Uporedni razvoj turizma i poljoprivrede obezbijediće bolje uslovi za život stanovnika Žabljaka, saopštio je predsjednik te opštine, Veselin Vukićević i dodao da je lokalna samouprava predano radila da bi ispunila taj cilj i stvorila preduslove za privlačenje investicija.

On je rekao da je i ova turistička sezona na Žabljaku bila uspješna, uprkos njenom lošem početku, kao i da je uređivanje pitanja prijave privatnog smještaja i gostiju uticalo na povećanje prihoda od turizma.

“Prirodne ljepote Žabljaka, Durmitora i Tare, garant su da i kada vremenske prilike ne idu naruku, uvijek ima iskrenih zaljubljenika u te predjele neponovljive ljepote”, kazao je Vukićević.

On je podsjetio da su turzam i poljoprivreda strateški pravci razvoja Žabljaka i da će samo uporednim razvojem ta dva sektora biti obezbijeđeni bolji uslovi za život svih stanovnika te sjeverne opštine.

Vukićević smatra da će uključivanje seoskih gazdinstava, odnosno njihovih zanatskih i prehrambenih proizvoda u jednistvenu turističku ponudu Žabljaka, doprinijeti da poljoprivrednici lakše plasiraju proizvode.

On je dodao da je lokalna samouprava predano radila na poboljšanju uslova života stanovnika Žabljaka i stvaranju preduslova za privlačenje investicija.

Vukićević kao jedan od načina za produženje turističke sezone na Žabljaku vidi osmišljavanje dodatnih sadržaje koji bi taj grad učinili atraktivnijim i van sezone. Imperativ je, kako je naveo, modernizacija skijaške infrastrukture kako bi Žabljak bio konkurentan zimski turistički centar.

“Da bi Žabljak održao korak sa modernim zimskim turističkim centrima, neophodna je kvalitetna i savremena skijaška infrastruktura. Država je učinila sve potrebno da se pokrene to pitanje, te uz projekte realizovane prošle godine, nastavlja sa unapređenjem skijališta Savin kuk”, saopštio je Vukićević.

On očekuje da će dobiti sva potrebna odobrenja za nastavak radova i da će najkasnije za godinu raspolagati savremenom žičarom i novim stazama.

Vukićević je dodao da je lokalna samouprava značajno investirala u sportsku infrastrukturu i na taj način stvorila podlogu za razvoj sportskog turizma.

Žabljak je, prema njegovim riječima, odličan za pripreme sportskih klubova i reprezentacija, ali su mu neophodni hoteli u koje bi se mogao smjestiti veći broj gostiju.

“Najavljenim ulaganjima u hotelske kapacitete, riješićemo i taj problem. Mislim da bi hotelijeri trebalo da se orijentišu i na kongresni turizam, kako bi hoteli bili u funkciji tokom čitave godine”, kazao je Vukićević.

On je dodao da su u prethodnih godinu uspjeli da privuku značajne brendove.

“Tržni centar Aroma, novootvorena benzinska stanica, očekivani početak gradnje turističkog kompleksa na lokaciji hotela Durmitor, zaključenje ugovora o dugoročnom zakupu Vojnog odmarališta, interesovanje za lokaciju bivše kasarne i brojne druge investicije, govore u prilog činjenici da je smo uspjeli da stvorimo povoljan investicioni ambijent”, saopštio je Vukićević.

On je najavio izgradnju javne garaže, čime će biti riješen jedan od gorućih problema, posebno tokom sezone.

“Završili smo sa izradom projektne dokumentacije, a sprovodi se postupak eksproprijacije kako bi, u što je moguće kraćem roku, počeli najavljenu izgradnju”, rekao je Vukićević.

On očekuje da ovih dana počne rekonstrukcija asfaltnog zastora u Šarancima, Podgori, Nadgori i Tepačkom polju.

“Dobili smo finansijsku podršku Vlade za asfaltiranje glavnog puta kroz Komarsko pošćenski kraj i poteznog presvlačenja oštećenog asfalta prema Maloj Crnoj Gori”, naveo je Vukićević.

Proteklu godinu su, prema njegovim riječima, obilježila brojna ulaganja i infrastrukturni radovi. U tom periodu značajno je poboljšano vodosnabdijevanje, posebno u ruralnom području, nastavljeno je sa povezivanjem naselja na kanalizacionu mrežu, rekonstruisan je asfaltni zastor i asfaltirano mnogo puteva.

Vukićević je dodao i da se redovno saniraju lokalni makadamski putevi, kao i da su probijeni novi.

Opština Žabljak, prema njegovim riječima, konstantno podržavala i kulturno-sportske sadržaje, rad vrtića, osnovnih i srednje škole.

“Stipendirali smo najbolje studente, te uvećali novčanu podršku za novorođenu djecu. Od ove školske godine uveli smo praksu finansiranja nabavke udžbenika za sve učenike osnovnih škola”, dodao je Vukićević.

On je kazao da država u posljednje vrijeme ulaže značajna sredstva u sjever, ali i da je potrebna sveobuhvatna strategija kako bi se prvenstveno zadržali mladi ljudi i omogućili im se uslovi da tu formiraju porodice.

“Nažalost, negativan prirodni priraštaj i migracije radno sposobnog stanovništva predstavljaju globalni fenomen, koji nije zaobišao ni Crnu Goru, a posebno njen sjeverni region”, naveo je Vukićević komentarišući to što se ove godine samo 12 đaka upisalo u prvi razred osnovne škole na Žabljaku.

On smatra da se taj problem mora rješavati sa nacionalnog nivoa.

“Kroz konkretne politike podrške, kao što su naknada za novorođenčad, nabavka udžbenika i stipendiranje studenata pokušavamo da roditeljima, barem na taj način, olakšamo život”, saopštio je Vukićević.

Prema njegovim riječima, brojni projekte koji se trenutno realizuju ili će tek biti realizovani neminovno će generisati nova radna mjesta i dovesti do povećanja životnog standarda.

“Siguran sam da očuvan životni prostor i sredina lišena savremenih društvenih devijacija, koja još čuva moralne vrijednosti, predstavljaju dodatni kvalitet koji će mnoge opredijeliti da Žabljak bude njihova konačna destinacija”, zaključio je Vukićević.

Tekst je uradila učenica Srednje mješovite škole “17. septembar” iz Žabjaka, Milica Krstajić, u sklopu projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”, u kojem je urađen mentoring đačkih i studentskih medija. Projekat se sprovodi uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država.

 

U školama na Cetinju tereni za igru su dotrajali, parketi u salama su loši, zbog čega dolazi do povreda učenika i sportista kojih ih koriste, upozorila je profesorica francuskog i latinskog jezika u Gimnaziji, Tatjana Zeković.

Zeković je kazala da je negativno iskustvo imala i njena kćerka koja se povrijedila prilikom obavljanja sportskih aktivnosti u školskoj sali.

Ona je ispričala kako se povrijedio jedan igrač na fudbalskoj utakmici između ekipa sastavljenih od cetinjskih gimnazijalaca.

Igrač je, kako je rekla Zeković, završio sa nogom u metalnoj šipki, otvorenoj neki centimetar iznad terena.

“Na sopstveno čuđenje, prvi put sa metalnim produžetkom, koji je probio kožu negdje ispod koljena. Nije čekao pomoć, sopstveni nožni ekstremitet čupao je iz željeza, odvalio je dio kože i mesa, vidio svoju kost”, kazala je Zeković.

Prema njenim riječima, povrijeđeni igrač iz balon sale završio je u hitnoj pa kod plastičnog hirurga i na invazivnoj terapiji protiv bola i trovanja.

Zeković je rekla da se iako nije imala lično loše iskustvo na cetinjskim terenima, povrijedila u prostoriji jedne humanitarne organizacije na Cetinju kada joj je na nogu pao radijator.

“Doskakutah do vrata od seminara i zamolih koleginicu da me odvede do Doma zdravlja. Završih u Podgorici sa slomljenim prstom i tromjesečnim gipsom, štakama i novim navikavanjima”, kazala je Zeković.

Itana, učenica drugog razreda Gimnazije, rekla je da se često susreće sa problemom loše bezbjednosti u salama za fizičko.

Itana je kazala da su sale u školama namijenjene isključivo za dva eventualno tri sporta, a da se istovremeno igra čak i do pet i da je to jako loše po bezbjednost učenike koji se nalaze u toj prostoriji.

“Kada dođe zima, mnogo je hladno pa su sale sve manje pristupačne, od hladnoće pa sve do mokrih patika, koje ostavljaju tragove za sobom pa su česte i povrede. Kao što dolazi do povreda tako dolazi i do podizanja parketa”, navela je Itana.

Ona je rekla da su mreže za odbojku i koševi u dobrom stanju, ali da bi im dobro došla nova oprema, s obzirom da se tu provodi sve više i više vremena, a i svake godine dolaze nove generacije.

Ona je kazala da se obraćala starijim u vezi sa ovim problemom, ali da zna da škole nijesu u prilici da im sve omoguće.

“Njihova reakcija je bila sasvim normalna, jer ipak tu rade profesori koji se sa svim tim, svaki dan susrijeću i znaju što učenicima obično smeta”, navela je Itana.

Milica Radović je takođe učenica drugog razreda Gimnazije trenira odbojku i redovno ide na treninge koji su tri puta nedjeeljno u školskoj sali.

Radović je kazala su im treninzi u sali srednje škole koja je u veoma lošem stanju.

