U Crnoj Gori stanove za pripadnike Roma i Egipćana nije trebalo graditi u djelovima gradova koji su prepoznati kao geto, odnosno prostori u kome žive izbjeglice pripadnici tih naroda, smatra projekt koordinator u Romskoj organizaciji mladih “Koračajte sa nama – Phiren amenca”, Serđan Baftijari.

On je rekao da su izbjeglički Kampovi na Koniku, u kojima su bili smiješteni Romi i Egipćani dugo vremena u očima međunarodnih organizacija bili pitanje koje treba hitno riješiti.

“Zahvaljujuči regionalnom programu za stambeno zbrinjavanje, problem je naizgled riješen. Kažem naizgled zato što smatram da stambene jedinice nijesu smijele da se grade na mjestu koje je prepoznato kao geto”, kazao je Baftijari agenciji MINA.

On je istakao da je činjenica da je izgradnjom stambenih jedinica unaprijeđen kvalitet života ljudi koji su 17 godina živjeli u uslovima kojim je bilo narušeno ljudsko dostojanstvo.

Baftijari smatra da se izgradnjom stambenih jedinica u kojima žive samo Romi, dugoročno nije razmišljalo o procesu socijalne inkluzije koji je Crna Gora započela još 2005. godine.

“Ako radimo na socijalnoj uključenosti Roma u crnogorskom društvu onda bi trebali da stvorimo uslove gdje će se ljudi osjećati da pripadaju društvu, a ne da ih izoluje i getoizira”, upozorio je Baftijari.

On je rekao da je uvjeren da prava inkluzija ne može da se desi sve do onog trenutka kada će u istoj zgradi u istoj ulici živjeti i Romi i Crnogorci i Srbi i drugi.

Baftijari je kazao da kada se govori o Koniku, najčešći odgovor koji u toj organizaciji dobijaju od večine stanovnišštva su da je tamo Kamp, izbjeglice, Romi.

On je kazao da na Koniku boravi većina pripadnika romske i egipćanske populacije, pogotovo od 1999. godine kada su usljed ratnih dešavanja Romi sa Kosova izbjegli u Crnu Gori.

“Slučajno ili namjerno, istorijski još za vrijeme okupcije od Turaka ovaj dio grada je bio rezervisan za one koji su stranci, večina izbjeglih Roma i Egipćana sa Kosova je smiješteno na Koniku u izbjegličkim kampovima”, podsjetio je Baftijari.

On je kazao da je zanimljiva situacija i u drugim gradovima (Berane, Bar, Nikšić), gde su romska naselja, kao i u Podgorici, u većini sluačaja na periferiji grada, takođe izolovana od drugih zajednica.

Baftijari je rekao da infrastruktura u romskim naseljima nije zadovoljavajuća, da su putevi loši ili nesfaltirani, da nema rasvjete, da je nedovoljan broj kontejrnera.

“To dodatno utice na kvalitet života Roma i Egipćana pogotovo u zimskom periodu. Zbog obilnih padavina nereijetko se dešava da je i polazak do škole za romsku djecu skoro nemoguća misija”, istakao je Baftijari.

On je naveo da se problem izolovanosti i getoizacije romske populacije najbolje ogleda kroz istraživanja raznih organizacija, gdje je jasno izražena etnička distance spram romske populacije.

“U cilju smanjenja etničke distance, neophodno je da institucije sistema, u prvom redu Ministarstvo za ljudksa i manjinska prava, više pažnje posveti promociji romske istorije, tradicije i kulture u cilju upoznjavanje većinskog stanovništva sa romskom zajednicom”, smatra Baftijari.

On je ocijenio da osobe koje rade u institucijama sistema imaju predrasude prema romskoj zajednici i da ne postoji istinska volja za njihovo uključivanja kao ravnopravne građane u crnogorskom društvu.

“U Crnoj Gori je jasno izražen anticiganizam (istorijska diskriminacija, koja se, pored ostalog, izražava stigmatizacijom)”, kazao je Baftijari.

On je kazao da u Crnoj Gori, državi koja je multietnička, multikulturalna, a uzimajući u obzir da je 21 vijek, treba svima da bude obezbijeđeno poštovanje ljudskih prava, pogotovo na ljudsko dostojanstvo koje se i dalje krši pripadnicima romske i egipćanske populacije.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”.

 

Mladi u Crnoj Gori spremniji su i motivisaniji da se uključe u vannastavne aktivnosti, ali omladinski aktivizam i dalje nije na zavidnom nivou, ocijenili su predstavnici nevladine organizacije (NVO), Mladiinfo Montenegro.

„Radi se o pojedincima i manjim grupama mladih, ali generalno mladi još nijesu dovoljno aktivni. Kada pričamo o aktivizmu, nažalost, ne možemo reći da je motiv dobrobit društva i okruženja. Većinom se radi o ličnim interesima i samopromociji“, kazali su iz te NVO agenciji MINA.

Oni su naveli da mlade uglavnom motiviše lična dobrobit.

„Nekad je u pitanju popularnost u društvu, nekad samopromocija, a nekad i radi neke dobrobiti u vidu dodatnih poena, pohvale od profesora, više prilika za putovanje. Ipak, moramo istaći da mladi jesu aktivni kada su u pitanju neke humanitarne akcije“, dodali su iz te NVO.

Mladi su, prema njihovim riječima, voljni da učestvuju u akcijama prikupljanja novca, igračaka i slatkiša kada su u pitanju neke ugrožene grupe ili osobe kojima treba pomoć za liječenje.

„Pohvalno je što su se do sada mnogo puta mladi sami organizovali ili učestvovali u nekoj akciji i pokazali humanost na djelu. Ipak, kada govorimo o tome šta ih generalno motiviše da volontiraju i budu aktivni, to najčešće nije dobrobit društva i okruženja“, smatraju u toj NVO.

Predstavnici Mladiinfo Montenegro su saopštili i da obrazovni sistem ne podržava dovoljno učenički aktivizam.

„Situacija se značajno poboljšala u posljednjih nekoliko godina, ali i dalje imamo situacije gdje škole ne da ne podržavaju već i uskraćuju prilike učenicima da budu aktivni. Mnogo puta učenici ne mogu da dobiju opravdanje sa časova i ne nailaze na razumijevanje profesora kada treba da učestvuju u nekoj akciji ili odu na neko putovanje“, rekli su iz te NVO.

Kako su naveli, često je to problem i sa studentima kada ne mogu da pomjere termin za kolokvijum i zbog toga odustanu od nekih prilika za neformalno obrazovanje.

„Naravno neke škole su zaista aktivne i podržavaju i promovišu učenički aktivizam. Ipak i tu treba biti oprezan, jer se nekad taj aktivizam svede na ispunjavanje želja i sprovođenje ideja koji su osmislili profesori i direktori radi sopstvene ili promocije škole, a mladi su tu izvršioci, ne učestvuju na pravi način i u potpunosti“, poručili su iz NVO.

Prema riječima predstavnika Mladiinfo Montenegro, pohvalno je to što su učenici mnogo aktivniji nego ranije, žele promjene i trude se.

„Učenički parlamenti su zaista značajan pomak. Dokaz da i škole mijenjaju svijest, doduše sporo, je upravo i osnivanje omladinskih klubova, volonterskih klubova i organizovanje raznih vannastavnih aktivnosti. Ali, potrebno je da to bude primijenjeno u svim školama, kao i na nivou samog sistema, jer i dalje neformalno obrazovanje u Crnoj Gori nije prepoznato ni priznato, što takođe demotiviše mlade“, smatraju predstavnici te NVO.

Oni su saopštili da postoje četiri vrste mladih kad je u pitanju aktivizam – preaktivni, aktivni, neaktivni i nevoljni.

„Prvi su svugdje, u deset nevladinih organizacija, učeničkom parlamentu, prijavljuju se na sve moguće radionice, svugdje ih ima. Problem s njima je što su svugdje, a nigdje. Ambicija je dobra dok nije pretjerana. Takvi volonteri su ‘razapeti’ na stotinu strana i nigdje ne daju sebe dovoljno, a samim tim, na duže staze, nemaju adekvatan benefit od toga“, rekli su iz NVO.

Oni su dodali da su neaktivni mladi nažalost i dalje većina.

„Njih ništa ne interesuje, nemaju vremena, neće oni da rade za džabe i imaju previše obaveza oko škole. Sa njima treba raditi najviše. Ono kako mi radimo jeste kroz informisanje, edukaciju, kao i kroz rol modele. Informišemo ih o volontiranju, prilikama koje im se nude i to na više načina – preko društvenih mreža, sajta, mobilnih aplikacija, promotivnih materijala i uživo“, rekli su iz NVO.

Predstavnici Mladiinfo Montenegro smatraju da veliku ulogu tu imaju i roditelji, koji sve manje vremena imaju za djecu i sve manje im se posvećuju.

„Mlade naraštaje ‘vaspitavaju’ Farme, Parovi, Zadruge, jutjuberi, influenseri i slično. Ne možemo onda da očekujemo da će ti mladi da volontiraju i da misle o dobrobiti zajednice, kada je njima glavna tema broj pratilaca i lajkova na Instagramu. Ulogu u svemu tome imaju i mediji koji se nedovoljno bave promocijom omladinskog aktivizma“, poručili su iz te NVO.

Treća vrsta mladih kada je u pitanju aktivizam su nevoljni.

„To su oni koji učestvuju, a niti znaju zašto niti vide smisao i svrhu toga. To su prijatelji, rođaci, kumovi volontera ili oni koje škola angažuje da nešto odrade. Ali oni nijesu zaista aktivni. Kad nešto rade to je jer su ‘primorani’, ili radi opravdanja sa časova“, rekli su iz NVO.

Ono što nedostaje i čega ima najmanje su aktivni i proaktivni mladi, odnosno oni koji će uočiti problem, smisliti rješenje i sprovesti ga u djelo.

„To su upravo ti mladi koji volontiraju radi dobrobiti zajednice ne iz sebičnih razloga. Nadamo se da će takvih biti sve više“, dodali su iz te NVO.

Na pitanje da li su mladim ljudima danas lako dostupne informacije o djelovanju omladinskih, volonterskih i preduzetničkih klubova, predstavnici Mladiinfo Montenegro su odgovorili da su informacije lako dostupne, ali da mladi i pored toga nijesu dovoljno informisani.

„Možda je i previše informacija i onda ne mogu da prepoznaju one prave. Promocije nikad dovoljno tako da treba i dalje promovisati sve prilike i onlajn i uživo. Značajno bi bilo kad bi škole i nevladine organizacije bolje sarađivale i radile što više stvari zajedno, tada bi mladima informacije bile lakše dostupne, ali i probrane“, dodali su iz NVO.

Jedna od ideja je, kako su naveli, da svaka škola i fakultet ima neku svoju kontakt osobu.

