Mladi moraju vjerovati da svojim aktivizmom mogu uticati na procese donošenja odluka, i naučiti da se o pitanjima zajednice u kojoj žive pitaju i nakon izbora, smatra Miloš Marković iz nevladine organizacije (NVO) Aktivna Zona.

Aktivna zona pruža mogućnost mladim ljudima u Prijestonici Cetinje da kroz mrežu volontera rade za svoju zajednicu, i podržava ih u nastojanju da poboljšaju vještine koje su neophodne da bi postali aktivni građani i nosioci pozitivnih promjena.

Prema riječima Markovića, ako bi ljestvica aktivizma imala najviše pet nivoa, moglo bi se reći da je aktivizam mladih u Crnoj Gori na stabilnom trećem nivou.

„Računam da smo utvrdili šta je to aktivizam, ko su akteri koji podstiču mlade na aktivizam i upoznati smo sa problemima mladih“, kazao je Marković agenciji MINA.

Kako je naveo, ono na čemu treba dodatno raditi je povezivanje i udruživanje mladih, odnosno zajedničko djelovanje, kao i postavljanje pitanja položaja mladih među prioritete lokalnih i državnih vlasti.

Marković je ocijenio da se na povezivanju i udruživanju mladih mnogo radi, a najviše na tome rade lokalne omladinske organizacije, odnosno organizacija koje rade sa mladima.

On smatra da je udruživanje i stvaranje zajedničke platforme za djelovanje i prioritizovanje pitanja od značaja za mlade sljedeći ključni napor i iskorak koji se, kako je naveo, jedino ujedinjenim aktivizmom može desiti.

„Blizu smo i tog koraka i smatram da postoji veliko interesovanje i volja među omladinskim organizacijama da se to desi“, kazao je Marković.

On je istakao da je pitanje položaja mladih iznad dnevno-političkih zbivanja.

„I vrhunac aktivizma u Crnoj Gori će se desiti kada svi mladi stanu iza jedne ideje, koja će podrazumijevati da su oni glavni akteri, a budućnost države i bolji položaj svih njenih građana, jedini cilj“, dodao je Marković.

Na pitanje da li su mladi dovoljno upoznati sa samim pojmom aktivizma, i koliko su zainteresovani da se aktiviraju u svojoj zajednici, on je rekao da vjeruje da jesu.

„Sve više čitamo i čujemo o građanskim akcijama i inicijativama, a istekao bih i protest kao novu vrstu aktivizma mladih“, kazao je Marković.

On je podsjetio na slučajeve pogrešnog planiranja i nebrige lokalnih vlasti o javnim prostorima u Baru, Podgorici, Žabljaku, kao i odgovor građana, a u velikom broju mladih, na takve poteze.

„Mislim da smo napokon vidjeli da se udruženim snagama, a uz pomoć medija, može aktuelizovati bilo koja tema koja je od značaja za lokalne zajednice“, rekao je Marković.

Aktivizam se, smatra on, vratio u škole, jer sve više mladih organizuje volonterske klubove i realizuje korisne akcije za lokalne zajednice.

Vratili su se, kako je naveo, omladinskii centri i klubovi, kao prostori za razmjenjivanje ideja i iskustava među mladima, a NVO se u sve većem broju okreću mladima kao prioritetnim ciljnim grupama u svom radu.

„U odnosu na period od prije samo pet godina unazad, broj aktivnih mladih ljudi znatno veći, a njihovo djelovanje organizovanije i djelotvornije u lokalnim zajednicama“, istakao je Marković.

Upitan vjeruju li mladi da svojim aktivizmom mogu uticati na rješavanje za njih relevantnih pitanja i donošenje odluka u lokalnim zajednicama i na državnom nivou, on je kazao da je jedino to i preostalo.

„Da vjerujemo da svojim aktivizmom možemo uticati na procese donošenja odluka, nakon što na izborima političarima damo ovlašćenja da u naše ime vode zajednicu“, precizirao je Marković.

Mladi, kako je kazao, moraju da nauče da se o pitanjima zajednice u kojoj žive pitaju i nakon izbora.

Prema riječima Marković, proces donošenja odluka je uvijek nedovršen i nikad nije dovoljan broj komentara, sugestija, kritika i ideja od svih aktera u zajednici, kako bi se donijela ispravna odluka.

On je kazao da postoji više načina na koji mladi mogu uticati na rješavanje za njih relevantnih pitanja.

„Sve više mladih pristupa i političkim partijama, što kao politikolog ohrabrujem, međutim ne vidim da se oni pretjerano zalažu za pitanja mladih. Rekao bih da nam fali mladih čiji će politički profil biti omladinski i koji će se zalagati za poboljšanje položaja mladih u državi“, kazao je Marković.

Kako je naveo, osim politički, mladi su angažovani u NVO putem kojih se, u ovom trenutku, može najviše doprinijeti mladima i njihovom položaju u društvu.

Marković smatra da je uloga NVO u podsticanju mladih da budu aktivniji ogromna.

On je kazao da se lako može utvrditi koliko to, posebno lokalne zajednice, imaju koristi od udruženog djelovanja u okviru građanskih udruženja, odnosno NVO, ali nedostaje konkretnija podrška lokalnih samouprava njihovom radu.

„Ne govorim samo o finansijskoj podršci, mada je ona prijeko potrebna, već i o podršci u smislu obezbjeđivanja uslova, kako prostornih, tako i uslova u smislu postojanja platformi za učešće mladih u životu društva“, pojasnio je Marković.

On je upitao koliko opština u Crnoj Gori organizuje diskusije namijenjene mladima, koji predsjednik opštine, odnosno gradonačelnik, direktno komunicira sa mladima i ko pita mlade što im je neophodno.

Marković je istakao da je direktna komunikacija sa donosiocima odluka veoma potrebna, a za sad, kako je kazao, takvu vrstu komunikacije sa mladima nude samo NVO, koje prikupljene komenatre prosljeđuje lokalnim i državnim vlastima.

„NVO uopšteno djeluju kao most između građana i vlasti, i nema ništa sporno u tome“, dodao je on.

Upitan kakva su iskustva njegove organizacije, i da li su uspjeli da animiraju mlade u svojoj lokalnoj zajednici da budu aktivniji, Marković je kazao da je Aktivna zona nastala upravo iz potrebe da se mladima obezbijedi prostor, u svakom smislu te riječi, a najviše za djelovanje, iniciranje i razmjenjivanje ideja za unapređenje grada.

Kako je kazao, prvi postavljeni cilj su ubrzo i ostvarili, nažalost bez podrške lokalne samouprave.

„Osnovali smo Društveni centar, prostor namijenjen prvenstveno mladima, ali i svim zainteresovanim građanima, da svoje slobodno vrijeme iskoriste na što kvalitetniji način“, rekao je Marković.

Prema njegovim riječima, uz pomoć građana i privrednika sakupili su novac za renoviranje zapuštenog prostora, u kojem se danas redovono organizuju sastanci, prezentacije, diskusije, predavanja, projekcije filmova i druge vrste događaja koje imaju za cilj da okupe mlade ljude i podstaknu ih na aktivizam.

„Učenje mladih o građanskoj, odnosno odgovornosti prema ljudima, životinjama i okruženju je ključni zadatak naše organizacije. U tom smislu, bavili smo se i bavimo se različitim temama, koje mladima na kreativan i inkluzivan način predstavljamo, podstičući ih da uče o dijalogu, prihvatanju različitih stavova, toleranciji, razumijevanju i odgovornosti“, naveo je Marković.

On smatra da u Crnoj Gori postoji veliki broj omladinskih organizacija koje se vode takvim vrijednostima, kao i da je potrebno da lokalne zajednice, ne samo organi vlasti, nego i građani, privrednici, mediji i svi drugi društveni akteri, podrže omladinski aktivizam.

„Jer je on jedini način na koji mnogi mladi u našoj državi nauče da žive odgovorno, poštujući različitosti, djelujući solidarno i brinući o svom okruženju“, dodao je Marković.

Na pitanje koliko su lokalne i državne institucije spremne da podrže akticizam mladih, i da li postoje politike u tom pravcu, on je rekao da ne vlada u svakoj lokalnoj samoupravi isti nivo interesovanja za pitanja mladih.