“Parket je star, više puta popravljan bezuspješno, od vlage se na nekim mjestima i podigao, neđe fali. Zbog kondezacije farba je krenula da pada, puno je prašine, jer dosta ljudi tokom nastave prolazi tuda. U svlačionici nema svijetla. Farba za obilježavanje terena se sva istrošila, skoro da se i ne vidi”, objasnila je Radović.

Ona smatra da bi škola trebalo da organizuje humanitarnu akciju i da skupe novac za renoviranje sale, da se djeca aktiviraju, da traže sponzore, drže razne donatorske prijeme.

“Takođe ako bi se realizovao taj projekat, učenici i ljudi kojima se sala iznajmljuje trebaju da čuvaju taj prostor, da poštuju pravila, jer mnogo vremena provode tu. Treba da čuvamo prostor u kojem radimo stvari koje volimo, da bude čisto i očuvano”, kazala je Radović.

Tekst je uradila učenica Gimnazije u Cetinju Anja Mirković, u sklopu projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”, u kojem je urađen mentoring đačkih i studentskih medija. Projekat se sprovodi uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD).

Dostupnost kontracepcije ne bi trebalo da zavisi od životnog standarda, a postoji očigledan nedostatak posvećenosti kreatora politika koje se odnose na reproduktivno zdravlje i vladinih aktera da besplatan pristup kontracepciji postane realnost.

To su saopštili iz nevladine organizacije (NVO) Juventas povodom 26. septembra Svjetskog dana kontracepcije, navodeći da u Crnoj Gori ne postoje besplatna savremena kontraceptivna sredstva.

“Pravo na siguran i dostojanstven seksualni i reproduktivni život, jedno je od osnovnih ljudskih prava. Dostupnost kontracepcije ne bi trebalo da zavisi od životnog standarda, a prepoznaje se očigledan nedostatak posvećenosti kreatora politika koje se odnose na reproduktivno zdravlje i vladinih aktera da besplatan pristup kontracepciji postane realnost”, kazali su iz Juventasa.

Oni su istakli da se mladi, posebno djevojke i žene često suočavaju sa institucionalizovanom stigmom i diskriminacijom u pogledu dostupnosti kontracepcije.

“Prema podacima EU Contraception Atlas iz 2018. godine kontracepcija u Crnoj Gori nije dovoljno dostupna, pa se naša zemlja nalazi među onima kod kojih je stanje ocijenjeno lošim. Pored nedovoljnog pristupa modernin sredstvima kontracepcije, potrebno je unaprijediti i dostupnost podataka i informacija o kontracepciji”, rekli su iz Juventasa.

Oni su napomenuli da i CEDAW izvještaj za Crnu Goru navodi da se mora osigurati da informacije o kontracepciji moraju biti dostupnije.

“Navodi se da je potrebna integracija seksualnog i reproduktivnog zdravlja u školske kurikulume gdje će se, poseba pažnja posvetiti prevenciji maloljetničkih trudnoća, seksualno prenosivih bolesti, ali i patrijahalnih koncepata koji vode ka rodno uslovljenom nasilju”, rekli su iz Juventasa.

 

Primjena određenih podsticajnih mjera, podrška lokalne zajednice i bolja motivisanost bračnih parova neki su od načina koji bi mogli doprinijeti prevazilaženju sve izraženijeg problema negativnog prirodnog priraštaja u Pljevljima.

Negativan prirodni priraštaj u Pljevljima svake godine poprima sve veće razmjere, pa je tako prošle godine dostigao rekord od -268. Pljevlja su i prethodnih godina nosila titulu grada kojem nedostaje podmladak i čiji negativni prirodni priraštaj 2017. godine bio -237, a 2016. godine -236.

Takav trend je prisutan godinama unazad, kada su te vrijednosti bile neznatno niže u odnosu na trenutne.

Egzodus mladog stanovništva zbog loših ekonomskih uslova, kao i potraga za boljim poslom ili sigurnijom egzistencijom glavni su uzroci deficita u porodilištu.

Sagovornik iz Pljevalja, koji je želio da ostane anoniman, smatra da bez porodice nema društva, bez kojeg nema države, zbog čega bi podsticajne mjere bile stepenica bliže ka iskorenjivanju tog problema.

„Bolji životni uslovi i šansa za napredovanje u poslu bili su okidač za napuštanje države. Kao i većini mladih ljudi u tom trenutku, pa i meni, svaki dinar više bio je dobrodošao. Povratak u svoju zemlju uslijedio je nakon 20 godina mukotrpnog i napornog rada“, rekao je sagovornik iz Pljevalja.

On je dodao da mu rad u inostranstvu nije donio ništa više osim zavidne ekonomske pozicije u odnosu na druge, ali i da je ostao uskraćen za najvažniju životnu ulogu.

„Nijesam imao privilegiju da postanem roditelj, a sada je isuviše kasno. Teško mi pada kad vidim da su bračni parovi ograničeni na jedno, eventualno dvoje djece. Bez porodice nema društva, a bez društva nema države“, poručio je on.

Posljedice negativnog prirodnog priraštaja u Pljevljima su već osjetne, zbog čega su za prevazilaženje tog problema neophodne podsticajne mjere, podrška lokalne i bolja motivisanost bračnih parova.

Tekst je uradila Branka Drobnjak učenica Gimnazije u Pljevljima, u sklopu projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”, u kojem je urađen mentoring đačkih i studentskih medija. Projekat se sprovodi uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD).

 

Barovi koji u svojoj ponudi imaju nargile sve su popularniji među mladima u Plavu, što potvrđuje činjenica da je u tom gradu prije dvije godine postojao samo jedan kafić koji nudio tu uslugu, dok ih danas ima tri.

Srednjoškolci u Plavu, koji u tim barovima provode u prosjeku sat i po, i sedmično koriste nargilu dva do tri puta, kažu da su svjesni posljedica koje one mogu imati po njihovo zdravlje, ali ipak ne odustaju od konzumiranja.

Srednjoškolac M.S. iz Plava, koji ima 16 godina, kazao je da svaki drugi dan konzumira nargilu, kao i da u barovima koji je nude provodi do dva sata. Slična situacija je i sa drugim srednjoškolcima u tom gradu.

Vlasnici lokala koji u svojoj ponudi imaju nargile, kao i zaposleni u njima nijesu bili raspoloženi da govore o tome koliko dnevno prodaju doza, čije se cijene kreću od četiri do pet EUR. Učenici se, sa druge strane, udružuju i izdvajaju po jedan do dva EUR i konzumiraju nargile u grupama od po tri do četiri osobe.

U Crnoj Gori ne postoji ozbiljna analiza ili istraživanje o upotrebi nargila među mladima, opsegu problema ili štetnosti njenog uticaja.

Prema studiji pod nazivom Prevencija hroničnih bolesti, koju je 2012. godine objavio američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), većina ispitanika koji su koristili nargile saopštili su da vjeruju da je njena upotreba manje štetna i rizična nego upotreba cigareta.

Duvan u cigaretama sadrži iste štetne materije i supstance koje se nalaze i u duvanu u nargilama, i u oba slučaja, osoba u organizam unosi supstance koje se povezuju sa pojavom karcinoma pluća i grla, kao i pojavom srčanih i oboljenja disajnih puteva i krvnih sudova.

Dakle, sasvim je jasno da je zbog zabluda i nedostatka informacija, upotreba nargila u našem društvu percipirana kao svojevrstan i bezopasan trend. Međutim, ni mladi, ni ugostitelji nijesu svjesni štetnosti ovakvog načina korišćenja duvana.

Na prvi pogled svi misle da je nargila bezopasna zato što se koristi voda, ukus koji je najčesće voćni i žar. Uvlačenjem vazduha kroz muštiklu i crijevo, žar i voda prave vodenu paru, a duvanska smjesa daje aromu. Tom prilikom se izbacuje velika količina dima.

Upotrebom nargile unosi se nikotin, koji podstiče zavisnost. Sagorijevanjem uglja u nargili nastaju visoke koncentracije ugljen-monoksida, metala i kancerogenih materija, što pored štetnih supstanci iz duvana, dodatno povećava rizik po zdravlje.

U Crnoj Gori bi trebalo da obrazovne istitucije, u saradnji sa domovima zdravlja, nevladinim organizacijama i nadležnim ministarstvima pokrenu kampanju kroz koju bi se građani bolje upoznali sa ovim problemom.

Tekst je uradio Amil Đešević učenik Gimnazije u Plavu, u sklopu projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”, u kojem je urađen mentoring đačkih i studentskih medija. Projekat se sprovodi uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD).

 

Drop in centar za LGBT populaciju otvoren je na novoj lokaciji u centru Glavnog grada, što ga čini vidljivijim u crnogorskom društvu, a pružaće psihološku, vršnjačku, kao i ljekarsku podršku u cilju unapređenja socijalnih i zdravstvenih okolnosti te zajednice.

Programska direktorica u nevladinoj organizaciji Juventas, Jelena Čolaković je, na otvaranju novog Drop in centra, ocijenila da se društvena i politička klima u Crnoj Gori promijenila od otvaranja prvog Drop in centra 2011. godine.

„Kontekst u kojem ćemo sada raditi je drugačiji u odnosu na 2011., kada smo počeli i kada smo imali prilično poteškoća, odnosno kada je politička i društvena klima bila mnogo više neprijateljski nastrojena u odnosu na ovu temu, kao i na same LGBT osobe. Nije bilo baš prijatno, ali sada jeste drugačije i sada imamo mnogo više ljudi koji su „izašli iz ormara“ i koji su, svojim primjerom, pokazali da je sloboda lijepa stvar“, kazala je Čolaković.