„Ta osoba bi sarađivala sa organizacijama i tako bi sami proces dobijanja dozvole za održavanje radionica bio ubrzan, a neko bi bio odgovoran da prenese informacije dalje učeničkom parlamentu, omladinskim klubovima i učenicima generalno“, zaključili su predstavnici Mladiinfo Montenegro.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”.

 

Adolescencija je stresan period tokom kojeg mladi imaju brojne probleme, ocijenila je psiholog Marija Gošović i dodala da je, kakvi god da su, uvijek bolje razgovarati sa stručnjakom, koji je prvi korak u njihovom razrješenju.

Prema njenim riječima u adolescenciji, većina mladih navodi navodi probleme u komunikaciji sa roditeljima, porodicom, vršnjacima, raskid emotivnih veza.

»Kad se svemu ovome dodaju školske obaveze, onda ovaj period postaje stresniji i izazovniji«, pojasnila je Gošović agenciji MINA.

Kako je rekla, mladi osjećaju da su izgubili ravnotežu, remete se navike, odnosi sa drugim ljudima, raspoloženje je negativno i osjećaju napetost.

»Zbog svega navedenog, u ovom periodu treba dodatnog razumijevajnja«, poručila je Gošović.

U tom, specifičnom životnom periodu života, rekla je ona, mladi imaju brojne probleme.

»Nekad realne, a nekad malo manje stvarne. Ipak, kakve god da su prirode uvijek je bolje razgovarati sa stručnjakom koji je prvi korak u njihovom razrješenju«, poručila je Gošović.

Njoj se, kako je navela, obraćaju kada imaju problema u komunikaciji sa vršnjacima, profesorima, probleme u učenju, motivaciji, a nerijetko i zbog ljubavnih problema.

Istraživanje nevladine organizacije Juventas pokazalo je da čak 16,8 odsto mladih u Crnoj Gori, učenika od prvog do trećeg razreda srednje škole, koristi ljekove za snižavanje stresa, opuštanje mišića, napetosti ili za liječenje nesanice.

Gošović je rekla da su mladi skloni da u emotivnom smislu precjenjuju situaciju u kojoj se nalaze i posežu za instant načinima prevazilaženja problema.

Ona je poručila da uzeti lijek i smanjiti napetost je samo trenutno rješavanje problema, »što svakako nije krajnji cilj«.

Ona je ukazala da kompletan tretman koji uključuje savjetodavne razgovore sa stručnim licima zahtijeva vrijeme, trud i posvećenost, ali i daje mnogo bolje rezultate.

»S druge strane, rad na sebi kroz prepoznavanje slabosti i njihovo jačanje kao i osnaživanje sopstvenih potencijala je možda bolji recept za uspješno prilagođavanje životnmi fazama i promjenama«, kazala je Gošović.

Tu se, smatra ona, postavlja pitanje da li taj statistički podatak posljedica lake dostupnosti medikmenata.

Ona je dodala da pored pomenutih posljedica, stres ima i pozitivnih karakteristika.

»Iako nakratko poremeti ravnotežu, poraste sposobnost prilagođavanja-postavimo sebi nove, dostižne ciljeve; poraste motivacija; donosimo nove odluke«, kazala je Gošović.

Ona je ocijenila da je neke stresne situacije nemoguće izbjeći i onda moramo naučiti kako da smanjimo njihov stresan uticaj na zdravlje.

Prvi je, kazala je ona, da prepoznaju uzroke stresa.

Kako je rekla, stres lakše podnose oni čiji je stav da prihvate stvari koje ne mogu da promijene.

»Kad prepoznamo da smo pod stresom, onda postoje par korisnih savjeta. Treba postavljati sebi realno dostižne ciljeve, obezbijediti zdravu ishranu i dovoljno sna, fizičku aktivnost«, savjetovala je Gošović.

Ona je preporučila tehnike relaksacije u vidu vježbe disanja, slušanje muzike, autogena relaksacija, podrška bliskih osoba i stručna pomoć.

Gošović je poručila da se traženje pomoći smatra vrlinom, a ne znakom nemoći.

»Djecu treba informaisati da se kod psihologa ne ide samo po kazni ili onda kad su nešto pogriješili. Razgovor sa psihologom treba da dožive kao pozitivan odnos u cilju promovisanja poželjnih ponašanja, motivisanja i rješavanja teškoća i problema«, rekla je Gošović.

Najvažnija stvar je, smatra ona, djelovati preventivno jer je to siguran način da se smanji ili spriječe posledice svega navedenog.

»Kad prepoznamo problem onda ga moramo tretirati stručno u cilju dobijanja što boljih rezultata. Životne krize i stres su nezaobilazan dio života, ali ono što možemo zajedno da uradimo je da se
adekvatno suočimo i na taj način ih shvatimo kao izazov za rast individue«, poručila je Gošović.

Ona je pojasnila da je mentalno zdravlje blagostanje gdje je osoba sposobna da razvija i održava zdrave odnose sa člnovima porodice, vršnjacima, prijateljima, partnerima.

To znači i da je sposobna da uči i radi, da razvija svoje potencijale, da izađe na kraj sa izaovima kao i da prihvata i cijeni sebe.

»U ovom dobu dešavaju se i krize koji su sastavni dio ovog perioda razvoja, a praćene su osjećanjem tuge, straha, učestale promjene raspoloženja, poremećaji ponašanja, korišnjenja psihoaktivnih supstanci«, dodala je ona.

Sve to, rekla je ona, ometaju svakodnevno normalno funkcionisanje osobe i adekvatno suočavanje sa izazovima svakodnevice.

»Ako se osvrnemo na podatak da gotovo polovina mentalnih poremećaja započinje prije četrnaeste godine, onda su teme mentalnog zdravlja mladih i prevencije istih uvijek aktuelna tema kojoj se treba posebno posvetiti pažnja«, navela je Gošović.

Dodala je da se kroz gimnazijski program teme obrađuju kroz obavezne predmete poput psihologije, biologije ali i kroz izborne predmete kao što su pojedinac u grupi, zdravi stilovi života.

Prema njenim riječima, Gimnazija »Slobodan Škerović« prepoznata je kao škola koja njeguje dobru institucionalnu saradnju.

»Tako da naši učenici često imaju priliku da prisustvuju predavanjima eminentnih stručnjaka iz ove oblasti, ali i da u direktnom kontaktu sa njima saznaju i upoznaju se sa problimima sa kojima se susreću njihovi vršnjaci«, rekla je Gošović.

Gimnazijalka Maša Saveljić smatra da škole treba da porade na mentalnom zdravlju učenika.

»Profesori ne primjećuju kada nešto nije u redu sa njihovim učenicima i zbog toga školski psiholozi ne mogu da rade svoj posao kako treba«, rekla je Saveljić agenciji MINA.

Ona smatra da profesori, kao pravi pedagozi treba da prijave kada vide da se ponašanje učenika promijenilo.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”.

 

Konzumacija alkohola, naročito među maloljetnicima, je značajan problem u Crnoj Gori, a tretman zavisnika od alkohola je dugotrajan i složen terapijski proces, zbog čega je neophodno osnažiti zdravstveni sistem, kako bi efikasnije odgovorio na taj društveni problem.

To je ocijenio saradnik na javno-zdravstvenim projektima u NVO Juventas, Jovan Dašić gostujući u emisiji NVO Sektor na Televiziji Crne Gore (TVCG).

On je podsjetio na rezultate istraživanje, koje je sprovedeno među učenicima prvog, drugog i trećeg razreda srednjih škola, ističući da je 75 odsto učenika probalo neko alkoholno piće, dok svaki deseti učenik, kako je kazao, aktivno konzumira alkohol.

Dašić je, ocijenio da je štetna konzumacija alkohola značajan problem u Crnoj Gori, a naročito među maloljetnicima.

„Štetni uticaj alkohola posebno je poguban za mlađe dobne grupe. Istraživanje koje je sprovela Svjetska zdravstvena organizacija pokazuje da na svjetskom nivou premine oko 320 hiljada mladih uzrasta između 15 i 29 godina usred uzroka povezanih sa alkoholom. To čini devet odsto svih smrtnih slučajeva u ovoj dobnoj grupi“, rekao je Dašić.

On je kazao da je predmet „Zdravi stilovi života“ jedini u školskom sistemu koji pruža informacije o prevenciji štetne upotrebe alkohola i da je neophodno promijeniti status tog predmeta kao obaveznog, kako bi ga pohađali svi učenici.

Dašić je pojasnio da je tretman zavisnika od alkohola dugotrajan i složen terapijski proces koji, kako je naveo, zahtijeva angažovanje zavisnika, ali i osoba koje čine njegovo neposredno okruženje.

„Liječenje alkoholizma posebno je složeno zato što se pacijenti javljaju u poodmakloj fazi sa već izraženim psihičkim, somatskim i socijalnim oštećenjima. U ovoj fazi, bez uvida u svoju bolest, pacijenti rijetko sami traže liječenje“, kazao je Dašić.

On je istakao da je neophodno osnažiti zdravstveni sistem, kako bi efikasnije odgovorio na taj društveni problem.

„Neophodno je osnažiti sve aktere u zdravstvenom sistemu za rad sa zavisnicima od alkohola. Neophodno je raditi na prevenciji zloupotrebe psihoaktivnih supstanci, promociji svih informacija koje se tiču seksualnog i repreduktivnog zdravlja i promociji izbornog predmeta „Zdravi stilovi života“. Srednjoškolcima se kroz takav rad ojačavaju kapaciteti za prenošenje znanja svojim vršnjacima, a ujedno napravili smo jednu mrežu vršnjačkih edukatora koja će u budućnosti biti institucionalizovana“, rekao je Dašić.

On je naveo da su postojeća zakonska rješenja, koja se tiču akohola, adekvatna, ali da je neophodno raditi na njihovom unapređenju, kroz monitoring implementacije trenutnih zakona.

Prema njegovim riječima, jedan od problema prodaje alkohola maloljetnim osobama je izostatak kontrole reklamiranja.

„Često se dešava da alkoholni proizvodi budu postavljeni u visini do jedan metar, što je u nivou očima djeteta. U takvim siuacijama djeca mogu doživljavati alkohol veoma rano. U nekim kioscima, alkohol se nalazi pored igrački i proizvoda za djecu. Alkoholna industrija ne mari kad su u pitanju male mete“, rekao je Dašić.

On je kazao da je cijena akolhola jedan od faktora koji doprinose lakšoj dostupnosti i većoj konzumaciji.

„Alkohol u Crnoj Gori je veoma jeftin. Usklađivanje akciza sa tekovinama Evropske unije značajno bi doprinijele ograničavanju dostupnosti alkohola, posebno među kategorijama sa nižom kupovnom moći i maloljetnicima“, ocijenio je Dašić.

