Nevladina organizacija Juventas iskazuje snažnu zabrinutost zbog izostaka adekvatnog odgovora države na posljednje navode o slučajevima policijske brutalnosti, koji ukazuju da prakse nasilja i neprofesionalizma koje su zabilježene u prošlosti nijesu uspješno riješene, zbog čega pozivamo ne samo na istragu u ovom slučaju, već i na ozbiljnu i sveobuhvatnu reformu policije.

Podsjećamo, prije nekoliko dana, Akcija za ljudska prava (HRA) je informisala javnost o prijavama trojice navodnih učesnika u predmetu „bombaški napadi“ na lokal Grand i kuću Duška Golubovića (nekadašnjeg službenika ANB, sada Uprave policije) koji tvrde da su im službenici kriminalističke policije u CB Podgorica iznuđivali iskaze primjenjujući svirepe tehnike mučenja.

Opisi detalja policijske torture primjenom elektrošokova u predjelu genitalija i butina, kao i udaranja bokserskim rukavicama i bejzbol palicama, uz prijetnje ubistvom i puštanje glasne muzike da zagluši krike su uznemirjući i zahtijevaju hitnu reakciju nadležnih službi, koja još uvijek nije adekvatna.  

Reakcija Odjeljenja za unutrašnju kontrolu policije nije pravovremena, naročito jer je uslijedila nakon brzopletog demantija Uprave policije, nekoliko nedjelja nakon što je pritužba na torturu prijavljena, dakle tek nakon intenzivnog pritiska javnosti. Neophodno je da istraga bude nepristrasna, profesionalna, djelotvorna i transparentna, te da rezultira odgovarajućim koracima nadležnih organa, odnosno efikasnim pokretanjem (i okončanjem) krivičnih postupaka.

Zabrinjavajući su i navodi da Specijalna psihijatrijska bolnica u Dobroti, čiji je Grujičić pacijent, nije poštovala odgovarajuće procedure kada ga je predala policiji, i da mu je uskratila propisanu terapiju. Odgovornost Specijalne bolnice u ovom slučaju je tema kojom se mora baviti i tužilaštvo i Ministarstvo zdravlja i Ljekarska komora.

Policijska brutalnost problem od ranije

Tvrdnje o kršenju ljudskih prava od strane policijskih službenika koje se uglavnom odnose na psihičko i fizičko nasilje i nehuman tretman, mogle su se naći i u Juventasovom Istraživanju o stanju ljudskih prava korisnika droga u Crnoj Gori  2011/12. godine, koje je sprovedeno na uzorku od 115 osoba koje koriste droge.

Tada je 66.1 odsto ispitanika navelo da su, nekada tokom života, prilikom saslušanja policijski službenici prema njima primijenili silu, odnosno fizičko nasilje, 67.9 odsto da su trpjeli nehuman tretman (skidanje gardarobe na ulici, nedozvoljavanje korišćenja toaleta, uskraćivanje vode i hrane), a 69.6 odsto navodi da su ih policijski službenici nazivali pogrdnim imenima.

Ispitanici su kazali da su nekada, prilikom lišavanja slobode, od strane policijskih službenika trpjeli psihičko nasilje (80.7 odsto), fizičko nasilje (77.1 odsto) i emotivno nasilje, koje uključuje ucjenu (64.2 odsto).

Iako je prikupljano iskustvo naših klijenata ukazivalo da se situacija u prethodnih nekoliko godina poboljšala, nedavni slučaj na koji je ukazala HRA, ali i drugi primjeri policijske brutalnosti (prebijanje građana na protestima u Podgorici u oktobru 2015. godine i u Budvi krajem juna tekuće godine) upozoravaju da je neophodno preduzeti ozbiljne mjere u cilju reformisanja crnogorske policije. Odgovornost za slučajeve torture ali i neadekvatnog reagovanja na navode o istoj moraju preuzeti rukovodeći funkcioneri i službenici Ministarstva unutrašnjih poslova i Uprave policije.  

Neophodno je sprovesti i završiti postupke protiv svih onih koji zloupotrebljavaju uniformu i poboljšati rad i kontrolu rada policije, a sve u cilju unapređenja efikasnosti policije, jačanja povjerenja građana i obezbjeđivanja poštovanja ljudskih prava.