Ona je saopštila da će radno vrijeme Drop in centra biti od 10 do 22 sata.

„Drop in centar biće dostupan mladima, ali i ne samo mladima, već i svima onima kojima su jednakost, poštovanje, ljubav, vrijednosti koje zagovaraju. Za sve takve ljude, Centar je u potpunosti otvoren i želimo da nam oni budu gosti, nezavisno od seksualne orjentacije, rodnog identiteta ili bilo koje druge različitosti koja nas karakteriše i čini društvo bogatijim i ljepšim“, poručila je Čolaković.

Ona je kazala da Drop in centar, kao socijalno-zdravstveni servis, ima misiju da unaprijedi socijalne i zdravstvene okolnosti LGBT zajednice.

„I dalje ćemo imati psihološku podršku, podršku ljekara, ali i vršnjačku podršku, odnosno podršku osoba iz zajednice za sve one koji žele da dođu, kao i za njihovu porodicu i prijatelje, ali i partnere i partnerke. Svi koji žele da praktikuju siguran seksualan odnos moći će kod nas da uzmu i kondome i lubrikante, a biće propraćeno i konsultacijama koje će biti jedan dio usluge“, pojasnila je Čolaković.

Predsjednik Upravnog odbora Kvir Montenegra, Danijel Kalezić, naveo je da Drop in centar predstavlja najznačajnije mjesto za LGBT zajednicu već devet godina, otkad je otvoren prvi.

„Od 2011. godine, kada je otvoren prvi Drop in centar, to je bilo jedino mjesto okupljanja, u kom smo se svi diskretno okupljali i počeli da rastemo kao zajednica. U tom Juventasovom centru, osnaživali smo se međusobno, povezivali, dijelili mnoge lijepe trenutke, ali i bili tu jedni za druge u manje lijepim trenucima kao jedna velika porodica“, istakao je Kalezić.

On je naveo da je Drop in centar bitan za LGBT zajednicu jer je se tu radilo na organizaciji prvog Montenegro prajda.

„Takođe, to je mjesto iz kojeg je nastala Kvir brigada, kao jedna neformalna grupa koja je prethodila Kvir Montenegru. Iz svega toga je proistekla i prva trans organizacija Spektra, Prajd koji se od prvog dana i najave sprema u Centru, na različitim lokacijama, pa sve do onog momenta kada smo prestali da budemo na lokacijama koje su skrivenije“, kazao je Kalezić.

Zamjenica gradonačelnika Glavnog grada, Slađana Vujačić, kazala je da je otvaranje novog Drop in centra izuzetno značajno za Glavni grad, što predstavlja, kako je ocijenila, korak naprijed ka poštovanju ljudskih prava.

„Značajno je što se ovaj Drop in nalazi u samom centru grada. Nekoliko godina unazad učinjeni su značajni koraci i danas imamo manje izazova kada je u pitanju ova tema, koja više definitivno nije tabu“, rekla je Vujačić.

Ona je pozvala sugrađane Glavnog grada da, bez obzira na seksualnu orjentaciju, rodnu ili nacionalne razlike, posjete Drop in centar.

„Mislim da će ovo biti jedno novo, lijepo mjesto za okupljanje u Glavnom gradu, čiji će značaj biti višestruk – edukativni, socijalni, psihološki, a takođe će biti mjesto za razonodu i druženje naših sugrađana“, istakla je Vujačić.

Sekretar u Ministarstvu zdravlja Crne Gore, Nikola Antović, kazao je da taj resor i Vlada Crne Gore podržavaju sve aktivnosti koje znače unapređenje ljudskih prava i integraciju svih članova društva u zajednici.

„U ovom Centru će se sprovoditi određene javno-zdravstvene aktivnosti koje su podržane kroz projekte koje Ministarstvo zdravlja razvija i implementira. I dalje ćemo biti opredijeljeni za jačanje i poštovanje ljudskih prava i nadamo se da će ovakvi centri biti otvoreni za sve građane“, istakao je Antović.

On je ocijenio da će novootvoreni Drop in centar unaprijediti status svih osoba koje ga posjećuju.

Direktorica Centra za ženska prava, Maja Raičević, kazala je da je značajno što se novootvoreni Drop in centar nalazi u centru grada, jer su na taj način, kako je kazala, pripadnici te populacije vidljiviji u crnogorskom društvu.

„Mnogo je važno da se ovakve organizacije i institucije nalaze na centralnoj lokaciji u gradu, kako bi mladi ljudi koji pripadaju ovoj zajednici, kao i oni koji se aktivno zalažu za ljudska prava bili vidljiviji. Na taj način, ova priča može dodatno da se promoviše i ukazuje da Glavni grad prepoznaje značaj ovih prava“, ocijenila je Raičević.

 

 

 

Crna Gora i dalje nema jedinstvenu bazu osoba sa invaliditetom (OSI), čija je potreba prepoznata prilikom definisanje prve Strategije za integraciju te populacije za period 2008 – 2016, jer ministarstva rada i socijalnog staranja i zdravlja prebacaju odgovornost za izradu registra.

Predsjednica Udruženja mladih za hendikepom, Marina Vujačić podsjetila je da je nedostatak jedinstvene baze o osobama s invaliditetom u Crnoj Gori prepoznat kao problem i slabost prilikom definisanja prve Strategije za integraciju lica sa invaliditetom za period 2008 – 2016, kao tada jedinog nacionalnog dokumenta koji se bavio pravima OSI.

Prema njenim riječima, većina tada prepoznatih problema, s kojima su se suočavale OSI, ali i Crna Gora, nijesu riješeni upravo zbog nepostojanja jedinstvene baze.

Ona je agenciji MINA kazala da, iako je mjera koja se odnosi na registar unijeta u novu Strategiju za period 2016 – 2020, ministarstva rada i socijalnog staranja i zdravlja prebacuju odgovornost.

„Pritom nijedan organ ne preduzima ništa, niti Ministarstvo rada i socijalnog staranja, kao nadležno za koordinaciju nad Strategijom obavještava Vladu o postojanju problema kako bi Vlada posredovala, odnosno dodatnim zaključkom zadužila organe na preduzimanje aktivnosti u cilju realizacije ove mjere“, istakla je Vujačić.

Ona je kazala da, imajući u vidu da se ta mjera ne može sprovesti bez usvajanja posebnog zakonskog rješenja, Zakona o registru osoba s invaliditetom, i imajući u vidu činjenicu da aktivnosti nijesu ni započete, ostaje zabrinutost da li će se bilo šta uraditi do kraja naredne godine.

„Ipak ovaj problem nije riješen tokom sprovođenja prve Strategije, a ukoliko državne institucije nastave praksu prebacivanja odgovornosti biće ista sudbina i s važećom Strategijom do 2020“, upozorila je Vujačić.

Ona je ukazala da registar treba da sadrži ne samo podatke o ukupnom broju osoba s invaliditetom, što Crna Gora i dalje nema, već i njihov socijalni i materijalni status, potrebe za pomagalima, uslugama podrške za život u zajednici, procjenu životnih troškova nastalih zbog invaliditeta.

Baza bi posjedovala i demografske podatke i druge važne informacije koje bi, takođe, služile za kreiranje i sprovođenje politika namijenjenih osobama s invaliditetom, ali i praćenje njihove primjene i uticaja na OSI.

Vujačić je napomenula da Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa invaliditetom, osim što državu obavezuje na posjedovanje i redovno prikupljanje statističkih i drugih podataka, definiše obavezu države da prilikom kreiranja bilo koje politike i akta uzme u razmatranje uticaj na OSI.

To bi, dodaje ona, značilo da se prilikom kreiranja bilo koje politike u oblasti energetike, saobraćaja, poljoprivrede mora uzeti u obzir uticaj na OSI, a posebno prilikom planiranja i kreiranja politika koje usko dotiču pitanja OSI.

„U Crnoj Gori to nije slučaj, a jedan od uzroka je činjenica da država ni dalje ne planira, ne definiše, i ne sprovodi sveobuhvatnu politiku koja će obuhvatiti sve osobe s invaliditetom“, istakla je Vujačić.

Nasuprot tome, kako je kazala, država u različitim oblastima osniva i finansira rad različitih komisija koje utvrđuju i „procjenjuju“ invaliditet.

„To najčešće utvrđuju na osnovu medicinskih indikacija i takozvanih smetnji, a ne u skladu s definicijom invaliditeta datom u pomenutoj Konvenciji po kojoj invaliditet predstavlja interakciju između dugoročnog psihosocijalnog, intelektualnog, fizičkog i senzornog oštećenja (invalidnosti) i barijera u okruženju koje otežavaju puno i efektivano učešće OSI u društvu na jednakim osnovama s drugima“, objasnila je Vujačić.

Prema njenim riječima, to znači da bi se prilikom procjene invalidnosti trebali uzeti u obzir medicinski i drugi faktori, odnosno uzroci njenog nastanka.

Vujačić je dodala da bi se uzeli u obzir i širi društveni faktori odnosno procjena prepreka s kojima se suočava OSI i uticaja tih prepreka na njen život i njene potrebe.

„Međutim, postojanje različitih komisija u Crnoj Gori dovodi do postojanja različitih rješenja kojim je utvrđena invalidnost ili invaliditet, a koja su često izražena različitim procentima u različitim sektorima: obrazovanje, zdravstvo, socijalna zaštita, penzijsko-invalidski sistem i zapošljavanje“, rekla je Vujačić.

