U crnogorskim osnovnim i srednjim školama u prošloj godini je svako četvrto dijete doživjelo neki oblik vršnjačkog nasilja, a u prvom mjecesu ove školske godine neki oblik nasilnog ponašanja doživjelo je svako peto dijete.

To je saopšteno na konferenciji „Vršnjačko nasilje u Crnoj Gori: Kako do efikasnog rješenja i prevencije problema?“, koju je organizovala nevladina organizacija (NVO) Juventas, u okviru projekta „Koalicija protiv vršnjačkog nasilja u crnogorskim školama“, koji finansira Evropska unija, kroz projekat Civil Society Facility Montenegro Programme IPA2016, a koji sprovode Udruženje Roditelji, NVO Juventas, Unija srednjoškolaca Crne Gore (UNSCG) i Centar za podršku lokalnog i regionalnog razvoja (CeP).

V.D. izvršne direktorice NVO Juventas, Jelena Čolaković, kazala je da je istraživanje koje je sprovedeno za potrebe projekta pokazalo da je u prošloj školskoj godini 25 odsto učenika i učenica šestog, sedmog i osmog razreda osnovnih škola navelo da je doživjelo neki oblik nasilnog ponašanja.

„To znači da je svako četvrto dijete doživjelo vršnjačko nasilje. Isti podaci važe za učenike i učenice srednjih škola, koji su učestvovali u istraživanju. Takođe, skoro jedna polovina nastavnika srednjih škola navodi da se u ovoj školskoj godini desilo da im se učenika/ca požalio/la da je bio/la žrtva nasilnog ponašanja“, navela je Čolaković.

Rješavanje problema vršnjačkog nsilja, kako je ocijenila, nije odgovornost, niti privatna stvar porodica čija djeca jesu žrtve nasilja, odnosno porodica iz kojih potiču oni koji se karakterišu kao nasilnici/e već, kako smatra, zahtijeva angažovanje kompletne zajednice.

„Projekat, pored kreiranja i izmjena strateški važnih dokumenata u oblasti prevencije i tretiranja vršnjačkog nasilja,  predviđa i angažovanje lokalnih zajednica, te sprovođenje aktivnosti po mjeri lokalnih potreba i realnosti“, rekla je Čolaković.

Ministar prosvjete u Vladi Crne Gore, Damir Šehović, rekao je da je svak, tokom odrastanja, imao prilike da se, makar posredno, susretne sa vršnjačkim nasiljem i tome se, kako smatra, pridavalo mnogo manje pažnje nego danas.

„Fizičko nasilje, verbalno nasilje, socijalna izolacija, sve su to bile situacije, koje smo gledali kao prolazne, a nekad čak i kao na način za jačanje djeteta u svijetu, koji zna da bude neprijatan i grub. Danas ipak, znamo mnogo bolje od toga. Znamo da takve situacije ostavljaju trajne negativne posljedice“, kazao je Šehović.

Ohrabruje podatak da se, kako je naveo, preko 90 odsto djece osjeća sigurno u školi.

„Kada govorimo o broju djece koja su bila izložena nekoj vrsti pritiska ili konflikta, istraživanje je pokazalo da je svako peto dijete imalo neki vid konflikta, uglavnom verbalnog, što jeste znatno bolje u odnosu na slično istraživanje iz 2006. godine, koje je pokazalo da se svako drugo dijete suočavalo sa vršnjačkim nasiljem, ali je i dalje zabrinjavajuće“, rekao je Šehović.

Najveći dio konfilkata se, kako je kazao, odnosi na verbalne konflikte ili na socijalnu izolaciju, što znači da ih je, kako smatra, teže identifikovati.

„Verbalni konflikti odnosili su se, najčešće, na fizičke karakteristike. Šta nam sve ovo govori? Da kao društvo, moramo još jednom da preispitamo svoj odnos prema djeci i tome kakve im vrijednosti prenosimo i usađujemo. Vrijeđanje drugog u školi ili van nje, zbog fizičkih karakteristika ili rješavanje nesporazuma fizičkim obračunima, ne smijemo da im nudimo kao opciju u toku odrastanja“, istakao je Šehović.

On je poručio da neće dozvoliti da bilo ko, u obrazovnim institucijama, okreće glavu od bilo kog vida nasilja.

„Formirana je Radna grupa sa Ministarstvom unutrašnjih poslova i Upravom policije na temu Zaštite škola od vandalizma i neprihvatljivog ponašanja, koja treba da nam ponudi moguća dodatna rješenja, za pomenute izazove. Rezultati će biti predstavljeni za najviše dva mjeseca“, rekao je Šehović.

On je najavio da će više pažnje biti posvećeno ozbiljnijoj evidenciji slučajeva nasilja, ali je istakao da obrazovni sistem jako malo može sam da učini.

„Ako imate konflikt koji potiče od porodica i koji samo eskalira u školi, a roditelji odbijaju da preuzmu svoj dio odgovornosti, ako Centri za socijalni rad ne djeluju u skladu sa svojim ovlašćenjima odmah po prijavi nasilja, ako policija nije na visini zadatka, ako kao društvo ne prepoznajemo ovo kao važan izazov koji se tiče svih nas, onda ne možemo izaći kao pobjednici iz ove priče. Zato očekujem da borbu protiv vršnjačkog nasilja nastavimo zajednički i beskompromisno“, poričio je Šehović.

Šef Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, NJ.E. Aivo Orav, istako je da je kroz najnoviju Strategiju za mlade, Unija prepoznala prioritete, a to su, kako je naveo, jačanje kapaciteta mladih za aktivnije uključivanje u društvene procese, prepoznavanje kompetencija omladinskog rada, ali i povezivanje mladih širom EU i drugih zemalja.

„Delegacija EU u Crnoj Gori je snažno posvećena ovim ciljevima, ali da bi bili realizovani, prije svega, moramo da obezbijedimo da naši mladi rastu u bezbjednoj i zdravoj okolini. Zbog toga je Delegacija EU i finansirala ovaj projekat“, rekao je Orav.

Problem vršnjačkog nasilja, kako je istakao, nije samo odgovornost škole, već se kompletno društvo mora uključiti u rješavanje problema i prevenciju.

Milena Nikolić, koja je predstavila preliminarne rezultate istraživanja o vršnjačkom nasilju, kazala je da je istraživanje sprovedeno od 1. oktobra do 20. novembra, a da ga je, za potrebe projekta, sproveo Centar za monitoring i istraživanje (CeMI).

„Istraživanje je sprovedeno u 18 opština u Crnoj Gori i njime je obuzhvaćeno 75 osnovnih i 41 srednja škola. U našem uzorku smo imali ukupno 2.349 učenika šestih, sedmih i osmih razreda. Sproveli smo i istraživanje među učenicima, prvog, drugog i trećeg razreda srednjih škola i u tom uzorku imamo ukupno 2.545 ispitanika. Dakle, ukupno smo ispitali 4.894 učenika“, navela je Nikolić.

Ona je istakla da su djeca dobila upitnik za roditelje i da je na taj način sakupljeno 1.640 upitnika, a kada je nastavno osoblje u pitanju sakupljeno je 874 upitnika.

Nikolić je navela da je na pitanje da li se u školi osjećaju sigurno 93,6 odsto učenika osnovniih škola dogovorilo potvrdno, a 6,2 odsto ispitanika je navelo da se ne osjećaju sigurno u školskom okruženju.

„Među učenicima srednjih škola, njih 89,9 odsto navodi da se osjeća sigurno, a 10,1, odsto da se ne osjeća sigurno“ rekla je Nikolić.

Da se u posljednjih mjesec neko od vršnjaka ponašao nasilno navelo je, kako je rekla, 17,7 odsto ispitanika osnovnih škola, dok to navodi 17,3 odsto učenika srednjih škola.

„Da se u toku prošle školske godine neko od vršnjaka ponašao nasilno prema učeniku, navodi 24,8 odsto ispitanika osnovnih škola i 24 odsto ispitanika srednjih škola“, rekla je Nikolić.

Prema njenim riječima, učenici su najčešće naveli da su doživjeli neki oblik verbalnog nasilja.