Kako je naveo, šarena je lista crnogorskih opština koje jesu ili nijesu usvojile lokalne akcione planove za mlade, i pokrenule različite programe za poboljšanje položaja mladih.

Marković smatra planiranje prvim korakom u smislu poboljšanja položaja mladih u okviru lokalnih zajednica.

„Međutim, često smo svjedoci da se takve strategije usvoje u lokalnim parlamentima, dok se narednih četiri godine, koliko obično traje jedan takav strateški dokument, rijetko koja mjera ili aktivnost realizuje“, kazao je on.

Dodatno, kako je naveo,planirane mjere i aktivnosti su često postavljene tako da ne doprinose konkretnom rješavanju problema mladih, već da se za što manje novca, što kraći vremenski period i što manju angažovanost nadležnih oragana, oni pokušavaju riješiti.

Pitanje mladih, istakao je Marković, nije pitanje jednog sekretarijata ili ministarstva.

„Pitanje mladih je međusektorsko, ono podrazumijeva saradnju više različitih aktera, ali što je najvažnije, ono bi trebalo da podrazumijeva koordinisanu akciju svih tih aktera, a pitanje koordinacije je pitanje planiranja“, pojasnio je Marković.

On je kazao da, u tom smislu, ne vidi da lokalne samouprave, ali ni državne institucije, rade dovoljno na stvaranju vizije društva.

„Šta je, osim učlanjenja u NATO i EU vizija Crne Gore? Gdje su mladi u toj viziji? Kao neko ko je istraživao i bavio se pitanjima od značaja za mlade, utvrdio sam da je problem nezaposlenosti ključni za mlade, zato što im nezaposlenost onemogućava stabilan i samostalan život, sa snagom slobodnog odlučivanja i učešća u procesima donošenja odluka. Zašto se vizija Crne Gore ne oslanja na takav podatak“, upitao je Marković.

Na pitanje šta bi poruči mladima u Crnoj Gori kada je aktivizam u pitanju, one je rekao da je mnogo puta bio u prilici da odgovori na to pitanje i svaki put mu, kako je kazao, sve teže pada.

„Međutim, ono što se u većini puta provuče kao poruka, jeste da mladima poručujem da budu hrabriji i aktivniji u društvu“, kazao je Marković.

On je istakao da bez akcije mladih nema reakcije, kako na njihov položaj, tako i na sve u životu čime se bave i što ih okružuje.

„Ulična rasvjeta se neće sama popraviti, kontaktirajte nadležne službe. Novac neće sam doći, pokrenite sopstveni biznis ili se borite za veća prava zaposlenih i veću platu. Politike i političari neće biti bolji, ako ih redovno ne revidiramo i podsjećamo na odgovornost. Kako će znati ako budeš ćutao“, zaključio je Marković.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”.

 

U okviru projekta „Osnaživanje mladih u riziku od socijalne isključenosti“ održan je drugi sastanak neformalne Radne grupe koja je oformljena u sklopu pomenutog projekta.

U toku prethodnog perioda kroz projekat je razvijena regionalna studija “Poboljšanje socijalne inkluzije identifikovanih rizičnih grupa djece i mladih na Zapadnom Balkanu”. Na osnovu tih rezultata kreiran je nacrt sažetka dokumenta.

Drugi sastanak neformalne Radne grupe bio je posvećen predstavljanju nacrta sažetka dokumenta, te diskusiji o navedenim problemima i preporukama. Plan je kreiranje sažetog dokumenta sa glavnim nalazima i preporukama koji će se koristiti kao glavni alat u procesu zagovaranja.

Podsjećamo da se projekat sprovodi u zemljama Zapadnog Balkana u periodu od 45 mjeseci (01.01.2016 – 30.09.2019.godine), a koji finansira Evropska unija.

Kordinator projekta je NVO Juventas, a partneri na projektu su: Udruženje “Prevent” (Srbija), Asocijacija Margina (BiH), ARSIS (Albanija), HOPS (Makedonija), NGO Lavirint (Kosovo) i SHL fondacija (Njemačka).

Mreža pomenutih organizacija sprovodi aktivnosti sa ciljem da doprinese aktivnom učešću u društvenim procesima mladih sa Zapadnog Balkana koji su u najvećem riziku od socijalne isključenosti.

 

 

Podgorica, PR pres servis - Stigma prema osobama koje se suočavaju sa bolestima zavisnosti je donekle smanjena, ali i dalje postoji i važno je preduzeti adekvatne korake u odnosu na pružanje podrške, smanjenje štete uzrokovane korišćenjem droge i osnažiti osobu za suočavanje sa problemom zavisnosti.

To je ocijenila koordinatorka Programa direktne asistencije za osobe u riziku od socijalne isključenosti u Juventasu, Marija Mijović, gostujući u Jutarnjem programu Televizije Crne Gore povodom obilježavanja globalne inicijative „Podrži!Ne kažnjavaj!“.

Mijović je kazala da već petu godinu Juventas sa Crnogorskom mrežom smanjenja štete Link, obilježava kampanju „Podrži. Ne kažnjavaj“.

„Ovo je globalna kampanja zagovaranja boljih politika prema drogama, koja prioritet daje ljudskim pravima i javnom zdravlju uopšte, sa ciljem da se promovišu reforme politike prema drogama, promjene zakona i politika koje ometaju pristup programima smanjenja štete, koji su apsolutno potrebni Crnoj Gori i zemljama regiona“, rekla je Mijović.

Kada je riječ o faktorima koji dovode do pojave zavisnosti od psihoaktivnih supstanci (PAS), Mijović je istakla da su društveni faktori, koji dovode do nastanka bolesti zavisnosti ekonomska i društvena kriza, siromaštvo, društvena izolovanost i društvena pravila koja ne tolerešu određena ponašanja.

„Ključni faktori rizika za razvoj bolesti zavisnosti su i porodični faktori.  Ukoliko u porodici postoji pojava alkoholizma, zloupotrebe lijekova ili drugih supstanci veća je verovatnoća da će se takvo ponašanje razviti i kod djece. Takođe, nedostatak komunikacije među članovima porodice može dovesti do bolesti zavisnosti. Takođe, tu su i školski faktori koji se vezuju za tinejdžersko doba“, objasnila je Mijović.

Prema njenim riječima, stigma prema osobama koje se suočavaju sa bolestima zavisnosti je donekle smanjena, ali i dalje postoji.

„Prvenstveno  treba poći od same terminologije koja se koristi kako u društvenoj zajednici tako i u samim medijima. Naime, terminologija mora  biti adekvatna i poštujuća i da čuva dostojanstvo osoba koje se suočavaju sa bolestima zavisnosti“, rekla je Mijović.

Ona smatra da se svi moraju uključiti kako bi se riješili problemi osoba koje koriste droge, kao promijenile politike i zakoni koji se tiču osoba koje su pogođene tim problemom.

Mijović je rekla da Juventas godinama sprovodi različite aktivnosti u cilju prevencije zloupotrebe PAS u osnovnim i srednjim školama, kroz pružanje informacija i edukativnih sadržaja u vidu interaktivnih radionica sa djecom i nastavnicima/profesorima.

„Takođe, odličnu saradnju imamo sa Ministarstvom zdravlja, Institutom za javno zdravlje, Infektivnom klinikom, kao i ostalim institucijama na koje upućujemo naše korisnike i koji pružaju podršku našim projektima“, navela je Mijović.

Ona je istakla da je važno pravovremeno reagovati i usmjeriti energiju na prevenciju već u najranijem uzrastu, jer je prisutan trend eksperimentisanja sa drogama i korišćenja droga u  sve ranijem uzrastu, a droga nikada nije bila dostupnija.

„Svakako, kada problem već postoji, važno je preduzeti adekvatne korake u odnosu na pružanje podrške, smanjenje štete uzrokovane korišćenjem droge i osnažiti osobu za suočavanje sa problemom zavisnosti. Kao sto sam naziv kampanje kaže, potrebno je podržati, a ne kažnjavati“, poručila je Mijović.

Ove godine, kampanja će, kako je rekla, proteći u duhu podržavajućih poruka.