Sve to, kako je navela, dovodi do konfuzije, ali i ogromnih administrativnih barijera s kojima se suočavaju OSI prilikom ostvarivanja bilo kojeg prava, u bilo kojoj oblasti mimo one iz koje posjeduje rješenje.

Vujačić je istakla da država taj sistem čini dodatno komplikovanim jer ostvarivanje određenih prava uslovljava nekada rješenjem koje ne izdaje nijedan organ.

„Tako na primjer, za oslobađanje od carine i PDV prilikom uvoza vozila specijalno namijenjenog za OSI, propisano je posjedovanje rješenja o utvđenom tjelesnom oštećenju donjih ekstremiteta od 80 odsto ili više procenata, ali takvo rješenje ne izdaje nijedan organ, niti dokumenta koja traži Uprava carina (rješenje o ličnoj invalidnini ili dodatku za njegu i pomoć) posjeduju informaciju o procentu oštećenja“, navela je Vujačić.

Ona je ukazala da zbog toga Uprava carina nerijetko pravi administrativne barijere OSI prilikom ostvarivanja tog prava i da takvi primjeri nerijetko proizvode dodatne troškove za osobe s invaliditetom i obeshrabruju ih od dalje procedure i ostvarivanja prava.
„Država umjesto da spriječi i kada prepozna takve probleme u praksi, iste riješi izmj

enom politika, ona podstiče administrativne i druge barijere sve na štetu osoba s invaliditetom, ali nekada se na taj način izaziva dodatan trošak i resurs i za samu državu“, kazala je Vujačić.

Iz Ministarstva rada i socijalnog staranja su podsjetili da je Vlada donijela Strategiju za integraciju osoba sa invaliditetom za period 2016-2020. godine, sa Akcionim planom i da su u dokumentu jasno definisani nosioci određenih aktivnosti.

Kako su objasnili, prva mjera koja se odnosi na Ministarstvo zdravlja u okviru Akcionog plana 2018-2019. godine za Strategiju za ostvarivanje prava lica sa invaliditetom je formiranje Registra lica sa invaliditetom.

Rok za realizaciju te mjere je predviđen za period 2018-2019. godine.

„Imajući u vidu činjenicu da je stepen i kategoriju invaliditeta jedino moguće utvrditi na osnovu medicinske ekspertize, odnosno, utvrđene dijagnoze od ljekara, smatramo da izrada Registra isključivo može biti u nadležnosti Ministarstva zdravlja“, odgovorili su iz resora Kemala Purišića.

Kako su kazali, razlog više je to što ljekar (pedijatar) u toku prve godine života minimum četiri puta godišnje vidi dijete, pa samim tim može i prepoznati invaliditet.

Kada su prava iz oblasti socijalne i dječje zaštite u pitanju, iz Ministarstva rada su kazali da Centri za socijalni rad vode evidenciju o korisnicima koji su ostvarili pravo na dodatak za njegu i pomoć, ličnu invalidininu.

„Kada je oblast tržišta rada i zapošljavanja u pitanju, ZZZCG vodi evidenciju shodno zakonu o nezaposlenim licima, uključujući nezaposlene OSI kojih je u septembru na evidenciji bilo 11.039 od čega je Komisija ZZZCG za profesionalnu rehabilitaciju donijela rješenje za 9.697“, naveli su iz Ministarstva rada.

Iz Ministarstva zdravlja kazali da je taj resor na osnovu Zakona o zbirkama podataka u oblasti zdravstva donijelo Pravilnik o načinu popunjavanja i obrascima prijava o utvrđenoj bolesti za koju se vodi registar, a koje popunjavaju zdravstvene ustanove.

Oni su kazali da registre izrađuje Institut za javno zdravlje i da trenutno postoje registri za maligne neoplazme, šećernu bolest, ishemijsku bolest srca (akutni koronarni sindrom), cerebrovaskularne bolesi i narkomaniju.

Kako su rekli, Ministarstvo rada i socijalnog staranja donosi Pravilnike i formira komisije koje rade pri Zavodima za zapošljavanje, Centrima za socijalni, radi ostvarivanja prava osiguranika na zapošljavanje, materijalno obezbjeđenje, dodatka za tuđu njegu, ličnu invalidninu i drugo.

„Registar osoba sa invaliditetom svakako treba da postoji radi ostvarivanja prava osoba sa invaliditetom iz socijalne zaštite, zapošljavanja, penzijsko invalidskog osiguranja, koja su u nadležnosti Ministaratva rada i socijalnog staranja“, rekli su iz resora Kemala Purišića.

Oni su poručili da će Ministarstvo zdravlja, ako Ministarstvo rada i socijalnog staranja bude formirlo radnu grupu za izradu registra, sa svojim predstavnikom doprinjeti njegovoj izradi.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”.

 

Smrt od predoziranja se može spriječiti malim investicijama u zdravstveni sistem, a u Crnoj Gori nedostaju gotovo svi mogući sistemi prevencije predoziranja, zbog čega tom problemu hitno treba posvetiti više pažnje, smatraju u nevladinoj organizaciji (NVO) Juventas.

Koordinatorka Programa direktne asistencije za osobe u riziku od socijalne isključenosti u Juventasu, Marija Mijović je, povodom 31. avgusta, Međunarodnog dana prevencije predoziranja, kazala da, što se tiče javnosti i institiucija sistema, predoziranje kao problem u Crnoj Gori ne postoji.

„Ali, među ljudima koji rade sa osobama koje koriste psiho-aktivne supstance i osobama koje koriste te supstance, ovo je problem kojem se hitno treba posvetiti više pažnje“, poručila je Mijović.

Ona je istakla da zvaničnih podataka o predoziranju nema.

„Stoga možemo navesti samo podatke o pojedinačnim slučajevima koje dobijamo iz direktnog kontakta sa klijentima koji posjećuju naš Drop-in centar i sa kojima smo u kontaktu prilikom rada na terenu. Naši podaci ukazuju da se samo početkom ove godine, nažalost, desilo najmanje 10 smrtnih slučajeva usljed predoziranja. Ovi slučajevi nijesu prijavljeni kao predoziranje, jer naše zdravstvene institucije po ovom pitanju ne primjenjuju adekvatnu evidenciju“, objasnila je Mijović.

Prema njenim riječima, kao i kod mnogih problema sa kojima se sprecifično suočavaju grupe sa povećanim rizikom od socijalne isključenosti, problemu predoziranja nije dato dovoljno prostora, niti mu se posvećuje potrebna pažnja.

„S druge strane, smrti od predoziranja je moguće prevenirati malim investicijama u sistem. Potrebno je da sve zdravstvene institucije posjeduju antidote za predoziranje (lijekove koji poništavaju dejstvo psihoktivne supstance), koji gotovo da ne predstavljaju opterećenje za zdravstveni budžet, a neophodno je i da je dovoljan broj zdravstvenih radnika upoznat sa simptomima predoziranja i načinom reagovanja“, pojasnila je Mijović.

Osim toga, potrebno je, kako smatra, voditi evidenciju o slučajevima predoziranja, kako bi se pratila situacija na terenu da bi sistem brže, fleksibilnije i adekvatnije reagovao.

Mijović je kazala da se u Crnoj Gori ne prati ni situacija na crnom tržištu narkotika.

„Ozbiljnije zemlje imaju načine da prate koje su droge na ilegalnom tržištu dostupne, ali i kakva im je čistoća. U mnogim drugim zemljama postoji uvezanost insitucija, razvijeni su načini da se alarmiraju korisnici, kada na tržištu dođe do promjena u sastavu droge koju konzumiraju“, rekla je Mijović.

Ona je pojasnila da ozbiljne zemlje obezbjeđuju korisnicima droge antidote i to uz pribor za bezbjedno injektiranje u centrima gdje se vrši zamjena špriceva i igala.

 „U Crnoj Gori postoje zakonske prepreke za nabavku i dijeljenje antidota, npr naloxone od strane nevladinih organizacija. U nekim zemljama su dostupni i testovi kojima se utvrđuje sastav i tzv “čistoća” droge, kako bi korisnici znali šta uzimaju i da prema tome umjeli da droge doziraju, ali i da reaguju u slučaju predoziranja. Već smo istakli, u Crnoj Gori gotovo svi mogući sistemi prevencije predoziranja nedostaju“, poručila je Mijović.

Nvo Juventas, kako je kazala, i ove godine obilježava Međunarodni dan prevencije predoziranja, kako bi se skrenula pažnja na taj gorući problem među populacijom osoba koje koriste droge.

„Dokumentarni film, našeg kolege Mladena Vujovića, snimljen uz podršku Drug reporters-a iz Mađarske, a nedavno prikazan i u okviru ovogodišnjeg Green Montenegro International Film Fest-a na Žabljaku, ima za cilj da promoviše obavezu prevencije predoziranja, kao i da naglasi potrebu za dostupnošću antidota potrebnih za predoziranje opijatima, koji su trenutno dostupni samo u državnim bolnicama i u okviru Hitne medicinske pomoći“, rekla je Mijović.

Ona je kazala da je u dokumentarnom filmu naglašena potreba za adekvatnim i pravovremenim odgovorom na pitanje predoziranja od strane države i državnih institucija, odnosno nedostatak iste, kao i osnovni koraci koje bi trebalo preduzeti ukoliko se sumnja na predoziranje.

„Najveći akcenat stavljen je na lične priče klijenata koji su učestvovali u snimanju dokumentarnog filma“, kazala je Mijović.

Kroz kontinuirani rad sa klijentima, radionice i individualna savjetovanja, zaposleni u Juventasu, kako je navela, kontinuirano rade na podizanju svijesti o tom važnom i nedovoljno zastupljenom problemu među ljudima koji koriste drogu, kao i njihovim prijateljima i porodicama.

