Usvajanjem predloga zakona, kojim se zabranjuje pušenje u zatvorenim javnim i radnim prostorima Vlada je napravila značajan korak u cilju unapređenja javnog zdravlja, prevencije nezaraznih bolesti i ranog umiranja, a potrebno je da taj akt što prije bude podržan u Skupštini.

To je ocijenjeno iz nevladinih organizacija (NVO) Juventas i Centar za monitoring i istraživanje (CeMI), koje su pozdravile usvajanje prijedloga Zakona o oganičavanju upotrebe duvanskih proizvoda, kojim se zabranjuje konzumiranje duvanskih proizvoda u bilo kom dijelu zatvorenog prostora u kome poslove obavljaju državni i lokalni organi i službe i drugim javnim prostorima.

“Smatramo da je učinjen značajan potez u cilju unapređenja javnog zdravlja, prevencije nezaraznih bolesti i prevencije ranog umiranja. U isto vrijeme upozoravamo da Zakon treba dopuniti tako da obuhvati i zabranu upotrebe grijanog duvana u zatvorenim prostorom, kako bi se ispunili najveći standardi zaštite zdravlja i zaustavio negativan uticaj duvanske industrije”, kazali su iz Juventasa i CeMI-ja.

Te NVO su, kako su podsjetili, u junu 2017. dostavile Vladi Crne Gore, predlog javne politike za ponovno uvođenje zabrane pušenja u javnim prostorima.

“U predlogu javne politike naznačeno je da bi dugoročno nesprovođenje odredbi zabrane pušenja, na javnim mjestima koštalo Crnu Goru 10. 514 života godišnje. O nesprovođenju odredbi zabrane pušenja je upozoravano i u izvještajima Evropske komisije za prošlu i ovu godinu”, navodi se u saopštenju CeMI-ja i Juventasa.

Oni su naveli da je Ministarstvo zdravlja u septembru 2017. godine dalo pozitivan odgovor na dostavljenu inicijativu Juventasa i CeMI-ja i izradilo Nacrt novog zakona o ograničavanju upotrebe duvanskih proizvoda, kojim se, između ostalog stavljaju van snage odredbe koje se tiču plaćanja taksi na upotrebu duvanskih proizvoda u ugostiteljskim objektima.

U Juventasu i CeMI-ju smatraju da je, nakon što je Zakon podržan na sjedinici Vlade, potrebno da se što prije nađe u Skupštini.

“Nadamo se da će poslanici pokazati razumijevanje za dobrobiti koje donosi Zakon o zabrani pušenja i da neće proći još jedna kalendarska godina bez usvojenog ovog zakona. Ovo je još jedna prilika da poslanici pokažu odgovornost prema zdravlju građana, ali i naših turista. Takođe vjerujemo da će nadležna inspekcija, ovog puta, postupati u skladu sa kaznenim odredbama“, zaključili su iz Juventasa i CeMI-ja.

 

Osamostaljivanje mladih nakon izlaska iz sistema socijalne zaštite nije lak proces, ocijenio je Nardi Ahmetović, koji je odrastao u hraniteljskoj porodici, navodeći da iako su zakonska rješenja dobra, u praksi je situacija drugačija.

Ahmetović je agenciji MINA kazao da situacija i status mladih koji su izašli iz sistema socijalne zaštite, bilo da se radi o izlasku iz Dječjeg doma „Mladost“ ili iz neke hraniteljske porodice, nijesu ni malo pohvalni.

„Zakonska rješenja su dobra, ali se nekad sve to slabo sprovodi u praksi“, smatra Ahmetović.

Na pitanje koliko je kompleksan proces osamostaljivanja mladih nakon izlaska iz sistema socijalne zaštite, on je odgovorio da je to veoma složen proces i da bez institucionalne finansijske podrške teško može doći do potpunog osamostaljivanja.

“Najveći problemi su nedovoljna podrška sistema, na primjer nedovoljna podrška u procesu zapošljavanja ili psihosocijalna podrška”, naveo je Ahmetović.

Na pitanje da li bi i nevladine organizacije (NVO) svojim aktivnostima i projektima mogle da olakšaju mladima koji su bili u Domu u Bijeloj ili u sistemu hraniteljstva da se osamostale, on je odgovorio da NVO sektor ima itekako važnu ulogu u tome.

“Naravno da NVO sektor ima itekako veliku ulogu, imamo dosta pozitivnih primjera o saradnji između državnih institucija i NVO“, dodao je Ahmetović.

On je kazao da institucije koji rade na poboljšanju položaja mladih imaju punu podršku od NVO sektora.

„Ali to nije dovoljno, moramo raditi na tome da se pomogne sistematski, kako bi ti mladi izašli na pravi put“, rekao je Ahmetović.

Iz Ministarstva rada i socijalnog staranja kazali su da centri za socijalni rad, u skladu sa svojim ingerencijama, pripremaju mlade za izlazak iz sistema socijalne i dječje zaštite, tako što uz participaciju korisnika sačinjavju plan za osamostaljivanje.

Iz tog resora su objasnili da se kroz realizaciju aktivnosti iz plana za osamostaljivanje korisnik priprema za izlazak iz ustanove i samostalan život.

Kako su naveli, sa navršenih 18 godina, odnosno po završetku srednje škole, mladi izlaze iz ustanove, a ukoliko nastavljaju školovanje, odnosno studiranje, boravak u ustanovi se produžava.

„Ukoliko nije moguć povratak u porodicu ili ukoliko korisnik nema u vlasništvu stan ili kuću, centri za socijalni rad, u saradnji sa lokalnom samoupravom, obezbjeđuju uslugu stanovanja uz podršku“, rekli su iz Ministarstva agenciji MINA.

U Crnoj Gori, kako su naveli, za takve namjene postoje četiri stana za stanovanje uz podršku, i to dva u Podgorici, po jedan u Spužu i Bijelom Polju, i jedan stan u Podgorici koji koriste studenti koji su nastavili školovanje i nalaze se u sistemu socijalne zaštite.

„Stanovanje uz podršku korisnik koristi određeni period dok se ne osamostali i ne uklopi u zajednicu, a za vrijeme korišćenja te usluge ima podršku stručnog radnika koji je mladom čovjeku koji je napustio sistem socijalne zaštite podrška u osamostaljivanju“, objasnili su iz Ministarstva.

Iz Ministarstva su kazali da se mladima koji napuštaju sistem socijalne zaštite, na zahtjev nadležnog centra za socijalni rad, obezbjeđuje jednokratna novčana pomoć kako bi mogli da plate stanarinu za određeni period i režijske troškove.

Kako su dodali, mladi ostvaruju pravo na materijalno obezbjeđenje do 23 godine života, odnosno do pronalaska zaposlenja.

„Prilikom izlaska iz sistema socijalne zaštite poštuje se želja mladog korisnika usluga u vezi sa mjestom stanovanja i ostvarivanjem tih prava“, rekli su iz Ministarstva rada i socijalnog staranja.

U regionu, na primjer u Hrvatskoj ili Srbiji, postoje centri za mlade koji su izašli iz sistema socijalne zaštite.

Na pitanje da li je u Crnoj Gori bilo inicijativa takve vrste, iz tog resora su odgovorili da postoji intencija razvijanja usluge stanovanje uz podršku, jer je to dobar put ka potpunom osamostaljivanju.

„Za vrijeme boravka u instituciji, organizacija života mladog čovjeka oslonjena je na druge, a sa izlaskom njemu se delegira odgovornost za kreiranje i organizaciju života, što često predstavlja problem“, naveli su iz Ministarstva.

Prema njihovim riječima, kroz razvijanje te usluge mladi imaju podršku sistema koji ih i dalje podržava u osamostaljivanju, a to je jedan veoma složen proces.

„Za njih je jako važna podrška koja im se pruža, kako finansijska, tako i psihosocijalna“, kazali su iz Ministarstva i dodali da centri za socijalni rad često posreduju kod privrednika radi zaposlenja mladih.

Na pitanje na koji način bi mogla biti obezbijeđena veća podrška države tim mladima, iz Ministarstva su odgovorili da bi se to moglo postići kroz spuštanje nekih usluga na lokalni nivo.

„Na način što bi one lokalne zajednice koje imaju određeni broj djece u instituciji, ili na hraniteljstvu, planirale usluge podrške kroz različite vidove – stanovanje uz podršku, zapošljavanje, plaćanje zakupa stana na određeni period“, naveli su iz tog resora.

Veća podrška, smatraju u Ministarstvu, mogla bi biti ostvarena i kroz partnerstvo javnog i NVO sektora kroz projekte čiji je cilj poboljšanje kvaliteta života mladih koji su izašli iz ustanova i koji se osamostaljuju.

Govoreći o mogućnostima obezbjeđivanja veće podrške, iz Ministarstva su kazali da bi centri za socijalni rad mogli biti partneri na projektima koje realizuju NVO, a koje se odnose na mlade koji su izašli iz sistema socijalne zaštite.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”.

 

Suština medijske pismenosti je da se stvaraju ljudi otvorenog uma, koji promišljaju i uvijek postavljaju pitanje – da li je to što sam vidio/čuo/pročitao stvarno tako? Kada počnu da izrastaju pojedinci koji na taj način promišljaju o medijskim sadržajima, crnogorsko društvo će biti sve bliže razvijenim demokratijama, poručio je novinar Nemanja Živaljević.

On je bio jedan od govornika na panel diskusijama o medijskoj pismenosti koje su nevladina organizacija Juventas i agencija MINA sprovele u 30 crnogorskih srednjih škola.

Iz Juventasa su kazali da je cilj diskusija da se mladi upoznaju sa konceptom medijske pismenosti, analizom i evaluacijom medijskog sadržaja, tehnikama i aspektima medijske pismenosti, ali i prirodom medija uopšte, te da se od mladih dobije povratna informacija o njihovim potrebama i navikama.

