Vannastavne aktivnosti mogu uticati na suzbijanje vršnjačkog nasilja, ocijenila je predsjednica Unije direktora škola Crne Gore, Zoja Bojanić Lalović, navodeći da problem u borbi protiv nasilja predstavlja i nedostatak saradničke uloge roditelja.

Ona je danas, na panel diskusiji „Zašto je vršnjačko nasilje prisutno u našim školama? Šta da radimo da do nasilja ne dođe? Institucionalni mehanizmi u borbi protiv vršnjačkog nasilja“, koji je održan u okviru Konferencije „Vršnjačko nasilje u Crnoj Gori: Kako do efikasnog rješenja i prevencije problema?“, koju je organizovala nevladina organizacija Juventas, rekla da roditelji nekada ne žele da se suoče sa činjenicom da im dijete trpi nasilje, navodeći da nekada to ne prepoznaju, ili ako je dijete nasilnik.

„Ukoliko uposlite učenike, ukoliko ih aktivirate, ponudite im više vannastavnih aktivnosti ili ih pustite da oni dolaze kod vas sa nekim projektima, onda je nasilje smanjeno“, ocijenila je Bojanić Lalović.

Ona je kazala da su primijetili kad su srednjoškolcima dozvolili da otvore Klub ljubitelja filma, prve sedmice su se sastajali samo petkom uveče, a sada, kako je navela, to rade ponedjeljkom i petkom.

„Kada organizujemo večeri u Svečanoj sali, dolazi veliki broj učenika, zabavljaju se, čini mi se da tad koriste manje mobilne telefone, da je osjećaj drugarstva razvijeniji. Kroz volontereske aktivnosti, kroz različite kulturno-umjetničke programe, kroz dodatnu nastavu, važno je da ih zaposlimo“, navela je Bojanić Lalović.

Ona smatra da djeci treba dozvoliti upotrebu mobilnih telefona na času kroz nastavnu metodu, da im se, kako je kazala, pošalje poruku da mobilni telefon može da se koristi i za neke druge svrhe, „a ne samo za priču na Viberu, Instagramu, Facebooku“.

Izvršna direktorica Udruženja Roditelji, Kristina Mihailović, kazala je da ta organizacija ima veliki broj ne samo pritužbi roditelja nego, kako je rekla, zahtjeva za pomoć kako da pomognu djetetu.

„Shvatili smo da su njihovi komentari i sugestije nešto što nas tjera da se potrudimo da svi zajedno dođemo do konkretnih rješenja. Ima dosta primjera dobre prakse, ima dosta škola koje mogu da podijele sa nama šta bi to u narednom periodu trebalo da se radi. Ali je važno da, u cijeloj priči, kažemo da nismo svi na isti način pristupili određenoj tematici, pa ni roditelji, službe, ministarststvo...“, navela je Mihailović.

Direktor Zavoda za školstvo Crne Gore, Radoje Novović,  ocijenio je da škola treba da djeluje kao sistem.

„To znači da se sprovede u svakoj školi postupak utvrđivanja koliko je nasilje prisutno, da se napravi koordinaciono tijelo, u kojem će biti uključeni direktori, stručni saradnici, najugledniji nastavnici koji će pratiti šta se dešava po pitanju vršnjačkog nasilja, koji će zajedno sa učenicima i razrednim starješinama odraditi definisanje pravila protiv nasilja, a koje će isključivo učenici da donesu i da ta pravila uvijek budu u pozitivnoj formi“, rekao je Novović.

On je kazao da bi svi zaposleni u školi trebalo da se edukuju - kad se desi neka vrsta nasilja da na istovjetan način reaguju, kako sa onim koji vrši nasilje tako i sa žrtvom nasilja.

„Ako bi se to dosljedno sprovodilo, garantujem da bi se vršnjačko nasilje smanjilo“, istaklao je Novović.