„Smrti uslijed predoziranja se mogu spriječiti“, poručila je Mijović.

 

 

Socijaldemokratska partija Crne Gore (SDP), Bošnjačka stranka, koalicija ,,Albanci odlučno”, Hrvatska građanska inicijativa i svi nezavisni poslanici, odnosno oni koji se deklarativno zalažu za evropsku Crnu Goru, pali su na ispitu i ugrozili evropsku integraciju države.

To je saopšteno iz Juventasa i Kvir Montenegra, nakon što juče u Skupštini Crne Gore nije usvojen Zakon o životnom partnerstvu lica istog pola.

Programska direktorica NVO Juventas, Jelena Čolaković, poručila je da je opomena građana i građanki, koja je uslijedila nakon jučerašnjeg glasanja o Zakonu o životnom partnerstvu lica istog pola jedina koja je relevantna i koju SDP, ali i druge političke partije u Parlamentu, treba da čuju.

„Niste u pačijoj školi i ljudska prava nisu igračka koju možete da uzimate i ostavljate po želji u odnosu na to kako ste raspoloženi“, poručila je Čolaković.

Ljudska prava u Crnoj Gori, kako je rekla, nažalost nisu ni ono što u svojoj prirodi treba da jesu- datost, ono što ljudima po rođenju pripada.

„To odlično znaju manjinske partije koje su ujedinjeno glasale protiv pravnog uobličavanja zajednica koje, priznali oni to ili ne, postoje. Većina manjinskih grupa nažalost zna ili pamti šta znači ignorisanje, nipodaštavanje i negiranje postojanja sopstvenog identiteta. Očekivali smo da ključnu ulogu u donošenja odluka iskoriste tako da niko više ne bude izložen ugrožavanju dostojanstva, sigurnosti i umanjenju kvaliteta života“, kazala je Čolaković.

Ona istakla da je vjerovala da se poslanici i poslanice vode vrijednostima poput jednakosti, poštovanja i razumijevanja.

„Međutim vidjeli smo da nas tretiraju kao puko sredstvo u ostvarivanju niskih političkih interesa i nemamo više strpljenja da opominjemo ili bolje reći podstičemo poslanike i poslanice da razmisle o svojoj ulozi i koju odgovornost ona nosi. U oktobru imaju priliku da nam pokažu da smo izveli/e pogrešne zaključke“, poručila je Čolaković.

Predsjednik Upravnog odbora Kvir Montenegra, Danijel Kalezić, kazao je da LGBTIQ osobe državi doprinose kao i svi ostali, „a usljed neodgovornosti većine poslanika crnogorskog parlamenta i dalje smo primorani da živimo kao građani i građanke drugog reda“.

„Mi smo i dalje obespravljeni i ponižavani od strane većine onih čiji je glavni zadatak i odgovornost da zaštite osnovna ljudska prava svih u ovoj zemlji koji plaćaju visoke poslaničke plate i sve ostale privilegije koje poslanici imaju. Nas su juče svi oni koji nisu podržali zakon javno ponizili. Ali mi spustiti glavu nećemo“, poručio je Kalezić.

To što Zakon nije usvojen za direktnu posljedicu, kako je kazao, ima da su životi desetine hiljada građana i građanki Crne Gore  i dalje na pauzi.

„Neusvajanje Zakona  znači da  osobu koju volimo ne možemo posjetiti u bolnici i biti uz nju, jer nije pravno prepoznata kao dio porodice. Mnogi građani i građanke naše zemlje i dalje su bez osnovnih socijalnih prava po osnovu zajedničkog života. Ako smo nezapošljeni, ne možemo ostvariti nijedno pravo ili benificiju po osnovu zajedničkog života sa osobom koju volimo, kao ni pravo na zdravstvenu zaštitu“, rekao je Kalezić.

On je dodao da LGBT osobe i dalje ne mogu naslijediti imovinu partnera/partnerke, koju su godinama zajedno stvarali.

„Ako ta osoba umre, imovinu će oduzeti oni koji su zakonom prepoznati kao nasljednici a koji su, u ne malom broju slučajeva snažno protiv našeg zajedničkog života i emotivnog odnosa“, istakao je Kalezić.

Prema njegovim riječima, neusvajanje Zakona o životnom partnerstvu lica istog pola pokazalo je duboku hipokriziju partijskog sistema Crne Gore zasnovanog, kako smatra, ne na ozbiljnim politikama, nego na politikanstvu i ličnim i partijskim interesima.

„Bošnjačka stranka, koalicija ,,Albanci odlučno” i Hrvatska građanska inicijativa, partije nacionalnih manjina koje čine dio vladajuće, zvanično evropske, koalicije glasale su protiv ovog zakona“, ukazao je Kalezić.

U današnjoj Crnoj Gori, kako smatra, manjinske grupe koje su na vlasti ne da ne podržavaju ljudska prava najugroženijih ljudi, nego im se protive.

„Znači, oni koji na sva zvona zvone da su obespravljeni i lobiraju da se poboljša položaj njihovih grupa, izborili su se čak i za izborni sistem koji im omogućava prednost u odnosu na ostale kada je ulazak u parlament u pitanju, troše ogromne resurse svih građana ove zemlje kroz sve benificije koje imaju, a koje koštaju ko zna koliko miliona eura godišnje, ne da nisu tu da nam pomognu nego se protive osnovnim ljudskim pravima ljudi koji, između svih ostalih muka sa kojima su suočeni, svakodnevno trpe brutalno fizičko i psihičko nasilje“, ocijenio je Kalezić.

On je dodao da lezbejki, gejeva, biseksualnih i transrodnih osoba ima i među Bošnjacima i Albancima i Hrvatima.

SDP kao partija u čijoj osnovi ideologije i programa je zaštita osnovnih ljudskih prava svih građana i građanki Crne Gore je, kako je kazao, tokom protekla četiri mjeseca tri puta našla izgovor da zaobiđe glasanje i direktno je odgovorna za to što zakon nije usvojen „iako prebacuje odgovornost na vladajuću koaliciju i ostale partije za neusvajanje zakona“.

„Ali, njihovo saopštenje puno govori o tome koliko SDP slijedi svoj program i ideologiju koju ima na papiru. SDP bi glasao za zakon “ali” im je poslanik uvrijeđen od strane potpredsjednika Skupštine pa neće glasati. SDP to čini treći put i zato je jasno da je SDP partijske interese stavio ispred interesa ljudskih prava građana i građanki ove države“, poručio je Kačezić.

On smatra da predstavnici nacionalnih manjina, SDP i nezavisni poslanici imaju vremena da odluče da ipak ne stavljaju, kako je kazao, svoje egoe, ličnu homofobiju i partijske interese ispred ljudskih prava, već da pokažu političku dosljednost i principijelnost, ispoštuju svoje partijske i političke programe i zaštite najugroženiju društvenu grupu u Crnoj Gori tako što će u oktobru glasati za Zakon o životnim zajednicama lica istog pola.

„Mi i dalje očekujemo njihovu podršku koju su i SDP i nezavisni poslanici javno ili interno najavili i obećali. Očekujemo i podršku ostalih građanski i demokratski orijentisanih partija koje trenutno bojkotuju parlament ukoliko do oktobra započnu učešće u radu Skupštine. Ako ne, onda predlažemo da svi makar budu iskreni, da javno saopšte da su promijenili ideologiju koju zastupaju, da su prešli u desničarske populističke ideologije koje se protive EU integracijama i neka formiraju koaliciju sa Demokratskim frontom, a mi ćemo nastaviti još snažnije da se borimo za naša osnovna ljudska prava i ljudska prava svih ljudi u ovoj zemlji još snažnije“, zaključio je Kalezić.

 

 

 

Poslanik Demokratskog fronta (DF), Nebojša Medojević je, govoreći o akciji “Klap”, iznio teške neistine na račun nevladine organizacije (NVO) Juventas u pokušaju da joj nanese štetu, a uvrijedio je civilni sektor i građane, pokazujući da ne razumije pojam “nevladina organizacija”.

To je navedeno u reagovanju NVO Juventasa, povodom govora poslanika Medojevića u Skupštini Crne Gore 22. jula.

Iz Juventasa su istakli da je, govoreći o akciji "Klap", Medojević pomenuo tu organizaciju iznoseći, kako su kazali, teške neistine u pokušaju da nanese štetu organizaciji, njenim aktivnostima, zaposlenima, članovima i porodicama zaposlenih.

“Kako je ranije, putem medija, objavljena analitička kartica firme "Warriors", na kojoj se nalazi informacija da je ova firma izdala fakturu Juventasu u iznosu od 400 eura plus PDV, u ukupnom iznosu 476 eura, svim zainteresovanim stranama možemo dostaviti fakturu i fotografije sa materijalom koji je 2016. ova firma izradila za potrebe realizacije Sajma inovativnih ideja. Ova faktura je oslobođena od plaćanja poreza u za to predviđenoj proceduri”, objasnili su iz Juventasa.

Iz te organizacije su saopštili da je Medojević pri navođenju privrednih subjekata, čija se imena pominju na analitičkoj kartici firme Warriors, pominjao i konkretne sume koje su iskazane na kartici, dok je to namjerno izbjegao kada je u pitanju NVO Juventas.

