija srednjoškolaca Crne Gore (UNSCG) i Centar za podršku lokalnog i regionalnog razvoja (CeP).

V.D. izvršne direktorice NVO Juventas, Jelena Čolaković, kazala je da je istraživanje koje je sprovedeno za potrebe projekta pokazalo da je u prošloj školskoj godini 25 odsto učenika i učenica šestog, sedmog i osmog razreda osnovnih škola navelo da je doživjelo neki oblik nasilnog ponašanja.

„To znači da je svako četvrto dijete doživjelo vršnjačko nasilje. Isti podaci važe za učenike i učenice srednjih škola, koji su učestvovali u istraživanju. Takođe, skoro jedna polovina nastavnika srednjih škola navodi da se u ovoj školskoj godini desilo da im se učenika/ca požalio/la da je bio/la žrtva nasilnog ponašanja“, navela je Čolaković.

Rješavanje problema vršnjačkog nsilja, kako je ocijenila, nije odgovornost, niti privatna stvar porodica čija djeca jesu žrtve nasilja, odnosno porodica iz kojih potiču oni koji se karakterišu kao nasilnici/e već, kako smatra, zahtijeva angažovanje kompletne zajednice.

„Projekat, pored kreiranja i izmjena strateški važnih dokumenata u oblasti prevencije i tretiranja vršnjačkog nasilja,  predviđa i angažovanje lokalnih zajednica, te sprovođenje aktivnosti po mjeri lokalnih potreba i realnosti“, rekla je Čolaković.

Ministar prosvjete u Vladi Crne Gore, Damir Šehović, rekao je da je svak, tokom odrastanja, imao prilike da se, makar posredno, susretne sa vršnjačkim nasiljem i tome se, kako smatra, pridavalo mnogo manje pažnje nego danas.

„Fizičko nasilje, verbalno nasilje, socijalna izolacija, sve su to bile situacije, koje smo gledali kao prolazne, a nekad čak i kao na način za jačanje djeteta u svijetu, koji zna da bude neprijatan i grub. Danas ipak, znamo mnogo bolje od toga. Znamo da takve situacije ostavljaju trajne negativne posljedice“, kazao je Šehović.

Ohrabruje podatak da se, kako je naveo, preko 90 odsto djece osjeća sigurno u školi.

„Kada govorimo o broju djece koja su bila izložena nekoj vrsti pritiska ili konflikta, istraživanje je pokazalo da je svako peto dijete imalo neki vid konflikta, uglavnom verbalnog, što jeste znatno bolje u odnosu na slično istraživanje iz 2006. godine, koje je pokazalo da se svako drugo dijete suočavalo sa vršnjačkim nasiljem, ali je i dalje zabrinjavajuće“, rekao je Šehović.

Najveći dio konfilkata se, kako je kazao, odnosi na verbalne konflikte ili na socijalnu izolaciju, što znači da ih je, kako smatra, teže identifikovati.

„Verbalni konflikti odnosili su se, najčešće, na fizičke karakteristike. Šta nam sve ovo govori? Da kao društvo, moramo još jednom da preispitamo svoj odnos prema djeci i tome kakve im vrijednosti prenosimo i usađujemo. Vrijeđanje drugog u školi ili van nje, zbog fizičkih karakteristika ili rješavanje nesporazuma fizičkim obračunima, ne smijemo da im nudimo kao opciju u toku odrastanja“, istakao je Šehović.

On je poručio da neće dozvoliti da bilo ko, u obrazovnim institucijama, okreće glavu od bilo kog vida nasilja.

„Formirana je Radna grupa sa Ministarstvom unutrašnjih poslova i Upravom policije na temu Zaštite škola od vandalizma i neprihvatljivog ponašanja, koja treba da nam ponudi moguća dodatna rješenja, za pomenute izazove. Rezultati će biti predstavljeni za najviše dva mjeseca“, rekao je Šehović.

On je najavio da će više pažnje biti posvećeno ozbiljnijoj evidenciji slučajeva nasilja, ali je istakao da obrazovni sistem jako malo može sam da učini.

„Ako imate konflikt koji potiče od porodica i koji samo eskalira u školi, a roditelji odbijaju da preuzmu svoj dio odgovornosti, ako Centri za socijalni rad ne djeluju u skladu sa svojim ovlašćenjima odmah po prijavi nasilja, ako policija nije na visini zadatka, ako kao društvo ne prepoznajemo ovo kao važan izazov koji se tiče svih nas, onda ne možemo izaći kao pobjednici iz ove priče. Zato očekujem da borbu protiv vršnjačkog nasilja nastavimo zajednički i beskompromisno“, poričio je Šehović.