„Pored toga, srednjoškolci su imali priliku da sa iskusnim novinarima i urednicima razgovaraju o novinarstvu, ulozi medija, položaju novinara, slobodi medija i brojnim drugim temama“, saopšteno je iz Juventasa.

Živaljević je trenutno novinar na Radio televiziji Crne Gore (RTCG), a karijeru je gradio u više crnogorskih medija na novinarskim i uredničkim pozicijama. On je kazao da je važno da mladi steknu vještine koje će im omogućiti da znaju kome mogu, a kome ne mogu da vjeruju od medija, ko je objektivan, ili se trudi da je objektivan, a ko se bavi propagandom, te da li je vijest lažna ili istinita. 

„No, da bismo bili sve bliže razvijenim demokratijama i mediji u Crnoj Gori moraju da počnu da se bave svojim poslom – da budu društveno angažovani, objektivni i nezavisni korektivni aparat“, smatra Živaljević.  On je dodao da u suštini, mediji moraju da se bave svojim poslom bez uticaja bilo koje politike ili interesne grupe. „Fokus novinara uvijek mora da bude na pojedincu, a bojim se da su mnogi danas u našoj zemlji izgubili te osnovne postulate iz vida“, zaključio je Živaljević.

Sa njim je saglasan diplomirani žurnalista i magistar sociologije kulture Tufik Softić. On je poručio da je novinarstvo stub demokratije odnosno da je moderna demokratija nezamisliva bez slobode govora i slobodnog novinarstva, te da tamo gdje nema slobodnih medija i slobodnog novinarstva, nema ni demokratije.

Softić je danas direktor lokalnog javnog servisa u Beranama, a dugogodišnji je član redakcije Monitora i novinar Vijesti. Kazao je da je zbog svog pisanja primao prijeteće poruke iz kriminalnih krugova, poveznih sa bezbjednosnih strukturama, nakon čega je pretučen palicama ispred svoje kuće, što je kvalifikovano kao pokušaj ubistva. Pet godina kasnije, pored Softićevog automobila, parkiranog u dvorištvu kuće, podmetnut je eksploziv.

„Ni jedan od ta dva slučaja do danas nije rasvijetljen. Ja sam, uprkos svemu ostao u novinarstvu, jer vjerujem da je to profesija kroz koju čovjek može da se ostvari kao ličnost i bude autentičan“, kazao je Softić.

On je srednjoškolcima rekao da su dočekali ostvarenje vizije teoretičara medija Maršala Mekluana i da danas žive u globalnom selu, da su preplavljeni informacijama i da je upravo zbog toga potrebno da imaju određena znanja i da budu medijski pismeni, kako bi mogli razlikovati informaciju od dezinformacije ili lažne vijesti.

Medijska pismenost i sadržaji za mlade

Na pitanje da li su mladi medijski pismeni, učenica Gimnazije „Tanasije Pejatović“ iz Pljevalja Sofija Savić odgovara negativno. „Nažalost mislim da nisu, zato što je jako mali broj ljudi koji provjerava izvore. Današnji mediji svakodnevno plasiraju neistine, a mladi vjeruju u skoro sve što pročitaju“, smatra Savićeva.

Učenik Gimnazije „Panto Mališić“ iz Berana Jovan Janković dijeli njeno mišljenje. On smatra da medijska pismenost mladih nije na zavidnom nivou, te da to vidi po sebi i svojim vršnjacima, ali vjeruje da bi, ako bi im se pružilo adekvatno znanje, i oni bili puno bolji na tom polju.

Katarina Guberinić, učenica SSŠ „Vukadin Vukadinović“ iz Berana misli da je potrebno podstaknuti priču o medijskoj pismenosti u osnovnim i srednjim školama, jer, kako kaže, danas uglavnom i mlađa djeca koriste medije i telefone. „Potrebno je da nauče šta predstavlja dobru stranu, a šta lošu stranu tog medijskog sadržaja. Roditelji bi trebalo da obraćaju pažnju i imaju nadzor šta djeca prate, šta gledaju i kako se ponašaju na društvenim mrežama“, zaključila je Guberinićeva.

Kada su u pitanju medijski sadržaji namjenjeni srednjoškolskoj populaciji, Savićeva ocjenjuje da da je daleko od toga da ima sadržaja koji su im prilagođeni i namjenjeni. „Mladima se plasiraju nepotrebne informacije koje loše utiču na njihov razvoj. Mislim da bi trebalo da uvedemo talas dokumentarnih i edukativnih emisija koje bi svima bile korisne i zanimljive“, kazala je ona.

Janković je djelimično zadovoljan sadržajima koji su ponuđeni srednjoškolcima. Smatra da bi  moglo da bude više stvari, osim sporta, koje bi njemu bile zanimljive, ali koje mu nisu dostupne u našim medijima i koje bi, prema njegovom mišljenju, trebalo unaprijediti.

U Juventasu vjeruju da je veoma značajno što su, kako kažu, dobili pozitivan odgovor od srednjoškolaca, kako kada je u pitanju njihovo prethodno znanje o medijima, tako i znanja koja su usvojili tokom panel diskusija. „Najveće zadovoljstvo nam predstavlja činjenica da su učesnici na panelima rekli da će ubuduće drugačije posmatrati medije i njihove poruke, sa većom dozom kritike i analitičnosti, što je između ostalog i cilj naše aktivnosti“, poručili su iz te nevladine organizacije.

Panel diskusije se realizuju u okviru projekta „Unapređenje medijske pismenosti u Crnoj Gori“ uz finansijsku podršku Ambasade SAD.

 

Mladi rijetko koriste tradicionalne medije kao sredstvo informisanja ili promocije, dok lokalni mediji češće prate njihove aktivnosti, ocijenili su iz organizacije Forum MNE.

Iz Foruma MNE su agenciji MINA kazali da brojna istraživanja, sprovedena na temu prisutnosti mladih u medijima, pokazuju da mladi i teme koje njih zanimaju nijesu dovoljno zastupljene.

Oni su kazali da mladi rijetko koriste tradiocionalne medije kao sredstvo informisanja ili promocije.

»Iako ima pozitivnih primjera, aktivizam mladih i njihova postignuća rijetko ispunjavaju stranice odnosno minute u našim medijima, dok udarne vijesti sa senzacionalističkim naslovima uglavnom prikazuju mlade ljude u negativnom svijetlu, osvrćući se na određene pojave poput vršnjačkog nasilja i različitih tipova maloljetničke delikvencije«, rekli su iz Foruma MNE.

Kao razlog za tu pojavu se, kako su kazali, često navodi nedovoljna primamljivost i zanimljivost tekstova o mladima.

»Sadržaji za mlade u većini medija su uglavnom ‘zabavnog karaktera’. Drugim, specifičnim temama vezanim za mlade, mediji se bave uglavnom povremeno i često u formi koja nije prilagođena mladima«, dodali su iz Foruma MNE.

Način kako objašnjavamo stvari je, kako su objansili, stručan i sterilan tako da mladi traže odgovore na svoje pitanja na drugim mjestima.

Kada su u pitanju lokalni mediji, iz Foruma MNE su saopštili da njihova praksa pokazuje da je odnos lokalnih medija prema građanskim inicijativima pozitivniji u odnosu na medije sa nacionalnom pokrivenošću i da su otvoreniji za saradnju.

»Ipak, pojam građanski aktivizma u lokalnim medijima se često shvata samo kao ‘akcija na terenu’ poput akcija čišćenja i ukrašavanja školskog dvorišta, dok su teme i aktivnosti vezane za promjenu politika ili praksi ‘nevidljive’. Jasno je da mediji imaju jako veliki uticaj na mlade ljude koji nerijetko navode medije kao jedan od najvažnijih faktora na kreiranje njihovog ponašanja i načina razmišljanja«, dodali su iz Foruma MNE.

Ipak je, kada je riječ o lokalnim medijima, primjetna pozitivna razlika u odnosu na nacionalne, jer lokalni nerijetko prate aktivnosti mladih ljudi.

Iz Foruma MNE su dodali da smo svi svjedoci velikog broja negativnih tekstova koje za glavne aktere imaju upravo mlade ljude.

Kako bi došlo do promjena u tom pogledu, važno je, kako smaraju u toj organizacji, promijeniti prvenstveno percepciju društva, odnosno kreatora politika i donosioca odluka.

„Kako bi mladi i njihovi interesi bili u fokusu medija donosioci odluka ih moraju posmatrati ne kao sredstvo već kao resurs u koji treba ulagati“, rekli su iz Foruma MNE.

Oni su saopštili da je često primjetno oklijevanje mladih ljudi kad su u pitanju mediji i predstavljanje određenih aktivnosti čiji je ključni uzrok nepovjerenje.

»Mladi ljudi često sa nama dijele svoje strepnje da će njihove riječi biti izvučene iz konteksta, opet, u cilju kreiranje senzacionalističkih naslova. Ističu i da ne vjeruju sadržaju koji se prikazuje u medijima, te da se često vijesti koje prenose dobijaju iz samo jednog i nedovoljno provjerenog izvora«, rekli su iz Foruma MNE.

Zabrinutost pokazuju i zbog trajnog traga publikovane riječi koja se, opet, vezuje za nepovjerenje u vjerodostojnost onoga što je objavljeno.

»Upravo iz tog razloga, tokom poslednjih godina civilni sektor radi na razvoju medijske pismenosti mladih te se situacija u tom pogledu popravlja nabolje. Ipak, ostaje potreba da se radi na dostupnosti i etičkim principima rada medija«, dodali su iz Foruma MNE.

Oni su rekli da smo, tokom poslednjih godina, svi svjedoci vrtoglave popularnosti društvenih mreža, naročito kod mladih ljudi, koji ih sve češće koriste kao izvor informisanja.