 

U Crnoj Gori fali društveno prepoznavanje vrijednosti aktivnog građanstva i volontiranja i često se može čuti da je to gubljenje vremena i da se treba skoncentrisati na zapošljavanje i ostvarivanje materijalnog profita, ocijenila je konsultantkinja u Građanskoj alijansi (GA) Ajša Hedžibegović.

Ona smatra da je nerealno očekivanje da se mladi samo tako aktiviraju i postanu društveno odgovorni građani, ako društvo ne obezbjeđuje da informacija i podstrek stignu na pravi način do njih.

Hadžibegović je rekla da ne treba prebacivati odgovornost na mlade za “neaktivnost”, dok ne postoji razvijen i adekvatan sistem podrške razvoju mladih koji uključuje različite profesije i pristupe zasnovane na njihovim pravima, afinitetima i aktivnom uključivanju u osmišljavanju prilika za uključivanje.

“Fali društveno prepoznavanje vrijednosti aktivnog građanstva, vrijednosti volontiranja. Danas ćete često čuti da se volontiranje smatra gubljenjem vremena i da se treba skoncentrisati na zapošljavanje i ostvarivanje materijalnog profita”, rekla je Hadžibegović agenciji MINA.

Ona je ocijenila da se profit u nadogradnji znanja, vještina, stavova, širenju mreže kontakta, iskustvima koja daju uvide i mijenjaju život na bolje, koji nije materijalno odmah opipljiv a koji se direktno ostvaruje društvenim angažovanjem i volontiranjem, gotovo u potpunosti zanemaruje.

“To treba mjenjati – odnos i stav društva prema volontiranju, prema aktivizmu mladih – treba ih za takve angažmane nagraditi, stimulisati, pohvaliti. Realnost je međutim da će mladi ipak češće biti kažnjeni, kinjeni i obeshrabrivani da se društveno angažuju i da volontiraju”, smatra Hadžibegović.

Ona je kazala da njeno iskustvo realizacije projekta “Mladi aktivni građani – MAG” pokazuje da mladima treba informacija i ohrabrenje da se uključe u različlte aktivnosti i mogućnosti koje im se pružaju, uključujući i pozive na aktivizam i volontiranje.

Hadžibegović je navela da mladi informacije najbolje primaju i razumiju kada dolaze od vršnjaka ili odraslih kojima vjeruju, za koje smatraju da im je stalo do njih.

“Mladi su svakodnevno izloženi izuzetno velikom broju informacija koje dolaze u raznim formama i oblicima, posebno u digitalnim formama i na online medijima, i koje uspjevaju da ih više ili manje uspješno privuku i zainteresuju”, ocijenila je Hadžibegović.

Ona je rekla da čak i u uslovima, gdje je podrška mladima sporadična, zavisi od entuzijastičnih pojedinaca, projekata i kratkoročnih inicijativa čiji je kontinuitet upitan, ali da postoji sjajne primjeri aktivnih društveno angažovanih mladih.

Hadžibegović je navela da prilika za volontiranje i aktivizam ima, da ih nude mnoge organizacije, ali i da se sami mladi organizuju. “Mladi iz Crne Gore mogu da volontiraju i u Evropi, posredstvom organizacija koje su dobile oznaku kvaliteta i učestvuju u evropskog programu “Evropske snage solidarnosti”, navela je Hadžibegović.

Ona je kazala da joj je iskustvo pružanja podrške grupi mladih da realizuju projekat MAG još jednom pokazalo da mladima malo treba da pokažu svoje pune potencijale – podrška profesionalaca i prilika da se uključe, da svoje ideje testiraju.

“To treba biti dostupno svakoj mladoj osobi. A trenutno nije. I zato nikako nisam saglasna sa ocjenom da mladi nijesu aktivni i da ne volontiraju. Mnogi jesu, a veliki broj onih koji nisu ustvari treba omladinskog radnika, nastavnika, pedagoga, roditelja koji će ih ohrabriti, uputiti i pozitivno vrednovati takav njihov angažman”, zaključila je Hadžibegović.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”.

 

U Crnoj Gori je veliki broj romske djece van obrazovnog sistema, koja rade i žive na ulici, ocijenili su iz nevladine organizacije (NVO) Phiren Amenca i dodali da osnovno obrazovanje završi nešto više od polovine ukupnog broja djece tog uzrasta.

Izvršni direktor te organizacije, Elvis Beriša kazao je da je obrazovanje romske djece jedna od njihovih prioritetnih oblasti rada.

»Od našeg osnivanja trudimo se da ulažemo maksimalne napore u dodatnom obrazovanju za mlade Rome i Romkinje kroz neformalnu edukaciju poput obrazovnih kampova, radionica, treninga i sličnih aktivnosti«, kazao je Beriša agenciji MINA.

Prema njegovim riječima, u Crnoj Gori je od potpisivanja Dekade Roma, koji je je bio najznačaniji dokument za integraciju roma u Crnoj Gori, fokus na kvantitetu obrazovanja romske djece.

»Nažalost, značajan broj romske djece, posebno djece koja pohađaju prigradske škole u Podgorici, nije elementarno opismenjena iako su čak u višim razredima«, ukazao je Beriša.

On je mišljenja da je to posljedica toga što su se prethodnih godina djeca upisivala u segregisano područno odjeljenje osnovne škole »Božidar Vuković Podgoričanin« u kampu 2 na Koniku.

Tu su, kako je pojasnio, nastavu pohađala samo romska djeca do četvrtog razreda, a nakon toga su premješteni u druge progradske škole.

Od prošle godine, rekao je on, to odjeljenje je zatvoreno, ali će posljedice, smatra on, biti izražene još dugo.

Govoreći o upisu romske djece u vrtiće, naveo je da od ukupne djece koja su u uzrastu za upis u predškolske ustanove, samo 21 odsto njih ih upiše.

»Često imamo izjave u javnosti da je sve više romske djece u predškolskim ustanovama, ali se zanemaruje trenutni procenat djece koji ne upisuje vrtiće«, kazao je Beriša.

On je ukazao da mjera koju je država usvojila 2016. godine za rješavanje ovog problema do 2020. godine je da se procenat upisane romske djece u vrtiće poveća na 40 odsto sa sadašnjih 21.

»Smatram da je ovako postavljen cilj države neadekvatan jer se očigledno ne pridaje značaj uključivanja sve romske djece u vrtić, a ne samo dodatnih 20 odsto djece za ukupno četiri godine«, naveo je Beriša.

Kako je dodao, iako je do sada utrošeno više od 15 miliona EUR na različite projekte za socijalnu inkluziju Roma u Crnoj Gori, i dalje postoji veliki broj romske djece koja su van obrazovnog sistema i koja rade i žive na ulici.

Beriša je rekao da Ministarstvo prosvjete nema precizne podatke o broju djece koja nijesu u obrazovnom sistemu i koja su napustila školovanje, ali prema istraživanju Ministarstva za ljudska i manjinska prava iz 2016. godine osnovnu školu upisuje 76 odsto romske djece.

Kako je kazao, od ukupnog broja romske i egipćasnke djece osnovno obrazovanje završava nešto više od polovine ukupnog broja djece tog uzrasta.

»Prošle godine je svega 78 djece završilo deveti razred osnovne škole, a prema našim informacijama skoro polovina od ovog broja nije upisalo srednju školu«, kazao je Beriša.

Kako je naveo, ukoliko se detaljnije analiziraju podaci iz istraživanja Ministarstva za ljudska i manjinska prava, oni ukazuju na to da skoro svako četvrto dijete nakon osnovne škole ne upisuje srednju školu.

»S druge strane, ako uzmemo za primjer prošlu godinu kada je na početku školske godine u srednjim školama upisano ukupno 142 učenika iz romske zajednice, vidjećemo da je značajan broj ove djece u međuvremenu napustilo školovanje jer je školsku godinu na kraju završilo svega 105«, rekao je Beriša.

Razlozi za napuštanje školovanja, dodao je on, su višestruki.

»Neki od njih su i to što tokom osnovne škole nijesu uspjeli da savladaju nastavno gradivo pa dolaskom u srednju školu nailaze na dodatne prepreke i izazove u praćenju nastave i »uklapanju« u društvu sa svojim vršnjacima«, smatra Beriša.

Prema njegovim riječima, jedan od ključnih razloga jeste potreba da pomažu roditeljima, i to se više odnosi na dječake i oni se često odlučuju za napuštanje škole zbog lošeg materijalnog stanja i u tom slučajevima, zbog privređivanja u tim slučajevima.

On je kazao da djevojčice za sada u istom procentu upisuju srednje škole, iako je ranije njihovo napuštanje škole bilo izraženo zbog pripremanja za ulazak u brak.

Srednju školu, rekao je on, upisuje 49 odsto djece tog uzrasta.

»Od toga je 52 odsto dječaka i više od 44 odsto devojčica. Uzimajući sve ovo u obzir postavlja se pitanje šta će se desiti sa ostalih 50 odsto mladih Roma i Romkinja koji nijesu u sistemu obrazovanja i da li imaju neku budućnost u Crnoj Gori bez obrazovnih i radnih kvalifikacija«, pitao je Beriša.

Kako je rekao, trenutna politika upisivanja romskih učenika u srednje škole omogućava da romska djeca imaju dodatnih šest poena prilikom rangiranja na listi primljenih učenika ali, dodao je on, da ovakva mjera nije efikasna pokazalo se u praksi.

On je naveo da se ove godine toj NVO obratila romska porodica čije je dijete predalo dokumentaciju za upis u Medicinsku školu.

»I pored toga što je dijete imalo odličan uspijeh ipak je odbijeno, a dodatnih šest poena nijesu joj omogućili da upiše željeni smjer«, ukazao je Beriša.

Beriša smatra da bi primjenom principa afirmativne akcije trebalo omogućiti romskoj djeci da upisuju željene smjerove u srednjim školama.

»Tako bismo, osim zanatskih smjerova, imali i djecu koja će nakon srednje škole biti spremna za nastavak školovanja u visokoškolskim ustanovama i samim tim osposobimo i kvalitetni obrazovani kadar iz romske zajednice koji će dati doprinos bržoj i kvalitetnijoj socijalizaciji romske zajednice u Crnoj Gori«, poručio je Beriša.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”.

Podgorica, (MINA) – Predmet medijska pismenost, na način na koji je sada koncipiran, doprinosi razvoju kritičkog razmišljanja, ocijenila je izvršna direktorica Juventasa Ivana Vujović, i dodala da da bi trebalo razmisliti o uvođenju određenih djelova medijske pismenosti u vrtiće i rane razrede osnovne škole.

Ona je rekla da edukativnu ulogu u podizanju medijske pismenosti građana u prvom redu ima školski sistem, na čelu sa nadležnim Ministarstvom prosvjete, u cilju implementiranja medijske pismenosti na različitim nivoima obrazovnog sistema.