„Možemo govoriti da se jednoj trećini učenika, kako onovnih, tako i srednjih škola, desilo verbalno nasilje. Da im se desilno fizičko nasilje navodi 20,7 odsto učenika osnovnih i 18,8 odsto učenika srednjih škola“, rekla je Nikolić.

Kada je riječ o vršnjačkom nasilju koje se dešava putem interneta, odnosno društvenih mreža, kako je rekla, 10,8 odsto učenika osnovnih škola i 18, 6 odsto učenika srednjih škola navelo je da je doživjelo taj oblik nasilja u poljednjih mjesec.

„Kada govore o tome kako reaguju, ako primijete da se vršnjačko nasilje dešava u školi, većina učenika kaže da se udaljava od mjeseta događaja, ili da ne želi da se miješa u tuđe stvari. Tako imamo svako četvrto, ili svako treće dijete, koje ne prepoznaje adekvatne mezhanizme da se izbori sa problemom vršnjačkog nasilja. Da traži pomoć nastavnika navodi 38,7 odsto učenika osnovnih škola i 21,9 odsto učenika srednjih škola“, navela je Nikolić.

Prema njenim riječima 42,1 odsto nastavnika osnovnih škola je kazalo da se u prvom mjesecu ove školske godine desilo da im se učenik požalio da je bio žrtva vršnjačkog nasilja.

„U srednjim školama taj procenat iznosi 26,8 odsto, dok 20,4 odsto roditelja kaže da im se njihovo dijete obratilo za pomoć u prethodnom mjesecu“, rekla je Nikolić.

Kada je riiječ o mehanizmima rješavanja problema vršnjačkog nasilja, kako je rekla, nastavno osoblje je najkritičniji stav zauzelo prema centrima za socijalni rad.

„Vidimo da trećina nastavnog osoblja daje vrlo nisku ocijenu za efikasnost rada centara za socijalni rad. A nakon toga, su najmanje zadovoljni efikasnošću roditelja, kada je u pitanju rješavanje problema vršnjačkog nasilja“, navela je Nikolić.

Kako je kazala, roditelji su kao najčešće teškoće sa kojima se suočavaju prilikom rješavanja problema vršnjačkog nasilja, naveli generalnu nezainteresovanost cjelokupnog sistema za problem i lošu saradnju sa drugim roditeljima.

„Svaki četvrti roditelj nije zadovoljan saradnjom sa drugim roditeljima ovim povodom“, rekla je Nikolić.

Lepa Žunjić, koja je predstavila Analizu zakonodavnog i institucionalnog okvira za borbu protiv vršnjačkog nasilja, smatra da bi vršnjačko nasilje trebalo biti prepoznato u crnogorskom zakonodavstvu.

„To bi nam pomoglo da se na bolji i precizniji način bavimo ovom temom, ali bi nam pomoglo da podzakonskim aktima, možda, propišemo određene mjere djelovanja, kako institucija, tako i djece i roditelja“, ukazala je Žunjić.

On je navela da je jedna od preporuka da se Zakonom o djeci, kada se bude izradio, obuhvati tema vršnjačkog nasilja.

„Takođe, program Škola bez nasilja, trebalo bi implementirati u svim školama. Potrebno je raditi kampanje i raditi na podizanju svijesti naših građana i građanki i da se pošalje jasna poruka da vršnjačko nasilje treba da prijavimo i da svi djelujemo kako bismo zaštitili djecu“, kazala je Žunjić.

Ona je istakla da su veoma važni programi prevencije i da je potrebno formirati specijalizovane službe za rad sa djecom, koja su žrtve nasilja.

„Vjerujemo da bi specijalizovane službe, pomogle da se na što efikasniji način djeluje, kada dođe do vršnjačkog nasilja i da se pomogne, kako žrtvama, tako i počiniocim“, rekla je Žunjić.

Ona je istakla da je potrebno kreirati Bazu podataka, kako bi se pratilo preveniranje i rješavanje slučajeva vršnjačkog nasilja.

„Kada bismo imali jasnu bazu podataka, mogli bismo u svakom trenutku svi da znamo koji su to najčešći oblici nasilja, gdje se najviše dešavaju i na koji način se radi na rješavanju tih slučajeva. Ta baza podataka bi nam pomogla, jer bi imali jasne upute na koji način dalje djelovati“, ukazala je Žunjić.

 

 

Građani moraju znati ko im, zbog čega i na koji način nešto saopštava, kako bi izbjegli zamku prihvatanja informacija zdravo za gotovo, smatra predsjednica Sindikata medija Crne Gore, Marijana Camović.

Ona je agenciji MINA, na pitanje na kom nivou je medijska pismenost u Crnoj Gori, rekla da nije u poziciji da ima uvid, odnosno generalni pregled stanja među građanima kada je ta oblast u pitanju.

“Ali u mjeri u kojoj imam kontakt sa različitim grupama ljudi, primjećujem jednostranost u podacima i tvrdnjama koje iznose, a to govori dosta o načinu na koji sagledavaju dešavanja”, kazala je Camović.

Kako je navela, ljudi u Crnoj Gori su skloni da ne analiziraju ono što čuju ili pročitaju, da se zadovoljavaju naslovima, ne razmišljaju o kontekstu, ili uopšte da na bilo kakav kritički način gledaju na vijesti koje dopru do njih.

“Čak što su neke informacije bliže njihovim stavovima, to je veća vjerovatnoća da će ih oni prihvatiti kao istinu, i to je ono što je problem, odnosno to ukazuje na nedostatak medijske pismenosti”, dodala je Camović.

Na pitanje koliko je medijska pismenost važna za prepoznavanje i borbu protiv lažnih vijesi, Camović je kazala da je protiv korišćenja tog termina.

“Protiv sam korišćenja termina „lažne vijesti“ jer smatram da je nešta ili vijest ili laž, tako da termin koji je izuzetno popularan u posljednje vrijeme vežem za propagandu i manipulaciju javnim mnjenjem, koja može dolaziti iz različitih izvora”, pojasnila je Cmović.

Prema njenim riječima, u tom slučaju građani, kako bi izbjegli zamku prihvatanja informacija zdravo za gotovo, moraju znati ko im, zbog čega i na koji način nešto saopštava.

“Moralo bi se znati i šta se plasiranjem određene informacije i prećutkuje, i tu medijska pismenost, ali i generalna osviješćenost društva, dolazi do izražaja i vidi joj se značaj”, kazala je Camović.

Upitana da li bi izborni predmet medijske pismenosti, koji za sada postoji samo u Gimnaziji, treba prošiti na sve srednje škole i eventualno razmišljati o uvođenju i u osnovnim, Camović je kazala da smatra da treba, i da bilo korisno da se djeca upoznaju sa načinom na koji se plasiraju informacije

“Bilo jako korisno da se djeca upoznaju sa načinom na koji se plasiraju informacije i da ih kritički sagledavaju, ali mislim da se taj segment ne treba ograničiti samo na formalno obrazovanje”, precizirala je Camović.

Veoma je bitno, smatra ona, da se nađe način da se dopre i do građana i građanki, koji su izloženi moru informacija, da prepoznaju laž od istine.

Camović je kazala da je dobro što se u Crnoj Gori sve više govori o medijskoj pismenosti.

“UNICEF i Agencija za elektronske medije imaju jako dobru i korisnu kampanju, i mislim da je to dobar put da se građani naviknu i na taj termin, ali i da se zapitaju kakve informacije dolaze do njih i zašto im se one plasiraju”, rekla je ona.

Medijska pismenost, kako je navela, nije tema koja je aktuelna samo u Crnoj Gori.

“Ona je visoko na agendi Evopske komisije, i nadam se da će sve te aktivnosti dati dobar rezultat”, ddodala je Camović.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”.

 

 

Crnoj Gori je neophodan građanin koji neće vrednovati informacije samo po tome koliko su u skladu sa njegovim uvjerenjima već će ih kritički preispitivati i na taj način kontrolisati, ocijenila je profesorica Božena Jelušić.

Prema njenom mišljenju, ako bi po nečem pozitivnom Crna Gora mogla biti lider u regionu, onda je to mali segment njenog obrazovnog sistema – izborni predmet medijska pismenost.