»Važno je naglasiti i značaj nepostojanja medija koji je namijenjen isključivo populaciji mladih ljudi kako bi na jednom mjestu imali sve informacije koje su njima potrebne. Raznovrsnost i upitni kvalitet sadržaja koji trenutno nude mediji se sve teže može okarakterisati pozitivan aspekt istih, naročito kada govorimo o mladim ljudima kao konzumentima«, rekli su iz Foruma MNE.

Ono što bi, kako smatraju, bio korak naprijed kad je riječ o toj pojavi, nije samo kreiranje medija koji bi bio namijenjen mladim ljudima, već i promjena percepcije uloge mladih od pukih konzumenata do kreatora.

»Tačnije, medij koji bi funkcionisao kao glas mladih bi trebalo da bude u potpunosti kreiran i organizovan od mladih ljudi kako bi i suštinski predstavljao njihov glas«, rekli su iz Foruma MNE.

Oni su napomenuli da je to pitanje već prepoznato kao od izuzetne važnosti, te smo svjedoci sprovođenja aktivnosti poput emitovanja prvog TV Dnevnika za djecu i mlade u Crnoj Gori urađenog po međunarodno poznatom formatu Wadada News for Kids, u okviru kampanje medijske pismenosti Birajmo šta gledamo.

»Aktivnosti poput ove su korak mladih u pravcu kreiranja veće medijske slobode, ali je svakako potrebno posmatrati širu sliku i raditi na promjeni percepcije svih faktora koji su od značaja za pitanja mladih, kako bi time došlo i do promjene slike mladih u medijima«, zaključili su iz Foruma MNE.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”.

 

Stanje studentskog aktivizma u Crnoj Gori je de facto loše, uglavnom zbog nezainteresovanosti studenata da se aktivno uključe u rješavanje društvenih problema, nekolegijalnosti i vođenja isključivo ličnim interesima, ocijenio je predsjednik Saveza studenata Ekonomskog fakulteta (SSRF), Nemanja Vešović.

„Studenti moraju da budu aktivniji, odnosno da glasnije i bez ustezanja iznose svoje probleme i inicijative ka nadležnim tijelima i institucijama, jer se samo tako oni mogu rješavati“, rekao je Vešović agenciji MINA.

On je kazao da se u najvećem broju slučajeva studenti angažuju tek kada se suoče sa problemom zbog odnosa određenog profesora ili kada je riječ o polaganju određenog ispita.

„U tim slučajevima ne govorimo o studentskom aktivizmu, čiji je cilj ukazivanje kako na pojedine, tako i na grupne probleme, već o pojedinačnim slučajevima aktiviranja studenata kada se oni sami nađu u problemu“, objasnio je Vešović.

On smatra da studenti, kao budućnost svake države, treba da budu uključeni u sve važne društvene procese.

„Oni treba da budu konstruktivni glas u svim raspravama, iznose svoja mišljenja i pomognu donosiocima odluka u usvajanju kratkoročnih i dugoročnih strategija razvoja visokog obrazovanja“, saopštio je Vešović.

On je kazao da bi nadležne institucije trebalo da više pažnje posvete studentima i podstaknu njihov aktivizam, kako bi se oni sami uključili u rješavanje društvenih i socijalnih problema sa kojima se susrijeću svakodnevno.

„Takođe, podrebno je podizati kritičku svijest kod studenata, kako preko medija, tako i kroz razne projekte i aktivnosti. Proces podizanja studentskog aktivizma na željeni nivo je dug i težak put koji moramo preći kako bismo došli do željenih rezultata“, poručio je Vešović.

On je dodao da se kontinuiranim aktivnostima, koje podstiču studente da razmišljaju u pravcu njihovog aktivizma, ali i strpljivim radom tokom niza godina, može očekivati promjena u mentalitetu studenata, kako bi shvatili svoj značaj i ulogu u društvu.

Vešović smatra i da je studentima koji ukazuju na probleme na fakultetu, univerzitetu, u gradu ili državi potrebno pružiti podršku, kako bi se i ostali odvažili da preduzmu iste ili slične korake.

On je dodao da ih ne treba kažnjavati i omalovažavati u društvu, jer to u velikoj mjeri obeshrabruje studente da aktivno ukazuju na probleme i pogoršava stanje studentskog aktivizma uopšte.

Vešović je podsjetio da se SSEF, kao najstarija studentska organizacija u Crnoj Gori, bavi organizovanjem vannastavnih aktivnosti, monitoringom nastave, kao i borbom za prava studenata Ekonomskog fakulteta.

„SSEF ima 30 članova i možemo se pohvaliti da su naši članovi ujedno i predstavnici studenata u Vijeću studenata Ekonomskog fakulteta, a da među njima ima i predstavnika u Vijeću Ekonomskog fakulteta kao krovnom tijelu te obrazovne ustanove. Preko njih delegiramo studentske probleme i trudimo se da ih blagovremeno rješavamo“, objasnio je Vešović.

U SSEF-u se, kako je naveo, trude da kroz prijem novih članova, koji se obavlja svake godine, uključe što više studenata i da kroz rad u organizaciji, afirmišu sebe i steknu nova znanja, kako bi nakon sticanja diplome, spremniji i konkurentniji izašli na tržište rada.

„Imamo iza sebe veliki broj projekata koji su u velikoj mjeri doprijenijeli studentima da kroz panele, trtibine i predavanja eminentnih stručnjaka iz oblasti ekonomije obogate svoja znanja i usmjere vidike ka budućem poslovnom uspjehu“, rekao je Vešović.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”.

 

U Crnoj Gori je, prethodne godine od kracinoma pluća, oboljelo 418 građana, a donosioci odluka bi trebalo da se značajnije zalažu za smanjenje potrošnje duvana i angažovanje svih aktera koji mogu dati svoj doprinos u kontroli duvana.

To je ocijenio saradnik na javno-zdravstvenim projektima u nevladinoj organizaciji Juventas, Jovan Dašić povodom Svjetskog dana borbe protiv duvanskog dima, koji se obilježava danas.

On je, u intervjuu za PR Centar, kazao da je ove godine, fokus Svjetskog dana bez duvanskog dima da se skrene pažnja negativnog uticaja duvana na pluća.

„Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije prethodne godine je u Crnoj Gori od kracinoma pluća oboljelo 418 građana, što svrstava ovu bolest u naučestalije slučajeve smrti od maligne neoplazije. Zato je važno da se donosioci odluka značajnije zalažu za smanjenje potrošnje duvana i angažovanje svih aktera koji mogu dati svoj doprinos u kontroli duvana“, istakao je Dašić.

On smatra da današnji dan sve države treba da iskoriste da podignu svijest o štetnim i smrtonosnim efektima upotrebe duvana i izloženosti duvanom dimu, kao i da, kako je naveo, obeshrabre građane za upotrebu duvana u bilo kom obliku.

„Međutim, realnost u Crnoj Gori je nešto drugačija. Naime u Crnoj Gori, još uvijek nije usvojen novi Zakon o ograničenju upotrebe duvanskih proizvoda, što je bio jedan od zadataka Ministarstva zdravlja prethodne godine“, upozorio je Dašić.

On je kazao da je u novom zakonu pored mnoštva novina koje donosi, ključna odredba zabrana pušenja na javnim mjestima, bez izuzetka, kao i stavljanje van snage važećih odredbi kojima je moguće platiti taksu u ugostiteljskim objektima za upotrebu duvanskih proizvoda.

„Znači novi zakon o ograničavanju upotrebe duvanskih proizvoda još nije predložen Skupštini na usvajanje. Mi želimo na današnji dan da pitamo zašto i zbog čega se čeka na usvajanje zakona?“, upitao je Dašić.

Kako je podsjetio, zakon je prošao javnu raspravu, Evropska komisija je dala svoje mišljenje na nacrt zakona, „a danas imamo slučaj da dolazi još jedna turistička sezona bez zabrane pušenja na javnim mjestima“.

„Uprkos jakim dokazima o štetnosti duvana na zdravlje pluća, potencijal kontrole duvana za poboljšanje zdravlja pluća i dalje je podcijenjen, a znanje značajnog dijela javnosti, posebno među pušačima, o implikacijama na zdravlje pluća od pušenja duvana i izlaganja duvanskom dimu je nisko“, istakao je Dašić.

On je ukazao i na manjak političke volje među poslanicima, kao i nerazumijevanje dobrobiti koje donosi zabrana pušenja na javnim mjestima.

„Novi izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore za 2019. godinu upozorio je na nesprovođenje zabrane pušenja na javnim mjestima.Takođe, u Izvještaju se navodi da se Crna Gora i dalje doživljava kao regionalna platforma za šverc cigareta i kao ulazna tačka švercovanih cigareta na tržište Evropske unije, pa bi trebalo pojačati zajedničke istrage granične policije, kriminalističke policije i carine, u pogledu dodatnih i uvjerljivijih rezultata“, rekao je Dašić.

On je kazao da se na globalnom nivou, procjenjuje da oko 60 hiljada djece umre prije 5. godine od infekcija donjih respiratornih organa izazvanih sekundarnim dimom.

„Tako da naši najmlađi, trpe zdravstvene posljedice pasivnog pušenja, jer česte infekcije donjih respiratornih organa u ranom djetinjstvu, značajno povećavaju rizik za razvoj HOBP u odrasloj dobi“, naveo je Dašić.

On je poručuio da bi Crna Gora, pored usvajanja novog zakona o ograničenu upotrebe duvanskih proizvoda, trebalo da usvoji i MPOWER mjere koje, kako je pojasnio, uključuju razvoj, implementaciju i jačanje najefikasnijih politika kontrole pušenja usmjerenih na smanjenje potražnje za duvanom, a svako od nas bi trebao dati doprinos u pogledu očuvanju sopstvenog zdravlja i zdravlja naših najmlađih.