»Zatim organizacije civilnog društva čiji zadatak je da kroz neformalnu edukaciju, medijske kampanje i druge inicijative unaprijede stepen medijske pismenosti mladih i opšte populacije«, rekla je Vujović agenciji MINA.

Ona je rekla da, kada se govori o edukaciji djece i mladih, izuzetno je važno obučiti ih i uključiti kao vršnjačke edukatore ili omladinske ambasadore.

»Na kraju, presudnu ulogu imaju upravo mediji koji doprinose unapređenju ove pismenosti poštovanjem etičkih i profesionalnih standarda, ali i kroz svoju edukativnu funkciju – upoznavanje građana sa značajem, konceptom i tehnikama medijske pismenosti«, smatra Vujović.

Naravno, dodala je ona, potrebno je da navedeni akteri usklade svoje aktivnosti kako bi efikasno ostvarili željeni cilj.

Govoreći o problemima kao preprekama za podizanje stepena medijske pismenosti građana, izdvojia je pad u poštovanju etičkih standarda od medija kombinovan sa manjkom edukacije opšte populacije, naročito starijih o medijskoj pismenosti.

»U istraživanju sprovedenom krajem prošle godine dobili smo podatak da je više od polovine punoljetnih ispitanika (62.9 odsto) navelo da nikada nijesu učestvovali u formalnoj ili neformalnoj obuci koja se tiče medija, njihove prirode i uticaja na ljude, i da im ovakav vid obuke nije ni potreban«, smatra Vujović.

Dodala je da je svega 4.1 odsto imalo iskustva sa obukom iz te oblasti, i to smatra korisnim.

Ona je rekla da je potrebno inovativnije prići opštoj populaciji i strateški raditi na smanjenju potrebe za konzumiranjem medijskih sadržaja upitne tačnosti i kvaliteta, među svim uzrasnim kategorijama.

»Nepostojanje, odnosno neusvajanje Strategije za razvoj medijske pismenosti, sa sobom povlači i nedostatak analize potreba i trenutnog stanja, kao i brižjivo osmišljenih akcija da se stanje unaprijedi«, rekla je Vujović.

Ona je dodala da se bilježi nedostatak promocije programa medijska pismenost u okviru obrazovnog sistema što, kako smatra, vodi do nezainteresovanosti učenika da taj izborni predmet pohađaju.

»Iako se poboljšava situacija i dalje imamo nedovoljan broj nastavnika i nastavnica obučenih da vode ovaj predmet. Izuzetno značajan problem je nepostojanje odgovarajuće obnovljene i prilagođene literature, materijala i priručnika za predmet Medijska pismenost«, kazala je Vujović.

Takođe, rekla je Vujović, brojne škole su suočene sa nepostojanjem prostorno-tehničkih kapaciteta za održavanje nastave.

»Kao jedan od problema možemo izdvojiti i nedovoljnu saradnju i koordinaciju između različitih aktera koji djeluju na polju medijske pismenosti«, poručila je Vujović.

Prema njenim riječima, djeca su od veoma ranog uzrasta izložena uticaju medija, danas ranije i u većem intezitetu nego ikad.

»Kako sadržajima prilagođenim i namjenjenim njima, tako i sadržajima za starije«, rekla je Vujović.

Kako je navela, naročito veliki izazov je internet, posebno kada izostaje roditeljska kontrola u pogledu sadržaja kojima njihova djeca pristupaju.

»Svjedoci smo da djeca sve manje gledaju televiziju, a sve više vremena provode na Youtube-u, na kojem ne postoji urednička kontrola, praktično svako može da plasira sadržaj koji im odgovara«, ukazala je Vujović.

Prema njenim riječima, mediji su izuzetno uticajni agensi socijalizacije, djeca i mladi iz njih preuzimaju vrijednosti i modele ponašanja, čak i u najranijem uzrastu.

»Djeci se serviraju audio vizuelni mediji praktično od rođenja. Zbog svega ovoga veoma je važno da roditelji rade na uspostavljanju osnova medijske pismenosti kod svoje djece, da razgovaraju sa njima o medijima, i da nadziru dužinu i način na koji su djeca izložena medijima«, kazala je Vujović.

U tome je, smatra ona, dragocjena pomoć vaspitača i nastavnika zaposlenih u vrtiću i školi.

Ona je mišljenja da je velika dilema da li bi predmeti, poput medijske pismenosti trebali da budu obavezni.

»Ovo pitanje je zaista velika dilema, jer postoje drugi predmeti koji mogu da postanu dio ionako opterećenog nastavnog programa, kao što su građansko obrazovanje i zdravi stilovi života«, navela je Vujović.

Zbog toga je, ocijenila je Vujović, važno pažljivo odmjeriti najbolji način za izučavanje medijske pismenosti- kao dio drugih predmeta, kao zaseban izborni ili obavezni predmet.

»Ako se utvrdi potreba i mogućnost, vjerujemo da je potrebno postepeno ići ka davanju medijskoj pismenosti statusa obaveznog predmeta ili obaveznog sadržaja i to u svim školama, ne samo gimnazijama«, rekla je Vujović.

Na taj način, smatra ona, osposobili bi djecu i mlade da razumiju značaj medija i da adekvatno konzumiraju sadržaj koji im oni plasiraju.

»Predmet medijska pismenost, na način na koji je trenutno koncipiran, takođe doprinosi razvoju kritičkog razmišljanja, sposobnosti analize i kreiranja sadržaja kroz inovativne metode učenja«, kazala je Vujović.

Ona je mišljenja da bi trebalo razmisliti o uvođenju određenih djelova medijske pismenosti u vrtiće i rane razrede osnovne škole, uz metode prilagođene tom uzrastu.

»Dok bi se medijska pismenost ozbiljnije izučavala u kasnijim razredima osnovne škole, kao obavezni predmet ili sadržaj, pa bi se zainteresovani u srednjoj školi mogli dodatno baviti ovom temom u sklopu izborne nastave«, navela je Vujović.

Orofesor Fakulteta političkih nauka iz Ljubljane Ilija Tomanić-Trivundža objasnio je da se medijska pismenosti u Sloveniji izučava od 2006. godine kao izborni predmet u osnivnim školama.

»U sedmom, osmom i devetom razredu učenici mogu da biraju predmet koji se zove Odgoj za medije i izučava se 35 časova godišnje, tri godine što je jedan čas sedmično, odnosno manje nego što je jedan učenik devetog razreda u dodiru sa medijima u jednom danu«, rekao je Tomanić- Trivundža agenciji MINA.

On je kazao da je strategija Minstarstva kulture Slovenij3 da taj predmet bude obavezan, ali da je to još u fazi implementacije.

»Sadržaj predmeta je zastareo nije mijenjan od 2006. godine i fokusira se više na tradicionalne medije a manje na interenet«, objasnio je Tomanić-Trivundža.

On je rekao da na fakultetu nema specijalizovog predmeta, ali da na medijskim studijama u Novinarstvu i Strateškom komuniciranju sav program gradi medijsku pismenost.

»Više se sprovodi dokritna da medijska pismenosti mora da bude sastavni dio svih predmeta«, kazao je Tomanić – Trivundža.

On smatra da sa medijskom pismenosti treba početi na nivou osnovne škola pa ga onda graditi u srednjoj i kasnije.

»Medijska pismenosti nije nešto je važno samo za mlade i djecu.Važno je je da oni što prije nauče šta znači upotrebljavati pametni telefon da to ne znači samo slati poruku negu stupati u ekonomski i politički sistem«, rekao je Tomanić-Trivundža.

On je rekao da nije dovoljno da znamo šta se dešava na Fejsbuku, koji su porivi ljudi da objavljuju neke poruke.

»Treba da uzmemo u obzir i informacije koje je u procesu komuniciranje Fejsbuk sakupljao o nama, koliko ih je gdje možemo da dobijemo uvid u sve te stvari«, naveo je Tomanić-Trivundža.

Prema njegovim riječima, treba kritički osmotriti korporativnu strategiju Fejsbuka.

»Fejsbuka, koji je prošle godine generirao više od 55 milijardi USD prometa.To je velika korporacija koja ime više nepisanih pravila kako nas ograničava kako da dođemo do informacija«, upozorio je Tomanić – Trivundža.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”. Sadržaj je isključiva odgovornost agencije MINA i ne mora nužno odražavati stavove SAD. Tekst se može preuzimati uz obavezno navođenje izvora.

 

Žrtvu seksualnog nasilja osnažile bi dobre prakse tokom procesa, koji traje od prijave do zaključenja postupka, i uticale bi na smanjenje broja potencijalnih žrtava, kazala je izvršna direktorica nevladine organizacije (NVO) Prima, Aida Perović Ivanović.

Perović Ivanović je u intervjuu agenciji MINA rekla da se mjera spremnosti žrtava nasilja da se obrate za pomoć nevladinom sektoru i nasilje prijave institucijama može izraziti upoređivanjem zvanične statistike i „tamnih brojki“.

Kako je navela, u Crnoj Gori, prema zvaničnoj statistici, sedam odsto žena doživjelo je prisiljavanje na seksualni odnos, a četiri odsto prisiljavanje na seksualne radnje koje su one smatrale ponižavajućim.

Perović Ivanović je kazala da „tamne brojke“ ukazuju na to da svaka druga žena tokom života doživi neki oblik seksualnog nasilja i uznemiravanja.

„Razlika je, očito, velika“, naglasila je ona i dodala da je, na nivou Evrope, jedno od petoro djece doživjelo neki oblik seksualnog zlostavljanja.

Perović Ivanović je kazala da se određeni broj osoba koje su preživjele seksualno nasilje obrate servisima za podršku koje pruža civilni sektor, ali se ne odluče svi da to prijave nadležnim institucijama.

Kako je navela, najveći je broj onih koji se nikada nikome ne obrate, niti povjere.

»Što se institucija tiče, najčešće su suočene sa nepovjerenjem, a postupci se nerijetko vode tako da se krivica pripisuje žrtvi – traži se to da je isprovocirala nasilnika. Procesi su često neopravdano dugi, sa ponavaljanim ispitivanjima koje retraumatiziraju osobu«, naglasila je Perović Ivanović.

Ona je kazala da će na jesen biti gotova studija koja će pokazati šta treba mijenjati i poboljšavati, a sve u cilju da država nudi servise koji čuvaju dostojanstvo osobe koja je preživjela nasilje i koji čine da se ona istinski osjeća zaštićenom.

„Dobre prakse tokom procesa osnažile bi osobu da u procesu ostane do kraja, da nasilnici budu kažnjeni i to adekvatno, te sledstveno tome – da je manje potencijalnih žrtava“, istakla je Perović Ivanović.

Ona smatra da osnovni razlog za to što se žrtve seksualnog nasilja nikada nikome ne obrate, niti povjere, leži u stigmi koja se vezuje za seksualnost uopšte, a naročito za seksualno nasilje.