Šef Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, NJ.E. Aivo Orav, istako je da je kroz najnoviju Strategiju za mlade, Unija prepoznala prioritete, a to su, kako je naveo, jačanje kapaciteta mladih za aktivnije uključivanje u društvene procese, prepoznavanje kompetencija omladinskog rada, ali i povezivanje mladih širom EU i drugih zemalja.

„Delegacija EU u Crnoj Gori je snažno posvećena ovim ciljevima, ali da bi bili realizovani, prije svega, moramo da obezbijedimo da naši mladi rastu u bezbjednoj i zdravoj okolini. Zbog toga je Delegacija EU i finansirala ovaj projekat“, rekao je Orav.

Problem vršnjačkog nasilja, kako je istakao, nije samo odgovornost škole, već se kompletno društvo mora uključiti u rješavanje problema i prevenciju.

Milena Nikolić, koja je predstavila preliminarne rezultate istraživanja o vršnjačkom nasilju, kazala je da je istraživanje sprovedeno od 1. oktobra do 20. novembra, a da ga je, za potrebe projekta, sproveo Centar za monitoring i istraživanje (CeMI).

„Istraživanje je sprovedeno u 18 opština u Crnoj Gori i njime je obuzhvaćeno 75 osnovnih i 41 srednja škola. U našem uzorku smo imali ukupno 2.349 učenika šestih, sedmih i osmih razreda. Sproveli smo i istraživanje među učenicima, prvog, drugog i trećeg razreda srednjih škola i u tom uzorku imamo ukupno 2.545 ispitanika. Dakle, ukupno smo ispitali 4.894 učenika“, navela je Nikolić.

Ona je istakla da su djeca dobila upitnik za roditelje i da je na taj način sakupljeno 1.640 upitnika, a kada je nastavno osoblje u pitanju sakupljeno je 874 upitnika.

Nikolić je navela da je na pitanje da li se u školi osjećaju sigurno 93,6 odsto učenika osnovniih škola dogovorilo potvrdno, a 6,2 odsto ispitanika je navelo da se ne osjećaju sigurno u školskom okruženju.

„Među učenicima srednjih škola, njih 89,9 odsto navodi da se osjeća sigurno, a 10,1, odsto da se ne osjeća sigurno“ rekla je Nikolić.

Da se u posljednjih mjesec neko od vršnjaka ponašao nasilno navelo je, kako je rekla, 17,7 odsto ispitanika osnovnih škola, dok to navodi 17,3 odsto učenika srednjih škola.

„Da se u toku prošle školske godine neko od vršnjaka ponašao nasilno prema učeniku, navodi 24,8 odsto ispitanika osnovnih škola i 24 odsto ispitanika srednjih škola“, rekla je Nikolić.

Prema njenim riječima, učenici su najčešće naveli da su doživjeli neki oblik verbalnog nasilja.

„Možemo govoriti da se jednoj trećini učenika, kako onovnih, tako i srednjih škola, desilo verbalno nasilje. Da im se desilno fizičko nasilje navodi 20,7 odsto učenika osnovnih i 18,8 odsto učenika srednjih škola“, rekla je Nikolić.

Kada je riječ o vršnjačkom nasilju koje se dešava putem interneta, odnosno društvenih mreža, kako je rekla, 10,8 odsto učenika osnovnih škola i 18, 6 odsto učenika srednjih škola navelo je da je doživjelo taj oblik nasilja u poljednjih mjesec.

„Kada govore o tome kako reaguju, ako primijete da se vršnjačko nasilje dešava u školi, većina učenika kaže da se udaljava od mjeseta događaja, ili da ne želi da se miješa u tuđe stvari. Tako imamo svako četvrto, ili svako treće dijete, koje ne prepoznaje adekvatne mezhanizme da se izbori sa problemom vršnjačkog nasilja. Da traži pomoć nastavnika navodi 38,7 odsto učenika osnovnih škola i 21,9 odsto učenika srednjih škola“, navela je Nikolić.

Prema njenim riječima 42,1 odsto nastavnika osnovnih škola je kazalo da se u prvom mjesecu ove školske godine desilo da im se učenik požalio da je bio žrtva vršnjačkog nasilja.

„U srednjim školama taj procenat iznosi 26,8 odsto, dok 20,4 odsto roditelja kaže da im se njihovo dijete obratilo za pomoć u prethodnom mjesecu“, rekla je Nikolić.

Kada je riiječ o mehanizmima rješavanja problema vršnjačkog nasilja, kako je rekla, nastavno osoblje je najkritičniji stav zauzelo prema centrima za socijalni rad.

„Vidimo da trećina nastavnog osoblja daje vrlo nisku ocijenu za efikasnost rada centara za socijalni rad. A nakon toga, su najmanje zadovoljni efikasnošću roditelja, kada je u pitanju rješavanje problema vršnjačkog nasilja“, navela je Nikolić.