 

 

Gotovo svaki deveti učenik osnovne škole, odnosno skoro svaki peti srednje škole, osjetio je neki vid sajber /cyber/ nasilja, koje se realizuje posredstvom digitalnih uređaja kao što su mobilni telefoni, računari i tableti, pokazalo je istraživanje nevladine organizacije Juventas.

Koordonatorka programa te NVO, Maja Marković kazala je da se takozvani sajberbuling može javiti na najrazličitijim platformama kao što su SMS, preko različitih aplikacija i onlajn putem društvenih mreža, foruma, različitih internet adresa i igrica.

„Podaci istraživanja ukazuju da postoji i sajber nasilje i da je gotovo svaki deveti učenik osnovne škole i svaki peti učenik srednje škole osjetio povrijeđeno, uplašeno ili postiđeno zato što je neko od učenika iz njegove škole napisao neki komentar ili podijelio fotografiju”, rekla je Marković agenciji MINA.

Ona je kazala da je ono po čemu je taj vid nasilja specifičan jeste da nije fizički, ali nije ni isključivo verbalni, te ga nije lako definisati i smjestiti u određeni kontekst, ali nije jednostavno ni utvrditi sistem odgovornosti.

“Kao i kod ostalih vrsta nasilja, i sajber nasilje može voditi ka veoma ozbiljnim i dugoročnim problemima kod žrtava”, kazala je Marković.

Nove tehnologije, kako je rekla, omogućavaju besplatnu i 24 sata dostupnu komunikaciju, pa i nasilje koje se sprovodi ovim putem može biti ekstremno učestalo i “proganjajuće”.

“Na osnovu podataka možemo zaključiti da je jako važno edukovati djecu u ranom uzrastu o sigurnom korišćenju interneta i digitalnih tehnologija generalno. Takođe, potrebno je raditi na razvoju medijske pismenosti kod djece”, navela je Marković.

U istraživanju o vršnjačkom nasilju koje je NVO Juventas sprovela, nastavnici, kako je precizirala, navode da su najmanje obučeni za nasilje putem interneta, čije korišćenje je svakodnevno prisutno kod većine djece. Kada se nasilje dešava u školi, ono se često nastavlja putem interneta gdje nastavnici nemaju uvid u dalji tok dešavanja, a samim tim ne uspijevaju pomoći djetetu žrtvi pri rješavanju problema vršnjačkog nasilja.

“Svakako da je ovdje značajno upoznati nastavnike sa znakovima koji mogu upućivati da na to da dijete trpi nasilje kako bi mogli blagovremeno reagovati. A nastavnici imaju i veoma bitnu ulogu u edukaciji učenika o sigurnom korišćenju interneta, prepoznavanju štetnih sadržaja i podsticanju učenika da prijave kršenja svojih prava”, ocijenila je Marković.

Ona je, odgovarajući na pitanje na koji način roditelji mogu bolje da kontrolišu djecu kako ne bi bila izložena neprimjerenim sadržajima interneta i eventualnom nasilju, kazala da dostupnost internetu i lakoća ostvarivanja kontakta može i dovodi djecu u kontakt sa ljudima sa kojima se ona ne bi srela u oflajn svijetu, a koji mogu biti sprovodioci nasilja.

“Roditelji imaju težak zadatak da zaštite djecu od neprimjerenih sadržaja na internetu i eventualnog nasilja. Neophodno je da roditelji od ranog uzrasta kontrolišu sadržaje kojima djeca pristupaju, ali i da ih blagovremeno informišu i edukuju o eventualnim opasnostima kojima mogu biti izloženi”, smatra Marković.

Stoga je, kako je ocijenila, potrebno obučiti roditelje kako da limitiraju pristup internetu u najranijem uzrastu, kontrolišu koje sadržaje djeca treba da konzumiraju, izbjegavaju stereotipne sadržaje, posebno negativne uzore koji podstiču nasilje, a ne trpe posljedice, podstiču učenje o različitostima, ali i reaguju proaktivno kada su djeca izložena neprikladnim sadržajima.

Marković smatra da je tu bitno pomenuti i značaj edukacije u oblasti medijske pismenosti, što je tema kojoj se u posljednje vrijeme posvećuje više pažnje i to sa razlogom.

“Naime, neophodno je da mladi ljudi znaju da razumiju različite medijske sadržaje, da kritički sagledavaju informacije koje im se plasiraju, kao i da sami preuzmu odgovornost kada su oni kreatori sadržaja na društvenim mrežama i internetu uopšte”, precizirala je Marković.

Ona je navela da se u posljednje vrijeme sve veća pažnja posvećuje borbi protiv vršnjačkog nasilja, kao i različitim oblicima internet nasilja u okviru toga.

„Ovdje su posebno aktivne organizacije civilnog društva koje sprovode veliki broj projekata samostalno ili u saradnji sa školama. Međutim, ono što je neophodno jeste da cjelokupan proces bude bolje iskoordinisan i da se postavi jasnija podjela odgovornosti gdje će biti jasno koji dio sistema ima koji zadatak i u kojoj fazi“, rekla je Marković.

Pored toga, uporedo je potrebno raditi na edukaciji mladih i razvijanju pozitivnih vrijednosti, kako bi se različiti oblici nasilja prevenirali.

„Digitalnoj pismenosti, kao jednom od oblika medijske pismenosti treba dati veći značaj, pogotovo zato što mladi danas većinu vremena provode na internetu. Istovremeno sa edukacijom koja je vezana za prepoznavanje nasilja na internetu i štetnih sadržaja, neophodno je raditi na edukaciji mladih kako digitalne alate mogu na jednako zabavan način koristiti i za stvari koje su im od koristi kao što su učenje, ali i različite kreativne aktivnosti“, poručila je Marković.

Ona je, govoreći o zakonskom okviru kojim se reguliše oblast vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori, kazala da on generalno nije dovoljno razvijen, pa samim tim ni dio koji se tiče uznemiravanja preko interneta.

„Kada se radi o vršnjačkom nasilju, postoji jasno propisano uputstvo pod nazivom Podjela odgovornosti i postupanje u cilju prevencije i u slučajevima pojave nasilja, u kom su definisane nadležnosti i procedure koje treba da budu sprovedene u okviru škole. Međutim, to uputstvo se ne sprovodi u dovoljnoj mjeri i još nijesu svi u školama upoznati sa sadržajem ovog dokumenta“, kazala je Marković.

Ona je dodala da se, ipak, različiti slučajevi zlostavljanje putem interneta mogu posmatrati i kroz druge uglove, odnosno na njih se mogu primjenjivati zakonske odredbe koje se tiču diskriminacije, slobode izražavanja i nasilja nad djecom.

„U tim slučajevima primjenjuju se odredbe koje su propisane relevantnim zakonskim aktima“, zaključila je Marković.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”.

 

Koordinatorka programa Direktne asistencije za osobe u riziku od socijalne isključenosti Marija Milić, prisustvovala seminaru Drug policy Network South Eastern Europe (DPNSEE), sa predstavnicima zemalja članica, koji se  održao u Beogradu od 14 – 17. maja 2019. godine.

Cilj posjete bio je priprema Strategije mreže, kako bi se jasnije odredile aktivnosti, prioriteti i ciljevi koji su u skladu sa potrebama svih jedanaest članica DPNSEE mreže.

Na radionicama diskutovalo se o prioritenim oblastima rada, jačanju kapaciteta servisa koje pružaju članice DPNSEE mreže, kao i na samom unaprjeđenju zakona, praksi i politika o drogama.

Sa ciljem dalje saradnje i u vezi sa budućim aktivnostima, razgovaralo se i o specifičim koracima koje bi DPNSEE mreža u narednom periodu preuzela u odnosu na članice mreže, kako bi se unaprijedila politika o drogama u jugoistočnoj Evropi.

 

U Crnoj Gori stanove za pripadnike Roma i Egipćana nije trebalo graditi u djelovima gradova koji su prepoznati kao geto, odnosno prostori u kome žive izbjeglice pripadnici tih naroda, smatra projekt koordinator u Romskoj organizaciji mladih “Koračajte sa nama – Phiren amenca”, Serđan Baftijari.

On je rekao da su izbjeglički Kampovi na Koniku, u kojima su bili smiješteni Romi i Egipćani dugo vremena u očima međunarodnih organizacija bili pitanje koje treba hitno riješiti.

“Zahvaljujuči regionalnom programu za stambeno zbrinjavanje, problem je naizgled riješen. Kažem naizgled zato što smatram da stambene jedinice nijesu smijele da se grade na mjestu koje je prepoznato kao geto”, kazao je Baftijari agenciji MINA.

On je istakao da je činjenica da je izgradnjom stambenih jedinica unaprijeđen kvalitet života ljudi koji su 17 godina živjeli u uslovima kojim je bilo narušeno ljudsko dostojanstvo.

Baftijari smatra da se izgradnjom stambenih jedinica u kojima žive samo Romi, dugoročno nije razmišljalo o procesu socijalne inkluzije koji je Crna Gora započela još 2005. godine.

“Ako radimo na socijalnoj uključenosti Roma u crnogorskom društvu onda bi trebali da stvorimo uslove gdje će se ljudi osjećati da pripadaju društvu, a ne da ih izoluje i getoizira”, upozorio je Baftijari.

On je rekao da je uvjeren da prava inkluzija ne može da se desi sve do onog trenutka kada će u istoj zgradi u istoj ulici živjeti i Romi i Crnogorci i Srbi i drugi.

Baftijari je kazao da kada se govori o Koniku, najčešći odgovor koji u toj organizaciji dobijaju od večine stanovnišštva su da je tamo Kamp, izbjeglice, Romi.