Perović Ivanović je rekla da je to »potpomognuto« strahom od nasilnika, odnosno manipulacijama kojima on osobu nad kojom vrši seksualno nasilje drži daleko od prijavljivanja.

»Najčešće tim manipulacijama šalje poruku: »ovo je samo naša tajna i niko za ovo ne treba/ne smije da zna«; »kome god da kažeš niko ti neće vjerovati«; »svi će reći da si ti kriva«; »ukoliko nekome kažeš za ovo, ubiću te/ubiću se/ubiću tebi blisku osobu««, navela je ona.

Perović Ivanović je dodala da nasilnik sadržaj poruka prilagođava uzrastu osobe nad kojom vrši nasilje, njenom svjesnošću da se radi o seksualnom nasilju, kao i namjeri te osobe da se nekome povjeri ili nasilje prijavi.

»Dodatno, tu je i posredno ili neposredno iskustvo osobe koja je preživjela seksualno nasilje u vezi sa reakcijama okoline, pod kojom podrazumijevam i ljude iz okruženja, ali i institucije«, kazala je ona.

Prema riječima Perović Ivanović, često su reakcije najbližih nevjerica, ignorisanje problema, ubjeđivanje da je osoba pogrešno protumačila nasilnikovo ponašanje, do toga da će prijavljivanje dovesti do raspada porodice ili ugrožavanja njihovog dobrog imidža.

Tokom kampanje, u okviru projekta »Osvijetlimo mrak seksualnog nasilja« sprovedeni su treninzi za novinare o etičkom izvještavanju o seksualnom nasilju.

Taj segment projekta realizovala je NVO SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja iz Nikšića i tom prilikom obučeno je oko 40 novinarki i novinara iz različitih medija i gradova Crne Gore.

Perović Ivanović je naglasila da je etičko izvještavanje od izuzetne važnosti, kako za osobu koja je prijavila nasilje, tako i za opštu javnost.

»Ono ili pomaže ili odmaže u procesu oporavka, značajno može da utiče na bezbjednost i samopouzdanje osobe, kao i na njenu spremnost da izdrži u procesu do kraja«, istakla je ona.

Perović Ivanović je rekla da se nerijetko, upravo na osnovu medijskih izvještavanja, lako sazna o kome se radi, zbog čega osobe i njihove porodice nemaju prijeko potreban mir, već postaju meta znatiželjne i optužujuće sredine.

»Nekada se odlučuju i za preseljenje u drugu državu. Moramo imati u vidu da sve to prate one brojne osobe koje nikada ne prijave preživljeno nasilje, upravo vidjevši kako su prošle one i oni o kojima su mediji izvještavali«, dodala je ona.

Perović Ivanović je poručila da medji treba da imaju edukativnu ulogu u svemu tome, da se klone senzacionalizma koji podiže tiraže, povlađuje znatiželji javnosti, a žrtve drži daleko od potrebne podrške.

NVO Prima vodi onlajn Savjetovalište za mlade, vrstu socijalnog servisa za podršku, pomoć ili pružanje određenih informacije, u kojem radi tim stručnjaka psihološke i sociološke struke.

Perović Ivanović je rekla da na njegovom popularisanju treba još raditi.

„Predstoji nam da od septembra obiđemo sve 24 crnogorske opštine i kroz edukativne radionice podižemo svijest mladih u omladinskim klubovima i školama, Savjetima roditelja, kao i vaspitačica u vrtićima. Vjerujem da ćemo to najbolje postići tokom tih radionica“, dodala je ona.

Perović Ivanović je kazala da mladi koji su se do sada javljali za pomoć u savjetovalištu imaju problem sa seksualnim nasiljem u vezi, najčešće u smislu ucjenjivanja fotografijama i snimcima, kao i primoravanja na intimne odnose ili neki oblik seksualnog odnosa u kom se mlada osoba ne osjeća sigurno i dobro.

„Za sada mogu reći da nam se više javljaju oni koji su imali prilike da nas čuju uživo, što nam govori da anonimnost nije dovoljan uslov da se stekne povjerenje, odnosno da vam se neko obrati za pomoć i podršku“, rekla je Perović.

Na pitanje u kojoj mjeri su od početka realizacije projekta »Osvijetlimo mrak seksualnog nasilja« uspjeli da ispune cilj, odnosno da skrenu pažnju građanima da problem seksualnog nasilja nad djecom postoji u Crnoj Gori, ona je odgovorila da svakodnevno predano rade na informisanju i podizanju svijesti na tu temu.

„U tu svrhu smo kreirale tri brošure, koje je na našim javnim akcijama dobilo više od deset hiljada građanki i građana, sa kojima smo tom prilikom i razgovarale. Više od 200 zaposlenih iz osnovnih i srednjih škola, centara za socijalni rad, tužilaštva, policije, zdravstva, studenata i đaka nas je posjetilo tokom Dana otvorenih vrata“, navela je Perović Ivanović.

Tu je, kako je dodala, i trodjelni video o seksualnom nasilju nad djecom koji se emituje na nekoliko lokalnih televizija i tv kanala sa nacionalnom frekvencijom.

„U pet gradova smo imale i bilborde sa porukom da seksualno nasilje postoji i u Crnoj Gori. Minimum jednom sedmično imamo objave na Facebook i Instagram stranici projekta, koje daju vrlo konkretne podatke i uputstva o znacima za uzbunu i kako se zaštititi. Tu objavljujemo pozitivne i negativne prakse iz regiona i svijeta“, zaključila je Perović Ivanović.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”.

 

Spremnost Uprave Doma učenika i studenata da prihvate konkretne predloge i njihova otvorenost za saradnju ohrabruje da će nove generacije imati bolje i savremenije uslove za boravak u toj ustanovi, kazala je predsjednica Upravnog odbora Centra za afirmaciju mladih, Marija Popović.

Ta nevladina organizacija (NVO) pokrenula je projekat „Unaprjeđenje uslova života u Učeničkom domu“, a polazna osnova bila je studija koju su sproveli.

„Na osnovu studije koju smo sproveli u Domu, temeljilo se naše mišljenje. Bilo je veoma važno detaljno i vjerodostojno ispitati situaciju u toj ustanovi“, rekla je Popović agenciji MINA.

Ona smatra da će projekat „Unaprjeđenje uslova života u Učeničkom domu“ biti od velike važnosti za prosperitet te ustanove, jer postoje konkretni i direktni predlozi.

„Spremnost Uprave da radi i mijenja, na čelu sa direktorom Doma Radoslavom Jovanovićem, ohrabruje nas dodatno da će sve nove generacije imati bolje i savremenije uslove“, navela je Popović.
Ona je kazala da je jedan od ciljeva njihove NVO što veća participacija mladih polaznika Doma u svim aktivnostima iz oblasti omladinskih politika.

Popović je navela da je u toku druga faza projekta, u kojoj psihološko–sociološka služba realizuje kulturno edukativne radionice u kojima polaznici Doma mogu neformalno da se obrazuju.

„Polaznici doma su apelovali na nas da realizujemo projekat koji će nama pomoći, a ujedno i uljepšati boravak u Domu“, dodala je ona.

Kako je navela Popović, realizacijom projekta i zajedničkom saradnjom svakodnevno se usvajaju novine i predlozi u cilju poboljšanja uslova i boljeg kvaliteta života učenika.

Ona smatra da je ovakve projekta teško pokrenuti, jer ta tema nije toliko popularna i zastupljena u medijima.

„Zahvaljujući podršci Ministarstva prosvjete i Zavoda za školstvo i kvalitetnom dijalogu sa Upravom Doma, uspjeli smo da uđemo u realizaciju projekta, pomirimo se sa postojećom situacijom i sagledamo šta možemo da uradimo zajedničkim snagama da unaprijedimo Dom, jer nam je na kraju to zajednički cilj“, istakla je Popović.

Ona je ocijenila da je adaptacija mladih u novu sredinu najvažnija i poručila da će se Centar za afirmaciju mladih potruditi da im bude na usluzi i da im pomognu da prevaziđu barijere na koje nailaze.

Vaspitačica u Domu učenika Lidija Marković kazala je da je ta ustanova orjentisana na stalno poboljšanje učeničkog standarda, kako kroz uređenje smještajnih kapaciteta i poštovanje ustanovljenih standarda u ishrani, tako i kroz vaspitni rad.

„Sa posebnim senzibilitetom se odnosimo prema zahtjevima učenika i nastojimo u skladu sa mogućnostima da implementiramo sva pozitivna rješenja“, kazala je Marković za agenciju MINA.

Ona je rekla da se saradnja sa Centrom za afirmaciju mladih zasniva na Memorandumu o saradnji u trajanju od šest mjeseci i da je Dom otvoren za saradnju sa svim institucijama, udruženjima roditeljima i subjektima koji doprinose unaprjeđenju rada.

Marković je dodala da su u okviru te saradnje organizovane radionice sa aktuelnim temama koje su primjerene srednjoškolskoj populaciji.

„Naši učenici posjećuju te radionice u Omladinskom centru, u kojima učestvuju psiholozi i sociolozi, a tri vaspitača prate psihološki i didatički trokut na relaciji NVO , Đački dom i Uprava doma“, navela je ona.

Marković je kazala da proces adaptacije na boravak u Domu podrazumijeva adaptaciju i na novu gradsku i školsku sredinu.

„Uz pomoć vaspitača i starijih generacija prvaci su ove školske godine prevazišli poteškoće u prihvatanju“, rekla je ona.

Marković je navela da u Domu rade i dva pedagoga i profesor sa velikim iskustvom i znanjem u toj oblasti, koji ulažu ogroman napor i posao obavljaju savjesno sa pedagoško psihološkog aspekta.

Prema njenim riječima, interesovanje za smještaj u Domu je svake godine sve veće.

Kako je navela, u Domu trenutno imaju 102 učenika, učenici muškog pola smješteni su u četvorokrevetnim sobama na prvom spratu, dok su učenice na drugom i trećem spratu.

Marković je dodala da su učenicima na raspolaganju sobe za učenje, biblioteka sa 3,5 hiljade knjiga, mini internet sala i čitaonice u Plavom dvoru i drugoj fazi Starog studentskog doma.

„Komparativna analiza pokazuje da naši učenici ostvaruju bolje školske rezultate, upoređujući ih sa učenicima koji žive kod roditelja i pohađaju neku od srednjih škola u Podgorici“, kazala je ona.

Svi učenici, istakla je Marković, imaju primjerno vladanje u školi, a zavisno od afiniteta uključeni su u razne sekcije u Domu i obrazovnoj ustanovi koju pohađaju.

Kako je navela, u okviru vaspitnog rada sa djecom, organizuju se i izleti, posjete bioskopu, pozorištu, sajmovima knjiga, izložbama, kako bi se djeca bolje adaptirala i razvijala u društvenoj sredini.