Ona je podsjetila da je predmet uveden u crnogorski obrazovni sistem još 2007. godine , kada je i UNESKO usvojio Parisku agendu informacione i medijske pismenosti što je, smatra ona, rijetka podudarnost ovdašnjih inicijativa sa nekom agendom na globalnim nivou.

Jelušić je agenciji MINA kazala da je reforma crnogorskog obrazovnog sistema tada išla u pravcu njegove decentralizacije, pa je ta pogodna klima omogućila da se razmišlja dalekosežnije.

„Međutim, to ne znači da je sama medijska pismenost u Crnoj Gori na visokom nivou, a problem je i to što se nakon uvođenja predmeta u gimnazije nije nastavilo u pravcu obuhvata svih učenika“, istakla je Jelušić.

Prema njenim riječima, medijska pismenost je važna u borbi protiv lažnih vijesti zbog toga što je neodvojiva od kritičkog mišljenja i sposobnosti preispitivanja onog što nam se servira kao datost, neupitna istina, posebno kada dolazi sa pozicija moći da se upravlja informacijama.

„I automatizovana navika učenika da vlada sa pet ključnih koncepata medijske pismenosti mnogo znači u borbi protiv lažnih vijesti“, rekla je Jelušić.

Kako je navela, postavljanje pitanja autorstva, jezika medija, recepcije poruke, njene ideologije i svrhe, mnogo sigurnije vode pojedinca kroz svijet medijskih poruka.

„Tako se razvija zdrav skepticizam korisnika medija; oni podstiču da traže pouzdane informacije kako bi kasnije lakše upravljali rizicima. Uz to, čitavo jedno tromjesečje je posvećeno etici u medijima, Kodeksu novinara, javnom servisu i profitnim medijima i nihovoj regulaciji“, ukazala je Jelušić.

Ona je kazala da je, nakon američkih izbora 2016. godine, fenomen lažnih vijesti označen kao globalni problem pa je i Evropska komisija naglasila ključnu ulogu medijske pismenosti u osposobljavanju građana za kritičko mišljenje, a informaciono-medijska pismenost uvrštena u spisak kompetencija neophodnih za 21. vijek.

Jelušić je rekla da i u Crnoj Gori postoji problem lažnih vijesti i zagađenja medijskog prostora

„Činjenica da predmet danas pohađa dvostruko manje učenika nego prije deset godina ne govori afirmativno o spremnosti crnogorskog obrazovnog sistema da iskoristi početnu prednost i napravi još značajniji iskorak“, smatra Jelušić.

Ona je kazala da je danas tehnologija moćnija, a premalo nadzora i regulacije u novom medijskom „ekosistemu“. „Pa nije čudno što se naše vrijeme zove erom post-istine“.

To je, smatra Jelušić, dodatni razlog da se medijska pismenost vidi kao jedna od ključnih kompetencija za 21. vijek

Na pitanje da li predmet medijske pismenosti, osim u srednje, trebalo uvesti i u osnovne škole, Jelušić je ocijenila da je nužno da obuka bude dostupna svim učenicima, a da bi najbolje bilo početi od osnovne škole.

Ona je rekla da već postoje brojni pedagoški vodiči za medijsko opismenjavanja na uzrastu od šest godina pa naviše i da je zbog toga prošle godine predložila ministru prosvjete Damiru Šehoviću, da se izučavanje tog predmeta proširi na ukupnu populaciju učenika, možda i kao obavezni nastavni sadržaj.

Jelišić je kazala da nije dobila nikakav odgovor.

„Krajem ovog mjeseca ću prisustvovati regionalnoj konferenciju o medijskoj pismenosti u Novom Sadu pod nazivom „Mediji za građane, građani za medije“, ali neću imati čime više da se pohvalim izuzev činjenice da smo jednom davno išli u korak sa evropskim obrazovnim politikama“, navela je Jelušić.

Na pitanje kada je najbolje poečti sa medijskim opismenjavanjem, Jelušić je rekla da bi to povezala sa početkom opismenjavanja uopšte, sa određenim uzrastu primjerenim aktivnostima.

„Razlog nije samo medijsko opismenjavanje, već i to što se oblici rada u okviru ovog predmeta pozitivno odražavaju na proces učenja uopšte. Dok uporno ponavljamo da se učenje ni bi smjelo oslanjati samo na memorisanje sadržaja, ovaj predmet upravo demonstrira način rada u kojem je akcenat na vještinama ispitivanja/dekonstrukcije, uz pomoć kojih se kasnije lakše stiču druga znanja“, dodala je Jelušić.

Kako je istakla, imajući u vidu plasticitet dječjeg mozga, zahvaljujući kojem dijete već u prvim godinama života stiče ogromno znanje, najbolje je početi što ranije, posebno ako se učenje osmisli kao istraživačka igra.

Jelušić je, upitana da li se u Crnoj Gori nedovoljno govori o medijskoj pismenosti, kazala da joj se čini se da se i na to pitanje gleda u svijetlu agendi za pristup Evropskoj uniji (EU), a da je objektivno malo koga briga za medijsko opismenjavanje nacije.

„To uvjerenje da smo dovoljno „pismeni“ jedan je od razloga naših sporih ili nikavih pomaka i u pravcu demokratskog građanstva“, ocijenila je Jelušić.

Zbog toga, prema njenim riječima, u Crnoj Gori lako uspijevaju „arhaične identitetske teme i zađevice, a društvenim mrežama „galopiraju“ govor mržnje i lažne vijsti“.

Jelušić je kazala da je u jednom trenutku, za samo dva minuta uspjela da izlista 27 aktuelnih identitetskih zađevica koje u ovom trenutku „razapinju Crnu Goru“.

„Kao da se kod nas neprestano odvija manipulacija ravna onoj u filmu „Wag the dog“, i ide sve vrijeme, poput čuvene Zadruge. Tačne su, nažalost, riječi jednog novinara da „ljudi više vole to da čitaju nego „leba da jedu““, navela je Jelušić.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”. 

 

U Crnoj Gori ne postoji sistemska posvećenosti rješavanju problema zavisnosti od psihoaktivnih supstanci i zbog toga je potrebno odrediti odgovornost u državi, unaprijediti programe podrške, stalno razvijati preventivni rad, kao i uložiti ozbiljne napore da se mladima pomogne.

To je saopšteno na okruglom stolu “Mladi koji koriste droge u Crnoj Gori: nedostatak sistema podrške kao glavni izazov”, koji je organizovala nevladina organizacija (NVO) Juventas u okviru projekta ARYSE (At-Risk Youth Social Empowerment), koji finansira Evropska unija posredstvom Evropske komisije. 

Koordinatorka Programa direktne asistencije za osobe koje koriste droge u NVO Juventas, Marija Milić, kazala je da su djeca i mladi koji počinju ili već koriste psihoaktivne supstance, gotovo prepušteni sami sebi i njihovim porodicama posebno, kako je ukazala, u manjim sredinama.

„Institucije ne sarađuju dovoljno. Obrazovni sistem nema razvijen način da rano prepozna djecu u riziku i uputi ih na institucije koje zajedno sa školom i porodicom mogu da pomognu. Socijalne ustanove nemaju kapaciteta da podrže djecu i mlade koji koriste psihoaktivne supstance, iako su ove dvije kategorije prepoznate kao prioritetne u Zakonu o socijalnoj i dječjoj zaštiti“, rekla je Milić u PR Centru.

Ona je pojasnila da jedini državni program za rehabilitaciju nije besplatan, a da su mjesta u Specijalnoj bolnici ograničena i nedovoljna.

„Program sprječavanja predoziranja praktično ne postoji. Zatvorska bolnica još nije počela da se gradi. I pored lijepo napisane Startegije za droge, nije postavljen sistem odgovornosti nad koordinacijom njene implementacije. Substituciona terapija buprenofinom i dalje nije u potpunosti bez problema u realizaciji“, kazala je Milić.

Prema njenim riječima, entuzijazam određenih institucija i pojedinaca je očigledan, ali, kako je ukazala, nema sistemske posvećenosti rješavanju problema zavisnosti od psihoaktivnih suptanci.

„Zato nam mladi, umjesto u sistem podrške, ulaze u kriminalne mreže, čime se problem samo komplikuje. Ovaj okrugli sto je i apel da se najzad odredi odgovornost u državi i ulože ozbiljni napori da se pomogne mladima“, poručila je Milić.