On je kazao da na Koniku boravi većina pripadnika romske i egipćanske populacije, pogotovo od 1999. godine kada su usljed ratnih dešavanja Romi sa Kosova izbjegli u Crnu Gori.

“Slučajno ili namjerno, istorijski još za vrijeme okupcije od Turaka ovaj dio grada je bio rezervisan za one koji su stranci, večina izbjeglih Roma i Egipćana sa Kosova je smiješteno na Koniku u izbjegličkim kampovima”, podsjetio je Baftijari.

On je kazao da je zanimljiva situacija i u drugim gradovima (Berane, Bar, Nikšić), gde su romska naselja, kao i u Podgorici, u većini sluačaja na periferiji grada, takođe izolovana od drugih zajednica.

Baftijari je rekao da infrastruktura u romskim naseljima nije zadovoljavajuća, da su putevi loši ili nesfaltirani, da nema rasvjete, da je nedovoljan broj kontejrnera.

“To dodatno utice na kvalitet života Roma i Egipćana pogotovo u zimskom periodu. Zbog obilnih padavina nereijetko se dešava da je i polazak do škole za romsku djecu skoro nemoguća misija”, istakao je Baftijari.

On je naveo da se problem izolovanosti i getoizacije romske populacije najbolje ogleda kroz istraživanja raznih organizacija, gdje je jasno izražena etnička distance spram romske populacije.

“U cilju smanjenja etničke distance, neophodno je da institucije sistema, u prvom redu Ministarstvo za ljudksa i manjinska prava, više pažnje posveti promociji romske istorije, tradicije i kulture u cilju upoznjavanje većinskog stanovništva sa romskom zajednicom”, smatra Baftijari.

On je ocijenio da osobe koje rade u institucijama sistema imaju predrasude prema romskoj zajednici i da ne postoji istinska volja za njihovo uključivanja kao ravnopravne građane u crnogorskom društvu.

“U Crnoj Gori je jasno izražen anticiganizam (istorijska diskriminacija, koja se, pored ostalog, izražava stigmatizacijom)”, kazao je Baftijari.

On je kazao da u Crnoj Gori, državi koja je multietnička, multikulturalna, a uzimajući u obzir da je 21 vijek, treba svima da bude obezbijeđeno poštovanje ljudskih prava, pogotovo na ljudsko dostojanstvo koje se i dalje krši pripadnicima romske i egipćanske populacije.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”.

 

Mladi u Crnoj Gori spremniji su i motivisaniji da se uključe u vannastavne aktivnosti, ali omladinski aktivizam i dalje nije na zavidnom nivou, ocijenili su predstavnici nevladine organizacije (NVO), Mladiinfo Montenegro.

„Radi se o pojedincima i manjim grupama mladih, ali generalno mladi još nijesu dovoljno aktivni. Kada pričamo o aktivizmu, nažalost, ne možemo reći da je motiv dobrobit društva i okruženja. Većinom se radi o ličnim interesima i samopromociji“, kazali su iz te NVO agenciji MINA.

Oni su naveli da mlade uglavnom motiviše lična dobrobit.

„Nekad je u pitanju popularnost u društvu, nekad samopromocija, a nekad i radi neke dobrobiti u vidu dodatnih poena, pohvale od profesora, više prilika za putovanje. Ipak, moramo istaći da mladi jesu aktivni kada su u pitanju neke humanitarne akcije“, dodali su iz te NVO.

Mladi su, prema njihovim riječima, voljni da učestvuju u akcijama prikupljanja novca, igračaka i slatkiša kada su u pitanju neke ugrožene grupe ili osobe kojima treba pomoć za liječenje.

„Pohvalno je što su se do sada mnogo puta mladi sami organizovali ili učestvovali u nekoj akciji i pokazali humanost na djelu. Ipak, kada govorimo o tome šta ih generalno motiviše da volontiraju i budu aktivni, to najčešće nije dobrobit društva i okruženja“, smatraju u toj NVO.

Predstavnici Mladiinfo Montenegro su saopštili i da obrazovni sistem ne podržava dovoljno učenički aktivizam.

„Situacija se značajno poboljšala u posljednjih nekoliko godina, ali i dalje imamo situacije gdje škole ne da ne podržavaju već i uskraćuju prilike učenicima da budu aktivni. Mnogo puta učenici ne mogu da dobiju opravdanje sa časova i ne nailaze na razumijevanje profesora kada treba da učestvuju u nekoj akciji ili odu na neko putovanje“, rekli su iz te NVO.

Kako su naveli, često je to problem i sa studentima kada ne mogu da pomjere termin za kolokvijum i zbog toga odustanu od nekih prilika za neformalno obrazovanje.

„Naravno neke škole su zaista aktivne i podržavaju i promovišu učenički aktivizam. Ipak i tu treba biti oprezan, jer se nekad taj aktivizam svede na ispunjavanje želja i sprovođenje ideja koji su osmislili profesori i direktori radi sopstvene ili promocije škole, a mladi su tu izvršioci, ne učestvuju na pravi način i u potpunosti“, poručili su iz NVO.

Prema riječima predstavnika Mladiinfo Montenegro, pohvalno je to što su učenici mnogo aktivniji nego ranije, žele promjene i trude se.

„Učenički parlamenti su zaista značajan pomak. Dokaz da i škole mijenjaju svijest, doduše sporo, je upravo i osnivanje omladinskih klubova, volonterskih klubova i organizovanje raznih vannastavnih aktivnosti. Ali, potrebno je da to bude primijenjeno u svim školama, kao i na nivou samog sistema, jer i dalje neformalno obrazovanje u Crnoj Gori nije prepoznato ni priznato, što takođe demotiviše mlade“, smatraju predstavnici te NVO.

Oni su saopštili da postoje četiri vrste mladih kad je u pitanju aktivizam – preaktivni, aktivni, neaktivni i nevoljni.

„Prvi su svugdje, u deset nevladinih organizacija, učeničkom parlamentu, prijavljuju se na sve moguće radionice, svugdje ih ima. Problem s njima je što su svugdje, a nigdje. Ambicija je dobra dok nije pretjerana. Takvi volonteri su ‘razapeti’ na stotinu strana i nigdje ne daju sebe dovoljno, a samim tim, na duže staze, nemaju adekvatan benefit od toga“, rekli su iz NVO.

Oni su dodali da su neaktivni mladi nažalost i dalje većina.

„Njih ništa ne interesuje, nemaju vremena, neće oni da rade za džabe i imaju previše obaveza oko škole. Sa njima treba raditi najviše. Ono kako mi radimo jeste kroz informisanje, edukaciju, kao i kroz rol modele. Informišemo ih o volontiranju, prilikama koje im se nude i to na više načina – preko društvenih mreža, sajta, mobilnih aplikacija, promotivnih materijala i uživo“, rekli su iz NVO.

Predstavnici Mladiinfo Montenegro smatraju da veliku ulogu tu imaju i roditelji, koji sve manje vremena imaju za djecu i sve manje im se posvećuju.

„Mlade naraštaje ‘vaspitavaju’ Farme, Parovi, Zadruge, jutjuberi, influenseri i slično. Ne možemo onda da očekujemo da će ti mladi da volontiraju i da misle o dobrobiti zajednice, kada je njima glavna tema broj pratilaca i lajkova na Instagramu. Ulogu u svemu tome imaju i mediji koji se nedovoljno bave promocijom omladinskog aktivizma“, poručili su iz te NVO.

Treća vrsta mladih kada je u pitanju aktivizam su nevoljni.

„To su oni koji učestvuju, a niti znaju zašto niti vide smisao i svrhu toga. To su prijatelji, rođaci, kumovi volontera ili oni koje škola angažuje da nešto odrade. Ali oni nijesu zaista aktivni. Kad nešto rade to je jer su ‘primorani’, ili radi opravdanja sa časova“, rekli su iz NVO.

Ono što nedostaje i čega ima najmanje su aktivni i proaktivni mladi, odnosno oni koji će uočiti problem, smisliti rješenje i sprovesti ga u djelo.

„To su upravo ti mladi koji volontiraju radi dobrobiti zajednice ne iz sebičnih razloga. Nadamo se da će takvih biti sve više“, dodali su iz te NVO.

Na pitanje da li su mladim ljudima danas lako dostupne informacije o djelovanju omladinskih, volonterskih i preduzetničkih klubova, predstavnici Mladiinfo Montenegro su odgovorili da su informacije lako dostupne, ali da mladi i pored toga nijesu dovoljno informisani.

„Možda je i previše informacija i onda ne mogu da prepoznaju one prave. Promocije nikad dovoljno tako da treba i dalje promovisati sve prilike i onlajn i uživo. Značajno bi bilo kad bi škole i nevladine organizacije bolje sarađivale i radile što više stvari zajedno, tada bi mladima informacije bile lakše dostupne, ali i probrane“, dodali su iz NVO.

Jedna od ideja je, kako su naveli, da svaka škola i fakultet ima neku svoju kontakt osobu.

„Ta osoba bi sarađivala sa organizacijama i tako bi sami proces dobijanja dozvole za održavanje radionica bio ubrzan, a neko bi bio odgovoran da prenese informacije dalje učeničkom parlamentu, omladinskim klubovima i učenicima generalno“, zaključili su predstavnici Mladiinfo Montenegro.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”.

 

Adolescencija je stresan period tokom kojeg mladi imaju brojne probleme, ocijenila je psiholog Marija Gošović i dodala da je, kakvi god da su, uvijek bolje razgovarati sa stručnjakom, koji je prvi korak u njihovom razrješenju.

Prema njenim riječima u adolescenciji, većina mladih navodi navodi probleme u komunikaciji sa roditeljima, porodicom, vršnjacima, raskid emotivnih veza.