„Kako se bliži kraj školske godine učenici su dosta posvećeni školskim obavezama, postizanju boljih ocjena, tako da je sadašnji nivo aktivnosti projekta optimalan“, zaključila je Marković.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”.

 

 Srednjoškolci uglavnom obavljaju praksu bez ikakvog nadgledanja i anketiranja kako bi bilo poznato da li su zadovoljni poslodavcem, zbog čega bi trebalo formirati nadzorne odbore koji će pratiti održavanje praktične nastave, smatra generalni sekretar Unije srednjoškolaca, Jovan Bojović.

„U crnogorskim srednjim školama postoji raznovrstan program za izbor obrazovnog profila. Međutim, i pored te prednosti imamo i nedostatke, koji se najviše ogledaju u kvalitetu sprovođenja nastavnog plana i programa u obrazovnim profilima pretežno stručnog smjera“, rekao je Bojović agenciji MINA.

Srednjoškolci, kako je kazao, uglavnom praksu obavljaju bez ikakvog nadgledanja i anketiranja kako bi bilo poznato koliko i da li su zadovoljni poslodavcem kod kojeg obavljaju praksu u toku srednjoškolskog obrazovanja.

„Na papiru postoji nadležnost za to, ali u praksi izostaje implementacija tih propisa“, dodao je Bojović.

Prema njegovim riječima, manjak laboratorijske opreme čini neadekvatne uslove za farmaceute i medicinare, ali i opšti smjer gdje svakako ne treba zanemariti praktični dio i eksperimente iz predmeta prirodnih nauka.

„Prevashodno treba definisati kriterijume koji će ocijeniti kvalitet održavanja praktične nastave i nadzorne odbore koji će pratiti njihovo održavanje. Isto tako, treba stvoriti uslove u školi kako bi oni koji praktičnu nastavu drže u školi, imali kvalitetne uslove za rad“, smatra Bojović.

On je, komentarišući sistem dualnog obrazovanja, kazao da je to nešto što zaista treba podržati i pohvaliti.

„Taj sistem obezbjeđuje uslove za sticanje, usavršavanje i razvoj kompetencija učenika u skladu sa potrebama tržišta rada, a poslodavacima omogućava da obrazuju kvalifikovanu radnu snagu prema sopstvenim potrebama”, rekao je Bojović.

Ponovna implementacija dualnog obrazovanja u Crnoj Gori počela je u školskoj 2017/18. godini, prvobitno je obuhvaćeno 16 škola u 12 gradova, a saradnja je ostvarena sa 100 poslodavaca.

“Ove brojke ukazuju da je zaista uspješno započeta njegova implementacija, ali nas takođe i napominju i obavezuju da dualni sistem treba još više razvijati, kako bi svi srednjoškolci imali jednake mogućnosti u obrazovnom sistemu i nakon njega. Potreba je da se broj srednjoškolaca iz godine u godinu povećava, te vjerujem da ćemo i raditi u skladu sa potrebama”, saopštio je Bojović.

On je, govoreći o prevazilaženju višedecenijskog problema neusklađenosti ponude i tražnje za radnom snagom, kazao da postoji više pojavnih oblika koji utiču na neusklađenost ponude i tražnje na tržištu.

“Ovaj problem se samim tim može rješavati sa različitih adresa. A prvenstveno je potrebno jasno definisati razloge zbog kojih ovaj problem ne može biti riješen, te ih sistemski rješavati”, ocijenio je Bojović.

On smatra da je u društvu dominantan problem hiperprodukcije kadra.

“Među velikim brojem mladih preovladava želja za sticanjem diplome i ona potiskuje želju za sticanjem znanja. Često ćemo sresti neodlučnost srednjoškolaca po pitanju upisa fakulteta, te se on bira na osnovu proporuka ili popularnosti i zastupljenosti u društvu”, rekao je Bojović.

Takođe, postoje i učenici obrazovnog profila turistički tehničar na fakultetu pravnih nauka ili bivši učenik srednje medicinske škole na fakultetu za hotelijerstvo.

“To je problem na koji se može uticati izmjenama upisnih politika. Potrebno je jasno definisati kriterijume, kao i broj potrebnog kadra za sve oblasti”, rekao je Bojović.

On je dodao da je to samo jedan od načina koji bi doprinijeli rješavanju ovog problema, za koji se ne bi smjeli praviti izuzeci.

“Međutim, složenost cjelokupne situacije i stanja u našem društvu trenutno ne daje optimističko mišljenje po pitanju njegovog rješavanja. Nadležne institucije preduzimaju određene korake za prevazilaženje ovog izazova, međutim, potrebno je uložiti dodatne napore kako bismo osjetili promjenu”, naveo je Bojović.

On je, na pitanje na koji način bi srednjoškolci mogli bolje da se usmjere prilikom izbora daljeg školovanja, odgovorio da ako se ta oblast zamisli kao jedna veza neraskidivih karika, srednjoškolci predstavljaju veoma jaku i važnu kariku veze.

„Kod srednjoškolaca ne postoji dovoljno razvijena svijest o važnosti pitanja daljeg poziva i daljeg obrazovanja. Prevagu nad ovom situacijom ima jedino neodlučnost. Svakako da ovo ne smijemo generalizovati, ali u većini slučajeva je nažalost tako“, rekao je Bojović.

Prema njegovim riječima, kako bi te probleme kod srednjoškolaca otklonili, univerziteti, studentske organizacije i Unija srednjoškolaca se trude da organizuju što više aktivnosti na kojima će srednjoškolcima prezentovati ponude, kako domaćih tako i stranih fakulteta.

„Na srednjoškolcima je da sve aktivnosti koje se organizuju u svrhu proširivanja i sticanja novih znanja, iskoriste na najbolji mogući način“, dodao je Bojović.

Srednja škola, kao i osnovna, uz stalne obavezne predmete, daje mogućnost odabira izbornih predmeta, koje bi srednjoškolci i osnovci trebalo da biraju shodno svojim afinitetima.

„Oni bi trebalo da predstavljaju polje njihovog budućeg djelovanja i treba ih iskoristiti kao alat za usavršavanje svojih potencijala i kao smjernicu za dalji rad. Kroz srednje škole se daje mnogo mogućnosti za napredovanje i razvoj, pored formalnog obrazovanja, jednako važno i kroz neformalno obrazovanje“, kazao je Bojović.

Aktiviranjem mladih kroz vannastavne aktivnosti stiče se, kako je rekao, mogućnost veće informisanosti, razvoja ličnih kompetencija i brojnih drugih benefita za cijelu zajednicu, koji se svakako mogu osjetiti i na polju izbora daljeg školovanja.

„Sagledavajući cjelokupnu situaciju, komentar je da mladi ljudi treba da iskoriste sve mogućnosti koje im donose i proširuju znanje, koje im daju mogućnost umrežavanja, zajedničkog djelovanja i stvaranja, jer samo kao aktivni subjekti možemo stvarati društvo po našim mjerama i potrebama“, zaključio je Bojović.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”.

 

Nadležne institucije bi trebalo da unaprijede postojeći pravni okvir koji se odnosi na pitanje neusklađenosti ponude i tražnje na tržištu rada i to drugačijom upisnom politikom, saopštio je potpredsjednik Udruženja studenata političkih nauka (MAPSS), Svetozar Šćekić.

„Neophodna je nešto drugačija upisna politiku još kod upisivanja u srednje škole, kako bi mlade ljude orijentisala prema potrebama tržišta, ne zadirući u njihovo pravo da se opredijele za željenu školu“, rekao je Šćekić agenciji MINA.

On smatra da bi i na fakultetima trebalo poboljšati upisnu politiku kako bi se poboljšala postojeća situacija, u kojoj sa jedne strane postoji hipeprodukcija u određenim oblastima, a sa druge nema nikakve pozitivne promjene u dijelu popunjavanja deficitarnih radnih pozicija.

Šćekić je kazao i da bi trebalo preduzeti mjere jačanja interesovanja i stvaranja svijesti kod studenata za obavljanjem prakse.

„Razloga za to je mnogo, od primjenjivanja postojećeg znanja do sticanja novog, sticanja iskustva i kompetentnosti, obogaćivanja biografije, a samim tim i konkurentnosti na tržištu rada“, naveo je Šćekić.

On je dodao da bi trebalo ohrabrivati privatni, javni, ali i nevladin sektor da ostave prostora za prijem studenata na određeno vrijeme, jer samo tako oni mogi steći iskustvo i potrebno znanje za obavljanje poslova u struci.

„Ne treba zaboraviti da su studenti okosnica mislećeg društva, te da kroz ulaganje u njih bilo koji od sektora itekako može profitirati“, rekao je Šćekić.

On je saopštio da vjerujem da država može pomoći privantom sektoru pri zapošljavanju studenata, za šta je predložio 20-satnu radnu sedmicu, gdje bi u mjeri mogućeg dio sredstava za isplaćivanje naknada za rad studenata finansirala država.

„Takođe, moj predlog nadležnim institucijama bi svakako bio da sprovedu istraživanja kod studentske i preduzetničke populacije, putem kojih bi se izmjerile potrebe i htjenja jedne i druge strane. Na osnovu tih podataka treba naći najbolje i najrealnije moguće rešenje“, kazao je Šćekić.

On je podsjetio da sa aspekta Univerziteta Crne Gore, studijski programi, odnosno fakulteti predviđaju obavljanje prakse koja teži da bude u korak sa tržištem rada u domenu mogućeg.

„Sa druge strane javlja se pitanje da li može doći do hiperprodukcije u postojećem obrazovnom sistemu, što svakako za malo tržište kao što je crnogorsko ne bi bilo dobro“, rekao je Šćekić.

On je dodao da kao student druge godine Fakulteta političkih nauka, smjer politikologija/međunarodni odnosi, ne može da govori o tome kakva je praksa, jer je za njegov studijski program ona predviđena tek od prvog semestra treće godine.

„Međutim, u razgovoru sa kolegama sa drugih studijskih programa, koji su počeli studije po reformisanom sistemu, mogu reći da su njihova iskustva kada je praksa u pitanju pozitivna“, naveo je Šćekić.

Oni su, kako je rekao, saopštavali da su bili i da su još maksimalno integrisani u sistem i da obaljvaju one radne zadatke koji su predviđeni njihovom strukom, te da su naučeno u teorijskom dijelu mogli da primijene u praktičnom.

„Sa druge strane kolege starijih godina, koji nastavu pohađaju po starom obrazovnom programu, mišljenja su da praksu treba postaviti na bolje osnove s obzirom da se ona koju studenti pohađaju svodi na periodične posjete institucijama i ustanovama iz oblasti koje studiraju“, zaključio je Šćekić.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”.

