Epidemija koronavirusa ne bi trebalo da odvuče pažnju od potrebe za efikasnim programa smanjenja štete i prevencije u odnosu na HIV, jer kvalitetni i održivi preventivni programi daju odlične rezultate u kontroli epidemije HIV-a među ranjivim populacijama.

Predstavnica NVO CAZAS, Sanja Šišović, za PR Centar, ocijenila je da je globalna pandemija koronavirusa svugdje u svijetu izazvala zdravstvene i socio-ekonomske posljedice, a one su posebno vidljive na ranjivim kategorijama.

„U te ranjive grupe spadaju i osobe koje su u povećanom riziku od HIV infekcije. U kontekstu populacija sa kojima radimo i kojima pružamo preventivne servise, a to su osobe koje koriste droge, mladi koji se rizično ponašaju i pomorci, zabrinjavajuće je da su tokom ovog perioda oni bili dodatno ranjivi. Iako smo se trudili da naše servise u potpunosti prilagodimo novim okolnostima i da obuhvatimo što veći broj korisnika, činjenica je da će posljedice epidemije biti vidljive dugo nakon što se sa epidemijom, nadam se, uspješno izborimo“, kazala je Šišović.

Kancelarija Ujedinjenih nacija za organizovani kriminal i droge je, kako je navela, objavila Globalni izvještaj o drogama gdje se trenutna situacija u svijetu poredi sa onim što se dešavalo tokom i nakon svjetske ekonomske krize 2008. godine.

„Izvještaj upozorava da je očekivano da će se desiti porast upotrebe droga, porast obrazaca rizičnog ponašanja. Upozoravaju da se ne smije ponviti greška koja se desila 2008, a to je da većina vlada u svijetu uštede u budžetu traži upravo u programima za prevenciju, borbu protiv zloupotrebe droga, ili nekih drugih preventivnih programa. To ne smijemo da dozvolimo, zato što se, nakon 2008. godine svaka ušteda na tim programima vratila kao višestruki bumerang. Od 2008. do sada imamo kontinuirani porast broja osoba koje korsite droge“, ukazala je Šišović.

Studije UNAIDS-a govore da ukoliko se rad preventivnih servisa smanji, ili u potpunosti ukine na period od šest mjeseci, može se, kako je navela, kao posljedica očekivati više stotina smrti koje su prouzrokovane HIV-om.

„Mi se sa epidemijom HIV-a u Crnoj Gori borimo od 1989, a od 1983. u svijetu. To je epidemija koja traje jako dugo i uz postojanje ovakvih preventivnih servisa i jasnog opredjeljenja države i svijeta da se borimo protiv ove epidemije, mi smo u Crnoj gori uspjeli da održimo nisku stopu obolijevanja, ali se to može lako promijeniti ukoliko ovi programi ne budu održivi i efikasni, ukoliko ne budu radili kontinuirano, na kvalitetnom nivou uz najveće standarde“, rekla je Šišović.

U državama u kojima je makar nakratko prekinut rad servisa bilježio se, kako je rekla, značajan porast obolijevanja od HIV-a.

„Trenutna situacija koja se dešava ne smije da skrene pažnju sa potreba za postojanjem ovih servisa i sa potreba za efikasnom borbom i prevencijom u odnosu na HIV“, kazala je Šišović.

Preventivni programi za HIV koji se u Crnoj Gori sprovode su takozvani programi smanjenja štete i funkcionišu u skladu sa naučno dokazanom metodologijom.

„To su javno-zdravstveni programi koje je podržala Svjetska zdravstvena organizacija, UN sistem i više vlada i zdravstvenih institucija u svijetu. Podržani su zbog toga što daju rezultate u kontroli epidemije HIV-a među ključnim populacijama. Te programe uglavnom sprovode nevladine organizacije koje imaju adekvatna znanja, kapacitete, iskustva i prošli su adekvatne programe obuka, studijskih posjeta, i koje su imale mogućnost da destine godina prikupljaju znanja od drugih zemalja da bi mogle da dođu do tih populacija“, pojasnila je Šišović.

Koordinatorka Programa direktne asistencije u NVO Juvenats, Marija Radović, kazala je da ta organizacija godinama sprovodi različite preventivne aktivnosti koje su u skladu sa Strategijom za borbu protiv HIV/AIDS-a i usmjerene su na osobe koje koriste droge, koje prodaju seksualne usluge, kao i na zatvorenike/ce i bivše zatvorenike/ce.

„Tokom prošle godine smo pružili usluge za 474 klijenta koji spadaju u populaciju osoba koje koriste droge i za 115 osoba koje prodaju seksualne usluge. Kada je došlo do pojave i širenja virusa Covid-19, nijednog trenutka nismo prestali sa pružanjem naših servisa i prilagodili smo sve usluge potrebama naših klijenata“, rekla je Radović za PR Centar.

Nesmetano se sprovodila distribucija i zamjena pribora za sigurno injektiranje droga kao i podjela besplatnih lubrikanata i kondoma.

„Nastavili smo sa pružanjem usluge pranja i sušenja odjeće, a sada je i intenzivirano što je jedna od mjera za sprečavanje širenja koronavirusa. Ono što je bilo neophodno uvesti kao dodatnu uslugu, a u skladu sa pogoršanim ekonomskim i socijanim statusom naših klijenata je usluga dijeljenja besplatnih paketa hrane. Ti paketi su se dijelili najugroženijim klijentima, kojih je bilo oko 50 pojedinica ili porodica. Uslugu smo pružali osam sedmica, a paketi su se dijelili jednom sedmično i sadržali su namirnice potrebne za sedam dana“, kazala je Radović.

Savjetovanje sa terenskim i stručnim radnicima drop in centara rađeno je, kako je pojasnila, telefonski i online putem.

„Ono što se pokazalo kao veoma značajno je da nismo prekidali bilo koji od naših servisa ili aktivnosti. Broj savjetovanja se povećao tokom trajanja epidemije, jer je usljed velikog stepena izolacije došlo do smanjenja mreže podrške, što je dovelo do pogoršanja mentalnog zdravlja. Pojačan je bio i rizik od diskriminacije, nasilja u porodici i sl. Zadovoljni smo time što smo u svakom trenutku bili tu za naše klijente“, kazala je Radović.

Servis za zatvorenike je funkcionisao tako što je, kako je objasnila, donirana oprema za šivenje maski za zatvorenike i zaposlene, „a telefonskim putem smo bili dostupni za sve osuđenike koji su imali bilo kakve primjedbe i potrebu za podrškom, i pravovremeno smo rješavali sve žalbe i primjedbe“.

Koordinator prorama za smanjenje štete u NVO CAZAS, Boban Sekulić, kazao je da se dostupni servisi konstantno prilagođavaju potrebama osoba koje koriste droge.

„Tako smo u vrijeme pandemije morali dodatno da se prilagođavamo. Morali smo da ograničimo radno vrijeme u skladu sa zabranom kretanja. Neke servise smo morali i da privremeno prekinemo, a to su servisi koji sa sobom nose najveći rizik. Neke servise smo prilagodili tako što smo ih sprovodili putem društvenih mreža i telefona. U pitanju su servisi savjetovanja sa medicinskim, socijalnim radnikom, psihologom“, kazao je Sekulić.

Zbog novonastale situacije i osluškujući potrebe zavisnika, kako je rekao, određena sredstva su preusmjerena na kupovinu hrane koja bi se dijelila zavisnicima u obliku lanč paketa.