Ona smatra da djeci treba da se posvete posebni programi i da je potrebno da se statistički podaci počnu adekvatno prikupljati i analizirati.

„Programi podrške treba da se unaprijede, posebno kad je u pitanju psihosocijalna podrška i podrška pri zapošljavanju. Najmlađa osoba, među osobama koje injektiraju droge, a sa kojom smo imali kontakt, je dječak od 12 godina“, rekla je Milić.

Izvršna direktorica NVO Juventas, Ivana Vujović, rekla je da Crna Gora ima vrlo ograničene sisteme i servise podrške iako, kako je kazala, na papiru postoje servisi za djecu i mlade.

„Suštinski, profesionalci u ovoj oblasti, ne znaju gdje mogu da upute nekoga ko ima 13 ili 15 godina, a već je duboko u problemu zavisnosti. Očigledno je da se reaguje samo kada se prepozna da je nečije ponašanje, uz korišćenje psihoaktivnih supstanci, postalo i kriminogeno i opasno za okolinu. Ovaj okrugli sto je apel da kao društvo preuzmemo odgovornost“, kazala je Vujović.

Izvršni direktor Mreže za politike droga u Jugoistočnoj Evropi, Milutin Milošević, objasnio je da se dobri primjeri ne mogu jednostavno iskopirati i prenijeti na druga mjesta, već da se moraju prilagoditi realnoj situaciji u zemlji u kojoj se sprovode.

„Specifičnost Crne Gore je u tome što je, relativno, kompaktna sredina. I vrlo se lako može djelovati efikasno, bez obzira što postoji velika razlika između primorskog dijela i sjevera u mnogim elementima“, kazao je Milošević.

On je naveo da se prevencije klasifikuju u četiri elementa i to prevencija okruženja, univerzalne mjere prevencije, indukovana i selektivna prevencija.

Milošević je istakao da, u Hrvatskoj, postoji sistem koji je dobro uređen i koji se zasniva na državnim organima koji se bore protiv problema droge.

„Postoje nastavni zavodi za javno zdravstvo, koji djeluju o okviru županija. Specifičnost je što se programi rade zajedno sa porodicom i radi se u potpunosti u koordinaciji sa porodičnim ljekarima, koji u Hrvatskoj imaju veliku ulogu u sistemu javnog zdravlja“, objasnio je Milošević.

Prema njegovim riječima, u Srbiji nije dovoljno poklanjana pažnja prevenciji do prije pola godine, kada su mladi počeli da umiru od „predoziranja ekstazijem, prije svega“.

„To je izazvalo baš veliku pažnju i odmah je Vlada reagovala i formirala Komisiju od šest ministara koji se time bave. Međutim, to je još uvijek formalno državni administrativni pristup svemu. Nas iz NVO sektora, koji smo se nudili nekoliko puta, još nijednom nisu pozvali na sastanak“, rekao je Milošević.

On smatra da je potrebno mjere donositi u saradnji sa mladima, NVO sektorom, roditeljima i sa onima koji su mladima bliski.

Direktor Doma zdravlja Podgorica, Nebojša Kavarić, ukazao je da je primjetan pad starosne granice kada se počinje eksperimentisati za psihoaktivnim supstancama i da je zbog toga preventivni rad neophodno stalno razvijati i unaprijeđivati, jer je, kako je dodao, liječenje često dugotrajno, neizvjesno i skupo.

„Programi prevencije se sprovode u sklopu mjera koje su usmjerene na smanjenje potražnje psihoaktivnih supstanci u koje se ubrajaju i mjere rane intervencije kod rizične upotrebe, te mjere obezbjeđenja programa tretmana, rehabilitacije i društvene reintegracije“, rekao je Kavarić.

On je istakao da Dom zdravlja Podgorica, preko Savjetovališta za mlade, Centra za mentalno zdravlje, pedijatara i izabranih doktora, nudi set usluga koje obuhvataju promociju, prevenciju, dijagnostiku i liječenje bolesti zavisnosti.

„Najveći značaj u preventivnom radu daje se edukaciji o štetnosti psihoaktivnih supstanci, kao i psihosocijalnoj podršci mladima, koji najčešće psihoaktivne supstance počinju da koriste u adolescenciji“, kazao je Kavarić.

On je kazao da se programi prevencije narkomanije, koje sprovodi Savjetovalište za mlade, baziraju na unapređenju saznajnog, socijalnog i emocionalnog razvoja mladih putem, kako je objasnio, razvojno prilagođenog informisanja o vrstama droga i njihovom uticaju na zdravlje čovjeka, kao i na podsticanja djece i omladine da usvoje zdrave stilove života.

„Centar za mentalno zdravlje nudi set usluga iz oblasti prevencije, dijagnostike i liječenja, te se problemu zavisnosti prilazi sa psihološkog, socijalnog i psihijatrijskog aspekta“, naveo je Kavarić.

Preventiva, kako smatra, treba da se radi na svakom mjestu u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

„Unutar sistema treba snažno da poradimo na dijelu koji se tiče funkcionalne sistemske podrške, kroz specijalizacije za dječju psihijatriju, dječju psihologiju. Moramo se trgnuti, probuditi i ubrzati proces ne gubeći kvalitet“, zaključio je Kavarić.

Predstavnica Instituta za javno zdravlje, Ljiljana Golubović, objasnila je da ESPAD istraživanje predstavlja evropsko-školsko istraživanje o alkoholu i drogama i najveći međunarodni istraživački projekat o upotrebi psihoaktivnih supstanci među mladima u svijetu.

Najčešće korištena psihoaktivna supstanca u Crnoj Gori je, kako je kazala, kanabis.

„Druga, po zastupljenosti, psihoaktivna supstanca u Crnoj Gori su inhalanti. Iako je kanabis najčešće korišćena droga i ima značajne razlike između ESPAD-a evropskog prosjeka i Crne Gore, evidentno je da smo kod upotrebe svih ostalih psihoaktivnih supstanci vrlo blizu evropskom prosjeku, navela je Golubović.

Ono što izaziva veliku pažnju je, kako je pojasnila, učestalost upotrebe energetskih pića sa alkoholom.

„Čak je bilo i smrtnih slučajeva. To su kombinacije, koje se danas vrlo često koriste. Opasnost leži u tome što su energetska pića psihostimulanti, a alkohol je depresiv. I u tom međudejstvu može da dođe do fatalnih posljedica“, objasnila je Golubović.

Za normalan i zdrav razvoj djeteta ključni su, kako smatra, porodica, zdravstvene, obrazovne ustanove i zajednica kojoj dijete pripada.

„Kroz zajednicu treba da se razvijaju preventivni programi, koji nude značajan potencijal za smanjenje, odnosno prevenciju rizičnih ponašanja i posljedica koje se javljaju u odrasloj dobi“, rekla je Golubović.

Predstavnica Javne ustanove (JU) Kakaricka gora, psihološkinja Dijana Milošević, objasnila je da tretman bolesti zavisnosti u toj ustanovi podrazumijeva promjenu životnog stila što je, kako je dodala, mnogo više od uspostavljanja apstinencije od psihoaktivnih supstanci.

Ona je pojasnila da tretman traje 12 mjeseci rezidencijalnog boravka, koji se sastoji iz tri faze, a to su adaptacija, rehabilitacija i resocijalizacija.

„Nakon toga, slijedi 12 mjeseci nerezidencijalnog tretmana koji podrazumijeva podržavanje novih klijenata/klijentkinja koji su u fazi rezidencijalnog tretmana i volontiranje za one klijente/klijentkinje koji su svojim primjerom pokazali da su usvojili sve sugerisane društveno prihvatljive obrasce ponašanja, a odbacili one negativne, stečene tokom aktivne faze konzumacije psihoaktivnih supstanci“, rekla je Milošević.

Ona je navela da postoji više razloga zbog kojih mladi imaju potrebu za nekim od sredstava zavisnosti, a to su, kako je navela,  nezadovoljstvo, zabrinutost ili pobuna protiv autoriteta, dosada,  porodični problemi, vršnjačko nasilje, „kao i zato što smatraju da im je supstanca neka vrsta “pristupnice” određenoj grupi vršnjaka“.