„Iako je potrebno jos dosta raditi na ovom polju, željeli smo da pokažemo da prepoznajemo i cijenimo sve dobro što je do sada učinjeno i da istaknemo važnost preduzimanja daljih koraka u ovom pravcu“, zaključila je Mijović.

 

Juventasov Drop in centar, u prvoj polovini godine, posjetile su 273 osobe koje koriste droge, a odgovor na upotrebu psihoaktivnih supstanci ne smije biti represivan, marginalizujući i osuđujući, niti se te osobe smiju prepustiti sami sebi.

To je saopšteno iz Juventasa, povodom obilježavanja globalne inicijative „Podrži!Ne kažnjavaj!“.

Koordinatorka Programa direktne asistencije za osobe u riziku od socijalne isključenosti u Juventasu, Marija Mijović, kazala je da se bez podrške osobama koje koriste droge, samo komplikuje već teška situacija u kojoj se nalaze.

„Danas je droga lako dostupna, te se borimo da se smanji ponuda, ali se isto tako borimo za kvalitet života svake osobe, koja je pogođena bolestima zavisnosti. Zbog toga: Podrži, ne kažnjavaj!“, poručila je Mijović.

Ona je kazala da su Juventasov Drop in centar, u prvoj polovini ove godine, posjetile 273 osobe koje koriste droge.

„U tom periodu podijeljeno je 8.776 igala, 5.043 šprica i 1.132 kondoma. Klijenti Drop in centra najčešće su se interesovali za teme kao što su HIV, Hepatitis C,B i A, korišćenje droge, liječenje zavisnosti i bezbjedno injektiranje“,  navela je Mijović.

Direktor Doma zdravlja Podgorica, Nebojša Kavarić, smatra da ljudi ne treba da budu veliki stručnjaci da bi nekoga podržali, da bi saosjećali sa njim, da bi mu pomogli.

„Pritrčite i pomozite“, poručio je Kavarić.

Koordinator na Programu smanjenja štete u CAZAS-u, Boban Sekulić, rekao je da CAZAS već dvije decenije, kroz program smanjenja štete, pruža podršku ljudima, koji imaju problem sa zloupotrebom psihoaktivnih supstanci.

„U pitanju je bolest i naša podrška je veoma bitna u procesu liječenja. Zato, u ime svih ljudi, koji imaju problem sa ovom bolešću, molim vas da ih podržimo, da ih ne kažnjavamo“, kazao je Sekulić.

Šefica Odsjeka za polne i krvlju prenosive infekcije u Institutu za javno zdravlje, Alma Čičić, rekla je da u skladu sa naučnim dokazima i preporukama međunarodnih zdravstvenih autoriteta, Institut za javno zdravlje prepoznaje program smanjenja štete, kao veoma značajan pristup u prevenciji određenih bolesti i očuvanju zdravlja i dostojanstva, kako pojedinca, tako i društva u cjelini.

Iz NVO Juventas su saopštili da programima prevencije infekcije virusom HIV-a i drugim polno i krvlju prenosivim infekcijama, gdje se ubraja i program smanjenja štete, veliku podršku daje i Ministarstvo zdravlja Crne Gore.

Kampanja „Podrži! Ne kažnjavaj!“, kojoj su se pridružili Juventas i NVO Link, ima za cilj da promoviše politiku poštovanja ljudskih prava i zaštite javnog zdravlja, da mijenja zakone i politike, koje onemogućavaju pristup intevencijama smanjenja štete.

 

U okviru projekta "Koalicija protiv vršnjačkog nasilja u crnogorskim školama" održan je treći trening za članice Mreže nevladinih organizacija za borbu protiv vršnjačkog nasilja od 9. do 11. maja 2019. godine u Baru.

Projekat sprovode Udruženje Roditelji, NVO Juventas, Unija srednjoškolaca Crne Gore i Centar za podršku lokalnog i regionalnog razvoja (CeP), sa Ministarstvom prosvjete kao pridruženim partnerom.

Ovaj trening treći je u nizu nakon dva prethodno održana.

Na prvom treningu članice Mreže su imale priliku da se detaljnije upoznaju sa temom vršnjačkog nasilja, dok su na drugom radile na razvoju strateškog plana razvoja Mreže.

Treći trening bio je posvećen temi javnog zagovaranja. U skladu sa ciljevima postavljenim u strateškom planu, članice Mreže su radile na razvoju različitih strategija zagovaranja. Trening je bio prilika za učenje o efikasnim načinima komuniciranja sa različitim ciljnim grupama, tehnikama javnog nastupa, efektnom kreiranju poruka namijenjenih javnosti, itd.

Jedan od ciljeva projekta je je kreiranje i osnaživanje Mreže koja će u narednom periodu igrati bitnu ulogu u procesu iniciranja određenih politika i praksi, kao i u skretanju pažnje javnosti na problem vršnjačkog nasilja.

U skladu sa tim, znanja i vještine stečena na ovom treningu biće od posebne važnosti u daljem radu organizacija kao članica Mreže nevladinih organizacija za borbu protiv vršnjačkog nasilja.  Trening je vodio Nebojša Andrić, ekspert za odnose sa javnostima.  

Mrežu za borbu protiv vršnjačkog nasilja u crnogorskim školama čine nevladine organizacije iz sve tri crnogorske regije, a koja za cilj ima koordinisan i strateški pristup rješavanju problema vršnjačkog nasilja

Podsjećamo da Mrežu čine: Juventas, Unija srednoškolaca Crne Gore, Udruženje Roditelji, SOS Podgorica, Centar za prava djeteta Crne Gore, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore, Forum MNE, NVO Pandora, NVO Prima, NVO Mladi Romi, Defendologija i Pedagoški centar Crne Gore.

Ključni cilj projekta odnosi se na razvoj kapaciteta i odgovora u stvaranju zaštitnih mehanizama od vršnjačkog nasilja za učenike osnovnih i srednjih škola u Crnoj Gori.

Ciljne grupe projekta su učenici osnovnih i srednjih škola, nastavnici, roditelji, sve relevantne lokalne i državne institucije, kao i mediji i građani Crne Gore u cjelosti.

Projekat finansira  Delegacija Evropske unije u Crnoj Gori uz ko-finansiranje Ministarstva javne uprave.

 

U okviru projekta “Promovisanje INSPIRE strategije u Crnoj Gori” od 20. do 22. juna u Budvi održan je trodnevni trening za članice Mreže nevladinih organizacija za zaštitu djece od nasilja  na temu "Sedam strategija za okončanje nasilja nad djecom - INSPIRE".

Projekat je finansirao NewVenture Fund iz SAD-a, a sprovodi se u partnerstvu sa Centrom za prava djeteta Crne Gore.

Učesnici treninga su imali priliku da se upoznaju sa INSPIRE paketom, koji formuliše sedam različitih strategija i koje mogu da posluže kao dobra smjernica državama i zajednicama kako bi se što više usmjerile na programe prevencije, kao i na programe i usluge koje imaju najveći potencijal da dovedu do smanjenja nasilja nad djecom.

U INSPIRE paketu, svaka strategija je predstavljena sa ključnim ciljem, obrazloženjem, potencijalnim efektima, specifičnim postupcima za njenu implementaciju i dokazima djelotvornosti.

Inspire paket čini sedam različitih strategija a to su: Implementacija i sprovođenje zakona, Norme i vrijednosti, Sigurno okruženje, Podrška roditeljima i starateljima, Prihodi i ekonomsko osnaživanje, Usluge odgovora i podrške i Obrazovanje i vještine.

Takođe, INSPIRE uključuje i dvije međusektorske aktivnosti koje doprinose povezivanju, jačanju i procjeni napretka implementacije sedam strategija.

Podsjećamo, da je Mreža nevladinih organizacija za zaštitu djece od nasilja osnovna u novembru 2016. godine kao prva mreža ovog tipa u Crnoj Gori uz partnersku podršku UNICEF-a Crna Gora.

Mrežu čini osam organizacija: Udruženje Roditelji, Centar za romske inicijative, SOS Nikšić, SOS Podgorica, Nacionalno udruženje roditelja djece i omladine sa smetnjama u razvoju, Defendologija, Centar za ženska prava i Juventas, koji i koordinira radom Mreže.

