Crnogorsko društvo je spremno da koristi formu peticije, ali je pitanje koliko su institucije kojima su peticije predate spremne da ih na odgovoran način razmatraju, uzimajući uravnotežen stav u odnosu na predložene inicijative, ocijenila je izvršna direktorka Juventasa Ivana Vujović.

Ona je u intervjju za Pobjedu kazala da civilno društvo počiva na potrebi građana da utiču na javne politike i prakse.

„To znači da se ne dopušta da se procesi odlučivanja i sprovođenja odluka donose bez uključivanja onih kojih se tiču. Neformalni oblici udruživanja građana koje peticija kao forma podržava su s toga još značajniji“, objasnila je Vujović.

Ona je kazala da je crnogorskao društvo spremno da koristi formu peticije, napominjući da ona nekada može da sadrži neustavne, protivzakonske ili diskriminatorske norme.

„Takve inicijative treba razmatrati i javnosti jasno ukazati na njihove nedostatke, posebno kada su usmjerene direktno na štetu neke grupe, odnosno kada za osnovu imaju mržnju i diskriminaciju. Evantualna pojava takvih peticija može i otvoriti zdravu javnu raspravu o određenim društvenim problemima“, smatra Vujović.

Ona je istakla da su neke peticije uspjele promijeniti određeni segment društvene ili političke zbilje.

„Treba se sjetiti da je jedna peticija 2004. godine spasila Taru. Tada se odustalo od potapanja dijela kanjona nakon angažovanja više od 30 nevladinih organizacija (NVO) i prikupljanja deset hiljada potpisa kojima je inicirano potpisivanje Deklaracije o zaštiti rijeke Tare“, kazala je Vujović.

Neke peticije su, kako je podsjetila, odgovorne i za unapređenje pravnog okvira u državi.

„Primjer je još uvijek aktuelni Zakon o političkim partijama koji je Parlament usvojio na predlog Centra za monitoring i istraživanje (CeMI) 2004. godine. Posebno je bio koristan mehanizam koji je omogućavao građanima da nakon prikupljanja dovoljnog broja potpisa putem peticije mogu da predlože svoju zakonodavnu inicijativu, a Parlament je imao obavezu da o inicijativi odlučuje“, navela je Vujović.

Prema njenim riječima, ukidanje mogućnosti direktne prezentacije inicijative u ime grupe građana značilo je ograničavanje građanskog aktivizma.

„To je nanijelo veliku štetu glasu građana, odnosno funkcionisanju demokratije“, ocijenila je Vujović.

Ona je navela da je Udruženje Roditelji 2013. godine u saradnji sa 33 NVO pokrenulo uspješnu peticiju protiv ograničavanja refundacije roditeljskog odsustva čime je onemogućeno, kako je kazala, dalje pogoršanje ionako nezahvalnog položaja žena na tržištu rada.

„Prethodne godine je predata važna ekološka inicijativa „Crnu Goru sa minimumom otpada, Zero Waste Montenegro“, čiji su predstavnici Ministarstvu održivog razvoja i turizma predali peticiju sa tri hiljade potpisa podrške građana za zabranu jednokratnih plastičnih kesa. Ministarstvo je najavilo mjere, ali ostaje da se vidi njihov domet“, navela je Vujović.

I pored dobre argumentovanosti, kako je rekla, neke peticije nisu bile dovoljno uvažene i ostale su na nivou kampanje podizanja svijesti građana o određenom problemu.

Vujović je pojasnila da peticije imaju ograničeno ali važno dejstvo.

„One ne obavezujuju, ali ukazuju, ukoliko se prikupi dovoljan broj potpisa da postoji potreba da se o nekom problemu u što skorijem roku otvori paticipativna javna rasprava ili se pokenu određene mjere“, pojasnila je Vujović.

Ona je ocijenila da je Crna Gora i dalje daleko od zdravog demokratskog društva, posebno kada se, kako je rekla, uzme u obzir da se demokratija kao princip često zloupotrebljava.

„Da bi bili zdravo demokratsko društvo, prije svega treba da unaprijedimo školski sistem, smanjimo korupciju na svim nivoima i dozvolimo da ovaj prostor prodiše integritetom“, smatra Vujović.

Nedostatak integriteta na svim nivoima, kako je rekla, dovodi do toga da se razvodnjava ili zloupotrebljava svaki mehanizam koji bi trebalo da osigura jednakost, slobodu, nezavisnost insititucija i nadzor nad njihovim radom.

„Demokratiju ovdje ograničavaju političke elite koje se grčevito boje gubljenja kontrole, posljedično i svojih pozicija“, smatra Vujović.

Ona je kazala da postoji spremnost da se koriste peticije ali da je, kako je rekla, pitanje koliko su nacionalni i lokalni parlamenti, odnosno institucije kojima su peticije predate spremni da ih na odgovoran način razmatraju.

„Pitanje je koliko su institucije spremne da uzmu uravnotežen stav u odnosu na prednosti i nedostatke predloženih inicijativa, i to, prije svega, sa pozicije svih građana koje predstavljaju“, zaključila je Vujović.