„Svakako da bi neko razvio bolest zavisnosti, nije dovoljno da postoji samo jedan faktor, već više njih kao što su predispozicija u ličnosti, porodični odnosi i društvena sredina“, kazala je Milošević.

Ona je rekla da je tretman dostupan licima starijim od 18 godina „a iskustvo u radu je pokazalo da jedan određeni  broj naših klijenata/kinja je upravo u rasponu od 19 do 30 godina života“.

„Kada je u pitanju rad sa mladima, poteškoće koje se javljaju najčešće se tiču niske motivacije što je u vezi sa tim da se većina njih nalazi u fazi fascinacije supstancom, nemaju svijest o povezanosti upotrebe supstance i njenim posljedicama. Takođe, često je prisutna minimalizacija, projekcija i negacija postojanja bolesti zavisnosti“, rekla je Milošević.

Prema njenim riječima, prevencija ne podrazumijeva samo upoznavanje sa problematikom zavisnosti u periodu kada postoje određeni rizici za to već, kako je rekla, mora krenuti mnogo ranije i to od porodice.

„U porodici treba razvijati iskrenu i otvorenu komunikaciju o svim aspektima života, pa i o narkomaniji, alkoholizmu, kockanju i pušenju, jer se na taj način stvara zdrava i pozitivna porodična klima. Otvorenom komunikacijom u porodici, svi njeni članovi će lakše ispoljavati osjećanja, iznositi nedoumice i imati svoj rast“, kazala je Milošević.

Projekatom ARYSE (At-Risk Youth Social Empowerment) koordinira NVO Juventas, a partnerske organizacije su ARSIS (Albanija), Asocijacija Margina (BiH), HOPS (Makedonija), Lavirint (Kosovo), Prevent (Srbija) i Fondacija SHL (Njemačka).

 

 

Mreža za zaštitu djece od nasilja uticaće na primjenu i usklađivanje zakonodavnih propisa i stručne prakse u Crnoj Gori sa evropskim i međunarodnim standardima, a četvorodnevna obuka, kojoj su članica te Mreže prisustvovale, omogućila im je, kako je saopšteno, jačanje kapaciteta.

Obuka je održana u Petrovcu, u okviru projekta Unaprjeđenje zaštite djece u Dječjem domu Mladost  i djece korisnika odabranih NVO u Crnoj Gori, koji je podržao UNICEF Crne Gore.

Socijalna radnica u NVO Juventas, Nina Šćepanović, kazala je da članice Mreže aktivno rade na jačanju kapaciteta, na razvoju informacija, kao i na prenošenju znanja u određenim oblastima zavisno od aspekta djelovanja tih organizacija.

„Na ovom četvorodnevnom treningu smo se okupili kako bi jačali kapacitete članica ove Mreže i kako bi kreirali Inicijative za dalji razvoj i održivost same mreže“, rekla je Šćepanović.

Ona je istakla da je Mreža za zaštitu djece od nasilja prva mreža takvog tipa u Crnoj Gori.

„Glavni cilj ove Mreže je zaštita djece od svih oblika i svih vrsta nasilja, kao i stvaranje bezbijednog i sigurnog okružena za svu djecu, njihov razvoj i kvalitetan život“, navela je Šćepanović.

Socijalna radnica u Udruženju Roditelji, Katarina Čarapić, kazala je da to Udruženje pruža besplatnu podršku roditeljima i starateljima u Crnoj Gori putem anonimne SOS roditeljske linije, a koja doprinosi, kako je ocijenila, sprječavanju i smanjenju kažnjavanja djece.

„Linija je obezbijedila mjesto gdje će moći da se posavjetuju o svim pitanjima u oblasti vaspitanja djece, poboljšanju njihovih roditeljskih kompetencija i komunikacije sa djecom, a sve u cilju prevencije nasilja“, pojasnila je Čarapić.

Ona je kazala da je četvorodnevni trening doprinio daljem radu kojim će, kako je kazala, Udruženje nastojati da pruži podršku svim roditeljima koji zatraže pomoć.

„Uzimajući u obzir važnost ove Mreže, vjerujem u uspješnost njenog daljeg funkcionisanja i nakon završetka projekta, obzirom da su naše kompetencije i znanje itekako unaprijeđene i to treba iskoristiti na kvalitetan način“, istakla je Čarapić.

Psihološkinja u NVO SOS telefon za djece i žene žrtve nasilja Podgorica, Nikolina Boljević, kazala je da je ta NVO u prethodnih godinu, prošla veliki broj edukacija i seminara, koji su im pomogli u daljoj realizaciji projekta i razvoju Mreže.

„Obuke su doprinijele produbljivanju našeg znanja na temu prevencije i zaštite djece od nasilja, kao i svih oblika zanemaivanja. Takođe su doprinijele jačanju kapaciteta unutar organizacija, kao razmjeni iskustava između organizacija članica Mreža, a sve u cilju obezbjeđivanja što kvalitetnijeg i bezbijednijeg okruženja za samo dijete, što je ujedno i cilj Mreže“, ocijenila je Boljević.

Edukatorka i ekspertkinja za pitanja zlostavljanja i zanemarivanja djece, Lidija Milanović, navela je da je formiranje Mreže važan trenutak, jer podrazumijeva, kako je pojasnila, primjenu i usklađivanje zakonodavnih propisa i stručne prakse sa evropskim i međunarodnim standardima.

„Konvencija o pravima djeteta, preporuke Savjeta Evrope i ostali propisi i prakse su ključni mehanizmi koji omogućavaju zaštitu prava djece u svim aspektima njihovog odrastanja. Mi smo se, na ovom seminaru, fokusirali na zaštitu djece od zlostavljanja i zanermarivanja, kao jedan od najvažnijih oblika zaštite života i zdravlja djece“, kazala je Milanović.

Ona je istakla da razvoj Mreže treba da omogući da se organizacije članice fokusiraju na problem djece, obzirom da u Mreži, kako je pojasnila, postoje organizacije koje se bave nasiljem nad ženama i kojima su djeca u drugom fokusu.

„Ovom obukom smo predvidjeli da se unaprijedi poznavanje razvoja djece, mehanizma djelovanja traume, kako zlostavljanje i zanemarivanje djeluje na razvoj djece, koje su to posljedice i da prepoznamo faktore nasilja nad djecom, jer su oni vezani i za društveni sistem, lokalne zajednice, porodicu i za samo djete“, rekla je Milanović.

Ona je kazala da je drugi dio obuke bio usmjeren na mogućnosti djelovanja Mreže na razvoj politika i praksi, kao i na definisanje ciljeva zagovaranja.

Kako je navela, utisak predstavnika NVO na obuci je da je zakonodavstvo u Crnoj Gori relativno usklađeno sa evropskim propisima i raznim preporukama, ali da nedostaje primjena istih.

„To je jedan od problema na kojima će Mreža sigurno morati da radi, kao i da sagleda koji su to uslovi i zašto se usvojena zakonska dokumenta i donijeti propisi ne primjenjuju“, rekla je Milanović.

Ona je kazala da se fizičko nasilje nad djecom relativno lako prepoznaje, a da je neophodno podsticati edukaciju i kompetencije stručnih lica o emocionalnom i seksualnom nasilju.

„Jedan od važnih faktora, kako su učesnici obuke naveli, jeste i razvoj kompetencije stručnjaka koji rade sa djecom za prepoznavanja nasilja nad djecom, pogotovu u pogledu emocionalnog i seksualnog nasilja, koja se najteže otkrivaju“, istakla je Milanović.

Mrežu čini osam organizacija: Udruženje Roditelji, Centar za romske inicijative, SOS Nikšić, SOS Podgorica, Nacionalno udruženje roditelja djece i omladine sa smetnjama u razvoju, Defendologija, Centar za ženska prava i Juventas, koji i koordinira radom Mreže.

 

 

Oktobar je važan mjesec za interpolne i transrodne osobe. Dok se 22. oktobar obilježava kao Međunarodni dan depatologizacije trans identiteta, 26. oktobar je Međunarodni dan podizanja svijesti o interpolnim osobama. U vremenu kada su naši identiteti i tijela i dalje patologizovani, podižemo glas ukazujući na probleme sa kojima se susrijećemo, zbog dugogodišnje štete koja je nanijeta našim zajednicama, upravo samom patologizacijom.