Kako je kazala, roditelji su kao najčešće teškoće sa kojima se suočavaju prilikom rješavanja problema vršnjačkog nasilja, naveli generalnu nezainteresovanost cjelokupnog sistema za problem i lošu saradnju sa drugim roditeljima.

„Svaki četvrti roditelj nije zadovoljan saradnjom sa drugim roditeljima ovim povodom“, rekla je Nikolić.

Lepa Žunjić, koja je predstavila Analizu zakonodavnog i institucionalnog okvira za borbu protiv vršnjačkog nasilja, smatra da bi vršnjačko nasilje trebalo biti prepoznato u crnogorskom zakonodavstvu.

„To bi nam pomoglo da se na bolji i precizniji način bavimo ovom temom, ali bi nam pomoglo da podzakonskim aktima, možda, propišemo određene mjere djelovanja, kako institucija, tako i djece i roditelja“, ukazala je Žunjić.

On je navela da je jedna od preporuka da se Zakonom o djeci, kada se bude izradio, obuhvati tema vršnjačkog nasilja.

„Takođe, program Škola bez nasilja, trebalo bi implementirati u svim školama. Potrebno je raditi kampanje i raditi na podizanju svijesti naših građana i građanki i da se pošalje jasna poruka da vršnjačko nasilje treba da prijavimo i da svi djelujemo kako bismo zaštitili djecu“, kazala je Žunjić.

Ona je istakla da su veoma važni programi prevencije i da je potrebno formirati specijalizovane službe za rad sa djecom, koja su žrtve nasilja.

„Vjerujemo da bi specijalizovane službe, pomogle da se na što efikasniji način djeluje, kada dođe do vršnjačkog nasilja i da se pomogne, kako žrtvama, tako i počiniocim“, rekla je Žunjić.

Ona je istakla da je potrebno kreirati Bazu podataka, kako bi se pratilo preveniranje i rješavanje slučajeva vršnjačkog nasilja.

„Kada bismo imali jasnu bazu podataka, mogli bismo u svakom trenutku svi da znamo koji su to najčešći oblici nasilja, gdje se najviše dešavaju i na koji način se radi na rješavanju tih slučajeva. Ta baza podataka bi nam pomogla, jer bi imali jasne upute na koji način dalje djelovati“, ukazala je Žunjić.

 

 

U Crnoj Gori ne postoji sistemska posvećenosti rješavanju problema zavisnosti od psihoaktivnih supstanci i zbog toga je potrebno odrediti odgovornost u državi, unaprijediti programe podrške, stalno razvijati preventivni rad, kao i uložiti ozbiljne napore da se mladima pomogne.

To je saopšteno na okruglom stolu “Mladi koji koriste droge u Crnoj Gori: nedostatak sistema podrške kao glavni izazov”, koji je organizovala nevladina organizacija (NVO) Juventas u okviru projekta ARYSE (At-Risk Youth Social Empowerment), koji finansira Evropska unija posredstvom Evropske komisije. 

Koordinatorka Programa direktne asistencije za osobe koje koriste droge u NVO Juventas, Marija Milić, kazala je da su djeca i mladi koji počinju ili već koriste psihoaktivne supstance, gotovo prepušteni sami sebi i njihovim porodicama posebno, kako je ukazala, u manjim sredinama.

„Institucije ne sarađuju dovoljno. Obrazovni sistem nema razvijen način da rano prepozna djecu u riziku i uputi ih na institucije koje zajedno sa školom i porodicom mogu da pomognu. Socijalne ustanove nemaju kapaciteta da podrže djecu i mlade koji koriste psihoaktivne supstance, iako su ove dvije kategorije prepoznate kao prioritetne u Zakonu o socijalnoj i dječjoj zaštiti“, rekla je Milić u PR Centru.

Ona je pojasnila da jedini državni program za rehabilitaciju nije besplatan, a da su mjesta u Specijalnoj bolnici ograničena i nedovoljna.

„Program sprječavanja predoziranja praktično ne postoji. Zatvorska bolnica još nije počela da se gradi. I pored lijepo napisane Startegije za droge, nije postavljen sistem odgovornosti nad koordinacijom njene implementacije. Substituciona terapija buprenofinom i dalje nije u potpunosti bez problema u realizaciji“, kazala je Milić.

Prema njenim riječima, entuzijazam određenih institucija i pojedinaca je očigledan, ali, kako je ukazala, nema sistemske posvećenosti rješavanju problema zavisnosti od psihoaktivnih suptanci.

„Zato nam mladi, umjesto u sistem podrške, ulaze u kriminalne mreže, čime se problem samo komplikuje. Ovaj okrugli sto je i apel da se najzad odredi odgovornost u državi i ulože ozbiljni napori da se pomogne mladima“, poručila je Milić.