Primarni zadatak Mreže je da zaštiti djecu od svih oblika nasilja i da unaprijedi njihov položaj, kroz programe prevencije,  praćenje sprovođenja zakona, javnih politika i prakse, javno zastupanje dječjih prava, a sve u cilju razvoja punih dječjih potencijala.

 

 

Rad je značajan za osobe sa invaliditetom (OSI), kako bi zaradili za život, uspostavili socijalne kontakte i podigli samopouzdanje i samopoštovanje, ocijenila je asistent u prodaji marketinga u Turističkoj agenciji za OSI Katarina Ćetković.

„Sticanjem ekonomske nezavisnosti povećavaju svoj doprinos nacionalnoj ekonomiji, smanjuju iznos novca koji država dava po osnovu invaliditeta i smanjuju stepen siromaštva ove kategorije društva“, kazala je Ćetković Agenciji MINA.

Prema njenim riječima, opšti cilj projekta „Prva crnogorska turistička agencija za lica s invaliditetom“ je doprinos unapređenju zapošljavanja i prevencije socijalne uključenosti OSI,.

„Sve ovo nam ukazuje na izuzetnu važnost unapređenja poštovanja prava na rad, kao jednog od osnovnih ljudskih prava, pogotovo u dijelu zapošljavanja i prevencije socijalne isključenosti osoba sa invaliditetom“, istakla je Ćetković.

Ona je kazala da je obuku prošlo šest osoba sa invaliditetom po tri muškarca i žene, koji imaju minimum četvtri stepen nivoa obrazovanja.

„Njihov status osobe sa invaliditetom utvrđen je na osnovu propisa o obrazovanju, penzijsko invalidskom osiguranju, boračkoj i invalidskoj zaštiti i rješenjem Komisije za profesionalnu rehabilitaciju Zavoda za zapošljavanje Crne Gore“, rekla je Četković.

Pored toga, dodala je Ćetković, organizovan je i kurs engleskog jezika kojim će biti unaprijeđeno njihovo znanje za rad sa stranim turistima zainteresovanim za dostupnu turističku ponudu Crne Gore.

Ona je dodala da je projekat zvanično završen i da su tri osobe sa invaliditetom zasnovale radni odnos na period od šest mjeseci.

„Kako bi profesionalno osposobljavanje osoba sa invaliditetom za rad i zapošljavanje u turističkoj agenciji bilo kvalitetno i efikasno, neophodno je obezbjediti opremu i materijal za novootvorena radna mjesta“, ocijenila je Ćetković.

Ona je navela da u skladu sa kapacitetima i resursima kojima agencija raspolaže ulažu se veliki napori da se u što većem procentu olakšaju putovanja osoba sa invaliditetom..

„S obzirom da ne postoje objedinjeni podaci o turističkoj ponudi koja je dostupna turistima sa invaliditetom naša agencija se trudi da sve podatke koji su vezani za pristupačnost turističke ponude naše države objedinimo i učinimo ih dostupnim turistima sa invaliditetom“, kazala je Ćetković.

Ona je rekla da je Crna Gora poslednjih godina usvojila niz nacionalnih propisa koji imaju za cilj da smanje diskriminaciju osoba sa invaliditetom u svim oblastima, uključujući i sferu rada i zapošljavanja.

Ćetković je dodala da će na osnovu plana Vlade koji je zasnovan na usvajanju Strategije za integraciju osoba sa invaliditetom za period od 2016. do 2020. godine, pokušati da utiču na promociju i razvoj pristupačne turističke ponude Crne Gore za OSI kroz profesionalno osposobljavanje i njihovo zapošljavanje na novootvorenim radnim mjestima u turističkoj agenciji.

„Zbog svega navedenog, ali i činjenice da je turizam pokretačka snaga ekonomije Crne Gore, smatramo da je jedan ovakav projekat i program obuke vrlo poželjan i realan u ostvarivanju datih ciljeva“, poručila je Ćetković.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”.

 

Usvajanjem predloga zakona, kojim se zabranjuje pušenje u zatvorenim javnim i radnim prostorima Vlada je napravila značajan korak u cilju unapređenja javnog zdravlja, prevencije nezaraznih bolesti i ranog umiranja, a potrebno je da taj akt što prije bude podržan u Skupštini.

To je ocijenjeno iz nevladinih organizacija (NVO) Juventas i Centar za monitoring i istraživanje (CeMI), koje su pozdravile usvajanje prijedloga Zakona o oganičavanju upotrebe duvanskih proizvoda, kojim se zabranjuje konzumiranje duvanskih proizvoda u bilo kom dijelu zatvorenog prostora u kome poslove obavljaju državni i lokalni organi i službe i drugim javnim prostorima.

“Smatramo da je učinjen značajan potez u cilju unapređenja javnog zdravlja, prevencije nezaraznih bolesti i prevencije ranog umiranja. U isto vrijeme upozoravamo da Zakon treba dopuniti tako da obuhvati i zabranu upotrebe grijanog duvana u zatvorenim prostorom, kako bi se ispunili najveći standardi zaštite zdravlja i zaustavio negativan uticaj duvanske industrije”, kazali su iz Juventasa i CeMI-ja.

Te NVO su, kako su podsjetili, u junu 2017. dostavile Vladi Crne Gore, predlog javne politike za ponovno uvođenje zabrane pušenja u javnim prostorima.

“U predlogu javne politike naznačeno je da bi dugoročno nesprovođenje odredbi zabrane pušenja, na javnim mjestima koštalo Crnu Goru 10. 514 života godišnje. O nesprovođenju odredbi zabrane pušenja je upozoravano i u izvještajima Evropske komisije za prošlu i ovu godinu”, navodi se u saopštenju CeMI-ja i Juventasa.

Oni su naveli da je Ministarstvo zdravlja u septembru 2017. godine dalo pozitivan odgovor na dostavljenu inicijativu Juventasa i CeMI-ja i izradilo Nacrt novog zakona o ograničavanju upotrebe duvanskih proizvoda, kojim se, između ostalog stavljaju van snage odredbe koje se tiču plaćanja taksi na upotrebu duvanskih proizvoda u ugostiteljskim objektima.

U Juventasu i CeMI-ju smatraju da je, nakon što je Zakon podržan na sjedinici Vlade, potrebno da se što prije nađe u Skupštini.

“Nadamo se da će poslanici pokazati razumijevanje za dobrobiti koje donosi Zakon o zabrani pušenja i da neće proći još jedna kalendarska godina bez usvojenog ovog zakona. Ovo je još jedna prilika da poslanici pokažu odgovornost prema zdravlju građana, ali i naših turista. Takođe vjerujemo da će nadležna inspekcija, ovog puta, postupati u skladu sa kaznenim odredbama“, zaključili su iz Juventasa i CeMI-ja.

 

Osamostaljivanje mladih nakon izlaska iz sistema socijalne zaštite nije lak proces, ocijenio je Nardi Ahmetović, koji je odrastao u hraniteljskoj porodici, navodeći da iako su zakonska rješenja dobra, u praksi je situacija drugačija.

Ahmetović je agenciji MINA kazao da situacija i status mladih koji su izašli iz sistema socijalne zaštite, bilo da se radi o izlasku iz Dječjeg doma „Mladost“ ili iz neke hraniteljske porodice, nijesu ni malo pohvalni.

„Zakonska rješenja su dobra, ali se nekad sve to slabo sprovodi u praksi“, smatra Ahmetović.

Na pitanje koliko je kompleksan proces osamostaljivanja mladih nakon izlaska iz sistema socijalne zaštite, on je odgovorio da je to veoma složen proces i da bez institucionalne finansijske podrške teško može doći do potpunog osamostaljivanja.

“Najveći problemi su nedovoljna podrška sistema, na primjer nedovoljna podrška u procesu zapošljavanja ili psihosocijalna podrška”, naveo je Ahmetović.

Na pitanje da li bi i nevladine organizacije (NVO) svojim aktivnostima i projektima mogle da olakšaju mladima koji su bili u Domu u Bijeloj ili u sistemu hraniteljstva da se osamostale, on je odgovorio da NVO sektor ima itekako važnu ulogu u tome.

“Naravno da NVO sektor ima itekako veliku ulogu, imamo dosta pozitivnih primjera o saradnji između državnih institucija i NVO“, dodao je Ahmetović.