U julu 2018. godine, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je u procesu revizije Međunarodne klasifikacije bolesti (ICD-11), izbrisala cijelo poglavlje koje je kategorizovalo trans identitete u oblast mentalnih poremećaja. Ova promjena je napravila presedan u načinu na koji medicinska struka gleda transrodne osobe, te poslala snažnu poruku koja ima za cilj da smanji diskriminaciju i stigmu sa kojom se susrijećemo prilikom pristupa zdravstvenim uslugama, naročito onima koje su usmjerene na mentalno zdravlje.

Međutim, uprkos brojnim naporima interpolnih aktivista_kinja, SZO je odbila da depatologizuje interpolne osobe, ostavljajući varijacije u polnim karakteristikama obilježene kao poremećaje. Promjena koja je od ključnog značaja za kvalitet života interpolnih osoba, nije se desila niti nakon urgiranja UN-ovih tijela za zaštitu ljudskih prava 2009, niti Rezolucije Parlamentarne Skupštine Savjeta Evrope koja je pozvala zemlje članice da ukinu medicinske intervencije nad interpolnim osobama. Ovakav stav medicinske struke donosi ogromnu štetu interpolnim osobama.

Operacije „normalizacije pola“ se sprovode nad interpolnim bebama već više od 70 godina, često u tajnosti, bez obavještavanja roditelja o tome. Čak i onda kada su roditelji obaviješteni, pod pritiskom da njihovo dijete uklope u rodne norme, ovakve operacije se dešavaju, ostavljajući trajne posljedice na tijela i živote interpolnih osoba. U posljednjih nekoliko decenija, mnoge interpolne osobe su nakon godina života provedenih u sramu i strahu, progovorile, dijeljeći iskustva puna bola, koja govore o posljedicama poput seksualne disfunkcije, neplodnosti, konstantnih bolova, pripisivanja roda koji ne osjećaju kao svoj, te življenja u stigmi, skrivanju zbog različitog tijela, trauma koje su povezane sa narušenim tjelesnim integritetom. Sva ova iskustva rezultat su zdravstveno neindikovanih medicinskih intervencija koje su imale za cilj isključivo da uklope tijela interpolnih beba u društvene rodne norme.

Danas, kad interpolna zajednica raste, kada interpolne osobe govore u svoje ime, zahtijevamo da naša tijela i naši umovi ne budu patologizovani. Zahtijevamo da nas društvo ne tjera u kutije i okove koje je samo sebi nametnulo, a naročito da to ne radi medicinska struka koja je položila zakletvu čija je osnova – Ne naškodi! Mi, interpolne i transrodne osobe slavimo različitost svojih tijela i identiteta, te odbijamo dvije ponuđene opcije i vjerujemo da smo mnogo više od binarnog shvatanja roda i tijela.

Povodom Dana svijesti o interpolnim osobama, pozivamo sve koji_e se zalažu za ljudska prava, te poštovanje i dostojanstven tretman svih osoba u društvu – ujedinimo se u borbi protiv opresivnih mehanizama koji nam onemogućavaju da postojimo onakvi_e kakvi_e jesmo. Pozivamo medicinske stručnjake_inje da zauzmu jasan stav koji radi u najboljem interesu onih koje štite, a koji je zasnovan na informisanom pristanku, te poštovanju tjelesnog integriteta i naših identiteta. Danas podižemo svijest o interpolnim osobama i apelujemo na preduzimanje konkretnih radnji kako bi se zaustavilo kršenje našeg prava na sopstveni život!

Trans Mreža Balkan

InterAct

XY Spectrum

Asocijacija Spektra

Trans Aid

LGBTIQ Asocijacija „Queer Montenegro“

NVO „Juventas“

Dugine Obitelji

Da se zna

Sarajevski otvoreni centar

Zagreb Pride

LORI

Egal

 

NVO Juventas je dobio produzenje sertifikata za ISO: 9001 za 2019. godinu 15.oktobra 2018.godine.

Kroz proces revizorske provjere , sistem menadžmenta pokazao je potpunu usaglašenost sa zahtevima i procesima  uspostavljenim kroz ISO standard u oblastima -Pružanje usluga u oblasti direktne podrške osobama u riziku od socijalne isključenosti i socijalno isključenima i standardizacije tih usluga. 

Jačanje kapaciteta organizacije civilnog društva, institucija i medija. Istraživanje, kreiranje politika i zastupanje.  

 

U periodu od septembra do januara tekuće godine, NVO Juventas će sprovoditi pružanje psihosocijalne podrške osuđenim licima sa istorijom korišćenja psihoaktivnih supstanci. Aktivnosti su dio projekta „Jačanje zaštite ljudskih prava pritvorenih i osuđenih lica u Crnoj Gori“ koji u našoj zemlji implementira Programska kancelarija Savjeta Evrope u Podgorici, a koji finansira Savjet Evrope i Evropska Unija.  Podrška se sprovodi kroz grupni rad sa osuđenim licima, a psihosocijalnu podršku pružaju psihoterapeutkinja Tatijana Đurišić i socijalna radnica Marija Radović.

Jedan od glavnih ciljeva projekta je jačanje kompencija osuđenih lica u cilju unaprijeđenja šansi za uspješnu reintegraciju u društvo nakon izlaska. Posebna pažnja je usmjerena na unaprijeđenje njihovih znanja i vještina u odnosu na sledeće teme: krvlju i seksualno prenosive infekcije, liječenje bolesti zavisnosti, predoziranje, zdravstvena zaštita, prava iz oblasti socijalne i dječije zaštite, zapošljavanje i drugih značajnih tema.

 

Milić Marija, koordinatorka programa direktne asistencije za osobe koje koriste droge, i Vujović Mladen, vršnjački radnik Nvo Juventasa, danas su u sklopu projekta „Zdravi stilovi života“ posjetili školu Savo Pejanović, i učenicima 6 i 7 razreda, kao i zainteresovanim nastavnicima, održali radionice na temu „Prevencija narkomanije“.

Djaci 6 i 7 razreda su imali priliku da čuju sve o bolesti zavisnosti, vrstama psihoaktivnih supstanci, značaju odabira pravih izbora i načinima kako da kažu „NE“ ukoliko se nađu u situaciji da im neko ponudi psihoaktivne supstance. Takođe, imali su priliku da čuju načine na koje psihoaktivne supstance utiču na organizam, koje sve posljedice mogu ostaviti, kao i istinitu priču o dječaku koji je na nagovor društva počeo da koristi psihoaktivne supstance. Učenici su aktivnim učešćem u radionicama dali svoj doprinos i impute predavačima o tome šta ih brine u toku odrastanja, a da je vezano za bolesti zavisnosti.

Ovo je samo jedna od nekoliko osnovnih škola u kojima će zaposljeni Nvo Juventasa održavati edukativne radionice ovog tipa u toku mjeseca oktobra.

 

Koalicija Saradnjom do cilja, koju čini 100 NVO, poziva Ministarstvo javne uprave da hitno objavi poziv za kofinansiranje projekata i programa NVO finansiranih iz fondova EU, i time ispuni svoju zakonsku obavezu.

Vlada Crne Gore je donijela Uredbu o postupku i načinu kofinansiranja projekata i programa podržanih iz fondova Evropske unije, koja je objavljena u Službenom listu CG broj 64/2018.

Podsjećamo, Vlada je bila u obavezi da ovu Uredbu  donese još u januaru ove godine, ali je to učinila sa zakašnjenjem od punih osam mjeseci. To ne smije biti razlog da se poziv za kofinansiranje projekata u ovoj godini ne objavi, odnosno da se u ovoj godini ne izvrši zakonska obaveza. Korisnici projekata i programa NVO ne smiju trpjeti štetu zbog neažurnosti Vlade u izvršavanju  svojih poslova.

Očekujemo da MJU u hitnom roku objavi poziv, kako bi se postupak kofinansiranja projekata i programa finansiranih iz fondova EU okončao do kraja kalendarske godine.