Naročito je važno unaprijediti rad i kontrolu policije u kriznim situacijama i vremenima povećanih tenzija, jer je upravo tada zabilježen povećani broj kršenja ljudskih prava i prekoračenja ovlašćenja od strane policijskih službenika.

Svjedočenja osoba koje koriste droge o kršenju njihovih ljudskih prava od strane policije

Juventas je za potrebe projekta Istraživanje slučajeva kršenja ljudskih prava korisnika droga u pravosudnom sistemu Crne Gore u periodu novembar 2011 - maj 2012. godine sproveo 115 struktuiranih „ulaznih“ intervjua i 56 dubinskih polustruktuiranih intervjua sa osobama koje koriste droge. Istraživački tim nije imao mogućnosti da potvrdi iskaze ispitanika, ali  opisani slučajevi navode na zaključak da se prekoračenje dužnosti i kršenje prava osoba koje koriste droge u postupanjima policije, tužilaštva, sudstva i pri izdržavanju kazne dešavalo u periodu koji je prethodio istraživanju.

Iskazi koji su tada dali ispitanici snažno podsjećaju na opise navodnog brutalnog postupanja policije nad Jovanom Grujičićem, Benjaminom Mugošom i M.B. Po svemu sudeći, čak i nakon gotovo jedne decenije, službenici koji primjenjuju te metode i dalje rade u policiji ili su, pak, neke njihove kolege preuzele iste obrasce ponašanja.

Veliki broj ispitanika navodi da su im policijski slubenici prijetili, da su ih vrijeđali, udarali nogama, rukama i pendrecima i vezivali za radijatore.

Izdvajamo samo nekoliko slučajeva: 

Slučaj PG4307 (2007.):  Tvrdi da je na informativnom razgovoru pretrpjela fizičko nasilje: „Tu je počelo šamaranje, zatvaranje. Trojica njih. Onda izvadili bejzbol palicu i udarali po rukama. Posle toga kad su viđeli da neću ništa da pričam, onda je počelo šamaranje, pendrekom, bejzbol palicom, vođenje u ćelije, gašenje svjetla... Onda su mi ulećeli njih sedmoro-osmoro. U ćeliju su ugasili svjetla i sedmoro-osmoro njih mi ulećelo. Ubili me od batina.“

Slučaj BD5508 (2008.): Ispitanik tvrdi da je 2008. godine prilikom privođenja i u pritvornim jedinicama u Budvi pretrpio fizičko nasilje kada su policajci iznudili od njega priznanje za djelo koje nije počinio i za koje je kasnije i osuđen: “Bacili su me dolje i skakali trupačke, bukvalno trupačke, u mene. Prvo su me u wc držali nekih dva sata, zaključanog. I onda su me izveli, svezali za radijator u hodnik i tu su me tukli. Njih dvojica, ti inspektori koji su me priveli, oni su me tukli tu cijelu noć. Od nekih 23h do 8h ujutru sam bio vezan za radijator. Tu je bilo nogama, lampama i pendrecima. Tu su me urnisali od batina“.

Slučaj PG5009 (2009.): Tvrdi da je pretrpio fizičko nasilje u pritvorskim jedinicama: „Pucali su batinama da priznam odakle kupujem drogu… Bili su me nogama, rukama. Znali su patike da mi skinu, pa da me pendrekom biju po tabanima“. Tvrdi da su fizičkim nasiljem pokušali da iznude priznanje. Ističe da je trpio psihičko nasilje, da su ga ucjenjivali. Tvrdi da su mu privodili članove porodice da bi od njega iznudili priznanje.

Slučaj BD209 (2009.): Osoba tvrdi da su je privodili 30-40 puta, a da su je gotovo svaki put policajci fizički maltretirali „makar šamar, ako ne što drugo“. Nikad nije podignuta opužnica protiv ove osobe. Tvrdi da je često trpio udarce pendrekom po rukama, po tabanima, jer udarci na ovim mjestima ostavljaju najmanje vidljive tragove.

Slučaj PG5409 (2009.): Ispitanik tvrdi da je kao stariji maloljetnik bio izložen policijskoj torturi: „Sa šesnaest godina su mi pušku stavljali u usta, lomili mi nos, udarali po tabanima...“. Tvrdi da su ga 2009. godine obukli u policijski pancir da bi ga tukli preko njega.