Predstavnica Centra za socijalni rad Podgorica, Violeta Golubović, pojasnila je da ta institucija na incijativu škole, roditelja, i pravosudnih organa, započinje rad sa porodicom, poziva roditelje i dijete na razgovor.

„Sa njima se zajednički obavlja dijagnostički razgovor gdje se vrši procjena, ispituju se okolnosti pod kojima se nasilje desilo, kao i uzrok. Uloga stručnog radnika Centra za socijalni rad je da procijeni samu ličnost djeteta, da preispita posljedice koje su nastale prilikom nasilja“, navela je Golubović.

Prema njenim riječima, porodica je osnova svega, navodeći da većina djece koja dolaze iz porodica sa poremećenom strukturom funkcionisanja, izražava poremećaj ponašanja.

„Same okolnosti kao što su razvod, smrt u porodici, bolest ili neke druge pojave dovode do toga da djeca ispoljavaju nasilničko ponašanje. Mi djecu učimo po modelu ponašanja koje oni vide u porodici, a to jeste da, ako samo dijete koje dolazi iz porodice gdje je prisutno nasilje, vidi da je to jedini način da se to nasilje rješava i ono ga samo primjenljuje jer je to jedini način na koji zna da riješi problem“, rekla je Golubović.  

Ona je ocijenila da je djecu potrebno učiti socijalnim vještinama, i, kako je rekla, načinu na koji najbolje da se ponašaju i da odgovore na ponašanja u školi.

„Smatram da je bitna uloga socijalnog radnika u sprovođenju prevencije. Potrebno je uključiti socijalne radnike u prevenciju i samim tim i radu sa porodicama“, istakla je Golubović.

Predstavnica Unije srednjoškolaca Crne Gore, Indira Količić, rekla je da je, prema podacima te organizacije i njihove komunikacije sa srednjoškolacima širom Crne Gore, „vršnjačko nasilje svakodnevno prisutno u školama – bilo verbalno, pshičko ili u bilo kom drugom obliku“.

„Biološki je normalno da srednjoškolci imaju brzoplete reakcije, neadekvatne mehanizme odbrane i iz toga proističe problem koji se tiče vršnjačkog nasilja. To je učenje po modelu – ono što vidim kući i kako se ponaša moja majka prema bratu, sestri to ću ja sjutra da primjenim u učionici, jer mislim da moja majka radi najispravnije“, navela je Količić.

Ona smatra da nikakvo osuđivanje, kazne i naređenja, kao i pravni okviri ne mogu da utiču na osobu koja je u uzrastu od sedam do 17 godina „kao što mogu motivacija i podrška“.

Količić je kazala, da prema podacima Unije, nema razlike u tome da li su žrtve nasilja pripadnici ženskog ili muškog pola.

„Ako hipotetički postoji mjera koja predviđa dozvoljene slučajeve i broj vršnjačkog nasilja, ona je definitivno prevaziđena. Ali, naglašavam da je nema“, ocijenila je Količić.

Predstavnica Udruženja psihologa Crne Gore, Dušica Dubljević, smatra da je elektronsko nasilje najzastupljenije i najopasnije.

„Najopasnije je zbog toga što često nasilnik može da ostane anoniman. Sa druge strane, djeca su elektronskom nasilju izložena 24 sata i nemaju mjesto gdje mogu da se sakriju. Publika je ogromna, širi se velikom brzinom“, rekla je Dubljević.

Ona je ocijenila da je velika odgovornost na odraslima, „kako na roditeljima tako i na nastavnicima“.

„Mislim da je vršnjačko nasilje posledica, a ne uzrok. I sa tog aspekta treba da pristupimo i da vidimo šta se djeci nudi“, zaključila je Dubljević.

Konferencija je dio projekta „Koalicija protiv vršnjačkog nasilja u crnogorskim školama“, koji finansira EU kroz projekat Civil Society Facility Montenegro Programme IPA2016, a koji sprovode Udruženje Roditelji, NVO Juventas, Unija srednjoškolaca Crne Gore i Centar za podršku lokalnog i regionalnog razvoja - CeP.