Ona smatra da djeci treba da se posvete posebni programi i da je potrebno da se statistički podaci počnu adekvatno prikupljati i analizirati.

„Programi podrške treba da se unaprijede, posebno kad je u pitanju psihosocijalna podrška i podrška pri zapošljavanju. Najmlađa osoba, među osobama koje injektiraju droge, a sa kojom smo imali kontakt, je dječak od 12 godina“, rekla je Milić.

Izvršna direktorica NVO Juventas, Ivana Vujović, rekla je da Crna Gora ima vrlo ograničene sisteme i servise podrške iako, kako je kazala, na papiru postoje servisi za djecu i mlade.

„Suštinski, profesionalci u ovoj oblasti, ne znaju gdje mogu da upute nekoga ko ima 13 ili 15 godina, a već je duboko u problemu zavisnosti. Očigledno je da se reaguje samo kada se prepozna da je nečije ponašanje, uz korišćenje psihoaktivnih supstanci, postalo i kriminogeno i opasno za okolinu. Ovaj okrugli sto je apel da kao društvo preuzmemo odgovornost“, kazala je Vujović.

Izvršni direktor Mreže za politike droga u Jugoistočnoj Evropi, Milutin Milošević, objasnio je da se dobri primjeri ne mogu jednostavno iskopirati i prenijeti na druga mjesta, već da se moraju prilagoditi realnoj situaciji u zemlji u kojoj se sprovode.

„Specifičnost Crne Gore je u tome što je, relativno, kompaktna sredina. I vrlo se lako može djelovati efikasno, bez obzira što postoji velika razlika između primorskog dijela i sjevera u mnogim elementima“, kazao je Milošević.

On je naveo da se prevencije klasifikuju u četiri elementa i to prevencija okruženja, univerzalne mjere prevencije, indukovana i selektivna prevencija.

Milošević je istakao da, u Hrvatskoj, postoji sistem koji je dobro uređen i koji se zasniva na državnim organima koji se bore protiv problema droge.

„Postoje nastavni zavodi za javno zdravstvo, koji djeluju o okviru županija. Specifičnost je što se programi rade zajedno sa porodicom i radi se u potpunosti u koordinaciji sa porodičnim ljekarima, koji u Hrvatskoj imaju veliku ulogu u sistemu javnog zdravlja“, objasnio je Milošević.

Prema njegovim riječima, u Srbiji nije dovoljno poklanjana pažnja prevenciji do prije pola godine, kada su mladi počeli da umiru od „predoziranja ekstazijem, prije svega“.

„To je izazvalo baš veliku pažnju i odmah je Vlada reagovala i formirala Komisiju od šest ministara koji se time bave. Međutim, to je još uvijek formalno državni administrativni pristup svemu. Nas iz NVO sektora, koji smo se nudili nekoliko puta, još nijednom nisu pozvali na sastanak“, rekao je Milošević.

On smatra da je potrebno mjere donositi u saradnji sa mladima, NVO sektorom, roditeljima i sa onima koji su mladima bliski.

Direktor Doma zdravlja Podgorica, Nebojša Kavarić, ukazao je da je primjetan pad starosne granice kada se počinje eksperimentisati za psihoaktivnim supstancama i da je zbog toga preventivni rad neophodno stalno razvijati i unaprijeđivati, jer je, kako je dodao, liječenje često dugotrajno, neizvjesno i skupo.

„Programi prevencije se sprovode u sklopu mjera koje su usmjerene na smanjenje potražnje psihoaktivnih supstanci u koje se ubrajaju i mjere rane intervencije kod rizične upotrebe, te mjere obezbjeđenja programa tretmana, rehabilitacije i društvene reintegracije“, rekao je Kavarić.

On je istakao da Dom zdravlja Podgorica, preko Savjetovališta za mlade, Centra za mentalno zdravlje, pedijatara i izabranih doktora, nudi set usluga koje obuhvataju promociju, prevenciju, dijagnostiku i liječenje bolesti zavisnosti.

„Najveći značaj u preventivnom radu daje se edukaciji o štetnosti psihoaktivnih supstanci, kao i psihosocijalnoj podršci mladima, koji najčešće psihoaktivne supstance počinju da koriste u adolescenciji“, kazao je Kavarić.

On je kazao da se programi prevencije narkomanije, koje sprovodi Savjetovalište za mlade, baziraju na unapređenju saznajnog, socijalnog i emocionalnog razvoja mladih putem, kako je objasnio, razvojno prilagođenog informisanja o vrstama droga i njihovom uticaju na zdravlje čovjeka, kao i na podsticanja djece i omladine da usvoje zdrave stilove života.