On je kazao da institucije koji rade na poboljšanju položaja mladih imaju punu podršku od NVO sektora.

„Ali to nije dovoljno, moramo raditi na tome da se pomogne sistematski, kako bi ti mladi izašli na pravi put“, rekao je Ahmetović.

Iz Ministarstva rada i socijalnog staranja kazali su da centri za socijalni rad, u skladu sa svojim ingerencijama, pripremaju mlade za izlazak iz sistema socijalne i dječje zaštite, tako što uz participaciju korisnika sačinjavju plan za osamostaljivanje.

Iz tog resora su objasnili da se kroz realizaciju aktivnosti iz plana za osamostaljivanje korisnik priprema za izlazak iz ustanove i samostalan život.

Kako su naveli, sa navršenih 18 godina, odnosno po završetku srednje škole, mladi izlaze iz ustanove, a ukoliko nastavljaju školovanje, odnosno studiranje, boravak u ustanovi se produžava.

„Ukoliko nije moguć povratak u porodicu ili ukoliko korisnik nema u vlasništvu stan ili kuću, centri za socijalni rad, u saradnji sa lokalnom samoupravom, obezbjeđuju uslugu stanovanja uz podršku“, rekli su iz Ministarstva agenciji MINA.

U Crnoj Gori, kako su naveli, za takve namjene postoje četiri stana za stanovanje uz podršku, i to dva u Podgorici, po jedan u Spužu i Bijelom Polju, i jedan stan u Podgorici koji koriste studenti koji su nastavili školovanje i nalaze se u sistemu socijalne zaštite.

„Stanovanje uz podršku korisnik koristi određeni period dok se ne osamostali i ne uklopi u zajednicu, a za vrijeme korišćenja te usluge ima podršku stručnog radnika koji je mladom čovjeku koji je napustio sistem socijalne zaštite podrška u osamostaljivanju“, objasnili su iz Ministarstva.

Iz Ministarstva su kazali da se mladima koji napuštaju sistem socijalne zaštite, na zahtjev nadležnog centra za socijalni rad, obezbjeđuje jednokratna novčana pomoć kako bi mogli da plate stanarinu za određeni period i režijske troškove.

Kako su dodali, mladi ostvaruju pravo na materijalno obezbjeđenje do 23 godine života, odnosno do pronalaska zaposlenja.

„Prilikom izlaska iz sistema socijalne zaštite poštuje se želja mladog korisnika usluga u vezi sa mjestom stanovanja i ostvarivanjem tih prava“, rekli su iz Ministarstva rada i socijalnog staranja.

U regionu, na primjer u Hrvatskoj ili Srbiji, postoje centri za mlade koji su izašli iz sistema socijalne zaštite.

Na pitanje da li je u Crnoj Gori bilo inicijativa takve vrste, iz tog resora su odgovorili da postoji intencija razvijanja usluge stanovanje uz podršku, jer je to dobar put ka potpunom osamostaljivanju.

„Za vrijeme boravka u instituciji, organizacija života mladog čovjeka oslonjena je na druge, a sa izlaskom njemu se delegira odgovornost za kreiranje i organizaciju života, što često predstavlja problem“, naveli su iz Ministarstva.

Prema njihovim riječima, kroz razvijanje te usluge mladi imaju podršku sistema koji ih i dalje podržava u osamostaljivanju, a to je jedan veoma složen proces.

„Za njih je jako važna podrška koja im se pruža, kako finansijska, tako i psihosocijalna“, kazali su iz Ministarstva i dodali da centri za socijalni rad često posreduju kod privrednika radi zaposlenja mladih.

Na pitanje na koji način bi mogla biti obezbijeđena veća podrška države tim mladima, iz Ministarstva su odgovorili da bi se to moglo postići kroz spuštanje nekih usluga na lokalni nivo.

„Na način što bi one lokalne zajednice koje imaju određeni broj djece u instituciji, ili na hraniteljstvu, planirale usluge podrške kroz različite vidove – stanovanje uz podršku, zapošljavanje, plaćanje zakupa stana na određeni period“, naveli su iz tog resora.

Veća podrška, smatraju u Ministarstvu, mogla bi biti ostvarena i kroz partnerstvo javnog i NVO sektora kroz projekte čiji je cilj poboljšanje kvaliteta života mladih koji su izašli iz ustanova i koji se osamostaljuju.

Govoreći o mogućnostima obezbjeđivanja veće podrške, iz Ministarstva su kazali da bi centri za socijalni rad mogli biti partneri na projektima koje realizuju NVO, a koje se odnose na mlade koji su izašli iz sistema socijalne zaštite.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”.

 

Suština medijske pismenosti je da se stvaraju ljudi otvorenog uma, koji promišljaju i uvijek postavljaju pitanje – da li je to što sam vidio/čuo/pročitao stvarno tako? Kada počnu da izrastaju pojedinci koji na taj način promišljaju o medijskim sadržajima, crnogorsko društvo će biti sve bliže razvijenim demokratijama, poručio je novinar Nemanja Živaljević.

On je bio jedan od govornika na panel diskusijama o medijskoj pismenosti koje su nevladina organizacija Juventas i agencija MINA sprovele u 30 crnogorskih srednjih škola.

Iz Juventasa su kazali da je cilj diskusija da se mladi upoznaju sa konceptom medijske pismenosti, analizom i evaluacijom medijskog sadržaja, tehnikama i aspektima medijske pismenosti, ali i prirodom medija uopšte, te da se od mladih dobije povratna informacija o njihovim potrebama i navikama.

„Pored toga, srednjoškolci su imali priliku da sa iskusnim novinarima i urednicima razgovaraju o novinarstvu, ulozi medija, položaju novinara, slobodi medija i brojnim drugim temama“, saopšteno je iz Juventasa.

Živaljević je trenutno novinar na Radio televiziji Crne Gore (RTCG), a karijeru je gradio u više crnogorskih medija na novinarskim i uredničkim pozicijama. On je kazao da je važno da mladi steknu vještine koje će im omogućiti da znaju kome mogu, a kome ne mogu da vjeruju od medija, ko je objektivan, ili se trudi da je objektivan, a ko se bavi propagandom, te da li je vijest lažna ili istinita. 

„No, da bismo bili sve bliže razvijenim demokratijama i mediji u Crnoj Gori moraju da počnu da se bave svojim poslom – da budu društveno angažovani, objektivni i nezavisni korektivni aparat“, smatra Živaljević.  On je dodao da u suštini, mediji moraju da se bave svojim poslom bez uticaja bilo koje politike ili interesne grupe. „Fokus novinara uvijek mora da bude na pojedincu, a bojim se da su mnogi danas u našoj zemlji izgubili te osnovne postulate iz vida“, zaključio je Živaljević.

Sa njim je saglasan diplomirani žurnalista i magistar sociologije kulture Tufik Softić. On je poručio da je novinarstvo stub demokratije odnosno da je moderna demokratija nezamisliva bez slobode govora i slobodnog novinarstva, te da tamo gdje nema slobodnih medija i slobodnog novinarstva, nema ni demokratije.

Softić je danas direktor lokalnog javnog servisa u Beranama, a dugogodišnji je član redakcije Monitora i novinar Vijesti. Kazao je da je zbog svog pisanja primao prijeteće poruke iz kriminalnih krugova, poveznih sa bezbjednosnih strukturama, nakon čega je pretučen palicama ispred svoje kuće, što je kvalifikovano kao pokušaj ubistva. Pet godina kasnije, pored Softićevog automobila, parkiranog u dvorištvu kuće, podmetnut je eksploziv.

„Ni jedan od ta dva slučaja do danas nije rasvijetljen. Ja sam, uprkos svemu ostao u novinarstvu, jer vjerujem da je to profesija kroz koju čovjek može da se ostvari kao ličnost i bude autentičan“, kazao je Softić.

On je srednjoškolcima rekao da su dočekali ostvarenje vizije teoretičara medija Maršala Mekluana i da danas žive u globalnom selu, da su preplavljeni informacijama i da je upravo zbog toga potrebno da imaju određena znanja i da budu medijski pismeni, kako bi mogli razlikovati informaciju od dezinformacije ili lažne vijesti.

