Gojaznost kod djece je jedan od najozbiljnijih zdravstvenih izazova današnjice, a osim što dovodi do dijabetesa i drugih hroničnih oboljenja, skopčana je i sa psihičkim problemima.

To je, u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), ocijenila šefica Svjetske zdravstvene organizacije u Crnoj Gori Mina Brajović. Ona kaže da su prekomjerna kilaža i gojaznost ključni rizici za nastanak hroničnih oboljenja – dijabetesa, kardiovaskularnih oboljenja i kancera. Te bolesti su vodeći uzroci umiranja i invaliditeta u Evropi, pa i u Crnoj Gori.

“Gojaznost tokom djetinjstva tijesno je povezana sa nizom problema tipa gastrointestinalni, muskuloskeletalni i ortopedski, apnea, kardiovaskularni i dijabetes tip 2. Štavise, emotivni efekat prati problem gojaznosti. Ne treba zaboraviti, gojaznost u djetinjstvu često je skopčana sa depresijom, stigmatizacijom, neadekvatnom socijalizacijom i lošim rezultatima u školi. Naučni dokazi upozoravaju da gojaznost u djetinjstvu povećava rizik gojaznosti, prijevremene smrtnosti i invaliditeta u zrelom dobu”, ističe Brajović.

rajović je odgovorila CIN-CG da je ključni uzrok i okudač problema prekomjerne kilaže i gojaznosti neravnoteža između unijetih i utrošenih kalora.

“U velikoj mjeri ovo je posljedica i promjena u pogledu tipa i vrste hrane koja je dostupna, koja se promoviše djeci i koju mogu da priušte. Dešava se jedan zabrinjavajući proces širom svijeta, koji karakteriše povećani unos namirnica visoke kalorijske vrijednosti, sa visokim sadržajem masti, šećera i soli, a u principu su siromašne vlaknima, vitaminima, mineralima…”, ističe Brajović.

Ona kaže da je primjetno i da su djeca i adolescenti sve manje fizički aktivni, provodeći vrijeme pred ekranima računara, tableta i pametnih telefona.

“Djeca su sve više “pametna”, a gojazna. Nedovoljno su fizički aktivna. Iako nasljedni faktor nije zanemarljiv, ipak su dominantni uticaji spoljašne sredine”, zaključuje Brajović.

Prema podacima Akcionog plana za ishranu i bezbjednost hrane Crne Gore 2010-2014, tri četvrtine djece i adolescenata uzrasta između sedam i 19 godina imalo je zdravu, a 21,2 odsto prekomjernu težinu.

Iz Instituta za javno zdravlje, međutim, kažu da su nepravilne navike u ishrani konstatovane kod velikog broja djece. Tako je samo 49,4 odsto djece i adolescenata redovno pilo mlijeko. Dnevni unos svježeg voća prijavilo je 41,5 odsto djece koja idu u školu, a znatno manje u ruralnim područjima, njih 34,7 odsto. Svježe povrće svakog dana jede nešto više od trećine ispitane djece.

Iz Centra za zdravstvenu ekologiju Instituta za javno zdravlje kažu da gojazna djeca često imaju povišene vrijednosti krvnog pritiska ili masnoća u krvi. I oni potvrđuju da gojazna djeca u životu ranije i češće obolijevaju od hroničnih bolesti kao što su kardiovaskularne, karcionom, moždani udar, hipertenzija… Naglašavaju i da nepravilna ishrana može da rezultira i pretjerano niskom tjelesnom masom, razvojem anemije zbog nedostatka gvožđa i uopšte smanjenom otpornošću organizma.

Veliki broj roditelja i djece sa različitim problemima vezanim za nepravilnu ishranu posjetio je Ambulantu za ishranu Instituta za javno zdravlje, koja radi godinama. Iz Instituta kažu da se najčešće javljaju stručnjacima zbog gojaznosti i dodaju da se primjenjuje individualan pristup – svako dijete dobije savjete prilagođene uzrastu, zdravstvenom stanju i načinu života.

Tema gojaznosti među roditeljima otvara velike rasprave, a nerijetko i prepirke, pa se pokazalo da imaju oprečne stavove više nego u okviru bilo koje druge teme.

To kažu u Udruženju roditelji i poručuju kako su primijetili da kao roditelji nijesu dovoljno svjesni koliko su djeca svakodnevno izložena neadekvatnim namirnicama i koliko treba uticati na promjenu loših navika.

“Ako odete do bilo koje škole, u toku odmora, dovoljno će biti da pogledate šta djeca jedu za užinu. U školama se nalaze automati sa gaziranim pićima, grickalicama… Oko škola ili u njima su prodavnice koje nude razne nezdrave proizvode. Zaista smatramo da je neophodno, kako zbog gojaznosti tako zbog sveukupnog zdravlja djece, da učinimo nešto konkretno da se situacija promijeni”, kaže Kristina Mihailović iz Udruženja.

Ona ističe da su od Instituta za javno zdravlje tražili da se uključe u definisanje jelovnika đačke užine u Podgorici, koja je jedino u tom gradu organizovana, da bi djeci mogli da pošalju poruku šta i kako treba da jedu.

“Jesu napravljeni pomaci u kvalitetu te užine, ali vjerujemo da ima još dosta mjesta za unaprjeđenje. A sve to može da se očekuje onda kada država bude odlučila da joj je to priorotet i kada bude obezbijedila novac za te svrhe. Nama se čini da se o tome za sada ni ne razmišlja”, zaključuje Mihailović.

Ne preskakati doručak nego slatkiše

„Doručak treba da se komponuje od energetski bogatih i lako svarljivih namirnica iz grupe integralnih žitarica punog zrna i mliječnih napitaka sa dodatkom lako svarljivih animalnih bjelančevina (jaje, sir, ćureća šunka) i vidljivh masti („soft“ margarin, mladi kajmak) uz dodatak svježeg voća i povrća“, ističu iz Instituta za javno zdravlje. To, kako kažu, treba posebno naglasiti starijoj školskoj populaciji koja najčešće iz želje da se ne udeblja preskače doručak, ne znajući da će za njihovo varenje i prijepodnevne aktivnosti biti utrošeno više energije nego što je kalorijski kapacitet tih namirnica. Iz Instituta poručuju da bi djeca trebalo svakodnevno da konzumiraju kuvani obrok od povrća i mesa za ručak, koji uglavnom ne vole i radije ga zamijene sendvičom.

Djeca školskog uzrasta bi trebalo da imaju pet obroka dnevno – tri glavna i dva međuobroka, koje treba uzimati u pravilnim vremenskim razmacima. Doručak je, kažu iz Instituta, izuzetno važan obrok koji se ne smije preskočiti.

Iz Instituta poručuju da je osnovno pravilo da u dnevnoj ishrani bude zastupljena bar po jedna namirnica iz svake grupe. Kažu da osnovu ishrane čine proizvodi od žitarica, uključujući pirinač, tjesteninu i hljeb, jer su odličan izvor vitamina B i mineralnih materija. Djeci svakodnevno poručuju dosta povrća, naročito zelenog, koje je najkorisnije jesti svježe, ili bareno. Treća stepenica piramide su mlječni proizvodi, bogati bjelančevinama, dok su na samom vrhu namirnice koje imaju visok procenat masti, šećer i so i treba ih uzimati u malim količinama.

Iz Instituta poručuju da slatkiši i šećerni koncentrati ne smiju da budu samostalan obrok i u dnevnom energetskom unosu da pređu 10 odsto.