“Nebojša Medojević je analitičar brojnih oblasti, uključujuči i ekonomsku, i sasvim mu je jasno da se ovdje radi o faktičkom odnosu kupca i dobavljača, što je jasno iz fakture i fotografija sa Sajma. Da je pomenuo da je u pitanju cifra od 400 eura, i laičkoj javnosti bi bilo odmah jasno da se radi o namjernom nanošenju štete ugledu NVO Juventasa”, kazali su iz Juventasa.

Oni su rekli da je Medojević iznio i niz uvreda na račun civilnog sektora i građana pokazujući, kako smatraju, elementarno nerazumijevanje pojma „nevladina organizacije“, iako je i sam u jednom periodu vodio nevladinu organizaciju „Centar za tranziciju“, a nakon toga „Grupu za promjene“, koja se transformisala u političku partiju.

“Naveo je da treba onemogućiti nevladine organizacije da se direktno miješaju u rad Skupštine, da one ne mogu biti posrednici između građana i Parlamenta, te da ne mogu da kontrolišu Vladu. Nebojša Medojević, kao poslanik koga su birali građani Crne Gore, treba da zna da je uloga NVO-a da radi u interesu građana, kroz ispunjavanje svoje misije i svojih programskih ciljeva”, saopštili su iz Juventasa.

Iz te organizacije su naveli da su rad sa predstavnicima Parlamenta, uticaj na odluke koje donosi Vlada, Parlament, građanska kontrola rada institucija i Parlamenta, pružanje socijalnih usluga, podizanje svijesti građana o problemima sa kojima se država susrijeće, davanje predloga za izmjene regulativa i praksi, modeli rada te i brojih nevladinih organizacija.

„Ukoliko se ne radi o namjernom spinovanju, čudi nas nepoznavanje suštine civilnog sektora, naročito kada se uzme u obzir da Medojevićeva supruga vodi „Banku Hrane“, NVO sa kojom mi imamo dobru saradnju“, kazali su iz Juventasa.

Iz te NVO ocijenili su da su opozicione partija u Crnoj Gori često u neravnopravnom položaju, crnogorske institucije politički zarobljene, nivo demokratije je, kako su naveli, nezadovoljavajući, nivo korupcije nedopustiv, a ljudska prava mnogih grupa ugrožena.

„Nevladine organizacije su u prethodnom periodu bile izložene snažnoj negativnoj kampanji, koja dolazi u ovom trenutku i od dijela opozicije koja nas targetira, na taj način trošeći bespotrebno prijeko potrebne kapacitete za unapređenje stanja u mnogim oblastima od interesa za crnogorske građane”, rekli su iz Juventasa.

U toj NVO smatraju da je Skupština jedan od prostora u kome treba da se izdejstvuju politike koje će unaprijediti postojeću situaciju.

“Isto tako, uvjereni smo da naš integritet i rezultate moramo štiti od malicioznih, lažnih optužbi. DF-u nije prvi put da u negativni kontekst stavlja našu organizaciju dajući lažne ili manipulative izjave. Ovoga puta ćemo se suzdržati od traženja pravde pred nadležnim organima, nudeći zainteresovanim stranama na uvid tačne podatke o ovom slučaju”, rekli su iz Juventasa.

Sljedeći put će, kako su dodali, predati prijavu nadležnom sudu protiv svakog lažnog navoda, koji na račun te organizacije izrekne neko od predstavnika DF-a.

 

Status osoba sa invaliditetom (OSI) u Crnoj Gori nije na zadovoljavajućem nivou, ali je, u poređenju sa periodom od prije desetak godina, njihov položaj unaprijeđen, ocijenio je izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore, Goran Macanović.

On smatra da je najveći napredak postignut na normativnom nivou usvajanjem niza zakona u kojima su propisana prava OSI.

“Njihova primjena u praksi je nezadovoljavajuća”, kazao je Macanović u intervjuu agenciji MINA.

On je upozorio da skoro da nema oblasti u kome se OSI ne suočavaju sa preprekama u svakodnevnom životu.

“Istakao bih problem (ne)pristupačnosti kao jedan od najvećih prepreka. Ne mislim samo na postojanje rampe za korisnike invalidskih kolica i eventualno lift u nekom objektu, već nepristupačnost u širem smislu – pristup objektima u javnoj upotrebi, javnim površinama, informacijama, komunikacijama”, kazao je Macanović.

Kako je ocijenio, sve dok se OSI budu suočavali sa nepristupačnostima okruženja, informacija i komunikacija, teško je očekivati napretke u ostalim oblastima života.

Odgovarajući na pitanje da li je zadovoljan podrškom nadležnih institucija, Macanović je kazao da nažalost ne može dati potpuno afirmativan odgovor.

“Saradnja i podrška institucija često zavisi od pojedinaca koji se trenutno nalaze na rukovodećim pozicijama. Podrška je prisutna tamo gdje postoji razumijevanje donosioca odluka o pravima OSI, dok je loša i ne postoji tamo gdje rukovodioci organa nijesu dovoljno senzibilisani za OSI”, rekao je on.

On je kao pozitivan primjer naveo saradnju Ministarstva sporta i Paraolimpijskog komiteta Crne Gore (POKCG).

“To se reflektovalo i kroz značajnu poziciju POKCG koju je dobio u Zakonu o sportu i kontinuiranom povećanju sredstava za finansiranje sporta za OSI”, kazao je Macanović.

On smatra da uspjesi paraolimpijaca u prethodnim godinama značajno doprinijeli podizanju svijesti javnosti o mogućnostima OSI, “a razvijena svijest je preduslov i za sve ostale aktivnosti na poboljšanju života OSI”.

“Osim uticaja na unaprjeđenje statusa OSI, paraolimpijci su svojim aktivnostima u najboljem svijetlu promovisali Crnu Goru i na taj način doprinosili i razvoju cjelokupnog crnogorskog društva”, rekao je Macanović.

On je pohvalio to što Ministarstvo sporta stalno unapređuje podršku paraolimpizmu u Crnoj Gori i ocijenio da broj sportova i sportista koji se bave paraolimpizmom zahtijevaju još veću podršku.

“Sport OSI je specifičan po mnogome, a naročito po nedovoljnoj bazi koja bi omogućila organizovanje kvalitetnih takmičenja u okviru Crne Gore, pa su paraolimpijci prinuđeni da učešćem na raznim takmičenjima na regionalnom i evropskom nivou unapređuju svoj kvalitet”, kazao je Macanović.

To, smatra on, zahtijeva značajna sredstva, uzimajući u obzir i to što OSI zbog nepristupačnosti često ne mogu koristiti javni prevoz već prilagođena vozila, moraju boraviti u pristupačnim smještajnim objektima koji su po pravilu znatno skuplji.

On je naglasio da je mali je broj sportskih objekata koji su pristupačni za OSI.

“Najveći problem je što za određene sportove nema adekvatnih uslova za trening pa sportisti sa invaliditetom, uprkos potencijalu, često ne mogu da daju maksimum na zvaničnim takmičenjima”, kazao je Macanović.

On je kao primjer naveo golbal kao paraolimpijsku disciplinu namijenjenu osobama sa oštećenim vidom.

“Taj sport se igra u sali na tarafleks podlozi, a u Crnoj Gori skoro da nema sportske hale u kojoj se nalazi tarafleks. Jedini golbal klub je u Nikšiću, koji nema salu u kojoj se nalazi ta ili slična podloga. Zato smo prinuđeni da treniramo na parketu gdje je mnogo sporija podloga. Kada se pojavimo na zvaničnom takmičenju imamo poteškoće sa prilagođavanjem na novu podlogu”, kazao je Macanović.

On smatra da bi Ministarstvo sporta i ostali nadležni organi trebali da planiraju da, razvojem sportske infrastrukture, pomognu POKCG da izgradi sportski objekat koji bi u potpunosti odgovarao potrebama svih sportova koje koriste OSI.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”. 

 

Paraolimpijski komitet (POK) unaprijedio je život aktivnih sportista i rekreativaca koji su njegovi članovi, ali i doprinio da se na osobe sa invaliditetom (OSI) u Crnoj Gori gleda na kvalitetniji način, ocijenio je predsjednik te asocijacije Igor Tomić.

On je naglasio da mu je, iako je POK u srži sport i rezultat na takmičenjima, jako bitno da kroz uspjehe i vanredne rezultate i mogućnosti pojedinih osoba sa invaliditetom skrene pažnju cijeloj zajednici na njih i njihove probleme.

Tomić je u intervjuu agenciji MINA ocijenio da je evidentno da je u Crnoj Gori u protekloj deceniji poboljšan status osoba sa invaliditetom u društvu.

„Za to su velikim dijelom zaslužne samo OSI načinom udruživanja, aktivnim načinom života, kreativnim funkcionalnim idejama, ubjeđivanjem i kvalitetnim predlozima u saradnji sa državom Crnom Gorom u rješavanju konkretnih pitanja“, kazao je Tomić.

On je rekao da ima prostora za unapređenje kvaliteta života OSI u Crnoj Gori i da se nada da će njihov status biti bolji i kvalitetniji.

Tomić je naglasio da je posebno ponosan što je od osnivanja modernog paraolimpijskog pokreta u Crnoj Gori uključen u rad sa mladim sportistima.

„POK je svojim radom i rezultatima uticao na poboljšanje uslova za sportiste sa invaliditetom u Crnoj Gori”, ocijenio je Tomić.

On je kazao da su u POK-u, u godini kada slave deset godina od međunarodnog priznanja, a 12 od formiranja, zadovoljni statusom paraolimpijskog pokreta u Crnoj Gori, odnosom države i Ministarstva sporta kao glavnog finansijera, podržavaoca njihovih programa.