„Centar za mentalno zdravlje nudi set usluga iz oblasti prevencije, dijagnostike i liječenja, te se problemu zavisnosti prilazi sa psihološkog, socijalnog i psihijatrijskog aspekta“, naveo je Kavarić.

Preventiva, kako smatra, treba da se radi na svakom mjestu u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

„Unutar sistema treba snažno da poradimo na dijelu koji se tiče funkcionalne sistemske podrške, kroz specijalizacije za dječju psihijatriju, dječju psihologiju. Moramo se trgnuti, probuditi i ubrzati proces ne gubeći kvalitet“, zaključio je Kavarić.

Predstavnica Instituta za javno zdravlje, Ljiljana Golubović, objasnila je da ESPAD istraživanje predstavlja evropsko-školsko istraživanje o alkoholu i drogama i najveći međunarodni istraživački projekat o upotrebi psihoaktivnih supstanci među mladima u svijetu.

Najčešće korištena psihoaktivna supstanca u Crnoj Gori je, kako je kazala, kanabis.

„Druga, po zastupljenosti, psihoaktivna supstanca u Crnoj Gori su inhalanti. Iako je kanabis najčešće korišćena droga i ima značajne razlike između ESPAD-a evropskog prosjeka i Crne Gore, evidentno je da smo kod upotrebe svih ostalih psihoaktivnih supstanci vrlo blizu evropskom prosjeku, navela je Golubović.

Ono što izaziva veliku pažnju je, kako je pojasnila, učestalost upotrebe energetskih pića sa alkoholom.

„Čak je bilo i smrtnih slučajeva. To su kombinacije, koje se danas vrlo često koriste. Opasnost leži u tome što su energetska pića psihostimulanti, a alkohol je depresiv. I u tom međudejstvu može da dođe do fatalnih posljedica“, objasnila je Golubović.

Za normalan i zdrav razvoj djeteta ključni su, kako smatra, porodica, zdravstvene, obrazovne ustanove i zajednica kojoj dijete pripada.

„Kroz zajednicu treba da se razvijaju preventivni programi, koji nude značajan potencijal za smanjenje, odnosno prevenciju rizičnih ponašanja i posljedica koje se javljaju u odrasloj dobi“, rekla je Golubović.

Predstavnica Javne ustanove (JU) Kakaricka gora, psihološkinja Dijana Milošević, objasnila je da tretman bolesti zavisnosti u toj ustanovi podrazumijeva promjenu životnog stila što je, kako je dodala, mnogo više od uspostavljanja apstinencije od psihoaktivnih supstanci.

Ona je pojasnila da tretman traje 12 mjeseci rezidencijalnog boravka, koji se sastoji iz tri faze, a to su adaptacija, rehabilitacija i resocijalizacija.

„Nakon toga, slijedi 12 mjeseci nerezidencijalnog tretmana koji podrazumijeva podržavanje novih klijenata/klijentkinja koji su u fazi rezidencijalnog tretmana i volontiranje za one klijente/klijentkinje koji su svojim primjerom pokazali da su usvojili sve sugerisane društveno prihvatljive obrasce ponašanja, a odbacili one negativne, stečene tokom aktivne faze konzumacije psihoaktivnih supstanci“, rekla je Milošević.

Ona je navela da postoji više razloga zbog kojih mladi imaju potrebu za nekim od sredstava zavisnosti, a to su, kako je navela,  nezadovoljstvo, zabrinutost ili pobuna protiv autoriteta, dosada,  porodični problemi, vršnjačko nasilje, „kao i zato što smatraju da im je supstanca neka vrsta “pristupnice” određenoj grupi vršnjaka“.

„Svakako da bi neko razvio bolest zavisnosti, nije dovoljno da postoji samo jedan faktor, već više njih kao što su predispozicija u ličnosti, porodični odnosi i društvena sredina“, kazala je Milošević.

Ona je rekla da je tretman dostupan licima starijim od 18 godina „a iskustvo u radu je pokazalo da jedan određeni  broj naših klijenata/kinja je upravo u rasponu od 19 do 30 godina života“.

„Kada je u pitanju rad sa mladima, poteškoće koje se javljaju najčešće se tiču niske motivacije što je u vezi sa tim da se većina njih nalazi u fazi fascinacije supstancom, nemaju svijest o povezanosti upotrebe supstance i njenim posljedicama. Takođe, često je prisutna minimalizacija, projekcija i negacija postojanja bolesti zavisnosti“, rekla je Milošević.

Prema njenim riječima, prevencija ne podrazumijeva samo upoznavanje sa problematikom zavisnosti u periodu kada postoje određeni rizici za to već, kako je rekla, mora krenuti mnogo ranije i to od porodice.

