Ivana Vujovic1

 

Izvršna direktorica NVO Juvenatas-a Ivana Vujović je 13. maja 2016. godine na UNICEF-ovoj konferenciji “Podrška mladima nakon izlaska iz doma ili hraniteljstva” predstavila ključne nalaze istraživanja i 40 preporuka za unapređenje praksi i normativa koji uređuju podršku mladima koji napuštaju formalno zbrinjavanje. Koordinatorka istraživanja, psihološkinja Itana Kovačević, učestvovala je na panelu sa stručnjacima koji je organizovan u okviru konferencije.

UNICEF je u saradnji sa Juventas-om, a uz saglasnost Ministarstva rada i socijalnog staranja 2014. godine pokrenuo istraživački projekat pod nazivom: Napuštanje institucionalne zaštite: analiza politika, institucionalnog okvira i praksi”.

Svrha projekta je da se kroz razumijevanje životnih okolnosti u kojima se nalaze mladi ljudi koji napuštaju institucionalni smještaj i izazova s kojima se suočavaju nakon izlaska, kao i kroz razumijevanje načina prevazilaženja, kreiraju preporuke, u prvom redu Ministarstvu rada i socijalnog staranja, ali i drugim relevantnim resorima za unapređenje položaja i zaštite prava mladih koji napuštaju institucionalni smještaj.

Istraživanje je obuhvatilo tri nivoa analize, definisane kroz tri cilja:

·         Prepoznavanje nedostataka u zakonskom i strateškom okviru kada je u pitanju inkluzija, zaštita i podrška mladima koji napuštaju institucionalnu zaštitu

·         Razumijevanje izazova u praksi prilikom pripreme i pružanja podrške djeci i mladima koji napuštaju institucionalnu zaštitu

·         Davanje doprinosa u razumijevanju izazova s kojima se suočavaju mladi koji se pripremaju da napuste Dječji dom „Mladost“ u Bijeloj, kao i oni koji su ga napustili (kroz njihova iskustva).

Projektno istraživanje je sprovođeno od septembra 2014. do septembra 2015. godine. Metodologija istraživanja obuhvatila je analizu relevantnih međunarodnih i nacionalnih zakonskih i strateških dokumenata i terensko kvalitativno istraživanje, koje je obuhvatilo: mlade koji su napustili institucionalni smještaj u posljednjih sedam godina, mlade koji se pripremaju da napuste institucionalni smještaj i stručne radnike iz javnih ustanova socijalne i dječje zaštite (centri za socijalni rad i Dječji dom „Mladost“ u Bijeloj), kao i NVO koje su imale iskustva u radu s mladima koji su napustili institucionalni smještaj. Izvještaj se sastoji od sedam poglavlja: metodologije istraživanja, analize pravnog okvira, predstavljanja iskustva i gledišta mladih koji se pripremaju da napuste i koji su napustili institucionalni smještaj, percepcije stručnih radnika centara, Dječjeg doma „Mladost“ u Bijeloj i NVO-a o izazovima s kojima se mladi suočavaju i s kojima se profesionalci suočavaju u praksi. Posljednja dva poglavlja posvećena su razmatranju nalaza dobijenih ovim istraživanjem i preporukama za unapređivanje prakse i podrške mladima koji se pripremaju da napuste ili su napustili institucionalni smještaj.

 slika

 

U ovom istraživanju posebna pažnja posvećena je mišljenjima i viđenjima mladih ljudi koji napuštaju sistem formalnog zbrinjavanja. Mladi koji su napustili institucionalni smještaj navode pozitivne i negativne strane zbrinjavanja u ustanovu. Kao pozitivne, navode osjećanje zaštićenosti i sigurnosti, doživljaj obezbijeđenosti elementarnih životnih potreba, i, kod nekih od njih, ostvaren bliski odnos bar s jednom odraslom osobom u Domu. Kao negativne, navode rigidnu organizaciju i kontrolu, s nedovoljnom usmjerenošću na individualne potrebe i interesovanja djece i mladih. Međutim, ne samo negativni, već i neki pozitivni aspekti (npr. obezbijeđenost elementarnih životnih potreba) doprinijeli su njihovoj nedovoljoj pripremljenosti za samostalan život. Nedovoljna pripremljenost mladih za samostalan život oslikava se u izazovima nakon izlaska, koje su naveli, a to su: nedostatak vjere u mogućnost podrške kada se suočavaju s nekim problemima, nedostatak mogućnosti i prilike za kvalitetnije obrazovanje i profesionalno napredovanje, problemi vezani za stanovanje, zapošljavanje (samô zaposlenje i održavanje posla), zdravstvenu zaštitu i slično. Problemi s kojima se suočavaju mladi poklapaju se s prepoznatim nedostacima pravnog i strateškog okvira, kao i s nedovoljno razvijenim procedurama i uslugama podrške.

U narednom periodu potrebno je uložiti dodatne napore u procesu pripreme i osnaživanja mladih za samostalan život, uspostaviti odgovarajuće politike, a usluge usmjeriti na period tranzicije, prije svega u oblastima: stanovanja, zapošljavanja, nastavka obrazovanja, zdravstvene zaštite, finansijske podrške, psiho-socijalne i pravne podrške. Istraživanje je otvorilo i nova pitanja, pa su  predložene i teme za buduća istraživanja, s ciljem da se nađu najbolja rješenja za podršku licima koja su bila djeca bez roditeljskog staranja.

Zbog hrabrosti i povjerenja mladih i otvorenosti i predusretljivosti stručnjaka koji su učestvovali u istraživanju država može bolje da razumije poziciju mladih koji su bili djeca pod zaštitom države. Nadamo se da će glas mladih doći do donosioca odluka i doprinijeti podizanju kvaliteta života mladih koji se pripremaju da napuste i koji napuštaju formalno zbrinjavanje.