“Hrabri me što je iz godine u godinu ta podrška veća i čini mi se da POK na nju odgovara na pravi način. Siguran sam da će naši sportisti svojim odnosom i rezultatima uraditi sve da ona bude bolja i intenzivnija“, kazao je Tomić.

On je, komentarišući pristupačnost sportskih objekata osobama sa invaliditetom za trenig i učešće na takmičenjima, kazao je da tih uslova ranije skoro da i nije bilo.

Kako je rekao, izgradnjom novih infrastrukurnih objekata kada je sport u pitanju, rekonstrukcijom i adaptacijom nekih postojećih, vodilo se računa da budu prisupačni OSI.

“Imamo nekoliko objekata širom Crne Gore u kojima možemo nesmetano da obavimo trenažni proces, da organizujemo međunarodna takmičenja i državno prvenstvo”, kazao je Tomić i dodao da ima još puno prostora da se to dovede u red.

On je pohvalio strategiju Ministarstva sporta za poboljšanje uslova za bavljenje školskim sportom.

„To je najčistiji i najfini momenat razvijanja ljubavi prema sportu, kako bi se kasnije selekcijom najtalentovanijih tražila mogućnost da u procesu inkluzivnog obrazovanja omasovimo crnogorski sport osoba sa invaliditetom. Želja nam je da toj djeci, a i ostaloj, poboljšamo infrastrukturne uslove i sa aspekta pristupačnosti što je bitan segment da možemo razvijati momenat sporta OSI“, kazao je Tomić.

On je naglasio da POK nikada nije radio sam, nego uvijek timski, i da im mnogo znači podrška i saradnja sa krovnim organizacijama osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori, institucijama sporta – ministarstvu sporta i mladih, Crnogorskom olimpijskom komitetu i nacionalnim sportskim savezima.

Prvi čovjek POK kazao je da su rezultati paraolimpijaca u posljednjem paraolimpijskom ciklusu, od Rio de Žaneira ka Tokiju, bili izuzetni.

„Naši sportisti su posljednje četiri godine osvajali seniorske medalje na na velikim takmičenja. Imamo šest evropskih seniorskih medalja u protekle četiri godine. Nadam se da će i ova godina nastaviti briljantan niz. Ispromovisano je i formirano nekoliko nevjerovatnih sportista koji su u samom vrhu evropske i svjetske liste“, kazao je Tomić.

On je naglasio da je poznato šta u Crnoj Gori, ne samo u sportu osoba sa invaliditetom i inkluzivnom momentu nego u sistemu sporta, znače imena Filipa Radovića, Radmila Baranina, Marijane Goranović, Ilije Tadića.

„Oni su ponos, ne samo paraolimpijskog pokreta, več cijele Crne Gore. To su sportisti koji se prepoznaju u svakom kutku naše države, a i šire. To su pravi ambasadori poštovanja vrijednosti u Crnoj Gori”, istakao je Tomić.

On je kazao da su zvanje vrhunskog sportiste i doživotna mjesečna naknada su ozbiljne privilegije koje donosi novi Zakon o sportu i podsjetio da je Baranin, kao prvak Evrope 2016. godine iz Groseta, prvi korisnik tog prestižnog statusa.

Tomić je podsjetio da je još dvoje paraolimpijaca zavrijedilo taj status i da će nakon što napune 35 godina u tim privilegijama uživati Goranović kao dvostruka vicešampionka Evrope iz Groseta 2016. i Berlina 2018. i Radović, koji ima dvije seniorske evropske bronze iz Vejla 2015. i Laškog 2017. godine.

„Vjerujem da će niz tih sportista biti nastavljen. Kao ljudi iz POK možemo biti ponosni na činjenicu da smo višegodišnji i decenijski rad sa njima učinili da ta djeca uživaju u ozbiljnim privilegijama koje nudi naša država“, kazao je Tomić.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”.

 

U okviru projekta „Osnaživanje mladih u riziku od socijalne isključenosti“, od 5.do 7. jula održan je regionalni trening  #ARYSE mreže o javnom zastupanju za unapređenje položaja djece i mladih u riziku.

Projekat “Osnaživanje mladih u riziku od socijalne isključenosti” sprovodi se u šest zemalja Zapadnog Balkana (Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo, Sjeverna Makedonija i Srbija) i ima za cilj pružanje doprinosa postizanju socijalne inkluzije većine mladih u riziku na regionalnom nivou, kroz jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva, regionalne/nacionalne saradnje i aktivnosti koje se tiču zastupanja.

Ovaj trening okupio je predstavnike organizacija koje sprovode projekat i predstavnike nacionalnih radnih grupa formiranih u sklopu projekta. Ideja treninga bila je da članovi nacionalnih radnih grupa i predstavnici organizacija formiraju regionalno zagovaračko tijelo koje će nastaviti da funkcioniše nakon završenog projekta. Učesnici su tokom treninga radili na razvoju zajedničke platforme na kojoj će se zasnivati njihov budući rad vezan za mlade u riziku. Tokom treninga učesnici su radili i na razvoju plana zagovaranja za sve ciljne grupe obuhvaćene projektom: djeca i mladi bez roditeljskog staranja, djeca i mladi sa ulice, Romi, djeca i mladi koji koriste psihoaktivne supstance, ili su u sukobu sa zakonom, kao i djeca i mladi koji žive u porodicama koji imaju problem sa zakonom ili sa istorijom korišćenja psihoaktivnih supstanci.

Regionalno tijelo imaće za cilj da nastavi promociju rezultata ARYSE projekta i da zagovara za adekvatnu primjernu smjernica kreiranih kroz ovaj projekat. Pored toga, regionalno tijelo će konstantno raditi na razmjeni informacija i primjera dobre prakse, a u cilju poboljšanja politika vezanih za mlade u riziku i dostupnosti servisa namijenjenih njima.

Projekat sprovode NVO Juventas (Crna Gora), Udruženje “Prevent” (Srbija), Asocijacija Margina (BiH), ARSIS (Albanija), HOPS (Makedonija), NGO Lavirint (Kosovo) i SHL fondacija (Njemačka). Mreža pomenutih organizacija sprovodi aktivnosti sa ciljem da doprinese aktivnom učešću u društvenim procesima mladih sa Zapadnog Balkana, a koji su u najvećem riziku od socijalne isključenosti.

 

Pojavom online prostora, veliki broj informacija se prenosi bez detaljne provjere, zbog čega je nužna institucionalizacija medijske pismenosti u obrazovni sistem, a novinarska etika je jedini način da mediji dugoročno dođu do čitalaca, kredibilnosti i održivosti.

To je saopštio član tima Raskrinkavanje.ba i predsjednik udruženja građana „Zašto ne“ Darko Brkan, koji je bio predavač na dvodnevnoj radionici za novinare/ke o medijskoj pismenosti, koja je organizovana u okviru projeketa „Unapređenje medijske pismenosti u Crnoj Gori“, a koji sprovode agencija MINA i nevladina organizacija Juventas uz finansijsku podršku Ambasade USA iz Podgorice.

Brkan je kazao da borba protiv dezinformacija ima nekoliko segmenata a prvi je, kako je pojasnio, regulatorni u kojem bi najvažniji akteri društva trebalo da se dogovore kako i kojim legalnim sredstvima se boriti protiv dezinformacija.

„Zatim, imamo novinarski segmet, u kojem bi novinari trebalo da uspostave standarde i da ih prate, kako bi postali kredibilni mediji. I na kraju, najveća odgovornost je na cijelom društvu, a to je upravo pitanje medijske pismenosti, gdje se ljudi edukuju kako da sami provjeravaju činjenice, kako da znaju koji su mediji kredibilni, koji nisu i na koji način da čitaju medijske sadržaje“, kazao je Brkan.

Medijska pismenost se, kako je rekao, značajno promijenila pojavom online prostora, koji je, kako je istakao, sada glavni u kontekstu informisanja i teško je razaznati pouzdane informacije u odnosu na one koje u sebi sadrže medijske manipulacije.

„Međutim, postoje neke tradicionalne metode. Bitno je znati ko je izvor informacije, da li je ona prenijeta ili je originalni članak nekog medija, da li je potpisana, postoji li autor, koji izvori su korišćeni. Svi mi treba da steknemo osjećaj u praćenju pravih vijesti i pravih medija“, rekao je Brkan.

On smatra da mediji moraju postati mnogo pismeniji i da moraju znati provjeravati činjenice, koje prenose i plasiraju svojoj publici.

„Samo prenošenje nekih informacija ne skida odgovornost sa medija. Jer, ukoliko prenesemo nešto sa drugog medija, to znači da mi preuzimamo odgovornost za to što je objavljeno. I toga treba de se mediji paze. Mislim da je najveći problem u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i regionu, što se veliki broj informacija prenosi bez detaljne provjere“, objasnio je Brkan.

Medijska pismenost je, kako smatra, u cijelom regionu slična i „mi smo u tranzicionom periodu između društva koje se uglavnom informisalo iz centralnih vijesti na televizijama i društva koje se sve više informiše putem interneta i online izvora“.

„I tu leži problem. Ljudi su nešto smatrali kredibilnim izvorima i odjednom dobijaju internet, kao izvor. Većina ljudi ne zna razlikovati različite izvore na internetu. Kad to nauče, moraju da nauče koji od tih izvora su kredibilniji, a koji su manje kredibilni, koji novinari imaju novinarsku etiku, a koji nemaju. Jako mala svijest je trenutno o tome svuda i jako je velika poplava nečega što zovemo anonimni portali“, ocijenio je Brkan.