„U porodici treba razvijati iskrenu i otvorenu komunikaciju o svim aspektima života, pa i o narkomaniji, alkoholizmu, kockanju i pušenju, jer se na taj način stvara zdrava i pozitivna porodična klima. Otvorenom komunikacijom u porodici, svi njeni članovi će lakše ispoljavati osjećanja, iznositi nedoumice i imati svoj rast“, kazala je Milošević.

Projekatom ARYSE (At-Risk Youth Social Empowerment) koordinira NVO Juventas, a partnerske organizacije su ARSIS (Albanija), Asocijacija Margina (BiH), HOPS (Makedonija), Lavirint (Kosovo), Prevent (Srbija) i Fondacija SHL (Njemačka).

 

 

Mreža za zaštitu djece od nasilja uticaće na primjenu i usklađivanje zakonodavnih propisa i stručne prakse u Crnoj Gori sa evropskim i međunarodnim standardima, a četvorodnevna obuka, kojoj su članica te Mreže prisustvovale, omogućila im je, kako je saopšteno, jačanje kapaciteta.

Obuka je održana u Petrovcu, u okviru projekta Unaprjeđenje zaštite djece u Dječjem domu Mladost  i djece korisnika odabranih NVO u Crnoj Gori, koji je podržao UNICEF Crne Gore.

Socijalna radnica u NVO Juventas, Nina Šćepanović, kazala je da članice Mreže aktivno rade na jačanju kapaciteta, na razvoju informacija, kao i na prenošenju znanja u određenim oblastima zavisno od aspekta djelovanja tih organizacija.

„Na ovom četvorodnevnom treningu smo se okupili kako bi jačali kapacitete članica ove Mreže i kako bi kreirali Inicijative za dalji razvoj i održivost same mreže“, rekla je Šćepanović.

Ona je istakla da je Mreža za zaštitu djece od nasilja prva mreža takvog tipa u Crnoj Gori.

„Glavni cilj ove Mreže je zaštita djece od svih oblika i svih vrsta nasilja, kao i stvaranje bezbijednog i sigurnog okružena za svu djecu, njihov razvoj i kvalitetan život“, navela je Šćepanović.

Socijalna radnica u Udruženju Roditelji, Katarina Čarapić, kazala je da to Udruženje pruža besplatnu podršku roditeljima i starateljima u Crnoj Gori putem anonimne SOS roditeljske linije, a koja doprinosi, kako je ocijenila, sprječavanju i smanjenju kažnjavanja djece.

„Linija je obezbijedila mjesto gdje će moći da se posavjetuju o svim pitanjima u oblasti vaspitanja djece, poboljšanju njihovih roditeljskih kompetencija i komunikacije sa djecom, a sve u cilju prevencije nasilja“, pojasnila je Čarapić.

Ona je kazala da je četvorodnevni trening doprinio daljem radu kojim će, kako je kazala, Udruženje nastojati da pruži podršku svim roditeljima koji zatraže pomoć.

„Uzimajući u obzir važnost ove Mreže, vjerujem u uspješnost njenog daljeg funkcionisanja i nakon završetka projekta, obzirom da su naše kompetencije i znanje itekako unaprijeđene i to treba iskoristiti na kvalitetan način“, istakla je Čarapić.

Psihološkinja u NVO SOS telefon za djece i žene žrtve nasilja Podgorica, Nikolina Boljević, kazala je da je ta NVO u prethodnih godinu, prošla veliki broj edukacija i seminara, koji su im pomogli u daljoj realizaciji projekta i razvoju Mreže.

„Obuke su doprinijele produbljivanju našeg znanja na temu prevencije i zaštite djece od nasilja, kao i svih oblika zanemaivanja. Takođe su doprinijele jačanju kapaciteta unutar organizacija, kao razmjeni iskustava između organizacija članica Mreža, a sve u cilju obezbjeđivanja što kvalitetnijeg i bezbijednijeg okruženja za samo dijete, što je ujedno i cilj Mreže“, ocijenila je Boljević.

Edukatorka i ekspertkinja za pitanja zlostavljanja i zanemarivanja djece, Lidija Milanović, navela je da je formiranje Mreže važan trenutak, jer podrazumijeva, kako je pojasnila, primjenu i usklađivanje zakonodavnih propisa i stručne prakse sa evropskim i međunarodnim standardima.

„Konvencija o pravima djeteta, preporuke Savjeta Evrope i ostali propisi i prakse su ključni mehanizmi koji omogućavaju zaštitu prava djece u svim aspektima njihovog odrastanja. Mi smo se, na ovom seminaru, fokusirali na zaštitu djece od zlostavljanja i zanermarivanja, kao jedan od najvažnijih oblika zaštite života i zdravlja djece“, kazala je Milanović.