»Kad se svemu ovome dodaju školske obaveze, onda ovaj period postaje stresniji i izazovniji«, pojasnila je Gošović agenciji MINA.

Kako je rekla, mladi osjećaju da su izgubili ravnotežu, remete se navike, odnosi sa drugim ljudima, raspoloženje je negativno i osjećaju napetost.

»Zbog svega navedenog, u ovom periodu treba dodatnog razumijevajnja«, poručila je Gošović.

U tom, specifičnom životnom periodu života, rekla je ona, mladi imaju brojne probleme.

»Nekad realne, a nekad malo manje stvarne. Ipak, kakve god da su prirode uvijek je bolje razgovarati sa stručnjakom koji je prvi korak u njihovom razrješenju«, poručila je Gošović.

Njoj se, kako je navela, obraćaju kada imaju problema u komunikaciji sa vršnjacima, profesorima, probleme u učenju, motivaciji, a nerijetko i zbog ljubavnih problema.

Istraživanje nevladine organizacije Juventas pokazalo je da čak 16,8 odsto mladih u Crnoj Gori, učenika od prvog do trećeg razreda srednje škole, koristi ljekove za snižavanje stresa, opuštanje mišića, napetosti ili za liječenje nesanice.

Gošović je rekla da su mladi skloni da u emotivnom smislu precjenjuju situaciju u kojoj se nalaze i posežu za instant načinima prevazilaženja problema.

Ona je poručila da uzeti lijek i smanjiti napetost je samo trenutno rješavanje problema, »što svakako nije krajnji cilj«.

Ona je ukazala da kompletan tretman koji uključuje savjetodavne razgovore sa stručnim licima zahtijeva vrijeme, trud i posvećenost, ali i daje mnogo bolje rezultate.

»S druge strane, rad na sebi kroz prepoznavanje slabosti i njihovo jačanje kao i osnaživanje sopstvenih potencijala je možda bolji recept za uspješno prilagođavanje životnmi fazama i promjenama«, kazala je Gošović.

Tu se, smatra ona, postavlja pitanje da li taj statistički podatak posljedica lake dostupnosti medikmenata.

Ona je dodala da pored pomenutih posljedica, stres ima i pozitivnih karakteristika.

»Iako nakratko poremeti ravnotežu, poraste sposobnost prilagođavanja-postavimo sebi nove, dostižne ciljeve; poraste motivacija; donosimo nove odluke«, kazala je Gošović.

Ona je ocijenila da je neke stresne situacije nemoguće izbjeći i onda moramo naučiti kako da smanjimo njihov stresan uticaj na zdravlje.

Prvi je, kazala je ona, da prepoznaju uzroke stresa.

Kako je rekla, stres lakše podnose oni čiji je stav da prihvate stvari koje ne mogu da promijene.

»Kad prepoznamo da smo pod stresom, onda postoje par korisnih savjeta. Treba postavljati sebi realno dostižne ciljeve, obezbijediti zdravu ishranu i dovoljno sna, fizičku aktivnost«, savjetovala je Gošović.

Ona je preporučila tehnike relaksacije u vidu vježbe disanja, slušanje muzike, autogena relaksacija, podrška bliskih osoba i stručna pomoć.

Gošović je poručila da se traženje pomoći smatra vrlinom, a ne znakom nemoći.

»Djecu treba informaisati da se kod psihologa ne ide samo po kazni ili onda kad su nešto pogriješili. Razgovor sa psihologom treba da dožive kao pozitivan odnos u cilju promovisanja poželjnih ponašanja, motivisanja i rješavanja teškoća i problema«, rekla je Gošović.

Najvažnija stvar je, smatra ona, djelovati preventivno jer je to siguran način da se smanji ili spriječe posledice svega navedenog.

»Kad prepoznamo problem onda ga moramo tretirati stručno u cilju dobijanja što boljih rezultata. Životne krize i stres su nezaobilazan dio života, ali ono što možemo zajedno da uradimo je da se
adekvatno suočimo i na taj način ih shvatimo kao izazov za rast individue«, poručila je Gošović.

Ona je pojasnila da je mentalno zdravlje blagostanje gdje je osoba sposobna da razvija i održava zdrave odnose sa člnovima porodice, vršnjacima, prijateljima, partnerima.

To znači i da je sposobna da uči i radi, da razvija svoje potencijale, da izađe na kraj sa izaovima kao i da prihvata i cijeni sebe.

»U ovom dobu dešavaju se i krize koji su sastavni dio ovog perioda razvoja, a praćene su osjećanjem tuge, straha, učestale promjene raspoloženja, poremećaji ponašanja, korišnjenja psihoaktivnih supstanci«, dodala je ona.

Sve to, rekla je ona, ometaju svakodnevno normalno funkcionisanje osobe i adekvatno suočavanje sa izazovima svakodnevice.

»Ako se osvrnemo na podatak da gotovo polovina mentalnih poremećaja započinje prije četrnaeste godine, onda su teme mentalnog zdravlja mladih i prevencije istih uvijek aktuelna tema kojoj se treba posebno posvetiti pažnja«, navela je Gošović.

Dodala je da se kroz gimnazijski program teme obrađuju kroz obavezne predmete poput psihologije, biologije ali i kroz izborne predmete kao što su pojedinac u grupi, zdravi stilovi života.

Prema njenim riječima, Gimnazija »Slobodan Škerović« prepoznata je kao škola koja njeguje dobru institucionalnu saradnju.

»Tako da naši učenici često imaju priliku da prisustvuju predavanjima eminentnih stručnjaka iz ove oblasti, ali i da u direktnom kontaktu sa njima saznaju i upoznaju se sa problimima sa kojima se susreću njihovi vršnjaci«, rekla je Gošović.

Gimnazijalka Maša Saveljić smatra da škole treba da porade na mentalnom zdravlju učenika.

»Profesori ne primjećuju kada nešto nije u redu sa njihovim učenicima i zbog toga školski psiholozi ne mogu da rade svoj posao kako treba«, rekla je Saveljić agenciji MINA.

Ona smatra da profesori, kao pravi pedagozi treba da prijave kada vide da se ponašanje učenika promijenilo.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”.

 

Konzumacija alkohola, naročito među maloljetnicima, je značajan problem u Crnoj Gori, a tretman zavisnika od alkohola je dugotrajan i složen terapijski proces, zbog čega je neophodno osnažiti zdravstveni sistem, kako bi efikasnije odgovorio na taj društveni problem.

To je ocijenio saradnik na javno-zdravstvenim projektima u NVO Juventas, Jovan Dašić gostujući u emisiji NVO Sektor na Televiziji Crne Gore (TVCG).

On je podsjetio na rezultate istraživanje, koje je sprovedeno među učenicima prvog, drugog i trećeg razreda srednjih škola, ističući da je 75 odsto učenika probalo neko alkoholno piće, dok svaki deseti učenik, kako je kazao, aktivno konzumira alkohol.

Dašić je, ocijenio da je štetna konzumacija alkohola značajan problem u Crnoj Gori, a naročito među maloljetnicima.

„Štetni uticaj alkohola posebno je poguban za mlađe dobne grupe. Istraživanje koje je sprovela Svjetska zdravstvena organizacija pokazuje da na svjetskom nivou premine oko 320 hiljada mladih uzrasta između 15 i 29 godina usred uzroka povezanih sa alkoholom. To čini devet odsto svih smrtnih slučajeva u ovoj dobnoj grupi“, rekao je Dašić.

On je kazao da je predmet „Zdravi stilovi života“ jedini u školskom sistemu koji pruža informacije o prevenciji štetne upotrebe alkohola i da je neophodno promijeniti status tog predmeta kao obaveznog, kako bi ga pohađali svi učenici.

Dašić je pojasnio da je tretman zavisnika od alkohola dugotrajan i složen terapijski proces koji, kako je naveo, zahtijeva angažovanje zavisnika, ali i osoba koje čine njegovo neposredno okruženje.

„Liječenje alkoholizma posebno je složeno zato što se pacijenti javljaju u poodmakloj fazi sa već izraženim psihičkim, somatskim i socijalnim oštećenjima. U ovoj fazi, bez uvida u svoju bolest, pacijenti rijetko sami traže liječenje“, kazao je Dašić.

On je istakao da je neophodno osnažiti zdravstveni sistem, kako bi efikasnije odgovorio na taj društveni problem.

„Neophodno je osnažiti sve aktere u zdravstvenom sistemu za rad sa zavisnicima od alkohola. Neophodno je raditi na prevenciji zloupotrebe psihoaktivnih supstanci, promociji svih informacija koje se tiču seksualnog i repreduktivnog zdravlja i promociji izbornog predmeta „Zdravi stilovi života“. Srednjoškolcima se kroz takav rad ojačavaju kapaciteti za prenošenje znanja svojim vršnjacima, a ujedno napravili smo jednu mrežu vršnjačkih edukatora koja će u budućnosti biti institucionalizovana“, rekao je Dašić.

On je naveo da su postojeća zakonska rješenja, koja se tiču akohola, adekvatna, ali da je neophodno raditi na njihovom unapređenju, kroz monitoring implementacije trenutnih zakona.

Prema njegovim riječima, jedan od problema prodaje alkohola maloljetnim osobama je izostatak kontrole reklamiranja.

„Često se dešava da alkoholni proizvodi budu postavljeni u visini do jedan metar, što je u nivou očima djeteta. U takvim siuacijama djeca mogu doživljavati alkohol veoma rano. U nekim kioscima, alkohol se nalazi pored igrački i proizvoda za djecu. Alkoholna industrija ne mari kad su u pitanju male mete“, rekao je Dašić.

On je kazao da je cijena akolhola jedan od faktora koji doprinose lakšoj dostupnosti i većoj konzumaciji.