Ukoliko se poziv ne objavi, bićemo uvjereni da je Vlada sa jasnom namjerom odlagala donošenje Uredbe, kako u ovoj godini ne bi dodijelila sredstva za ovu svrhu, te na taj način otežala realizaciju projekata, a time i  rad nevladinih organizacija.

S obzirom na to da je riječ o projektima EU, Koalicija NVO Saradnjom do cilja  će o ovom zahtjevu, kao i do sada obavijestiti Delegaciju Evropske unije u Crnoj Gori.

Koalicija NVO Saradnjom do cilja trenutno okuplja 100 nevladinih organizacija iz čitave Crne Gore i predstavlja najveću organizovanu koaliciju NVO u Crnoj Gori.

 

Ana Novaković, predsjednica Upravnog odbora

 

 

 

Rezultat referenduma u Rumuniji pokazao je da građani ne podržavaju nazadne politike po pitanju ljudskih prava, a Crna Gora je na dobrom putu da kreira poštujuće okruženje za sve, bez obzira na seksualnu orijentaciju i rodni identitet smatraju u nevladinoj organizaciji (NVO) Juventas.

Građani Ruminije su se, na dvodnevnom referendumu koji je održan proteklog vikenda, izjašnjavali o prihvatanju ustavnog amandmana prema kojem bi brak bio definisan kao zajednica muškarca i žene, umjesto zajednice supružnika, ali referendum nije uspio, jer je izašlo samo 20,4 odsto građana, a odziv od 30 odsto je bio uslov da bi bio validan.

Programska direktorica u NVO Juventas, Jelena Čolaković, kazala je u izjavi za PR Centar, da bi sve države trebalo da idu ka tome da organizuju referendume, kako bi se unaprijedio zakonodavni okvir, a ne da bi se, kako je kazala, unazadila državna politika po pitanju ljudskih prava.

„Rezultat referenduma u Rumuniji sam posmatrala kao nešto što je ohrabrujuće u moru konzervativnih politika, koje sada, sve više dobijaju maha. To je ipak država Evropske unije (EU) i od te Unije očekujemo maksimum u kontekstu standarda, koje zagovara. A vjerujem da će Crna Gora na tome putu biti samo bolja i da neće imati ovakve vrste ispada“, rekla je Čolaković.

Rezultat referenduma je, kako je kazala, pokazao da građani Rumunije ne vjeruju slijepo konzertvativnim i nazadnim politikama i da, kako je dodala, za sebe i pripadnike LGBT zajednice žele bolji život.

„Ohrabrujuća je poruka da je narod rekao „ne“ konzervativnoj i nazadnoj politici, koja je pokušala da progura nešto što bi bilo ogroman korak unazad“, istakla je Čolaković.

Prema njenim riječima, referendum je organizovan pošto-poto, trajao je dva dana i za njega je bio propisan minimalni cenzus od 30 odsto.

„Ali i pored svega toga, narod Rumunije je pokazao da zna da razmišlja svojom glavom, što uvijek očekujem od građana bilo koje države. Narod Rumunije je vidio koliko diskriminacija košta. U ovom konkretnom slučaju, kompletan proces je koštao 40 miliona, kako bi politika bila retrogradnija i kako bi unazadila ljudska prava u konkretnoj zemlji“, navela je Čolaković.

Crna Gora se, kako je ocijenila, nalazi na putu koji ide ka unaprjeđenju ljudskih prava.

„Vodimo računa o tome kakve zakone donosimo. Vodimo računa da u njima svi građani Crne Gore prepoznaju mehanizam, koji ih štiti, koji može za njih da znači bolje. Vjerujem da će građani u Crnoj Gori biti ti koji će podržati kompletno unaprijeđenje i da ćemo u narednom periodu moći da kažemo da živimo u državi, koja je srećnija i u kojoj su svi njeni građani podjednako tretirani i zaštićeni“, kazala je Čolaković.

Kada je riječ o pravima LGBT osoba u Crnoj Gori je, kako smatra, potrebno još raditi na njihovom unaprjeđenju. 

„Do kraja godine nas očekuju značajnije zakonodavne promjene. Vjerujemo da u narednom periodu itekako ima mjesta za poboljšanje. Vjerujemo da sada imamo adekvatne partnere, da smo svi na istoj talasnoj dužini. Govorim o nacionalnim institucijama i organizacijama, koje učestvuju u cijelom procesu, ali i o lokalnim samoupravama, koje će tokom ove i naredne godine raditi na tome da kreiraju poštujuće okruženje za sve građane, bez obzira na seksualnu orijentaciju i rodni identitet“, navela je Čolaković.

U narednom periodu će, kako je najavila, u pet opština u Crnoj Gori, biti urađeni akcioni planovi koji se vezuju za borbu protiv homofobije i transfobije.

„Na taj način ćemo, polako, djelovati lokalno, a misliti i na sveopšti nacionlani kontekst“, rekla je Čolaković.

 

 

 

27. i 28. septembra 2018. godine u Budvi održana je radionica o jačnju sistema monitoringa i evaluacije (Monitoring and evaluation system strenghtening- MESS). Ovo je jedna od nekoliko radionica planiranih prvom fazom tehničke podrške Vlade Francuske 5% Inicijative u izradi plana za monitoring i evaluciju zasnovanog na Nacionalnoj strategiji za borbu protiv HIV/AIDSa 2015-2020, kao i jačanja kapaciteta za monitoring i evaluciju Nacionalne strategije za borbu protiv HIV/AIDSa 2015-2020.

Zaposleni u Nvo Juventas su, zajedno sa članovima Nacionalnog koordinišućeg tijela CCM i članovima Nacionalne komisije za AIDS, predstavnicima Ministarstva Zdravlja i Nevladinog sektora, imali priliku da od konsultanta Inge Oleksy saznaju više o osnaživanju sistema monitoringa i evaluacije.

Tokom dvodnevne obuke, učesnici su upoznati sa 12 funkcionalnih komponenti plana za monitoring i evaluaciju i aktivno su učestvovali dajući svoj doprinos formiranju adekvatnog plana za monitoring i evaluaciju, koji će na kraju planirane druge faze biti ravijen, dok će treća faza obuhvatati jačanje kapaciteta za monitoring i evaluaciju Nacionalne strategije za borbu protiv HIV/AIDSa 2015-2020.

Učesnici seminara su tokom dva dana kroz rad u grupama i podjelu na Vladin i nevladin sektor, dali svoja mišljenja i izrazili potrebe u svih 12 komponenti koje su uključivale: organizacione strukture monitoringa i evaluacije vezane za HIV; ljudske kapacitete; partnerstva za planiranje, koordinaciju i upravljanje sistemom monitoringa i evaluacije; nacionalnom, multisektorskom planu monitoringa i evaluacije vezanom za HIV; godišnjem, kalkulisanom nacionalnom planu za HIV; komunikaciju, zastupanje i kulturu vezana za HIV; nacionalne i subnacionalne baze podataka o HIV-u; rutinski monitoring HIV programa, istraživanja i nadzor;  reviziju podataka; evaluaciju HIV-a i agende istraživanja, kao i širenje i korišćenje podataka.

Prisutvom ovoj, ali i ostalim fazama obuke, NVO Juventas svojim aktivnim doprinosom nastavlja da pruža podršku daljem razvoju sistema monitoringa i evaluacije nad HIV-om.

 

 

Od 23. do 25. septembra u Skoplju održan je trodnevni sastanak regionalne mreže „Budućnost države blagostanja na Zapadnom Balkanu“. Reginoalnu mrežu čine nezavisne istraživačke organizacije i istraživači/ce iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Kosova, Makedonije i Srbije.

Nakon veoma uspješne regionalne konferencije održane u junu u Beogradu, članovi mreže su na trodnevnim sastancima imali prilike da evaluiraju uspjesnost protekle konferencije i rade na planiranju daljih koraka u radu. Uspješno su dogovarani dalji koraci mreže čiji je cilj uticanje na ključne izazove sa kojima se suočava država blagostanja, kao i definisanje potencijalnih budućih pravaca reformi država blagostanja na Zapadnom Balkanu.