 

 

Podgorica, (MINA) – Najbolji vid regulacije je upravo onaj koji dolazi od samih medija, koji se kroz udruživanje obavezuju da će poštovati standarde i Kodeks novinara, smatraju u nevladinoj organizaciji (NVO) Juventas.

Saradnik na projektima u toj NVO, Mićan Andrijašević, podsjetio je da su rezultati Juventasovog istraživanja pokazali da čak 60,5 odsto građana ne zna da postoje regulatorna i samoregulatorna tijela kojima se mogu žaliti ukoliko procijene da neki sadržaj krši profesionalna i etička pravila i standarde.

Prema njegovim riječima, od onih koji znaju za postojanje takvih tijela, 78,4 odsto ne može konkretno da navede koje su to institucije i tijela.

„Što nas dovodi do situacije da svega jedan odsto opšte populacije kaže da su se nekada žalili nekom od nadležnih samoregulatornih ili regulatornih tijela“, kazao je Andrijašević agenciji MINA.

To, kako je naveo, ne znači da su crnogorski mediji bezgrešni i da svi njihovi sadržaji ispunjavaju standarde kvaliteta i profesionalnosti.

„Ako uporedimo sa drugim rezultatima istog istraživanja, prema kojima ispitanici kažu da primjećuju da crnogorski mediji iskrivljuju stvarnost, izvrću činjenice, izvlače iz konteksta, ignorišu pojedine događaje i pojave, različito izvještavaju o istim temama, jasno je da građani nijesu u potpunosti ili uvijek zadovoljni sadržajima koje im naši mediji pružaju“, naveo je Andrijašević.

Zbog toga je, smatra on, potrebno informisati građane na koji način i kome je moguće uložiti žalbu povodom nekog medijskog sadržaja, ali i zašto je to značajno.

„Jedini način da izgradimo odgovorne i kvalitetne medije je kroz participaciju i povratnu informaciju“, rekao je Andrijašević.

Važno je, kako je naveo, iskoristiti šansu da kroz interakciju i konstruktivnu kritiku učestvujemo u poboljšanju medijskog prostora, odnosno da građani iskoriste pravo na odgovor i na ispravku neistinite, nepotpune ili netačno prenijete informacije, što su Ustavom zagarantovana prava.

Andrijašević je istakao da su medijski pismeni građani u stanju da prepoznaju kršenje etičkih i profesionalnih standarda i na osnovu toga u mogućnosti da, kroz samoregulatorna i regulatnorna tijela, utiču na medije, kako se takve stvari više ne bi dešavale.

S druge strane, kazao je on, zadatak samoregulatnornih i regulatornih organa je da samoinicijativno rade na unaprjeđenju medijske sfere u Crnoj Gori, ali i da promovišu svoje aktivnosti i motivišu publiku da daju povratnu informaciju u vezi sa medijskim sadržajima, radom medijskih kuća i radom novinara.

Kada je u pitanju Agencija za elektronske medije (AEM), istraživanje Juventasa je pokazalo da od ukupnog broja ispitanika 38,2 odsto ne zna da li je to tijelo slobodno i nezavisno od bilo kakvog političkog i ekonomskog uticaja.

Od onih koji znaju za postojanje Agencije za elektronske medije, 25,5 odsto je kazalo da je slobodna i nezavisna, 38,8 odsto da nije, a 21,5 odsto da je djelimično nezavisna.

Andrijašević smatra da je veoma važno upoznati građane sa radom Agencije kako bi znali šta je njena uloga i koje aktivnosti preduzima.

Takođe je, kazao je on, potrebno ustanoviti zbog čega nešto više od jedne traćine građana vjeruje da Agencija nije nezavisna i slobodna od političkih i ekonomskih uticaja, i na osnovu toga preduzeti adekvatne korake.

„Međutim, najveći nedostatak je nepostojanje efikasnog, jedinstvenog i eksternog samoregulatornog tijela. Najbolji vid regulacije je upravo onaj koji dolazi od samih medija, koji se kroz udruživanje obavezuju da će poštovati standarde i Kodeks novinara“, istakao je Andrijašević.

Prema njegovim riječima, kako bi takvo tijelo uspješno funkcionisalo, potrebno je da okupi sve medije uz kreiranje efikasnih mehanizama samoregulacije.

Za taj poduhvat je, smatra Andrijašević, potrebna podrška i volja nadležnih organa i medijskih kuća i strukovnih udruženja.

„Takođe, potrebno je posvetiti veću pažnju medijskim ombudsmanima, jer i oni igraju značajnu ulogu u unaprjeđenju medijskog sadržaja. Sljedeći korak podrazumjeva približavanje ovakvih tijela građanima“, dodao je Andrijašević.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”. Sadržaj je isključiva odgovornost agencije MINA i ne mora nužno odražavati stavove SAD. Tekst se može preuzimati uz obavezno navođenje izvora.

U Crnoj Gori su neophodni rehabilitacioni centri i efikasniji rad sa zatvorenicima tokom služenja kazne, nakon izlaska ih je potrebno ekonomski osnažiti, kako bi se smanjila stopa povratništva, a međusektorska saradnja relevantnih institucija je ključna za kreiranje efikasnog rješenja resocijalizacije te populacije.

To su u izjavama za PR Centar ocijenili sagovornici iz Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, nevladinog sektora, kao i bivši zatvorenik.

Šef Biroa rada, Aleksandar Rakočević, kazao da Zavod za zapošljavanje (ZZZCG) može pomoći osobama koje su odslužila zatvorsku kaznu, samo ukoliko su dio sistema.

„Nažalost, u Crnoj Gori nije baš popularno iznijeti istinu o takvom stanju. Za samo 71 lice u poslednjih 15 godina u Crnoj Gori imamo podatak da je odslužilo kaznu. To nam značajno otežava mogućnost da pratimo statistiku i kretanja, a onda i da pomognemo u krajnjem slučaju“, rekao je Rakočević.

On je kazao da bi ZZZCG mogao brže i efikasnije djelovati ukoliko bi imali potpune informacije o korisnicima, što bi, kako je ocijenio, spriječilo osobe da počine novo krivično djelo i postanu povratnici.

Kako je pojasnio, duža socijalna izolovanost prouzrokuje pad samopouzdanja, motivacija za rad, radne sposobnosti, što onemogućava pozicioniranje na tržištu rada.

Rakočević je kazao da ta institucija sprovodi brojne programe koji imaju za cilj unapređivanje vještina, ali da ne postoje, kako je pojasnio, konkretni programi koji se odnose na populaciju bivših zatvorenika.

„Kategorija koja je najčešće uključena u programe koje sprovodimo predstavljaju ljudi kojima njihovo osnovno zanimanje nije dalo rezultate na tržištu rada. Nezavisno kojoj kategoriji pripadaju, pa i bivši zatvorenici, uključuju se. Naravno, oni neće imati prioritet sam po sebi, ali zbog stanja u kakvom jesu i ukoliko mi to brzo prepoznamo, uključićemo ih u program“, rekao je Rakočević.

On je naveo da nisu sva krivična djela društveno štetna, da postoji čitav niz djela koja, nakon procesa rehabilitacije, nisu štetna za društvo.

„Te osobe treba, uz stručnu podršku izanalizirati, i pružiti im šansu. Državnom sistemu se svakako isplati da pomogne jednom čovjeka koji je odslužio zatvorsku kaznu, kako ne bi ušao u proces negativan za društvo“, rekao je Rakočević.

On je kazao da ne postoje stimulativne mjere za poslodavce koji zapošljavaju osobe koje su odslužile zatvorsku kaznu jer je moguće da društvo nije razvilo, kako je ocijenio, dovoljan nivo senzibiliteta.

„Sve ukazuje da ćemo vrlo brzo to prihvatiti, jer je ZZZCG učesnik mnogih konferencija, i kroz saradnju sa nevladinim sektorom i različite programe pomagali smo ljudima i prije izlaska“, rekao je Rakočević.

Socijalna radnica i koordonatorka projekata za grupe u riziku u nevladinoj organizaciji Juventas, Marija Radović, kazala je da ta NVO učestvuje u radu ZIKS-a od 2004. godine, kroz programe koji imaju za cilj da psihosocijalno osnaže osobe, koje izdržavaju zatvorsku kaznu.

„Upoznajemo ih sa njihovim pravima u odnosu na zdravstvenu, socijalnu i dječju zaštitu, oblast zapošljavanja. Osnažujemo ih u uspostavljanju i održavanju zdravih porodičnih, bračnih odnosa, odnosa sa djecom, povezujemo ih sa institucijama sistema u odnosu na njihove individualne potrebe“, pojasnila je Radović.

Ona je kazala da ta NVO svoj rad usmjerava i na ekonomsko osnaživanje, što se odražava na uspješniju reintegraciju u društvo, kao i na pružanje postpenalne podrške.

„Takođe, pružamo im postpenalnu podršku kroz rad našeg drop in centra za osobe koje koriste droge. Veliki broj osoba na izdržavanju kazne zatvora su ujedno i sa istorijom korišćenja psihoaktivnih supstanci. Na taj način, kroz rad drop in centra uspijevamo da im pružimo podršku, pravu i psihološku, pomoć vršnjačkih edukatora i socijalnih radnika“, rekla je Radović.

Ona je kazala da mjere i aktivnosti Akcionog plana za zapošljavanje i razvoj ljudskih resursa za 2018. sadrže prioritet koji se odnosi na promociju socijalne inkluzije i siromaštva, ali da u okviru tog prioriteta, kako je pojasnila, ne postoji posebno koncipiran program koji se odnosi na profesionalno osposobljavanje i zapošljavanje bivših zatvorenika.

Radović je ocijenila da je za smanjenje stope povratništva, koja je u porastu posljednjih godina, neophodno ekonomski osnažiti osobe koje su odslužile zatvorsku kaznu.

„Prema Izvještaju o radu Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija za 2017. godinu, stopa povratništva iznosi 44 odsto. To je velika stopa povratništva koja se može smanjiti jedino ukoliko bismo ekonomski osnažili te osobe nakon izlaska, kako se ne bi vratili kriminalnim radnjama“, kazala je Radović.

Ona je navela da je za kreiranje efikasnog rješenja resocijalizacije te populacije potrebna međusektorska saradnja relevantnih institucija.

„Potrebna je mnogo veća uvezanost Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija, Centara za socijalni rad, Zavoda za zapošljavanje, kako bi se koncipirao program koji će ih stvarno ekonomski osnažiti i pružiti im mnogo veće mogućnosti za zapošljavanje, smanjiti stigmu kod poslodavaca kada je u pitanju zapošljavanje ove kategorije stanovništva“, istakla je Radović.

Ona je kazala da je u crnogorskom društvu prisutan visok stepen diskriminacije prema bivšim zatvorenicima i da je neophodno, kako je poručila, raditi na smanjenju stigme.

Prema njenim riječima, primarnu prepreku u procesu reintegracije bivših zatvorenika predstavlja nepostojanje kvalitetne postpenalne podrške.