„Alkohol u Crnoj Gori je veoma jeftin. Usklađivanje akciza sa tekovinama Evropske unije značajno bi doprinijele ograničavanju dostupnosti alkohola, posebno među kategorijama sa nižom kupovnom moći i maloljetnicima“, ocijenio je Dašić.

 

U Crnoj Gori fali društveno prepoznavanje vrijednosti aktivnog građanstva i volontiranja i često se može čuti da je to gubljenje vremena i da se treba skoncentrisati na zapošljavanje i ostvarivanje materijalnog profita, ocijenila je konsultantkinja u Građanskoj alijansi (GA) Ajša Hedžibegović.

Ona smatra da je nerealno očekivanje da se mladi samo tako aktiviraju i postanu društveno odgovorni građani, ako društvo ne obezbjeđuje da informacija i podstrek stignu na pravi način do njih.

Hadžibegović je rekla da ne treba prebacivati odgovornost na mlade za “neaktivnost”, dok ne postoji razvijen i adekvatan sistem podrške razvoju mladih koji uključuje različite profesije i pristupe zasnovane na njihovim pravima, afinitetima i aktivnom uključivanju u osmišljavanju prilika za uključivanje.

“Fali društveno prepoznavanje vrijednosti aktivnog građanstva, vrijednosti volontiranja. Danas ćete često čuti da se volontiranje smatra gubljenjem vremena i da se treba skoncentrisati na zapošljavanje i ostvarivanje materijalnog profita”, rekla je Hadžibegović agenciji MINA.

Ona je ocijenila da se profit u nadogradnji znanja, vještina, stavova, širenju mreže kontakta, iskustvima koja daju uvide i mijenjaju život na bolje, koji nije materijalno odmah opipljiv a koji se direktno ostvaruje društvenim angažovanjem i volontiranjem, gotovo u potpunosti zanemaruje.

“To treba mjenjati – odnos i stav društva prema volontiranju, prema aktivizmu mladih – treba ih za takve angažmane nagraditi, stimulisati, pohvaliti. Realnost je međutim da će mladi ipak češće biti kažnjeni, kinjeni i obeshrabrivani da se društveno angažuju i da volontiraju”, smatra Hadžibegović.

Ona je kazala da njeno iskustvo realizacije projekta “Mladi aktivni građani – MAG” pokazuje da mladima treba informacija i ohrabrenje da se uključe u različlte aktivnosti i mogućnosti koje im se pružaju, uključujući i pozive na aktivizam i volontiranje.

Hadžibegović je navela da mladi informacije najbolje primaju i razumiju kada dolaze od vršnjaka ili odraslih kojima vjeruju, za koje smatraju da im je stalo do njih.

“Mladi su svakodnevno izloženi izuzetno velikom broju informacija koje dolaze u raznim formama i oblicima, posebno u digitalnim formama i na online medijima, i koje uspjevaju da ih više ili manje uspješno privuku i zainteresuju”, ocijenila je Hadžibegović.

Ona je rekla da čak i u uslovima, gdje je podrška mladima sporadična, zavisi od entuzijastičnih pojedinaca, projekata i kratkoročnih inicijativa čiji je kontinuitet upitan, ali da postoji sjajne primjeri aktivnih društveno angažovanih mladih.

Hadžibegović je navela da prilika za volontiranje i aktivizam ima, da ih nude mnoge organizacije, ali i da se sami mladi organizuju. “Mladi iz Crne Gore mogu da volontiraju i u Evropi, posredstvom organizacija koje su dobile oznaku kvaliteta i učestvuju u evropskog programu “Evropske snage solidarnosti”, navela je Hadžibegović.

Ona je kazala da joj je iskustvo pružanja podrške grupi mladih da realizuju projekat MAG još jednom pokazalo da mladima malo treba da pokažu svoje pune potencijale – podrška profesionalaca i prilika da se uključe, da svoje ideje testiraju.

“To treba biti dostupno svakoj mladoj osobi. A trenutno nije. I zato nikako nisam saglasna sa ocjenom da mladi nijesu aktivni i da ne volontiraju. Mnogi jesu, a veliki broj onih koji nisu ustvari treba omladinskog radnika, nastavnika, pedagoga, roditelja koji će ih ohrabriti, uputiti i pozitivno vrednovati takav njihov angažman”, zaključila je Hadžibegović.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”.

 

U Crnoj Gori je veliki broj romske djece van obrazovnog sistema, koja rade i žive na ulici, ocijenili su iz nevladine organizacije (NVO) Phiren Amenca i dodali da osnovno obrazovanje završi nešto više od polovine ukupnog broja djece tog uzrasta.

Izvršni direktor te organizacije, Elvis Beriša kazao je da je obrazovanje romske djece jedna od njihovih prioritetnih oblasti rada.

»Od našeg osnivanja trudimo se da ulažemo maksimalne napore u dodatnom obrazovanju za mlade Rome i Romkinje kroz neformalnu edukaciju poput obrazovnih kampova, radionica, treninga i sličnih aktivnosti«, kazao je Beriša agenciji MINA.

Prema njegovim riječima, u Crnoj Gori je od potpisivanja Dekade Roma, koji je je bio najznačaniji dokument za integraciju roma u Crnoj Gori, fokus na kvantitetu obrazovanja romske djece.

»Nažalost, značajan broj romske djece, posebno djece koja pohađaju prigradske škole u Podgorici, nije elementarno opismenjena iako su čak u višim razredima«, ukazao je Beriša.

On je mišljenja da je to posljedica toga što su se prethodnih godina djeca upisivala u segregisano područno odjeljenje osnovne škole »Božidar Vuković Podgoričanin« u kampu 2 na Koniku.

Tu su, kako je pojasnio, nastavu pohađala samo romska djeca do četvrtog razreda, a nakon toga su premješteni u druge progradske škole.

Od prošle godine, rekao je on, to odjeljenje je zatvoreno, ali će posljedice, smatra on, biti izražene još dugo.

Govoreći o upisu romske djece u vrtiće, naveo je da od ukupne djece koja su u uzrastu za upis u predškolske ustanove, samo 21 odsto njih ih upiše.

»Često imamo izjave u javnosti da je sve više romske djece u predškolskim ustanovama, ali se zanemaruje trenutni procenat djece koji ne upisuje vrtiće«, kazao je Beriša.

On je ukazao da mjera koju je država usvojila 2016. godine za rješavanje ovog problema do 2020. godine je da se procenat upisane romske djece u vrtiće poveća na 40 odsto sa sadašnjih 21.

»Smatram da je ovako postavljen cilj države neadekvatan jer se očigledno ne pridaje značaj uključivanja sve romske djece u vrtić, a ne samo dodatnih 20 odsto djece za ukupno četiri godine«, naveo je Beriša.

Kako je dodao, iako je do sada utrošeno više od 15 miliona EUR na različite projekte za socijalnu inkluziju Roma u Crnoj Gori, i dalje postoji veliki broj romske djece koja su van obrazovnog sistema i koja rade i žive na ulici.

Beriša je rekao da Ministarstvo prosvjete nema precizne podatke o broju djece koja nijesu u obrazovnom sistemu i koja su napustila školovanje, ali prema istraživanju Ministarstva za ljudska i manjinska prava iz 2016. godine osnovnu školu upisuje 76 odsto romske djece.

Kako je kazao, od ukupnog broja romske i egipćasnke djece osnovno obrazovanje završava nešto više od polovine ukupnog broja djece tog uzrasta.

»Prošle godine je svega 78 djece završilo deveti razred osnovne škole, a prema našim informacijama skoro polovina od ovog broja nije upisalo srednju školu«, kazao je Beriša.

Kako je naveo, ukoliko se detaljnije analiziraju podaci iz istraživanja Ministarstva za ljudska i manjinska prava, oni ukazuju na to da skoro svako četvrto dijete nakon osnovne škole ne upisuje srednju školu.

»S druge strane, ako uzmemo za primjer prošlu godinu kada je na početku školske godine u srednjim školama upisano ukupno 142 učenika iz romske zajednice, vidjećemo da je značajan broj ove djece u međuvremenu napustilo školovanje jer je školsku godinu na kraju završilo svega 105«, rekao je Beriša.

Razlozi za napuštanje školovanja, dodao je on, su višestruki.

»Neki od njih su i to što tokom osnovne škole nijesu uspjeli da savladaju nastavno gradivo pa dolaskom u srednju školu nailaze na dodatne prepreke i izazove u praćenju nastave i »uklapanju« u društvu sa svojim vršnjacima«, smatra Beriša.

Prema njegovim riječima, jedan od ključnih razloga jeste potreba da pomažu roditeljima, i to se više odnosi na dječake i oni se često odlučuju za napuštanje škole zbog lošeg materijalnog stanja i u tom slučajevima, zbog privređivanja u tim slučajevima.

On je kazao da djevojčice za sada u istom procentu upisuju srednje škole, iako je ranije njihovo napuštanje škole bilo izraženo zbog pripremanja za ulazak u brak.

Srednju školu, rekao je on, upisuje 49 odsto djece tog uzrasta.

»Od toga je 52 odsto dječaka i više od 44 odsto devojčica. Uzimajući sve ovo u obzir postavlja se pitanje šta će se desiti sa ostalih 50 odsto mladih Roma i Romkinja koji nijesu u sistemu obrazovanja i da li imaju neku budućnost u Crnoj Gori bez obrazovnih i radnih kvalifikacija«, pitao je Beriša.

Kako je rekao, trenutna politika upisivanja romskih učenika u srednje škole omogućava da romska djeca imaju dodatnih šest poena prilikom rangiranja na listi primljenih učenika ali, dodao je on, da ovakva mjera nije efikasna pokazalo se u praksi.

On je naveo da se ove godine toj NVO obratila romska porodica čije je dijete predalo dokumentaciju za upis u Medicinsku školu.