Takvi portali, kako je pojasnio, uglavnom proizvode dezinformacije ili medijskom manipulacijom pokušavaju da dođu do novčanih sredstava od oglašavanja.

„Oni ruše mogućnosti da budemo medijski pismeniji i to u krajnjem slučaju počinju da prate i tradicionalni mediji, jer vide da, u kontekstu čitalaca, bolje ide ukoliko koriste određene medijske manipulacije. I na kraju, imamo sliku koja uopšte nije dobra i mislim da u narednom periodu moramo puno raditi sa novinarima i građanima, kako bi se to popravilo i kako bi samo kredibilni mediji imali koristi od toga što su kredibilni, što rade svoje priče, što istražuju, izvještavaju“, rekao je Brkan.

Prema njegovim riječima, nužna je institucionalizacija medijske pismenosti u obrazovni sistem na svim nivoima.

„Bez toga ne možemo dalje. Ovo što mi radimo, što rade slične organizacije i pojedini mediji je samo kap u moru. Zato je potrebno da društveno institucionalizujemo sve to, od legislative, preko uvođenja u škole, pa do medijskih udruženja, samoregulacionih i regulacionih tijela. Sve to mora biti zajednički napor u kojem ćemo doći do konačnih rezultata“, smatra Brkan.

On je kazao da društvo postaje svjesnije problema i da postoji interesovanje za pitanje medijske pismenosti, ali sa druge strane, kako je rekao, kod novinara postoje dva različita pravca.

„U jednom su oni koji žele da zaživi medijska pismenost, jer oni imaju problem u naplaćivanju onoga što rade. Veliki dio marketinškog kolača im oduzimaju lažni, anonimni portali, koji uopšte ne prate novinarsku etiku. Sa druge strane, imamo novinare koji su navikli da nisu u novinarskoj etici baš najbolji i postoji otpor, jer moraju mijenjati svoje svakodnevne načine djelovanja, a nisu svjesni da to njima u konačnici može donijeti korist“, objasnio je Brkan.

U narednom periodu, kako je rekao, postoje mogućnosti za napredak i potrebno je da novinari shvate da su standardi i profesionalna novinarska etika jedini način da dugoročno dođu do čitalaca, kredibilnosti i održivosti.

Izvršna direktorica NVO Juventas, Ivana Vujović, kazala je da lako kreirati lažne vijesti i dezinformacije.

„To je neetično naravno, ali isplativo. Zato i imamo čitavu epidemiiju članaka čiji sadržaj, cilj, namjenu i uticaj treba razotkrivati kako bi sve slične u buduće izbjegavali“, objasnila je Vujović.

Prema njenim riječima, podizanjem medijske pismenosti opšte populacije, a posebno mladih, kreira se kritičko društvo, koje ne želi da konzumira sadržaj koji je senzacionalistički i lažan i tako se, kako je dodala, smanjuje prostor za zloupotrebe putem medija.

„Na kraju, ko od nas želi da bude obmanjen u ime tuđeg profita? Obuke za novinare su takođe ključne. Mi imamo kredibilne, obrazovane ljude u medijima kojima treba dati odgovarajuće uslove, podržati ih da se bave isključivo etičkim novinarstvom, koje je zasnovano na istini i provjerenim izvorima“, poručila je Vujović.

Novinarka Televizije Crne Gore, Ana Popović, rekla je da je veoma važno da novinari i građani prepoznaju sve manipulacije koje se pojavljuju u medijma.

„Smatram da je ova radionica veoma značajna, zbog toga što smo kao društvo medijski nepismeni. Ovo je važno ne samo za novinare, već za cjelokupno društvo. Jer, podložni smo uticaju medija“, rekla je Popović.

Oni, kako je dodala, kreiraju sliku u koju neki vjeruju, neki ne vjeruju i zbog toga je medijska pismenost veoma važna.

„Tako da se nadam da će ovakva i slične radionice podići sve ovo na malo viši nivo i nadam se da će ovo biti jedan od predmeta koji će biti uveden u obrazovanje, jer je potrebno krenuti od najmlađih do najstarijih da bi cjelokupno društvo transformisali i bili medijski pismeni“, poručila je Popović.

Novinarka Studenstkog radija Krš, Nikolina Tomović, rekla je da je radionica bila veoma korisna, zbog toga što su se, kako je objasnila, učesnici umrežili i zajedno sa predavačem stekli utisak o tome kakva je regionalna scena kada je riječ o medijskoj pismenosti.

„Zaključili smo da je medijska pismenost danas itekako važna. U vremenu kada veliki protok informacija karakteriše svakodnevni život, medijska pismenost se nameće kao neoophodnost snalaženja u moru informacija i dezinformacija. Kada je riječ o medijskoj pismenosti, predstoji još mnogo rada i o njoj se treba izučavati na seminarima i radionicama u vidu neformalnog obrazovanje i edukacije, ali je svakako važno sa tim institucionalno krenuti na ozbiljniji način“, kazala je Tomović.

 

 

Crna Gora mora početi da stimuliše i nagrađuje aktivizam mladih, odgovorno građansko ponašanje, inicijativnost i kreativnost, poručila je omladinska radnica i trenerica Ajša Hadžibegović, navodeći da od takvog pristupa društvo može imati samo koristi.

Hadžibegović smatra da je aktivizam mladih u Crnoj Gori, u odnosu na uslove u kojima se pojavljuje, na zavidnom nivou.

Kako je navela, društvo očekuje puno toga od mladih, posebno kada je aktivizam u pitanju, a sa druge strane jako se malo radi na tome da se njeguje i ohrabruje aktivističko ponašanje.

„Možemo se zapitati i da li mladi imaju aktivističke uzore, odnosno – koliko uopšte imamo primjera aktivističkog ponašanja koje društvo i javnost ocjenjuju kao pozitivne“, kazala je Hadžibegović agenciji MINA.

Prema njenim riječima, gotovo po pravilu, aktivizam se u Crnoj Gori osuđuje i smatra prijetnjom određene vrste, pa je mladima tim teže da prirodno krenu u tom smjeru.

„Podjele koje opterećuju naše društvo utiču i na mlade i njima se manipuliše, pa se nerijetko i aktivističke incijative u javnosti boje afilijacijama koje mladima smetaju i onda ne žele da se uključe ili imaju osjećaj da su iskorišteni i izmanipulisani“, navela je Hadžibegović.

Licemjerno je, smatra ona, optuživati mlade za pasivnost i nezainteresovanost, kada gotovo u svim sferama se upravo takvo ponašanje i komformizam zahtjevaju i nagrađuju.

„Crna Gora mora promijeniti taj opasni obrazac i početi da stimuliše i nagrađuje aktivizam mladih, odgovorno građansko ponašanje, inicijativnost i kreativnost mladih da probleme riješe na neuobičajene načine. Od takvog pristupa naše društvo samo može imati koristi“, naglasila je Hadžibegović.

Ona smatra da je za omladinski aktivizam, za početak, neophodna svijest o tome da mlade treba uključiti ne kao konzumente aktivnosti, već kao kreatore i incijatore, a zatim i realizatore različitih inciijativa i aktivnosti.

Hadžibegović je kazala da je odgovornost nevladinih organizacija u tom smislu velika, jer su, sa pravom, prepoznate kao najfleksibilnija forma koja mladima nudi najaktuelnije informacije, različite mogućnosti, pravovremenu podršku i slično.

Zato je, kako je navela, neophodno da dođe do promjene pristupa u mnogim organizacijama koje rade sa mladima, i da se mladima da mogućnost da budu ravnopravan partner u osmišljavanju aktivnosti, a ne tek puki konzumenti.

„Dakle, potrebno je podstaći mlade, naučiti ih kako i onda im dati odgovornost i podržati ih da sami iniciraju i realizuju aktivnosti“, precizirala je Hadžibegović.

Ona smatra da je nerealno očekivanje da se mladi aktiviraju i postanu društveno odgovorni građani sami od sebe, bez razvijenog i adekvatnog sistema podrške njihovom razvoju koji uključuje različite profesije i pristupe zasnovane na pravima mladih, njihovim afinitetima i njihovom aktivnom uključivanju u osmišljavanju prilika za uključivanje.

„Tu vidim odgovornost lokalnih i državnih institucija koje su u jednom periodu gotovo u potpunosti zanemarile omladinski politiku, pravdajući takav stav prepuštanja mladih samima sebi drugim prioritetima u društvu. Ne vidim kako mladi, i djeca, mogu biti bila šta osim ključni i primarni prioritet jednog društva“, kazala je Hadžibegović.

Ona je ocijenila da se u posljednje vrijeme ta slika donekle mijenja, pa se u strateškim dokumentima koji se tiču mladih pojavljuju upravo ključni ciljevi poput razvoja mladih u zdrave, kritički razmišljajuće i odgovorne građane.

„Kao i razvoj neophodne infrastrukture u smislu obuke profesionalaca za omladinski rad i pružanje upravo one podrške mladima koja im je najneophodnija u razvojnim dobima adolescencije i ranog odraslog doba“, dodala je Hadžibegović.

Mladi, kako je na vela, pokazuju da su zainteresovani i da žele da rješavaju probleme u svojoj okolini.

„Poručila bih im da u tome istraju, i da se dodatno angažuju da traže adekvatne uslove za podršku svojim inicijativama. Da ne odustaju i da nikako ne dozvole da oni budu ti koji su na optuženičkoj klupi za pasivnost, već da ispravno vrate odgovornost za ovakvo stanje odraslima i zahtijevaju prilike da to mijenjaju“, zaključila je Hadžibegović.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”.