„Da bi postpenalna podrška bila uspješna, potrebno je uspostaviti saradnju između svih relevantnih institucija. Tretman u ZIKS-u se mora podići na veći nivo, jer su realizatori tretmana opterećeni administrativnim poslovima. Potrebno je da imaju optimalan broj osoba koje služe zatvorsku kaznu sa kojima rade i sa kojima su u direktnom kontaktu, kako bi mogli da izrade kvalitetne individualne planove i da osmisle plan za njihov izlazak iz zatvora“, ocijeniila je Radović.

Bivši zatvorenik, čiji je identitet poznat PR Centru, a koji je tri puta služio zatvorsku kaznu, kazao je da zatvorske kazne obilježe čovjekov život.

„To je vječni pečat koji ostaje. Dosta stvari čovjek u zatvoru nauči, ali koliko nauči, toliko vas za dosta stvari unazadi. Kad izađete osjećate kao da niste živjeli u tom gradu, sve je nepoznato, grad se izgrađuje. Osjećate da se drugačije ponašate od svih ostalih, drugačije hodate, imate osjećaj da vas svi posmatraju i da se izdvajate“, kazao je bivši zatvorenik.  

On je rekao da najveću prepreku bivšim zatvorenicima za povratak u svakodnevne životne tokove predstavljaju predrasude društva i poslodavaca.

„Čovjek je srećan kada dobije posao, sve krene normalnim tokom i kad se normalizuje život, a onda se nađete u situaciji da ispaštate, zato što ste bili osuđenik“, kazao je on.

On je rekao da odgovor sistema i ograničene mogućnosti za zaposlenje demotivišu osobe, a da je to najčešći razlog za ponavljanje krivičnih djela.

 „Ne možete se zaposliti ni kao fizički radnik, a kamoli da se možete zaposliti negdje drugo. Situacija natjera ljude da se vrate kriminalu. Ne mogu se zaposliti, prođe vrijeme i navede ih na takve postupke“, rekao je bivši zatvorenik.

Prema njegovim riječima, poslodavci često osjećaju nepovjerenje prema bivšim zatvorenicima.

„Jednom sam bio u dilemi i odlučio sam da sakrijem da sam odslužio zatvorsku kaznu, poslodavac nije provjeravao. Kako su dolazili ljudi koje poznajem, smatrao sam da bi bilo glupo da ga oni obavijeste i da na taj način sazna, nakon čega sam odlučio da mu kažem. Kad mi je davao otkaz, rekao mi je da sam mu drag, ali da mora da to uradi zbog pritiska porodice“, kazao je on.

Do sada, kako je rekao, nije dobio ponudu za posao od Biroa rada, iako se redovno odaziva i koristi servise.

„Izašao sam iz zatvora prije par mjeseci i već sam u situaciji da se pitam dokle ovako. I kad odem na Biro, gdje sam označen posebnom šifrom, osjeća se distanca. Nikad nisu ponudili neki konkretan posao“, rekao je on.

On je ocijenio da je sistem u ZIKS-u neefikasan, jer ne pripremaju osobe koje služe zatvorsku kaznu za život nakon zatvora.

„Ne rade ništa kako bi vas uputili. Ako hoćete da se tamo zaposlite, možete samo ako nekog poznajete, a i taj posao je slabo plaćen. U zatvoru postoje stolarske, bravarske, limarske, automehaničarke radionice, ali teško se može nešto naučiti tu“, kazao je bivši zatvorenik.

Predstavnik nevladine organizacije „Ruka ruci“, Vladimir Pavićević, ocijenio je da je položaj te populacije loš i da su neophodne sistemske promjene.

“Crnoj Gori ne trebaju novi zatvori, već rehabilitacioni centri i efikasniji rad sa zatvorenicima za vreme služenja kazne, kako bi se pripremili za izlazak. Očigledno da još uvijek nema dovoljno volje za tim u našoj državi, jer ne postoji percepcija o veličini tog problema”, istakao je Pavićević.

 

 

Podgorica, (MINA) – Usvajanje zakona o životnom partnerstvu osoba istog pola biće ključni momenat u životima LGBT osoba, čime će poslanici pokazati da brinu o građanima, uprkos njihovim različitostima, smatra direktorica programa za promociju i zaštitu ljudskih prava Juventasa, Jelena Čolaković.

»Zašto kažem ključnih? Zato što su istopolne zajednice realnost koju je samo bilo potrebno da država, odnosno zakonodavac uredi pravno, kako bi iz te zajednice i osobe istog pola vukle neka prava koja imaju i heteroseksualni parovi, u vanbračnim ili u bračnim zajednicama«, obrazložila je Čolaković.

Kako je rekla, u trenutnoj situaciji postoji siva zona koja je podložna diskriminaciji i nasilju.

»U ovom slučaju, upravo pravima koja će LGBT osobe ovim zakonom dobiti, uređuje se ta siva zona. Samim tim, imamo pojedince koji imaju kvalitetnije živote, zadovoljniji su i doprinose svojoj zajednici i samoj svojoj budućnosti«, rekla je Čolaković.

Konkretno, dodala je ona, usvajanje zakona omogućilo bi, između ostalih, i pravo na nasljeđivanje.

»Na primjer, par koji je dugo vremena živio i stvarao zajedno, neće doći u situaciju da, ako se nekom od njih nešto dogodi, nema mogućnost da naslijedi imovinu, odnosno ono stečeno i što su vremenom gradili«, kazala je Čolaković.

Prema njenim riječima, svi teže da stvaraju u zajednicama nešto što je važno i što će u budućnosti koristiti.

»Tako i osobe koje su u istopolnim zajednicama žele neku sigurnost. Znamo da kada nam je neko blizak, na primjer partner, na intenzivnoj njezi, ne može da uđe svako da ga vidi, već samo porodica«, rekla je Čolaković.

Kako je rekla, zakonom žele da se osiguraju osnovne stvari, koje su prvenstveno životne.

»Nekome će se ovo učiniti kao nešto specijalno, kao nešto posebno, a ustvari je samo i isključivo životno i samo ono što bi svako trebalo da ima, nezavisno od toga kakva mu je seksualna orjentacija i rodni identitet«, poručila je Čolaković.

Država bi, sa druge strane, ovim dobila srećne pojedince.

»Znamo da srećni pojedinci čine zadovoljnije društvo pa se nadamo da će i upravo samim tim, porukom da brine o svim svojim građanima, ne samo država, već i poslanici u parlamentu, pokazati da brinu o građanima bez obzira na njihove različitosti«, navela je Čolaković.

Ona je dodala da će svi, i oni koji donose i oni koji sprovode zakone biti na neki način odgovorniji prema LGBT osobama.

Kako je rekla, biće odgovorniji u kontekstu njihovih života, »a čini mi se da će se to odraziti i na same te građane«.

»Oni će vidjeti da neko stvarno o njima vodi računa i vidjeće da negativne stvari, kojima su bili izloženi tokom vremena se polako na neki način smanjuju ili pokušavaju popraviti time što će donijeti zakonsko rješenje koje će u svakom slučaju unaprijediti kvalitet njihovog života«, smatra Čolaković.

Ona je donosiocima odluka poručila da je ključna stvar da brinu o svim građanima, nezavisno od toga koja je njihova različitost.

»Činjenično stanje je da su Crnoj Gori potrebni zadovoljniji ljudi, a upravo ako pokažete da brinete o njima mislim da ćete imati i građane koji će vam biti zahvalni na tome«, poručila je Čolaković.

Tekst je napisan u saradnji sa nevladinom organizacijom »35mm«, u sklopu projekta Engaging content, u cilju promovisanja različitih iskustava i stavova kroz medijski sadržaj. Projekat je dio programa Balkan Media Assistance Program, koji je podržao USAID, a koji realizuje Internews. Sadržaj je isključiva odgovornost agencije MINA. Tekst se može preuzimati i objavljivati bez ograničenja, uz obavezno navođenje izvora.

 

 

 

 

 

NVO Juventas je od 4-5. aprila organizovao obuku za dobitnike malih grantova u okviru projekta ‚‚Koalicija protiv vršnjačkog nasilja u crnogorskim školama‚ koji zajednički organizuju Udruženje Roditelji, Juventas, Unija srednjoškolaca Crne Gore i Centar za podršku lokalnog i regionalnog razvoja. Projekat je finansiran pd strane Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori uz doprinos Ministarstva javne uprave.

Jedan od ciljeva projekta je i jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva i njihovo aktivnije uključivanje u rješavanje problema vršnjačkog nasilja. U skladu sa tim, kroz šemu dodjele malih grantova podržano je ukupno osam projekata. Projekti će biti realizovani u periodu od marta do oktobra 2019. godine. Dobitnici malih grantova su:

  1. NVO TNT u partnerstvu sa NVO Savez za djecu i mlade „Kuća“ za projekat ‚‚Imaj u vidu‚‚ koji
  2. NVO Spektra za projekat ‚‚Akcija za TRANSformisanje škola‚‚
  3. NVO Zinak za projekat „Upoznaj, prepoznaj i prijavi e-nasilje“.
  4. NVO Djeca Crne Gore za projekat ''Upoznajmo i prepoznajmo e-nasilje''
  5. Omladinski centar Herceg Novi za projekat „Afirmativno znakovlje- korišćenje simboličkih znakova u promociji pozitivnih životnih vrijednosti i afirmativne akcije kao alatki za prevenciju vršnjačkog nasilja''
  6. NVO Monitorov centar za medije i demokratiju u saradnji sa NVO „Phiren Amenca“ za projekat MIROVNO (Medijske i romske organizacije o vršnjačkom nasilju u obrazovanju
  7. SOS telefon za žene i djecu žrtva nasilja Ulcinj za projekat ''Tolerancija je naš izbor''
  8. NVO Taraba za projekat ''Teatrom protiv vršnjačkog nasilja''

Pomenute organizacije će tokom realizacije projekata organizovati veći broj radionica za srednjoškolce i osnovce, odraditi intervencije u prostoru, organizovati sastanke sa roditeljima i predstavnicima škola, objaviti konkurs za literarne radove, realizovati pozorišne predstave, objaviti medijske članke, kreirati online platforme, odraditi istraživanja. Ovi pprojekti će pokušati na na različite načine odgovore na problem vršnjačkog nasilja i da pilotiraju nekoliko mehanizama borbe protiv vršnjačkog nasilja koji u perspektivi mogu biti preuzeti od strane institucija i postati dio sistemskog pristupa borbi protiv vršnjačkog nasilja.

Trening organizovan na predstavnike organizacija bio je posvećen upravljanju evropskim projektima, finansijskim procedurama, ali i temi izvještavanja i efikasnog komuniciranja rezultata projekta sa javnošću.

Projekti će biti sprovedi u periodu od marta do oktobra.