»I pored toga što je dijete imalo odličan uspijeh ipak je odbijeno, a dodatnih šest poena nijesu joj omogućili da upiše željeni smjer«, ukazao je Beriša.

Beriša smatra da bi primjenom principa afirmativne akcije trebalo omogućiti romskoj djeci da upisuju željene smjerove u srednjim školama.

»Tako bismo, osim zanatskih smjerova, imali i djecu koja će nakon srednje škole biti spremna za nastavak školovanja u visokoškolskim ustanovama i samim tim osposobimo i kvalitetni obrazovani kadar iz romske zajednice koji će dati doprinos bržoj i kvalitetnijoj socijalizaciji romske zajednice u Crnoj Gori«, poručio je Beriša.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”.

Podgorica, (MINA) – Predmet medijska pismenost, na način na koji je sada koncipiran, doprinosi razvoju kritičkog razmišljanja, ocijenila je izvršna direktorica Juventasa Ivana Vujović, i dodala da da bi trebalo razmisliti o uvođenju određenih djelova medijske pismenosti u vrtiće i rane razrede osnovne škole.

Ona je rekla da edukativnu ulogu u podizanju medijske pismenosti građana u prvom redu ima školski sistem, na čelu sa nadležnim Ministarstvom prosvjete, u cilju implementiranja medijske pismenosti na različitim nivoima obrazovnog sistema.

»Zatim organizacije civilnog društva čiji zadatak je da kroz neformalnu edukaciju, medijske kampanje i druge inicijative unaprijede stepen medijske pismenosti mladih i opšte populacije«, rekla je Vujović agenciji MINA.

Ona je rekla da, kada se govori o edukaciji djece i mladih, izuzetno je važno obučiti ih i uključiti kao vršnjačke edukatore ili omladinske ambasadore.

»Na kraju, presudnu ulogu imaju upravo mediji koji doprinose unapređenju ove pismenosti poštovanjem etičkih i profesionalnih standarda, ali i kroz svoju edukativnu funkciju – upoznavanje građana sa značajem, konceptom i tehnikama medijske pismenosti«, smatra Vujović.

Naravno, dodala je ona, potrebno je da navedeni akteri usklade svoje aktivnosti kako bi efikasno ostvarili željeni cilj.

Govoreći o problemima kao preprekama za podizanje stepena medijske pismenosti građana, izdvojia je pad u poštovanju etičkih standarda od medija kombinovan sa manjkom edukacije opšte populacije, naročito starijih o medijskoj pismenosti.

»U istraživanju sprovedenom krajem prošle godine dobili smo podatak da je više od polovine punoljetnih ispitanika (62.9 odsto) navelo da nikada nijesu učestvovali u formalnoj ili neformalnoj obuci koja se tiče medija, njihove prirode i uticaja na ljude, i da im ovakav vid obuke nije ni potreban«, smatra Vujović.

Dodala je da je svega 4.1 odsto imalo iskustva sa obukom iz te oblasti, i to smatra korisnim.

Ona je rekla da je potrebno inovativnije prići opštoj populaciji i strateški raditi na smanjenju potrebe za konzumiranjem medijskih sadržaja upitne tačnosti i kvaliteta, među svim uzrasnim kategorijama.

»Nepostojanje, odnosno neusvajanje Strategije za razvoj medijske pismenosti, sa sobom povlači i nedostatak analize potreba i trenutnog stanja, kao i brižjivo osmišljenih akcija da se stanje unaprijedi«, rekla je Vujović.

Ona je dodala da se bilježi nedostatak promocije programa medijska pismenost u okviru obrazovnog sistema što, kako smatra, vodi do nezainteresovanosti učenika da taj izborni predmet pohađaju.

»Iako se poboljšava situacija i dalje imamo nedovoljan broj nastavnika i nastavnica obučenih da vode ovaj predmet. Izuzetno značajan problem je nepostojanje odgovarajuće obnovljene i prilagođene literature, materijala i priručnika za predmet Medijska pismenost«, kazala je Vujović.

Takođe, rekla je Vujović, brojne škole su suočene sa nepostojanjem prostorno-tehničkih kapaciteta za održavanje nastave.

»Kao jedan od problema možemo izdvojiti i nedovoljnu saradnju i koordinaciju između različitih aktera koji djeluju na polju medijske pismenosti«, poručila je Vujović.

Prema njenim riječima, djeca su od veoma ranog uzrasta izložena uticaju medija, danas ranije i u većem intezitetu nego ikad.

»Kako sadržajima prilagođenim i namjenjenim njima, tako i sadržajima za starije«, rekla je Vujović.

Kako je navela, naročito veliki izazov je internet, posebno kada izostaje roditeljska kontrola u pogledu sadržaja kojima njihova djeca pristupaju.

»Svjedoci smo da djeca sve manje gledaju televiziju, a sve više vremena provode na Youtube-u, na kojem ne postoji urednička kontrola, praktično svako može da plasira sadržaj koji im odgovara«, ukazala je Vujović.

Prema njenim riječima, mediji su izuzetno uticajni agensi socijalizacije, djeca i mladi iz njih preuzimaju vrijednosti i modele ponašanja, čak i u najranijem uzrastu.

»Djeci se serviraju audio vizuelni mediji praktično od rođenja. Zbog svega ovoga veoma je važno da roditelji rade na uspostavljanju osnova medijske pismenosti kod svoje djece, da razgovaraju sa njima o medijima, i da nadziru dužinu i način na koji su djeca izložena medijima«, kazala je Vujović.

U tome je, smatra ona, dragocjena pomoć vaspitača i nastavnika zaposlenih u vrtiću i školi.

Ona je mišljenja da je velika dilema da li bi predmeti, poput medijske pismenosti trebali da budu obavezni.

»Ovo pitanje je zaista velika dilema, jer postoje drugi predmeti koji mogu da postanu dio ionako opterećenog nastavnog programa, kao što su građansko obrazovanje i zdravi stilovi života«, navela je Vujović.

Zbog toga je, ocijenila je Vujović, važno pažljivo odmjeriti najbolji način za izučavanje medijske pismenosti- kao dio drugih predmeta, kao zaseban izborni ili obavezni predmet.

»Ako se utvrdi potreba i mogućnost, vjerujemo da je potrebno postepeno ići ka davanju medijskoj pismenosti statusa obaveznog predmeta ili obaveznog sadržaja i to u svim školama, ne samo gimnazijama«, rekla je Vujović.

Na taj način, smatra ona, osposobili bi djecu i mlade da razumiju značaj medija i da adekvatno konzumiraju sadržaj koji im oni plasiraju.

»Predmet medijska pismenost, na način na koji je trenutno koncipiran, takođe doprinosi razvoju kritičkog razmišljanja, sposobnosti analize i kreiranja sadržaja kroz inovativne metode učenja«, kazala je Vujović.

Ona je mišljenja da bi trebalo razmisliti o uvođenju određenih djelova medijske pismenosti u vrtiće i rane razrede osnovne škole, uz metode prilagođene tom uzrastu.

»Dok bi se medijska pismenost ozbiljnije izučavala u kasnijim razredima osnovne škole, kao obavezni predmet ili sadržaj, pa bi se zainteresovani u srednjoj školi mogli dodatno baviti ovom temom u sklopu izborne nastave«, navela je Vujović.

Orofesor Fakulteta političkih nauka iz Ljubljane Ilija Tomanić-Trivundža objasnio je da se medijska pismenosti u Sloveniji izučava od 2006. godine kao izborni predmet u osnivnim školama.

»U sedmom, osmom i devetom razredu učenici mogu da biraju predmet koji se zove Odgoj za medije i izučava se 35 časova godišnje, tri godine što je jedan čas sedmično, odnosno manje nego što je jedan učenik devetog razreda u dodiru sa medijima u jednom danu«, rekao je Tomanić- Trivundža agenciji MINA.

On je kazao da je strategija Minstarstva kulture Slovenij3 da taj predmet bude obavezan, ali da je to još u fazi implementacije.

»Sadržaj predmeta je zastareo nije mijenjan od 2006. godine i fokusira se više na tradicionalne medije a manje na interenet«, objasnio je Tomanić-Trivundža.

On je rekao da na fakultetu nema specijalizovog predmeta, ali da na medijskim studijama u Novinarstvu i Strateškom komuniciranju sav program gradi medijsku pismenost.

»Više se sprovodi dokritna da medijska pismenosti mora da bude sastavni dio svih predmeta«, kazao je Tomanić – Trivundža.

On smatra da sa medijskom pismenosti treba početi na nivou osnovne škola pa ga onda graditi u srednjoj i kasnije.

»Medijska pismenosti nije nešto je važno samo za mlade i djecu.Važno je je da oni što prije nauče šta znači upotrebljavati pametni telefon da to ne znači samo slati poruku negu stupati u ekonomski i politički sistem«, rekao je Tomanić-Trivundža.

On je rekao da nije dovoljno da znamo šta se dešava na Fejsbuku, koji su porivi ljudi da objavljuju neke poruke.

»Treba da uzmemo u obzir i informacije koje je u procesu komuniciranje Fejsbuk sakupljao o nama, koliko ih je gdje možemo da dobijemo uvid u sve te stvari«, naveo je Tomanić-Trivundža.

Prema njegovim riječima, treba kritički osmotriti korporativnu strategiju Fejsbuka.

»Fejsbuka, koji je prošle godine generirao više od 55 milijardi USD prometa.To je velika korporacija koja ime više nepisanih pravila kako nas ograničava kako da dođemo do informacija«, upozorio je Tomanić – Trivundža.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”. Sadržaj je isključiva odgovornost agencije MINA i ne mora nužno odražavati stavove SAD. Tekst se može preuzimati uz obavezno navođenje izvora.