Medijska pismenost i sadržaji za mlade

Na pitanje da li su mladi medijski pismeni, učenica Gimnazije „Tanasije Pejatović“ iz Pljevalja Sofija Savić odgovara negativno. „Nažalost mislim da nisu, zato što je jako mali broj ljudi koji provjerava izvore. Današnji mediji svakodnevno plasiraju neistine, a mladi vjeruju u skoro sve što pročitaju“, smatra Savićeva.

Učenik Gimnazije „Panto Mališić“ iz Berana Jovan Janković dijeli njeno mišljenje. On smatra da medijska pismenost mladih nije na zavidnom nivou, te da to vidi po sebi i svojim vršnjacima, ali vjeruje da bi, ako bi im se pružilo adekvatno znanje, i oni bili puno bolji na tom polju.

Katarina Guberinić, učenica SSŠ „Vukadin Vukadinović“ iz Berana misli da je potrebno podstaknuti priču o medijskoj pismenosti u osnovnim i srednjim školama, jer, kako kaže, danas uglavnom i mlađa djeca koriste medije i telefone. „Potrebno je da nauče šta predstavlja dobru stranu, a šta lošu stranu tog medijskog sadržaja. Roditelji bi trebalo da obraćaju pažnju i imaju nadzor šta djeca prate, šta gledaju i kako se ponašaju na društvenim mrežama“, zaključila je Guberinićeva.

Kada su u pitanju medijski sadržaji namjenjeni srednjoškolskoj populaciji, Savićeva ocjenjuje da da je daleko od toga da ima sadržaja koji su im prilagođeni i namjenjeni. „Mladima se plasiraju nepotrebne informacije koje loše utiču na njihov razvoj. Mislim da bi trebalo da uvedemo talas dokumentarnih i edukativnih emisija koje bi svima bile korisne i zanimljive“, kazala je ona.

Janković je djelimično zadovoljan sadržajima koji su ponuđeni srednjoškolcima. Smatra da bi  moglo da bude više stvari, osim sporta, koje bi njemu bile zanimljive, ali koje mu nisu dostupne u našim medijima i koje bi, prema njegovom mišljenju, trebalo unaprijediti.

U Juventasu vjeruju da je veoma značajno što su, kako kažu, dobili pozitivan odgovor od srednjoškolaca, kako kada je u pitanju njihovo prethodno znanje o medijima, tako i znanja koja su usvojili tokom panel diskusija. „Najveće zadovoljstvo nam predstavlja činjenica da su učesnici na panelima rekli da će ubuduće drugačije posmatrati medije i njihove poruke, sa većom dozom kritike i analitičnosti, što je između ostalog i cilj naše aktivnosti“, poručili su iz te nevladine organizacije.

Panel diskusije se realizuju u okviru projekta „Unapređenje medijske pismenosti u Crnoj Gori“ uz finansijsku podršku Ambasade SAD.

 

Mladi rijetko koriste tradicionalne medije kao sredstvo informisanja ili promocije, dok lokalni mediji češće prate njihove aktivnosti, ocijenili su iz organizacije Forum MNE.

Iz Foruma MNE su agenciji MINA kazali da brojna istraživanja, sprovedena na temu prisutnosti mladih u medijima, pokazuju da mladi i teme koje njih zanimaju nijesu dovoljno zastupljene.

Oni su kazali da mladi rijetko koriste tradiocionalne medije kao sredstvo informisanja ili promocije.

»Iako ima pozitivnih primjera, aktivizam mladih i njihova postignuća rijetko ispunjavaju stranice odnosno minute u našim medijima, dok udarne vijesti sa senzacionalističkim naslovima uglavnom prikazuju mlade ljude u negativnom svijetlu, osvrćući se na određene pojave poput vršnjačkog nasilja i različitih tipova maloljetničke delikvencije«, rekli su iz Foruma MNE.

Kao razlog za tu pojavu se, kako su kazali, često navodi nedovoljna primamljivost i zanimljivost tekstova o mladima.

»Sadržaji za mlade u većini medija su uglavnom ‘zabavnog karaktera’. Drugim, specifičnim temama vezanim za mlade, mediji se bave uglavnom povremeno i često u formi koja nije prilagođena mladima«, dodali su iz Foruma MNE.

Način kako objašnjavamo stvari je, kako su objansili, stručan i sterilan tako da mladi traže odgovore na svoje pitanja na drugim mjestima.

Kada su u pitanju lokalni mediji, iz Foruma MNE su saopštili da njihova praksa pokazuje da je odnos lokalnih medija prema građanskim inicijativima pozitivniji u odnosu na medije sa nacionalnom pokrivenošću i da su otvoreniji za saradnju.

»Ipak, pojam građanski aktivizma u lokalnim medijima se često shvata samo kao ‘akcija na terenu’ poput akcija čišćenja i ukrašavanja školskog dvorišta, dok su teme i aktivnosti vezane za promjenu politika ili praksi ‘nevidljive’. Jasno je da mediji imaju jako veliki uticaj na mlade ljude koji nerijetko navode medije kao jedan od najvažnijih faktora na kreiranje njihovog ponašanja i načina razmišljanja«, dodali su iz Foruma MNE.

Ipak je, kada je riječ o lokalnim medijima, primjetna pozitivna razlika u odnosu na nacionalne, jer lokalni nerijetko prate aktivnosti mladih ljudi.

Iz Foruma MNE su dodali da smo svi svjedoci velikog broja negativnih tekstova koje za glavne aktere imaju upravo mlade ljude.

Kako bi došlo do promjena u tom pogledu, važno je, kako smaraju u toj organizacji, promijeniti prvenstveno percepciju društva, odnosno kreatora politika i donosioca odluka.

„Kako bi mladi i njihovi interesi bili u fokusu medija donosioci odluka ih moraju posmatrati ne kao sredstvo već kao resurs u koji treba ulagati“, rekli su iz Foruma MNE.

Oni su saopštili da je često primjetno oklijevanje mladih ljudi kad su u pitanju mediji i predstavljanje određenih aktivnosti čiji je ključni uzrok nepovjerenje.

»Mladi ljudi često sa nama dijele svoje strepnje da će njihove riječi biti izvučene iz konteksta, opet, u cilju kreiranje senzacionalističkih naslova. Ističu i da ne vjeruju sadržaju koji se prikazuje u medijima, te da se često vijesti koje prenose dobijaju iz samo jednog i nedovoljno provjerenog izvora«, rekli su iz Foruma MNE.

Zabrinutost pokazuju i zbog trajnog traga publikovane riječi koja se, opet, vezuje za nepovjerenje u vjerodostojnost onoga što je objavljeno.

»Upravo iz tog razloga, tokom poslednjih godina civilni sektor radi na razvoju medijske pismenosti mladih te se situacija u tom pogledu popravlja nabolje. Ipak, ostaje potreba da se radi na dostupnosti i etičkim principima rada medija«, dodali su iz Foruma MNE.

Oni su rekli da smo, tokom poslednjih godina, svi svjedoci vrtoglave popularnosti društvenih mreža, naročito kod mladih ljudi, koji ih sve češće koriste kao izvor informisanja.

»Važno je naglasiti i značaj nepostojanja medija koji je namijenjen isključivo populaciji mladih ljudi kako bi na jednom mjestu imali sve informacije koje su njima potrebne. Raznovrsnost i upitni kvalitet sadržaja koji trenutno nude mediji se sve teže može okarakterisati pozitivan aspekt istih, naročito kada govorimo o mladim ljudima kao konzumentima«, rekli su iz Foruma MNE.

Ono što bi, kako smatraju, bio korak naprijed kad je riječ o toj pojavi, nije samo kreiranje medija koji bi bio namijenjen mladim ljudima, već i promjena percepcije uloge mladih od pukih konzumenata do kreatora.

»Tačnije, medij koji bi funkcionisao kao glas mladih bi trebalo da bude u potpunosti kreiran i organizovan od mladih ljudi kako bi i suštinski predstavljao njihov glas«, rekli su iz Foruma MNE.

Oni su napomenuli da je to pitanje već prepoznato kao od izuzetne važnosti, te smo svjedoci sprovođenja aktivnosti poput emitovanja prvog TV Dnevnika za djecu i mlade u Crnoj Gori urađenog po međunarodno poznatom formatu Wadada News for Kids, u okviru kampanje medijske pismenosti Birajmo šta gledamo.