Ona je istakla da razvoj Mreže treba da omogući da se organizacije članice fokusiraju na problem djece, obzirom da u Mreži, kako je pojasnila, postoje organizacije koje se bave nasiljem nad ženama i kojima su djeca u drugom fokusu.

„Ovom obukom smo predvidjeli da se unaprijedi poznavanje razvoja djece, mehanizma djelovanja traume, kako zlostavljanje i zanemarivanje djeluje na razvoj djece, koje su to posljedice i da prepoznamo faktore nasilja nad djecom, jer su oni vezani i za društveni sistem, lokalne zajednice, porodicu i za samo djete“, rekla je Milanović.

Ona je kazala da je drugi dio obuke bio usmjeren na mogućnosti djelovanja Mreže na razvoj politika i praksi, kao i na definisanje ciljeva zagovaranja.

Kako je navela, utisak predstavnika NVO na obuci je da je zakonodavstvo u Crnoj Gori relativno usklađeno sa evropskim propisima i raznim preporukama, ali da nedostaje primjena istih.

„To je jedan od problema na kojima će Mreža sigurno morati da radi, kao i da sagleda koji su to uslovi i zašto se usvojena zakonska dokumenta i donijeti propisi ne primjenjuju“, rekla je Milanović.

Ona je kazala da se fizičko nasilje nad djecom relativno lako prepoznaje, a da je neophodno podsticati edukaciju i kompetencije stručnih lica o emocionalnom i seksualnom nasilju.

„Jedan od važnih faktora, kako su učesnici obuke naveli, jeste i razvoj kompetencije stručnjaka koji rade sa djecom za prepoznavanja nasilja nad djecom, pogotovu u pogledu emocionalnog i seksualnog nasilja, koja se najteže otkrivaju“, istakla je Milanović.

Mrežu čini osam organizacija: Udruženje Roditelji, Centar za romske inicijative, SOS Nikšić, SOS Podgorica, Nacionalno udruženje roditelja djece i omladine sa smetnjama u razvoju, Defendologija, Centar za ženska prava i Juventas, koji i koordinira radom Mreže.

 

 

Oktobar je važan mjesec za interpolne i transrodne osobe. Dok se 22. oktobar obilježava kao Međunarodni dan depatologizacije trans identiteta, 26. oktobar je Međunarodni dan podizanja svijesti o interpolnim osobama. U vremenu kada su naši identiteti i tijela i dalje patologizovani, podižemo glas ukazujući na probleme sa kojima se susrijećemo, zbog dugogodišnje štete koja je nanijeta našim zajednicama, upravo samom patologizacijom.

U julu 2018. godine, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je u procesu revizije Međunarodne klasifikacije bolesti (ICD-11), izbrisala cijelo poglavlje koje je kategorizovalo trans identitete u oblast mentalnih poremećaja. Ova promjena je napravila presedan u načinu na koji medicinska struka gleda transrodne osobe, te poslala snažnu poruku koja ima za cilj da smanji diskriminaciju i stigmu sa kojom se susrijećemo prilikom pristupa zdravstvenim uslugama, naročito onima koje su usmjerene na mentalno zdravlje.

Međutim, uprkos brojnim naporima interpolnih aktivista_kinja, SZO je odbila da depatologizuje interpolne osobe, ostavljajući varijacije u polnim karakteristikama obilježene kao poremećaje. Promjena koja je od ključnog značaja za kvalitet života interpolnih osoba, nije se desila niti nakon urgiranja UN-ovih tijela za zaštitu ljudskih prava 2009, niti Rezolucije Parlamentarne Skupštine Savjeta Evrope koja je pozvala zemlje članice da ukinu medicinske intervencije nad interpolnim osobama. Ovakav stav medicinske struke donosi ogromnu štetu interpolnim osobama.

Operacije „normalizacije pola“ se sprovode nad interpolnim bebama već više od 70 godina, često u tajnosti, bez obavještavanja roditelja o tome. Čak i onda kada su roditelji obaviješteni, pod pritiskom da njihovo dijete uklope u rodne norme, ovakve operacije se dešavaju, ostavljajući trajne posljedice na tijela i živote interpolnih osoba. U posljednjih nekoliko decenija, mnoge interpolne osobe su nakon godina života provedenih u sramu i strahu, progovorile, dijeljeći iskustva puna bola, koja govore o posljedicama poput seksualne disfunkcije, neplodnosti, konstantnih bolova, pripisivanja roda koji ne osjećaju kao svoj, te življenja u stigmi, skrivanju zbog različitog tijela, trauma koje su povezane sa narušenim tjelesnim integritetom. Sva ova iskustva rezultat su zdravstveno neindikovanih medicinskih intervencija koje su imale za cilj isključivo da uklope tijela interpolnih beba u društvene rodne norme.