Svakako, cilj samog postojanja mreže i svih njenih aktivnosti je osmišljavanje ideja i pronalaženje načina na koji istraživači/ce u društvenim naukama mogu podržati kreotore/ke politika u stvaranju socijalne politike koja će biti održiva i usmjerena na potrebe socijalno ugroženih grupa.

 

NVO Juventas je jedna od nevladinih organizacija koja se aktivno uključila u javnu raspravu o Nacrtu zakona o mladima sa ciljem da svojim komentarima doprinese izradi što kvalitetnijeg zakonskog teksta.

Ministarstvo sporta je, u skladu sa Uredbom o postupku i načinu sprovođenja javne rasprave, pripremilo Izvještaj sa javne rasprave o Nacrtu zakona o mladima u kojem su sumirani svi komentari, primjedbe i sugestije dobijeni u toku javne rasprave, sa preciziranjem onih primjedbi koje su prihvaćene kao i razloga za one koje su odbijene.

NVO Juventas je dostavila Ministarstvu sporta 15 prijedloga amandmana i komentara na Nacrt zakona o mladima i ukazala na članove zakona koji nepovoljno djeluju na aktivizam mladih i njihovo učešće u procesima donošenja odluka.

Ministarstvo sporta je prihvatilo prijedloge NVO Juventas-a kojim se predlaže brisanje pojedinih odredbi predloženog zakona poput tih da se “organizacija može osnovati ako ima obezbijeđen prostor za administrativno poslovanje organizacije” - što ne stimuliše mlade ljude da se bave omladinskom politikom, zatim da član organa omladinske organizacije ne može biti lice koje je član organa druge omladinske organizacije ili član druge omladinske organizacije - što ne podstiče mlade ljude da budu aktivni na raznim poljima i rade kako na ličnom razvoju, tako i razvoju zajednice.

Dodatno, prihvaćen je i prijedlog kojim se predlaže brisanje odredbe kojom se nalaže da će se Omladinska organizacija izbrisati iz registra po službenoj dužnosti ako: ne obavlja aktivnosti duže od jedne godine; i ako u toku godine ne sprovede najmanje jedan omladinski projekat, što ne podstiče i djeluje demotivišuće na mlade ljude.

Takođe, izmjenama pomenutog zakona predloženo je da članove Savjeta za mlade u opštini čine najmanje dva predstavnika omladinskih organizacija, što će doprinijeti da lokalni omladinski organi bolje prepoznaju potrebe mladih u svojoj opštini i ispune svoje nadležnosti koje su im propisane ovim i drugim aktima.

Dalje, komentari koji su upućeni od strane NVO Juventas-a odnosili su se na preusko definisanje omladinske politike gdje organizacije za mlade, neformalne grupe mladih nisu prepoznate kao one koje sprovode omladinsku politiku, kao i preciznije definisanje omladinskih servisa, odnosno omladinskog centra i omladinskog kluba.

Takođe, prihvaćenim prijedlozima se predviđaju pozitivne promjene koje se tiču smanjenja ograničenja za mlade u pogledu registrovanja omladinske organizacije, sufinansiranja projekata omladinskih organizacija, uslova za obavljanje omladinskog rada kao i upravljanja omladinskim servisom, budući da Zakon treba da podstiče i uključi mlade ljude u procese donošenja odluka.

 

NVO Juventas će i u budućnosti nastaviti da ostvaruje saradnju sa predstavnicima državnih institucija u cilju izrade kvalitetnijih zakona i razvoja politika koje doprinose poboljšanju položaja mladih.

 

 

 

Podgorica, PR pres servis – Vlade država u Jugoistočnoj Evropi bi trebalo da pruže veću finansijsku podršku nevladinim organizacijama (NVO) koje sprovodeprograme smanjenja štete, a u tom cilju je važno da same organizacije izgrade kapacitete budžetskog zagovaranja u svojim državama.

To je ocijenjeno na prvom danu trodnevnog treninga koji organizuju NVO Juventas i Mreža za politiku droga u jugoistočnoj Evropi (DPNSEE), u okviru projekta Zagovaranje i nadgledanje/praćenje budžeta u zemljama jugoistočne Evrope, koji su podržali Fondacija otvoreno društvo i Evroazijski savez za smanjenje štete.

Koordinatorka Programa direktne asistencije za socijalno ugrožene kategorije ljudi u NVO Juventas, Marija Radović, kazala je da je ta organizacija jedna od 22 članice Mreže od 2015. godine, od kada i formalno mreža postoji.

„Mislim da je za organizaciju vrlo važno što je dio Mreže, jer je naš cilj da otvorenim i konstruktivnim dijalogom sa drugim organizacijama, pronađemo načine za kreiranje javne politike o drogama,  koja će se zasnivati na poštovanju ljudskih prava, socijalne inkluzije i poštovanju javnog zdravlja“, navela je Radović.

Prema njenim riječima, organizacije koje sprovode programe smanjenja štete u Crnoj Gori se suočavaju sa određenim problemima.

„Prije svega, godinama je predstavljao problem neprepoznavanje značaja sprovođenja programa smanjena štete, čiji je cilj prevencija krvlju seksualno prenosivih infekcija“, navela je Radović.

Ona je kazala da su se NVO suočavale sa problemom i 2015. godine kada se Globalni fond, koji je godinama finansirao ovaj program smanjena štete, povukao iz Crne Gore, u smislu da je na Crnu Goru bio red da preuzme finansiranje tih programa.

 „Međutim, to je išlo teže. Postigli smo napredak, jer je država ipak prepoznala značaj svih servisa koje pružamo socijalno ugroženim kategorijama stanovništva, i u jednom trenutku preko projekata Ministarstva zdravlja, uspjeli smo da održimo naše servise. Ali, ta podrška treba biti mnogo veća. Svakako radimo na zagovaranju toga i nadamo se da će značaj biti prepoznat u budućnosti“, kazala je Radović.

Predstavnik organizacije HOPS iz Makedonije, Vlatko Dekov, smatra da organizacije koje rade na području Balkana ne rade puno po pitanju budžeta, monitoringa i zagovaranja.

„To je veoma važno za nas, kao nevladine organizacije, kao dodatna vrijednost našeg svakodnevnog rada zato što na taj način možemo da vidimo kako naše države kreiraju budžet, kako se taj budžet troši i da li se troši prema namjeni za koju je napravljen, da li postoje konkretne budžetske stavke koje se ne troše u određenom periodu, sa jedinstvenim ciljem da nađemo finansijska sredstva koja bi bila bolje potrošena u interesu svih građana, a posebno za finansiranje nevladinih organizacija koje pružaju usluge marginalizovanim zajednicama“, istakao je Dekov.

On je ocijenio da države Balkana još uvijek nisu toliko bogate da finansiraju sve programe koje sprovode nevladine organizacije.

Dekov je ocijenio da je jedan od glavnih razloga održavanja treninga taj da se NVO više usmjere prema budžetskom zagvoranju u svojim državama.

„Budžetskim zagovaranjem NVO mogu da postignu više toga. Prvo, da pomognu državi da uvidi kako ona troši novac – da li troši onako kako je planirano. Drugo, da nađu novac koji je značajan za finansiranje drugih programa. Treće, da se uvidi realnost finansiranja programa koji su fokusirani prema marginalizovanim zajednicama u državi“, pojasnio je Dekov.

On je rekao da je najvažnije da NVO, koje pružaju servise prema marginalizovanim zajednicama, mogu da programe finansiraju od budžeta Vlade ili nekog relevantnog Ministarstva.

Predstavnik organizacije Emancipacija, solidarnost i jednakost (ESE) Darko Antik, kazao je da je glavni cilj trodnevnog treninga da organizacije, koje rade implementaciju programa za smanjenje štete, kreiraju plan budžetskog zagovaranja, i aktivnosti koje će, kako je naveo, da doprinesu tome da država preuzme odgovornost za finansiranje programa za smanjenje štete.

On je rekao da je Makedonija započela da izdavaja novac iz budžeta za finansiranje programa za smanjenje štete, od prošle godine.

„Iznos novca koji se izdvaja iz budžeta države je minimalan da bi ovi programi uspjeli da se implementiraju u Makedoniji. Razlog zbog kojeg je država preuzela finansiranje ovih organizacija rezultirao je zajedničkim radovim svih organizacija“, naveo je Antik.