»Aktivnosti poput ove su korak mladih u pravcu kreiranja veće medijske slobode, ali je svakako potrebno posmatrati širu sliku i raditi na promjeni percepcije svih faktora koji su od značaja za pitanja mladih, kako bi time došlo i do promjene slike mladih u medijima«, zaključili su iz Foruma MNE.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”.

 

Stanje studentskog aktivizma u Crnoj Gori je de facto loše, uglavnom zbog nezainteresovanosti studenata da se aktivno uključe u rješavanje društvenih problema, nekolegijalnosti i vođenja isključivo ličnim interesima, ocijenio je predsjednik Saveza studenata Ekonomskog fakulteta (SSRF), Nemanja Vešović.

„Studenti moraju da budu aktivniji, odnosno da glasnije i bez ustezanja iznose svoje probleme i inicijative ka nadležnim tijelima i institucijama, jer se samo tako oni mogu rješavati“, rekao je Vešović agenciji MINA.

On je kazao da se u najvećem broju slučajeva studenti angažuju tek kada se suoče sa problemom zbog odnosa određenog profesora ili kada je riječ o polaganju određenog ispita.

„U tim slučajevima ne govorimo o studentskom aktivizmu, čiji je cilj ukazivanje kako na pojedine, tako i na grupne probleme, već o pojedinačnim slučajevima aktiviranja studenata kada se oni sami nađu u problemu“, objasnio je Vešović.

On smatra da studenti, kao budućnost svake države, treba da budu uključeni u sve važne društvene procese.

„Oni treba da budu konstruktivni glas u svim raspravama, iznose svoja mišljenja i pomognu donosiocima odluka u usvajanju kratkoročnih i dugoročnih strategija razvoja visokog obrazovanja“, saopštio je Vešović.

On je kazao da bi nadležne institucije trebalo da više pažnje posvete studentima i podstaknu njihov aktivizam, kako bi se oni sami uključili u rješavanje društvenih i socijalnih problema sa kojima se susrijeću svakodnevno.

„Takođe, podrebno je podizati kritičku svijest kod studenata, kako preko medija, tako i kroz razne projekte i aktivnosti. Proces podizanja studentskog aktivizma na željeni nivo je dug i težak put koji moramo preći kako bismo došli do željenih rezultata“, poručio je Vešović.

On je dodao da se kontinuiranim aktivnostima, koje podstiču studente da razmišljaju u pravcu njihovog aktivizma, ali i strpljivim radom tokom niza godina, može očekivati promjena u mentalitetu studenata, kako bi shvatili svoj značaj i ulogu u društvu.

Vešović smatra i da je studentima koji ukazuju na probleme na fakultetu, univerzitetu, u gradu ili državi potrebno pružiti podršku, kako bi se i ostali odvažili da preduzmu iste ili slične korake.

On je dodao da ih ne treba kažnjavati i omalovažavati u društvu, jer to u velikoj mjeri obeshrabruje studente da aktivno ukazuju na probleme i pogoršava stanje studentskog aktivizma uopšte.

Vešović je podsjetio da se SSEF, kao najstarija studentska organizacija u Crnoj Gori, bavi organizovanjem vannastavnih aktivnosti, monitoringom nastave, kao i borbom za prava studenata Ekonomskog fakulteta.

„SSEF ima 30 članova i možemo se pohvaliti da su naši članovi ujedno i predstavnici studenata u Vijeću studenata Ekonomskog fakulteta, a da među njima ima i predstavnika u Vijeću Ekonomskog fakulteta kao krovnom tijelu te obrazovne ustanove. Preko njih delegiramo studentske probleme i trudimo se da ih blagovremeno rješavamo“, objasnio je Vešović.

U SSEF-u se, kako je naveo, trude da kroz prijem novih članova, koji se obavlja svake godine, uključe što više studenata i da kroz rad u organizaciji, afirmišu sebe i steknu nova znanja, kako bi nakon sticanja diplome, spremniji i konkurentniji izašli na tržište rada.

„Imamo iza sebe veliki broj projekata koji su u velikoj mjeri doprijenijeli studentima da kroz panele, trtibine i predavanja eminentnih stručnjaka iz oblasti ekonomije obogate svoja znanja i usmjere vidike ka budućem poslovnom uspjehu“, rekao je Vešović.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”.

 

U Crnoj Gori je, prethodne godine od kracinoma pluća, oboljelo 418 građana, a donosioci odluka bi trebalo da se značajnije zalažu za smanjenje potrošnje duvana i angažovanje svih aktera koji mogu dati svoj doprinos u kontroli duvana.

To je ocijenio saradnik na javno-zdravstvenim projektima u nevladinoj organizaciji Juventas, Jovan Dašić povodom Svjetskog dana borbe protiv duvanskog dima, koji se obilježava danas.

On je, u intervjuu za PR Centar, kazao da je ove godine, fokus Svjetskog dana bez duvanskog dima da se skrene pažnja negativnog uticaja duvana na pluća.

„Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije prethodne godine je u Crnoj Gori od kracinoma pluća oboljelo 418 građana, što svrstava ovu bolest u naučestalije slučajeve smrti od maligne neoplazije. Zato je važno da se donosioci odluka značajnije zalažu za smanjenje potrošnje duvana i angažovanje svih aktera koji mogu dati svoj doprinos u kontroli duvana“, istakao je Dašić.

On smatra da današnji dan sve države treba da iskoriste da podignu svijest o štetnim i smrtonosnim efektima upotrebe duvana i izloženosti duvanom dimu, kao i da, kako je naveo, obeshrabre građane za upotrebu duvana u bilo kom obliku.

„Međutim, realnost u Crnoj Gori je nešto drugačija. Naime u Crnoj Gori, još uvijek nije usvojen novi Zakon o ograničenju upotrebe duvanskih proizvoda, što je bio jedan od zadataka Ministarstva zdravlja prethodne godine“, upozorio je Dašić.

On je kazao da je u novom zakonu pored mnoštva novina koje donosi, ključna odredba zabrana pušenja na javnim mjestima, bez izuzetka, kao i stavljanje van snage važećih odredbi kojima je moguće platiti taksu u ugostiteljskim objektima za upotrebu duvanskih proizvoda.

„Znači novi zakon o ograničavanju upotrebe duvanskih proizvoda još nije predložen Skupštini na usvajanje. Mi želimo na današnji dan da pitamo zašto i zbog čega se čeka na usvajanje zakona?“, upitao je Dašić.

Kako je podsjetio, zakon je prošao javnu raspravu, Evropska komisija je dala svoje mišljenje na nacrt zakona, „a danas imamo slučaj da dolazi još jedna turistička sezona bez zabrane pušenja na javnim mjestima“.

„Uprkos jakim dokazima o štetnosti duvana na zdravlje pluća, potencijal kontrole duvana za poboljšanje zdravlja pluća i dalje je podcijenjen, a znanje značajnog dijela javnosti, posebno među pušačima, o implikacijama na zdravlje pluća od pušenja duvana i izlaganja duvanskom dimu je nisko“, istakao je Dašić.

On je ukazao i na manjak političke volje među poslanicima, kao i nerazumijevanje dobrobiti koje donosi zabrana pušenja na javnim mjestima.

„Novi izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore za 2019. godinu upozorio je na nesprovođenje zabrane pušenja na javnim mjestima.Takođe, u Izvještaju se navodi da se Crna Gora i dalje doživljava kao regionalna platforma za šverc cigareta i kao ulazna tačka švercovanih cigareta na tržište Evropske unije, pa bi trebalo pojačati zajedničke istrage granične policije, kriminalističke policije i carine, u pogledu dodatnih i uvjerljivijih rezultata“, rekao je Dašić.

On je kazao da se na globalnom nivou, procjenjuje da oko 60 hiljada djece umre prije 5. godine od infekcija donjih respiratornih organa izazvanih sekundarnim dimom.

„Tako da naši najmlađi, trpe zdravstvene posljedice pasivnog pušenja, jer česte infekcije donjih respiratornih organa u ranom djetinjstvu, značajno povećavaju rizik za razvoj HOBP u odrasloj dobi“, naveo je Dašić.