Danas, kad interpolna zajednica raste, kada interpolne osobe govore u svoje ime, zahtijevamo da naša tijela i naši umovi ne budu patologizovani. Zahtijevamo da nas društvo ne tjera u kutije i okove koje je samo sebi nametnulo, a naročito da to ne radi medicinska struka koja je položila zakletvu čija je osnova – Ne naškodi! Mi, interpolne i transrodne osobe slavimo različitost svojih tijela i identiteta, te odbijamo dvije ponuđene opcije i vjerujemo da smo mnogo više od binarnog shvatanja roda i tijela.

Povodom Dana svijesti o interpolnim osobama, pozivamo sve koji_e se zalažu za ljudska prava, te poštovanje i dostojanstven tretman svih osoba u društvu – ujedinimo se u borbi protiv opresivnih mehanizama koji nam onemogućavaju da postojimo onakvi_e kakvi_e jesmo. Pozivamo medicinske stručnjake_inje da zauzmu jasan stav koji radi u najboljem interesu onih koje štite, a koji je zasnovan na informisanom pristanku, te poštovanju tjelesnog integriteta i naših identiteta. Danas podižemo svijest o interpolnim osobama i apelujemo na preduzimanje konkretnih radnji kako bi se zaustavilo kršenje našeg prava na sopstveni život!

Trans Mreža Balkan

InterAct

XY Spectrum

Asocijacija Spektra

Trans Aid

LGBTIQ Asocijacija „Queer Montenegro“

NVO „Juventas“

Dugine Obitelji

Da se zna

Sarajevski otvoreni centar

Zagreb Pride

LORI

Egal

 

NVO Juventas je dobio produzenje sertifikata za ISO: 9001 za 2019. godinu 15.oktobra 2018.godine.

Kroz proces revizorske provjere , sistem menadžmenta pokazao je potpunu usaglašenost sa zahtevima i procesima  uspostavljenim kroz ISO standard u oblastima -Pružanje usluga u oblasti direktne podrške osobama u riziku od socijalne isključenosti i socijalno isključenima i standardizacije tih usluga. 

Jačanje kapaciteta organizacije civilnog društva, institucija i medija. Istraživanje, kreiranje politika i zastupanje.  

 

U periodu od septembra do januara tekuće godine, NVO Juventas će sprovoditi pružanje psihosocijalne podrške osuđenim licima sa istorijom korišćenja psihoaktivnih supstanci. Aktivnosti su dio projekta „Jačanje zaštite ljudskih prava pritvorenih i osuđenih lica u Crnoj Gori“ koji u našoj zemlji implementira Programska kancelarija Savjeta Evrope u Podgorici, a koji finansira Savjet Evrope i Evropska Unija.  Podrška se sprovodi kroz grupni rad sa osuđenim licima, a psihosocijalnu podršku pružaju psihoterapeutkinja Tatijana Đurišić i socijalna radnica Marija Radović.

Jedan od glavnih ciljeva projekta je jačanje kompencija osuđenih lica u cilju unaprijeđenja šansi za uspješnu reintegraciju u društvo nakon izlaska. Posebna pažnja je usmjerena na unaprijeđenje njihovih znanja i vještina u odnosu na sledeće teme: krvlju i seksualno prenosive infekcije, liječenje bolesti zavisnosti, predoziranje, zdravstvena zaštita, prava iz oblasti socijalne i dječije zaštite, zapošljavanje i drugih značajnih tema.

 

Milić Marija, koordinatorka programa direktne asistencije za osobe koje koriste droge, i Vujović Mladen, vršnjački radnik Nvo Juventasa, danas su u sklopu projekta „Zdravi stilovi života“ posjetili školu Savo Pejanović, i učenicima 6 i 7 razreda, kao i zainteresovanim nastavnicima, održali radionice na temu „Prevencija narkomanije“.

Djaci 6 i 7 razreda su imali priliku da čuju sve o bolesti zavisnosti, vrstama psihoaktivnih supstanci, značaju odabira pravih izbora i načinima kako da kažu „NE“ ukoliko se nađu u situaciji da im neko ponudi psihoaktivne supstance. Takođe, imali su priliku da čuju načine na koje psihoaktivne supstance utiču na organizam, koje sve posljedice mogu ostaviti, kao i istinitu priču o dječaku koji je na nagovor društva počeo da koristi psihoaktivne supstance. Učenici su aktivnim učešćem u radionicama dali svoj doprinos i impute predavačima o tome šta ih brine u toku odrastanja, a da je vezano za bolesti zavisnosti.

Ovo je samo jedna od nekoliko osnovnih škola u kojima će zaposljeni Nvo Juventasa održavati edukativne radionice ovog tipa u toku mjeseca oktobra.