On je poručuio da bi Crna Gora, pored usvajanja novog zakona o ograničenu upotrebe duvanskih proizvoda, trebalo da usvoji i MPOWER mjere koje, kako je pojasnio, uključuju razvoj, implementaciju i jačanje najefikasnijih politika kontrole pušenja usmjerenih na smanjenje potražnje za duvanom, a svako od nas bi trebao dati doprinos u pogledu očuvanju sopstvenog zdravlja i zdravlja naših najmlađih.

 

 

Gotovo svaki deveti učenik osnovne škole, odnosno skoro svaki peti srednje škole, osjetio je neki vid sajber /cyber/ nasilja, koje se realizuje posredstvom digitalnih uređaja kao što su mobilni telefoni, računari i tableti, pokazalo je istraživanje nevladine organizacije Juventas.

Koordonatorka programa te NVO, Maja Marković kazala je da se takozvani sajberbuling može javiti na najrazličitijim platformama kao što su SMS, preko različitih aplikacija i onlajn putem društvenih mreža, foruma, različitih internet adresa i igrica.

„Podaci istraživanja ukazuju da postoji i sajber nasilje i da je gotovo svaki deveti učenik osnovne škole i svaki peti učenik srednje škole osjetio povrijeđeno, uplašeno ili postiđeno zato što je neko od učenika iz njegove škole napisao neki komentar ili podijelio fotografiju”, rekla je Marković agenciji MINA.

Ona je kazala da je ono po čemu je taj vid nasilja specifičan jeste da nije fizički, ali nije ni isključivo verbalni, te ga nije lako definisati i smjestiti u određeni kontekst, ali nije jednostavno ni utvrditi sistem odgovornosti.

“Kao i kod ostalih vrsta nasilja, i sajber nasilje može voditi ka veoma ozbiljnim i dugoročnim problemima kod žrtava”, kazala je Marković.

Nove tehnologije, kako je rekla, omogućavaju besplatnu i 24 sata dostupnu komunikaciju, pa i nasilje koje se sprovodi ovim putem može biti ekstremno učestalo i “proganjajuće”.

“Na osnovu podataka možemo zaključiti da je jako važno edukovati djecu u ranom uzrastu o sigurnom korišćenju interneta i digitalnih tehnologija generalno. Takođe, potrebno je raditi na razvoju medijske pismenosti kod djece”, navela je Marković.

U istraživanju o vršnjačkom nasilju koje je NVO Juventas sprovela, nastavnici, kako je precizirala, navode da su najmanje obučeni za nasilje putem interneta, čije korišćenje je svakodnevno prisutno kod većine djece. Kada se nasilje dešava u školi, ono se često nastavlja putem interneta gdje nastavnici nemaju uvid u dalji tok dešavanja, a samim tim ne uspijevaju pomoći djetetu žrtvi pri rješavanju problema vršnjačkog nasilja.

“Svakako da je ovdje značajno upoznati nastavnike sa znakovima koji mogu upućivati da na to da dijete trpi nasilje kako bi mogli blagovremeno reagovati. A nastavnici imaju i veoma bitnu ulogu u edukaciji učenika o sigurnom korišćenju interneta, prepoznavanju štetnih sadržaja i podsticanju učenika da prijave kršenja svojih prava”, ocijenila je Marković.

Ona je, odgovarajući na pitanje na koji način roditelji mogu bolje da kontrolišu djecu kako ne bi bila izložena neprimjerenim sadržajima interneta i eventualnom nasilju, kazala da dostupnost internetu i lakoća ostvarivanja kontakta može i dovodi djecu u kontakt sa ljudima sa kojima se ona ne bi srela u oflajn svijetu, a koji mogu biti sprovodioci nasilja.

“Roditelji imaju težak zadatak da zaštite djecu od neprimjerenih sadržaja na internetu i eventualnog nasilja. Neophodno je da roditelji od ranog uzrasta kontrolišu sadržaje kojima djeca pristupaju, ali i da ih blagovremeno informišu i edukuju o eventualnim opasnostima kojima mogu biti izloženi”, smatra Marković.

Stoga je, kako je ocijenila, potrebno obučiti roditelje kako da limitiraju pristup internetu u najranijem uzrastu, kontrolišu koje sadržaje djeca treba da konzumiraju, izbjegavaju stereotipne sadržaje, posebno negativne uzore koji podstiču nasilje, a ne trpe posljedice, podstiču učenje o različitostima, ali i reaguju proaktivno kada su djeca izložena neprikladnim sadržajima.

Marković smatra da je tu bitno pomenuti i značaj edukacije u oblasti medijske pismenosti, što je tema kojoj se u posljednje vrijeme posvećuje više pažnje i to sa razlogom.

“Naime, neophodno je da mladi ljudi znaju da razumiju različite medijske sadržaje, da kritički sagledavaju informacije koje im se plasiraju, kao i da sami preuzmu odgovornost kada su oni kreatori sadržaja na društvenim mrežama i internetu uopšte”, precizirala je Marković.

Ona je navela da se u posljednje vrijeme sve veća pažnja posvećuje borbi protiv vršnjačkog nasilja, kao i različitim oblicima internet nasilja u okviru toga.

„Ovdje su posebno aktivne organizacije civilnog društva koje sprovode veliki broj projekata samostalno ili u saradnji sa školama. Međutim, ono što je neophodno jeste da cjelokupan proces bude bolje iskoordinisan i da se postavi jasnija podjela odgovornosti gdje će biti jasno koji dio sistema ima koji zadatak i u kojoj fazi“, rekla je Marković.

Pored toga, uporedo je potrebno raditi na edukaciji mladih i razvijanju pozitivnih vrijednosti, kako bi se različiti oblici nasilja prevenirali.

„Digitalnoj pismenosti, kao jednom od oblika medijske pismenosti treba dati veći značaj, pogotovo zato što mladi danas većinu vremena provode na internetu. Istovremeno sa edukacijom koja je vezana za prepoznavanje nasilja na internetu i štetnih sadržaja, neophodno je raditi na edukaciji mladih kako digitalne alate mogu na jednako zabavan način koristiti i za stvari koje su im od koristi kao što su učenje, ali i različite kreativne aktivnosti“, poručila je Marković.

Ona je, govoreći o zakonskom okviru kojim se reguliše oblast vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori, kazala da on generalno nije dovoljno razvijen, pa samim tim ni dio koji se tiče uznemiravanja preko interneta.

„Kada se radi o vršnjačkom nasilju, postoji jasno propisano uputstvo pod nazivom Podjela odgovornosti i postupanje u cilju prevencije i u slučajevima pojave nasilja, u kom su definisane nadležnosti i procedure koje treba da budu sprovedene u okviru škole. Međutim, to uputstvo se ne sprovodi u dovoljnoj mjeri i još nijesu svi u školama upoznati sa sadržajem ovog dokumenta“, kazala je Marković.

Ona je dodala da se, ipak, različiti slučajevi zlostavljanje putem interneta mogu posmatrati i kroz druge uglove, odnosno na njih se mogu primjenjivati zakonske odredbe koje se tiču diskriminacije, slobode izražavanja i nasilja nad djecom.

„U tim slučajevima primjenjuju se odredbe koje su propisane relevantnim zakonskim aktima“, zaključila je Marković.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”.

 

Koordinatorka programa Direktne asistencije za osobe u riziku od socijalne isključenosti Marija Milić, prisustvovala seminaru Drug policy Network South Eastern Europe (DPNSEE), sa predstavnicima zemalja članica, koji se  održao u Beogradu od 14 – 17. maja 2019. godine.

Cilj posjete bio je priprema Strategije mreže, kako bi se jasnije odredile aktivnosti, prioriteti i ciljevi koji su u skladu sa potrebama svih jedanaest članica DPNSEE mreže.

Na radionicama diskutovalo se o prioritenim oblastima rada, jačanju kapaciteta servisa koje pružaju članice DPNSEE mreže, kao i na samom unaprjeđenju zakona, praksi i politika o drogama.

Sa ciljem dalje saradnje i u vezi sa budućim aktivnostima, razgovaralo se i o specifičim koracima koje bi DPNSEE mreža u narednom periodu preuzela u odnosu na članice mreže, kako bi se unaprijedila politika o drogama u jugoistočnoj Evropi.